REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1379/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom uredu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-320/2022 od 2. siječnja 2024. Općinskog suda u Zadru, u sjednici održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Tuženikova se žalba odbija u cijelosti kao neosnovana a tužiteljeva se prihvaća protiv odluke sadržane u točki I. izreke presude poslovni broj: P-320/2022 od 2. siječnja 2024. Općinskog suda u Zadru pa taj dio presude (u točki I. izreke) preinačen u cijelosti glasi: "Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ĐČ isplatiti iznos od 5.324,22 eura (pettisućatristodvadesetčetirieuraidvadesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na dijelove tog iznosa:

2,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2008.,

4,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.02.2008.,

8,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2008.,

2,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2008.,

0,27 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2008.,

3,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.6.2008.,

1,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2008.,

21,82 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2008.,

8,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2008.,

25,47 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2008.,

28,10 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.02.2009.,

29,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2009.,

26,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2009., 27,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.05.2009.,

22,20 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2009.,

18,42 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2009.,

19,42 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.08.2009.,

21,42 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2009.,

21,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2009.,

19,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2009.,

23,01 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2009.,

26,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.01.2010.,

30,37 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2010.,

29,38 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.03.2010.,

35,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2010.,

34,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.05.2010.,

36,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2010.,

55,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2010.,

51,19 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.08.2010.,

62,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2010.,

58,91 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.10.2010.,

52,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010.,

66,19 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.12.2010.,

83,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2011.,

71,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.02.2011.,

75,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.03.2011.,

70,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2011.,

71,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2011.,

94,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2011.,

97,02 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2011.,

116,73 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2011.,

106,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011.,

95,52 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2011.,

93,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.11.2011.,

92,79 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011.,

98,04 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2012.,

102,61 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.02.2012.,

103,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2012.,

100,06 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2012.,

102,20 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.05.2012.,

106,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2012.,

101,20 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2012.,

101,85 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.08.2012.,

100,00 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2012.,

96,02 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2012.,

100,27 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2012.,

102,30 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2012.,

100,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.01.2013.,

92,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2013.,

99,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013.,

100,27 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2013.,

97,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.05.2013., 89,30 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.06.2013.,

89,09 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2013.,

91,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2013.,

94,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2013.,

98,92 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2013.,

96,58 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2013.,

98,24 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2013.,

100,11 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2014.,

101,28 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2014.,

103,74 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.03.2014.,

102,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2014.,

100,21 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2014.,

99,33 eura počevši od dana koji slijedi danu: 18.06.2014.,

99,73 eura počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2014.,

102,82 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.08.2014.,

105,43 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.09.2014.,

104,89 eura počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2014.

zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 16. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.; po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.; po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.; sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom se dijelu tužiteljeva žalba djelomično odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća pa se presuda poslovni broj: P-320/2022 od 2. siječnja 2024. Općinskog suda u Zadru:

- potvrđuje u točki III. (kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 2.391,30 eura sa zateznim kamatama) i točki VI. izreke (kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.159,43 eura sa zateznim kamatama);

- ukida u točkama II. i IV. u kojima su odbačeni zahtjevi za utvrđenje te u točki V. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 540,96 eura sa zateznim kamatama i predmet se u tom dijelu vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

III. O tužiteljevu će se zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ĐČ i to u točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju iznos od 5.315,78 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 24. listopada 2007. (negativni iznos od 3,64 eura) do zaključno 16. listopada 2014. (pozitivni iznos od 104,89 eura) pa sve do isplate i u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu – za razliku od dosuđenog iznosa od 5.315,78 eura do zatraženog iznosa od 5.324,22 eura (iznos od 8,44 eura) - odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

1.1. Istom odlukom odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-4373850 s nadnevkom 12. rujna 2007. ništetan u dijelu kojim se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre (u točki II. izreke) pa je potom u točki III. izreke odbijen kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.391,30 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 16. siječnja 2008. do zaključno 16. listopada 2014.

1.2. Prvostupanjskom je presudom u točki IV. izreke tužba odbačena u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-4373850 s nadnevkom 12. rujna 2007. ništetan u dijelu u kojem se uglavljuje jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita pa je potom u točki V. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 540,96 eura sa zateznim kamatama od 19. rujna 2007. do isplate i konačno u točki VI. izreke odbijen kao neosnovan (sporedni) tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.159,43 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 16. studenog 2007. do zaključno 16. listopada 2014.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženik i tužitelj.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev a presudu pobija zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je počinjena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) s obzirom na to da je prvostupanjski sud zanemario tuženikove navode kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo i da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ističe kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive a to je sud najprije trebao utvrditi pa tek potom provoditi test poštenosti. Smatra odlučnom i okolnost što je ugovor ispunjen i što tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta niti koristio pravo na raskid ugovora. Ističe i kako sud uopće nije utvrđivao jesu li sporne odredbe o valutnoj klauzuli uzrokovale znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da je pogrešno primijenio materijalno pravo i to članak 118. Zakona o zaštiti potrošača jer prvostupanjski sud pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te nalaganje tužitelju da mu naknadi troškove postupka, kao i trošak ove žalbe uvećan za porez na dodanu vrijednost zajedno sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

2.2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u relevantnim dijelovima u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točke 11. ZPP. Najprije pobija odluku suda u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 8,44 eura sa zateznim kamatama smatrajući kako nije bilo mjesta uračunavanju ikakvih negativnih razlika jer je predmet ovoga postupka tužiteljev tužbeni zahtjev za povrat iznosa koji je tuženik od tužitelja stekao bez osnove. Odbijajući dio presude zbog osnovanosti tuženikova prigovora zastare pobija zbog pogrešne primjene materijalnoga prava a dijelove odluke kojim su odbačeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti dijelova ugovora smatra neobrazloženima jer nemaju razloga zašto bi u pogledu istaknutih deklaratornih zahtjeva bio osnovan tuženikov prigovor zastare. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te da mu se u cijelosti dosude troškovi parničnog postupka uključujući i trošak žalbe – za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.875,00 kuna s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% te sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

4. Tuženikova je žalba neosnovana u cijelosti, dok je tužiteljeva djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja ĐČ protiv protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za utvrđenje ništetnima odredaba o stopi redovnih kamata i jednokratnoj naknadi ( naknadi za obradu kredita) sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 138-50- 4373850 koji su 12. rujna 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) pa potom i radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredaba o redovnim kamatama i jednokratnoj naknadi te isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima (kojemu zahtjevu ne prethodi zahtjev za utvrđenje ništetnosti tih odredaba Ugovora o kreditu).

5.1. Zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetne valutne klauzule postavljen je u iznosu od 5.324,22 eura a zahtjev zbog neosnovano plaćene jednokratne naknade u iznosu od 540,96 eura sa zateznim kamatama od 19. rujna 2007. do isplate, dok je zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti kamatne klauzule postavljen po pravilima o eventualnoj kumulaciji – kao glavni zahtjev u iznosu od 2.391,30 eura zbog ništetnosti dijela Ugovora o kreditu u kojemu se "način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre" pa potom i kao eventualno kumulirani (supsidijarni) zahtjev za isplatu iznosa od 1.159,43 eura po osnovi ništetnosti odredaba o kamatama kojima se ugovara "promjena visine stope kamata u skladu s jednostranom odlukom tuženika."

6. Prvostupanjskom je presudom u većemu dijelu (za iznos od 5.314,78 eura) prihvaćen zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa zbog nišetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima zajedno sa zateznim kamatama a u preostalom je dijelu (za iznos od 8,44 eura) prvostupanjski sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva, s obrazloženjem kako su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nerazumljive prosječnom potrošaču te su, protivno savjesnosti i poštenju, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su zbog toga nepoštene i ništetne tako da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve tako preplaćene iznose sa zateznim kamatama, ali ne i iznos od 8,44 eura koliko iznose negativne razlike za vrijeme kada je tečaj švicarskog franka bio manji od početnog.

6.1. Odlučeno je i ostalim zahtjevima pa tako i o eventualnom zahtjevu za isplatu po osnovi ništetnosti kamatne klauzule te po osnovi ništetnosti odredbe o jednokratnoj naknadi, s obrazloženjem da je u tom dijelu osnovan tuženikov prigovor zastare, dok je u pogledu deklaratornih zahtjeva za utvrđenje ništetnosti tih odredaba prvostupanjski sud odbacio tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa iz razloga što je osnovan prigovor zastare.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, dok su djelomično ostvarene pretpostavke za preinačenje prvostupanjske presude, a u preostalom je dijelu zakonita i pravilna pa su žalbe neosnovane.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih navedenih u žalbama pa tako ni povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. U ovome postupku nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 12. rujna 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju vozila na iznos od 27.761,84 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s redovnim kamatama po stopi od 5,49% godišnje, promjenjivoj u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, jednokratnom naknadom koja iznosi 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i s rokom otplate 84 mjeseca (7 godina) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za švicarski franak važećem na dan dospijeća.

9.1. Nije sporno ni da je za vrijeme otplate kredita došlo do povećanja stope redovnih kamata i do značajnog porasta tečaja (aprecijacije) švicarskog franka te da je tužitelj 18. rujna 2007. isplatio tuženiku jednokratnu naknadu u iznosu od 540,96 eura (3,30% od iznosa kredita).

9.2. Vještačenjem je po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke Snježani Herceg utvrđena visina preplate zbog porasta tečaja (aprecijacije) švicarskog franka (od početnog koji je iznosio 4,448927 kuna za jedan švicarski franak do najvišeg koji je iznosio 6,333383 u kolovozu 2011.) u iznosu od 5.324,22 eura uzimajući u obzir samo pozitivne razlike odnosno u iznosu od 5.315,78 eura uzimajući u obzir negativne razlike u iznosu od 8,44 eura nastale u vrijeme kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog a te su negativne razlike nastale u razdoblju od listopada do prosinca 2007. te u srpnju i kolovozu 2008.

9.3. Utvrđena je i visina preplate zbog povećanja stope redovnih kamata u odnosu na početno ugovorenu (5,49%) u iznosu od 1.159,43 eura.

10. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice te činjenicu postojanja pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu (presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), uz okolnost da tuženik u ovom individualnom sporu nije dokazao (nije ni predlagao odgovarajuće dokaze) postojanje tužiteljeva informiranog pristanka na ugovaranje valutne klauzule u valuti kao što je švicarski franak (tzv. valuta "utočišta"), ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o nepoštenosti pa time i ništetnosti te ugovorne odredbe.

10.1. Ništetnost navedene ugovorne odredbe ustanovljena je stoga još u kolektivnom sporu a kako je već navedeno, tuženik u ovom individualnom sporu nije dokazao da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o valutnoj klauzuli i informirao ga o svim potrebnim parametrima (uključujući i rizike takve valutne klauzule) da bi tužitelj kao potrošač mogao dati svoj informirani pristanak na takvu valutnu klauzulu prema kojoj kao potrošač snosi sav rizik promjene tečaja koji je u slučaju navedene valute bio znatan.

10.2. Tuženik stoga u žalbi neosnovano navodi da se radilo o jasnim i lako razumljivim odredbama s obzirom na to da je u kolektivnom sporu utvrđeno upravo suprotno, kao i kada osporava da su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Nisu od značaja ni žalbeni navodi o tome da je ugovor ispunjen, da tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta ni koristio pravo na raskid ugovora.

11.1. Okolnost što je ugovor ispunjen nije zapreka za utvrđenje njegove ništetnosti pa slijedom toga ni za nastupanje učinaka ništetnosti a što se tiče raskida ugovora može se tuženiku odgovoriti da je i on sam mogao inicirati izmjenu ugovora u korist tužitelja kao potrošača.

12. Prvostupanjski je sud u pogledu prihvaćenog tužbenog zahtjeva po osnovi preplate kredita zbog ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju tuženikovim navodima iz žalbe te pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo - članke 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (12. rujna 2007.) te članke 323. i 324. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).

12.1. Tuženikova je žalba stoga u cijelosti neosnovana pa je prvostupanjsku presudu sadržanu u točki I. izreke valjalo potvrditi u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev. 13. U odnosu na preostali dio odluke sadržane u točki I. izreke prvostupanjske presude je međutim osnovana tužiteljeva žalba jer je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog preplaćenog iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule u iznosu od 8,44 eura.

13.1. Tuženik je naime dužan vratiti (isplatiti) tužitelju sve preplaćene iznose uslijed aprecijacije švicarskog franka a prvostupanjski sud nije ni mogao voditi računa o tzv. negativnim razlikama odnosno potplati u vrijeme kada je tečaj bio niži od početnog, iako su utvrđene vještačenjem na zahtjev tuženika koji međutim nije postavio protuzahtjev u vidu protutužbe ili prigovora prijeboja a to znači kako u ovom slučaju ne postoje ni procesne pretpostavke za odlučivanje o tome, ne ulazeći uopće u problematiku (ne)osnovanosti takvoga zahtjeva.

13.2. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo preinačiti u tom dijelu pa naložiti tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 8,44 eura te izostaviti negativne iznose sadržane u dijelu odluke koji se odnosi na zatezne kamate.

14. Tužiteljeva je žalba djelomično osnovana i u preostalom dijelu i to protiv odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 540,96 eura po osnovi plaćene tzv. ulazne naknade – jednokratne naknade koja iznosi 3,30% od ukupne vrijednosti kredita, kao i u dijelu kojim je odbačena tužba u pogledu deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe o toj naknadi ali i u pogledu odbačaja tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope.

15. Prvostupanjski je sud naime pogrešno ocijenio da je u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 540,96 eura po osnovi ništetnosti odredbe o jednokratnoj naknadi nastupila zastara, s obzirom na to da bi zastara u tom pogledu mogla početi teći tek od pravomoćnosti odluke kojom bi bila utvrđena ništetnost te odredbe, što znači da je trebao najprije meritorno odlučiti o tome je li ta odredba ništetna.

16. Što se tiče zahtjeva za isplatu po osnovi ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope, prvostupanjski je sud u pravu kada smatra da je nastupila zastara jer je u tom dijelu zastara počela teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu a to je bilo 15. lipnja 2014., dok je tužba podnesena tek 23. veljače 2022. pa je zasigurno protekao opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO/05.

17. Prvostupanjski je sud međutim pogriješio kada je odbacio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba o kamatama, jer je pravo na isticanje ništetnosti neograničeno – ne gasi se, kako je propisano u članku 328. ZOO/05, i ne ovisi o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva pa je u tom dijelu valjalo ukinuti odluku o odbacivanju tužbe a prvostupanjski sud mora meritorno odlučiti o tom zahtjevu – prihvaćanjem ili odbijanjem zbog neosnovanosti.

18. Iz navedenih je razloga valjalo odbiti tuženiku žalbu kao neosnovanu u cijelosti pa potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev a tužiteljevu žalbu djelomično prihvatiti pa preinačiti odbijajući dio odluke u točki I. izreke i ukinuti odluku u točkama II., IV. i V. izreke te u tom dijelu vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu – u točkama III. i VI. izreke – valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu odbijanjem tužiteljeve žalbe kao neosnovane.

19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa nema pravo na naknadu troškova žalbe, ali nije određeno ni postavio zahtjev za naknadu tih troškova pa o tome nije ni odlučeno, dok će se o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

20. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. te 370. i 373. t.3. ZPP i u pogledu troškova žalbe na temelju članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 9. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić