REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-96/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., iz Varaždina, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-61/2018-49 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, pa se preinačuje odluka o glavnoj stvari sadržana toč. I. izreke presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-61/2018-49 od 21. ožujka 2024., u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi iznos od 550,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 50,05 eura od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 100,09 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 100,09 eura od 16. studenog 2014. pa do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, pa se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-61/2018-49 od 21. ožujka 2024.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupno iznos od 1.033,12 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 66,36 eura od 07.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 416,29 eura od 16.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 50,05 eura od 16.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 100,09 eura od 16.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,06 eura od 16.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 100,09 eura od 16.11.2014. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se naloži tuženoj isplatiti mu još i daljnji iznos od 2.996,71 eura do ukupno zatraženog iznosa od 4.029,83 eura, a to odnoseći se na troškove prijevoza zatraženih u mjesečnom iznosu od 506,74 eura i to sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom za iznos:

- od 456,69 eura od 16.05.2014. pa do isplate,

- od 406,65 eura od 16.06.2014. pa do isplate,

- od 431,68 eura od 16.07.2014. pa do isplate,

- od 431,68 eura od 16.08.2014. pa do isplate,

- od 431,68 eura od 16.09.2014. pa do isplate,

- od 431,68 eura od 16.10.2014. pa do isplate,

- od 406,65 eura od 16.11.2014. pa do isplate. „

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se dozvoljava preinaka tužbenog zahtjeva kako je to učinjeno podneskom od 7. studenog 2023.

2. Protiv navedene su presude žalbu podnijeli tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj u svojoj žalbi navodi da je podnosi u odnosu na toč. II. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, smatrajući da ima pravo na naknadu troškova vještačenja u cijelosti jer se radi o trošku koji je bio nužan za postupak. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presudu u pobijanom dijelu preinači na način da se tuženiku naloži da naknadi tužitelju iznos od 200,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, podredno, da se pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura.

2.2. Tuženik žalbu podnosi protiv točke I. izreke presude glede iznosa od 550,47 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da, kako u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije niti tvrdio da bi podnio zahtjev za ostvarenje prava naknade troškova prijevoza sukladno čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine" broj: 131/13, dalje: Pravilnik/13), njegov zahtjev za isplatu nije osnovan. Osporava i odluku o troškovima postupka, a koja odluka je u međuzavisnosti sa samom odlukom o glavnoj stvari. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 550,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz dosudu troškova žalbenog postupka, podredno, da se istu u dosuđujućem dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

3. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

4. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu dara za djecu za jedno dijete u iznosu od 66,36 eura, isplatu neplaćenih naknada za prekovremene sate u iznosu od 416,29 eura te isplatu naknade troškova prijevoza u iznosu od 550,47 eura, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade troškova prijevoza u preostalom iznosu od 2.996,71 eura.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da pobijana presuda, u pobijanom dijelu, nije valjana ni zakonita.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo radi čega su se ispunili uvjeti za preinačenje pobijanog dijela presude.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kao djelatna vojna osoba u Hrvatskoj vojsci i to na poslovima razminiranja te je bio i stacioniran u vojarni koja se nalazi u Kamenskom, ali da je u spornom razdoblju vršio poslove razminiranja izvan svoje vojarne u mjestu Doljani kraj Daruvara,

- da je na mjestu razminiranja dolazio vlastitim vozilom iz svog mjesta prebivališta i to ponedjeljkom ujutro te da se vraćao opet u mjesto prebivališta tek u petak poslijepodne, što znači da je tijekom cijelog tjedna bio smješten upravo na mjestu gdje se vršilo razminiranje,

- da je tužitelj za vrijeme boravka u Doljanima tijekom radnog dana radio 5 sati na samom razminiranju u minskom polju, a daljnja 3 sata druge poslove izvan minskog polja,

- da je tužitelj dobio drugo dijete dana 26. studenog 2014.

11. Odredbom čl. 147. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, dalje: ZSOSRH) propisano je da ministar obrane pravilnikom propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza.

12. Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika/13 propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine.

13. Iz navedenoga proizlazi da je za odlučivanje o pravu djelatne vojne osobe u oružanim snagama za naknadu troškova prijevoza nužno da ista podnese zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz, što tužitelj nesporno nije učinio.

14. Obzirom da tužitelj nije na predviđeni način ostvario pravo na naknadu troškova prijevoza, budući da nije podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine, isti neosnovano zahtjeva isplatu tih troškova u ovom postupku.

15. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu troškova prijevoza u cijelosti.

16. Predmet žalbenog postupka je i odluka o troškovima postupka, te su u tom dijelu žalbe tužitelja i tuženika neosnovane.

16.1. Tužitelju ne pripada trošak vještačenja jer je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je to vještačenje provedeno, glede naknade troškova prijevoza, odbijen u cijelosti. Obzirom da je njegova žalba neosnovana, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16.2. Tuženikova žalba protiv odluke o troškovima postupka je neosnovana jer je tužitelj i dalje stranka koja je u većoj mjeri uspjela u ovom postupku, pa tuženiku ne pripada trošak ovog parničnog postupka, radi čega je odluku o troškovima postupka valjalo potvrditi. Slijedom navedenog ne pripada mu ni trošak žalbenog postupka.

17. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba čl. 368., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 9. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić