REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-441/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Draženki Horvat, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Imetak Plasman d.o.o. za poslovne usluge - u likvidaciji, J. J. Strossmayera 7, Županja, OIB 93364702620, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-162/2023-18 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice TO te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-162/2023-18 od 30. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice TO za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

I. "Utvrđuje se ništavnim Ugovor o zajmu br. 0010800116 o nenamjenskom zajmu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zajmoprimca/založnog dužnika od 15. rujna 2008.g. zaključen između tužitelja TOA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca/založnog dužnika i tuženika IMETAK PLASMAN d.o.o. u likvidaciji, Županja, Josipa Jurja Strossmayera br. 7, OIB: 93364702620 kao zajmodavatelja/založnog vjerovnika, Plan otplate zajma po ugovoru o zajmu br. 0010800116 od 15. rujna 2008.g., koja nekretnina je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dva dvorišta u Crikvenici površine 43 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/4 dijela iste, te se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi uknjižbe naprijed navedenog Ugovora o zajmu broj 0010800116 od 15. rujna 2008.g.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju TO OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Imetak Plasman d.o.o. za poslovne usluge - u likvidaciji, J. J. Strossmayera 7, Županja, OIB 93364702620 na ime troškova parničnih troškova isplati iznos od 1.000,00 EUR (tisućueura) u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Navodi da vještak nije odgovorio na njegovo pitanje da li bi tuženik bio obveznik PDV-a, da tuženik nije dostavio dokaz o tome kao i dokaz da li je na predmetnu pruženu uslugu platio obvezni PDV te da se na usmenom nalazu i mišljenju vještaka da je tužitelj bio u sustavu PDV- a, bez dostavljanja dokaza o tome, ne može temeljiti odluka. Dodaje da je sud prvog stupnja trebao cijeniti po njoj dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke Bibice Milat iz vansudskog postupka, a prema kojem je njen dug prema tuženiku daleko manji. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice TO nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništav Ugovor o zajmu br. 0010800116 o nenamjenskom zajmu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zajmoprimca/založnog dužnika od 15. rujna 2008.g. zaključen između tužiteljice TOA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca/založnog dužnika i tuženika IMETAK PLASMAN d.o.o. u likvidaciji, Županja, Josipa Jurja Strossmayera br. 7, OIB: 93364702620 kao zajmodavatelja/založnog vjerovnika, Plan otplate zajma po ugovoru o zajmu br. 0010800116 od 15. rujna 2008.g., koja nekretnina je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dva dvorišta u Crikvenici površine 43 čhv, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/4 dijela iste, te zahtjev da se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu uknjižbe temeljem tog ništetnog Ugovora o zajmu.

5.1. Tužiteljica ističe da je člankom 3. Ugovora o zajmu ugovorena kamatna stopa na godišnjem nivou 13,20% i 22% Poreza na dodanu vrijednost na iznos kamate, da je člankom 4. Ugovora o zajmu ugovoreno je da zajam počinje teći od 15. rujna 2008. te da je ukupni dug korisnika 541.560.00 kuna ili 79.093,85 eura sa rokom vraćanja do 1.10.2013., da je u planu otplate razvidan obračun ukupne obveze točnije da u odnosu obračuna ugovorene kamate tuženik vrši obračun 1,1% mjesečno ili 13,2% godišnje, ali isti to čini na način da se u čitavom periodu obračunava tako da se uzima u obzir ukupno stanje duga od 300.000,00 kuna, umjesto obračun ugovorenih kamata na ostatak duga, da je takvim obračunom korisnik zajma preopterećen, da je Porez na dodanu vrijednost nezakonito obračunat te da prema nalazu vještaka financijske struke kojeg je angažirala prije pokretanja postupka, ukupno stanje njena duga na dan 13. ožujka 2018. iznosi 183.594,84 kune i 150.786,12 kuna na ime kamata.

6. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti uz obrazloženje da je utvrđeno da je na dan sklapanja predmetnog ugovora (15. rujna 2008.) stopa zateznih kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a iznosila između poduzetnika i građana 14,00%, da iz sadržaja ugovora proizlazi da ugovorena kamatna stopa iznosi 13,20%, dok tužitelj tvrdi da je iz Plana otplate vidljivo da obračun ugovorene kamate tuženik vrši po stopi od 1,1% mjesečno ili 13,2% godišnje, da je prema nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke Marijane Ilišević stopa zateznih kamata bila u rasponima od 14% do 8,25% između osoba od kojih barem jedan nije trgovac, da je stopa ugovorenih kamata prema Ugovoru o zajmu dopuštena jer je ugovorena u visini od 13,20% godišnje, da je u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bila u primjeni Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima (NN 71/2007), da je način obračuna zatezne kamate propisan Zakonom o kamatama (Nar. nov., br. 94/04. i 35/05 u daljnjem tekstu ZK), da ugovorna kamatna stopa (13,20 %) nije bila viša od zakonske zatezne kamate u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu, te da zakonska zatezna kamata na dospjele a neplaćene obveze nije bila viša od zakonom propisane zatezne kamate važeće za razdoblje obračuna, da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću i nije oslobođen PDV-a na isporuke dobara i obavljene usluge po stopi do 22% temeljem članka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, što znači da je mogao ugovoriti da će se na kamate zaračunati PDV te da nije od značaja da li je tuženik predmeti PDV platio, da je temeljem odredbe čl. 3. ZK tuženik mogao zateznu kamatu obračunati primjenom dekurzivnoga jednostavnoga kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa zatezne kamate glavnici istekom obračunskog razdoblja, te za slučaj da su stranke i ugovorile kamatu po stopi višoj od zakonom propisane, isto bi činilo ništetnim samo odredbu o kamatnoj stopi ali ne i pravni posao, pa tužiteljica ne može tražiti ništetnost cijelog pravnog posla, već eventualno sniženje obveze odnosno kamatne stope na pravednu, što tužiteljica ovom tužbom ne traži (tako i Vrhovni sud RH, Rev-801/90 od 10. siječnja 1991. i Županijski sud u Bjelovaru br. Gž-1397/00 od 11. prosinca 2000.).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. ZPP-ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Navedena utvrđenja suda prvog stupnja i njegovo obrazloženje istaknuto u pobijanoj odluci, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, odluku je temeljio na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza.

8. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članak 338. stavak 4. ZPP-a, jer je pobijana presuda sačinjena u skladu s tom odredbom i ima sve potrebne dijelove.

9. Ocjena je i ovog suda da tužiteljica nije dokazala postojanje razloga za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu a niti je sud utvrdio da bi taj ugovor bio protivan pravilnim propisima ili pravilima javnog morala.

10. Najviša dopuštena stopa ugovorne kamate propisana je Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO). U skladu s člankom 26. stavkom 1. ZOO-a stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Članak 26. stavak 2. ZOO-a propisuje da stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. toga članka, uvećane za polovinu te stope. Prema članku 29. stavku 2. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.

10.1. Imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a, kao i da je ugovor o zajmu sklopljen 15.rujna 2008. u vrijeme kada je stopa zatezne kamate za ostale odnose u smislu članka 29. stavka 2. ZOO-a (jer tužiteljica nije predmetni ugovor nije zaključila kao trgovac u smislu tog Zakona), iznosila 14% godišnje, očito je da ugovorena kamatna stopa od 13,20% godišnje ne premašuje najvišu zakonom propisanu kamatnu stopu što znači da ugovorena kamatna stopa nije lihvarska, a time ništetna.

10.2. Osim toga i neovisno o tome, čak i da je (bila) ugovorena kamatna stopa koja je viša od dopuštene to ne bi imalo utjecaja na valjanost cijelog pravnog posla jer se u toj situaciji, u skladu a člankom 22. stavkom 4. ZOO-a, primjenjivala bi se najviša dopuštena kamatna stopa.

11. Protivno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 11. stavak 1. točke 1. Zakona o PDV-u kad je ocijenio da tuženik, koji nije banka, štedionica, štedno-kreditna organizacija, niti društvo osiguranja ili reosiguranja, nije oslobođen od plaćanja poreza na dodanu vrijednost na redovnu kamatu. Osim toga, za odgovoriti je žaliteljici da odredba kojom se na tužiteljicu prenosi trošak tog poreza nema značenje ugovorne odredbe kojom se definira bitna činidbe tuženice niti je riječ o odredbi koja je bila uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Zbog toga eventualna (ne)valjanost te ugovorne odredbe nema za posljedicu ništetnost cijelog pravnog posla koji može opstati i bez te odredbe (članak 324. stavak 1. ZOO- a).Tuženik je stoga mogao obračunti PDV na kamate, neovisno da li je taj PDV platio.

12. Obzirom na navedeno, a kako ni ovaj sud ne nalazi da bi predmetni Ugovor o zajmu bio ništetan iz razloga navedenih u odredbi članka 322. ZOO-a , to je o žalbi tužiteljice odlučeno temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Puli 9. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić