REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-305/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice ĐG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Haid i Švaljek Krešić j.t.d. u Zagrebu, protiv tužene NG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Gordanu Vuletiću i Ivi Kužnar, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja i presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-319/2023-31 od 20. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 09. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje rješenje i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-319/2023-31 od 20. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj NG d.d. isplatiti tužiteljici ĐG iznos od 505.209,37 eura (petstopettisućadvjestodevet eura i tridesetsedam centi)1/3.806.500,00 kuna (trimilijunaosamstošesttisućapetsto kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženoj NG naknaditi tužiteljici ĐG trošak parničnog postupka u iznosu od 37.308,58 eura (tridesetsedamtisućatristoosam eura i pedesetosam centi)/281.101,56 kuna (dvjestoosamdesetjednutisućustojednu kunu i pedesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene NG za naknadu parničnog troška, u cijelosti."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopušta je preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužiteljice ĐG od 08. studenog 2022.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu i rješenje pobija tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Žalbom navodi, da bitna povreda uvijek postoji ako stranci nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom a da je prvostupanjski sud bez razloga odbio provesti dokaz saslušanjem tužene, čime da je počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka pozivom na čl. 5. st. 1. i 2. ZPP-a. Smatra da u odnosu na dopuštenu preinaku tužbenog zahtjeva, na koju se pravna prednica tužene protivila obzirom nije podnijeta tzv. stupnjevita tužba, pravno je neutemeljeno obrazloženje prvostupanjskog suda dopuštenjem preinake sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, obzirom nisu navedeni jasni razlozi zbog kojih tužiteljica nije bila u mogućnosti prije preinačiti tužbeni zahtjev a osobito time što nije podnijela ni stupnjeviti tužbeni zahtjev, niti na vrijeme preinačila isti, obzirom je tek 08. studenog predložila preinaku a nalaz i mišljenje sudskog vještaka obavljeno je nekoliko mjeseci prije. Time se i ne vidi pravna svrha dopuštanje preinake. Iz priloženih isprava vidljivo je da je pravna prednica tužene GG pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekla temeljem pravnog posla – Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. kolovoza 2013., dok pravna slijednica pokojne GG nije stekla nikakvu imovinsku korist, pa je i nejasno po kojem osnovu bi tužena bila dužna vratiti tužiteljici navedeni iznos i to pogrešnom primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima time i da je u tijeku postupak pred Ustavnim sudom RH povodom ustavne tužbe pok. GG. I u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojim je procijenjena vrijednost nekretnine, isti nije pravilan obzirom je temeljen na trenutno važećem GUP-u Grada Zagreba prema kojem se predmetna nekretnina nalazi u zoni gospodarske namjene-trgovački kompleksi, dok je EG preminula **.**.2016. a trenutno važeći GUP Grada Zagreba donesen je 16. lipnja 2016. temeljem čl. 188. Zakona o prostornom uređenju pa stoga predmetni nalaz i mišljenje nije pravno valjan obzirom da nije primijenjen GUP koji je bio na snazi na dan smrti EG i to onaj iz 2013. godine. Time i preinaka, vezana za nalaz i mišljenje vještaka koji sadrži netočne podatke o nekretnini i nije bila osnovana a time i pobijana presuda. Neprihvaćanjem dokazne prijedloge tužene, činjenično stanje nije pravilno ni potpuno utvrđeno, obzirom prvostupanjski sud nije uzeo u obzir svu materijalnu dokumentaciju i pravno relevantne činjenice. I u vezi sa navedenim osporava i odluku o trošku obzirom nije utvrđen sukladno zakonu i važećim propisima.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, uz trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužene postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka sukladno čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je donesena odluka zakonita i pravilna jer je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio bitne povrede postupaka zbog kojih bi presudu trebalo ukinuti ili preinačiti. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, kao ni proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. U predmetnom postupku tužiteljica je postavila zahtjev u odnosu na tuženu GG, pravnu prednicu sada tužene NG, za povratom vrijednosti u odnosu na nekretnine koje je dobila temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa njihovom majkom a u odnosu na koji Ugovor je i otpala osnova, te je u odnosu na vrijednost nekretnina i stekla korist.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno i po ocjeni ovog suda utvrdio (čl. 8. ZPP-a):

-da je majka tužiteljice EG sa svojom kćerkom, GG, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 29. kolovoza 2013. i prenijela joj u vlasništvo nekretnine kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica];

-da je EG pokrenula parnični postupak u odnosu na GG radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem je i donesena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7526/13 od 31. prosinca 2014., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je i tijekom postupka i po revizijskoj odluci donesena ponovna odluka Županijskog suda, te je i tom odlukom od 06. listopada 2020. potvrđena prvostupanjska presuda;

-da se GG upisala kao vlasnica nekretnina temeljem zahtjeva od 29. lipnja 2016., te je 13. srpnja 2016. iste darovala kćerki NG, sada tuženoj, koja se i istog dana upisala kao vlasnica, te je 19. studenog 2019. Ugovorom o darovanju predmetne nekretnine prenijela na kćerku ĐGČ, koja je nekretnine založila temeljem Ugovora o zajmu od 16. prosinca 2019. za iznos od 160.000,00 eura a koje je upisano 17. prosinca 2019. na ime SG;

-da je EG umrla **.**.2016., te je kao njezina jedina zakonska nasljednica i utvrđena tužiteljica ĐG osnovom javne oporuke koju je sačinila i kojom je imenovala istu kao svoju univerzalnu nasljednicu, uz isključenje druge kćerke GG;

-da je u ovom postupku tužena GG preminula **.**.2022. i postupak je nastavljen u odnosu na sada tuženu NG, kao njezinu jedinu zakonsku nasljednicu;

9. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je i zaključio da je tužena obvezna naknaditi vrijednost navedenih nekretnina, obzirom je u odnosu na iste i postigla korist u vrijednost od 3.806.500,00 kuna što proizlazi iz provedenog vještačenja u odnosu na tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina na dan smrti EG (**.**.2016.), te je i tog dana GG i stekla pravo prijenosa prava vlasništva istih sa EG kao primateljice na nju kao darovateljicu, ocjenom da je iz sadržaja isprava dostavljenih sudu utvrđeno da je i pravomoćnom odlukom Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 29. kolovoza 2013. raskinut, a u odnosu i na poziv tužene GG da je podnijela prijedlog u odnosu na reviziju, isti prijedlog je odbačen kao nedopušten, tada je i ostvarena obveza GG, sada tužene NG, za povrat vrijednost stečene temeljem osnove koja je otpala, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO).

10. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjena materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima prihvaća u cijelosti i ovaj sud jer su za to dani jasni i uvjerljivi razlozi, koji i nisu žalbom uspjeli se umanjiti.

11. U odnosu na žalbene navode bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, time da je odbijen provesti dokaz saslušanjem tužene, isti nisu osnovani. Odredbom čl. 5. st. 1. i 2. ZPP-a, na koji se žalbom poziva, sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke (st. 1.), u mjeri u kojoj je potrebno, sud će omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora (st. 2.), a samo kada je to ovim Zakonom određeno sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasne (st. 3.). Tijekom postupka prvotno tužena GG, tako i njezina zakonska nasljednica koja je preuzela postupak NG, nije bila ograničena sa mogućnosti da se izjasni o svim dokazima koji su utvrđeni odnosno koji su i navedeni tijekom postupka, a u odnosu i na koje su i donesene odluke od strane nadležnih sudova. Pri tome, samo saslušanje tužene i nije bilo posebno potrebno, obzirom da saslušanjem i ne bi se moglo utvrditi suprotno činjenično, odnosno pravno utvrđeno stanje osnovom pravomoćne presude i prijenosa vlasništva ugovora o darovanju, vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da je u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud neosnovano dopustio preinaku tužbe, obzirom je i u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a dopušteno preinačenje tužbe do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje se tužba nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Preinaka tužbenog zahtjeva uslijedila je nakon provedenog građevinskog vještačenja, kada je i tužitelj i mogao postaviti tužbeni zahtjev, obzirom i da je u odnosu na zahtijevani iznos isplate osnovom provedenog prethodnog izvansudskog vještačenja, tom vještačenju se tužena protivila, pa je stoga i pravilno trebalo provesti vještačenje radi utvrđenja visine predmetnih nekretnina. Uz to, u odnosu na navode da se nije smjelo prihvatiti preinačen zahtjev jer nije odmah preinačen obzirom da je nalaz vještaka obavljen nekoliko mjeseci prije, isti se ne mogu prihvatiti obzirom da je taj zahtjev postavljen nakon pismenog i usmenog očitovanja vještaka na iznesene prigovore tužene, kada se i trebala utvrditi osnovanost tih prigovora vezano za utvrđenu vrijednost.

13. Pri tome i vrijednost utvrđene nekretnine, prema provedenom vještačenju je i osnovano u odnosu na vrijeme kada je i pravna prednica tužiteljice, kao i pravna prednica tužene, EG preminula **.**.2016. i to osnovom Zakona o procjeni nekretnina od 25. srpnja 2015. i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnine od 02. listopada 2015. Pri tome je i prema prigovoru tužene da je trebalo primijenit GUP Grada Zagreba iz 2013. godine i pismenim putem, kao i osobnim saslušanjem vještak taj prigovor i ocijenio neosnovanim, obzirom da je i u odnosu na vrijeme smrti cijenio propise koji su se odnosili na Zakon o procjeni nekretnine i Pravilnika o metodama procjena vrijednosti, kao i u to vrijeme ocjene vrijednosti postojećih nekretnina u susjedstvu.

14. Na temelju čl. 1111. ZOO-a, kojim je propisano kada imovina neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove o nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (t. 1.), a obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Time su i pretpostavke za naknadu vrijednosti postignute koristi, povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, uzročna veza između tog povećanja odnosno smanjenja te nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno drugo zakonom ovlaštenog tijela ili na zakonu. Pri tome se ne može tumačiti ono što se i žalbom navodi da tužena kao zakonska nasljednica pok. GG nije stekla imovinsku korist, obzirom je i njena prednica GG raspolagala nekretninama koje nisu bile u njezinom vlasništvu, te je dobila predmetne nekretnine koje su sada u njezinom vlasništvu a koje bi u vrijeme i smrti majke tužiteljice i u tom razdoblju ona realno ostvarila. Obzirom da je i u odnosu na tu nekretninu utvrđeno, a žalbom se to posebno i ne osporava, da tužena nije u mogućnosti vratiti predmetnu nekretninu, tada i proizlazi obveza naknade iste vrijednosti, obzirom i da je GG u vrijeme kada je i darovala tuženoj koja se istovremeno i upisala kao vlasnik predmetnih nekretnina, bio u tijeku postupak kojim je i prethodno odlučeno da se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između EG i GG raskida. Time i da je postupak u tijeku i izvršeno darovanje, odnosno prijenos nekretnina na tuženu, koja se i upisala istog dana kao vlasnik, te nakon toga i prenijela nekretnine na kćerku i time što je taj Ugovor raskinut i sada je ta pravomoćna odluka, kao što je i odbačena revizija kao nedopuštena i ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. ZOO-a. Time je i tužena kao stjecateljica obvezna i vratiti odnosno isplatiti tužiteljici vrijednost postignute koristi koja je i naknadno prenesena na njezinu kćerku svojim vlastitim postupanjem, obzirom da je i primljeno ono što je i naknadno temeljem osnove otpalo.

15. Ukidanje pravomoćne presude, kada je isto propisano odredbama ZPP-a u izvanrednim pravnim lijekovima, ustavnoj tužbi, ne predstavlja miješanje tuženikovo uživanje prava vlasništva (isplaćenog novca), pri čemu je i pravna prednica tužene, kao i tužena, bila svjesna u vrijeme darovanja da nije postojao pravni osnov za raspolaganje nekretninama, odnosno da je isti otpao, obzirom i da je u postupku iz kojega potječe ovršna isprava i sada pravomoćna odluka o raskidu. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala prema čl. 1111. t.3. ZOO-a. Radi toga je i materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO-a pravilno primijenjeno.

16. I odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok žalbom se ne iznose posebni navodi u odnosu na koju osnovu, odnosno priznati trošak se žalba odnosi, pa stoga posebno i odluka o trošku nije se mogla cijeniti.

17. U odnosu i na postavljen zahtjev za izuzećem, ovaj sud o tome nije ovlašten odlučivati.

18. Iz navedenog razloga odbijena je žalba tužene te je potvrđena prvostupanjska presuda sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao što je i odbijen zahtjev za trošak osnovom čl. 166. u vezi sa čl. 154. ZPP-a.

U Puli - Pola 09. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić