Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-461/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog IU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 23. rujna 2024., broj KO-DO-397/2024-1, nakon javne rasprave zaključene 9. studenog 2024. održane u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Karla Martića, optuženog IU i branitelja optuženika, odvjetnika Davora Zimića, dana 9. prosinca 2024. donio je te

presudio je

I. Optuženi IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i R, rođene Z, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, plinoinstalater, zaposlen u PGV instalacije, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, oženjen, otac dvoje malodobne djece, osuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 3. kolovoza 2024., oko 21,00 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], u cilju da ustraši svoju suprugu RU, nakon što joj je i tijekom lipnja 2024. govorio da će ju smjestiti u septičku jamu, zagrozio joj se riječima da će ju riješiti, što je kod imenovane izazvalo osjećaje straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stvka 3. KZ/11 optuženi IU

o s u đ u j e  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

te se, na temelju članka 57. KZ/11, optuženom IU

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne zatvora na koju je optuženi IU osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom IU u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2024. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi IU dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 70 (sedamdeset) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud naknadno utvrditi posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu protiv optuženog IU optužnicu broj: KO-DO-397/2024-1 od 23. rujna 2024., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu, optuženik je izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci ZU i HU, uz suglasnost stranaka pročitana je dokumentacija u spisu, i to zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 4. kolovoza 2024, broj: 01922342 i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: 29 K-114/2023-12 od 5. prosinca 2023., te je pročitan zapisnik i pregledana je DVD snimka s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje žrtve RU, pročitani su izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženi IU.

4. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da nije nikome prijetio, niti ubojstvom niti ičim drugim. Naveo je da on samo može reći da to nije bila prijetnja, ali ne može utjecati na to šta drugi kažu. Naveo je da je inkriminiranog dana došao kod RU samo po svoje stvari. To je bila subota, a u utorak su on i RU trebali potpisati dokumente za razvod braka kojima je bilo dogovoreno s kime će dijete živjeti, alimentacija i kontakti s djetetom. On je iz zajedničkog kućanstva otišao otprilike 4 mjeseca prije inkriminiranog događaja. Nije pokušavao popraviti brak, niti se pomiriti s RU, dok je RU znala dolaziti kod njegove kuće i tražiti da se vrati. Naveo je da je to odbio jer je smatrao da nema smisla popravljati brak. Naveo je da se 2022. vratio iz Njemačke gdje je radio proteklih 10 godina i to kako bi RU i on živjeli zajedno, da bude mir u kući. Sada kada gleda, bolje bi bilo da je ostao raditi vani jer je RU takav tip osobe koja stalno navodi da je ona gazdarica u kući, stalno viče i on ne želi takav život. Inkriminiranog dana otišao je do kuće RU samo kako bi uzeo svoje stvari. Otišao je toga dana jer je njegov prijatelja HU imao kombi pa ga je on odvezao da uzmem stvari. Socijalna služba u Ivancu rekla mu je da ima zakonsko pravo uzeti svoje stvari. Ranije tog dana, optuženi je imao susret sa kćeri, bilo je dogovoreno da se nađu u parku u [adresa] u 14,00 sati, te da kćer nazad preda majci u 18,00 sati isto u parku u [adresa]. Ponovio je da on tog dana nije RU prijetio ubojstvom, niti joj je u lipnju 2024. govorio da će ju smjestiti u septičku jamu. Dodao je da se u vezi razvoda braka prvo mora riješiti pitanje skrbništva nad djetetom, a dalje će se odlučivati o imovinsko pravnim pitanjima, o tome će se odlučivati naknadno. Odluka o razvodu bit će onakva kako donese sud.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi IU u inkriminirano vrijeme, navečer 3. kolovoza 2024. oko 21,00 sat, došao do dvorišta obiteljske kuće u [adresa].

5.1. S druge strane, imajući u vidu obranu optuženika, sporno je je li tom prilikom optuženik izrekao inkriminirani prijeteći sadržaj, u cilju da ustraši RU te je li tijekom lipnja 2024. govorio RU da će ju smjestiti u septičku jamu. Optuženik je u svojoj obrani porekao prijetnje, te naveo da je samo došao po svoje stvari kod žrtve.

6. Ispitana u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Varaždinu 5. rujna 2024. žrtva RU u bitnome je iskazala da je inkriminiranog dana optuženi IU došao na dvorište obiteljske kuće u [adresa]. Svjedokinja žrtva je navela da je optuženi IU prvo ušao u kuću, počeo vikati i galamiti, a nakon što je izašao van iz kuće, on je iz straha zaključala kuću. Na to je optuženik tražio da otvori vrata. Nadalje svjedok žrtva RU je navela da je optuženi IU vikao da „će ju riješiti“, govorio joj da je kurvetina i slično. Pojasnila je da optuženik nije rekao da će riješiti njihove probleme na sudu, već da će nju riješiti. Nadalje je rekla da joj je optuženik i tijekom lipnja prijetio da ću ju smjestiti u septičku jamu. Svjedokinja RU navela je da već dulje vrijeme trpi maltretiranja i vrijeđanja, te da ju je optuženik prije dvije godine i fizički napao, a zbog čega se vodio i kazneni postupak protiv njega. Svjedokinja je rekla da optuženi IU tijekom inkriminiranog događaja bio pod utjecajem alkohola te da kontinuirano konzumira veće količine alkohola. Nadalje, navela je da je u tijeku brakorazvodna parnica te da se optuženik iselio iz kuće krajem svibnja. Dodala je da i nadalje dolazi jednom tjedno do njene kuće i da ju tada vrijeđa, bude agresivan i omalovažava ju. U odnosu na prijetnje koje je optuženi IU izrekao, odnosno kada je optuženik rekao „da će ju riješiti“, to je kod iste izazvalo osjećaj straha, navedene prijetnje shvatila je ozbiljno te je navela da se boji za svoj život, jer je već bila žrtva napada i nasilja od strane optuženika, za što je optuženi IU i kazneno osuđen.

7. Svjedok ZU ispitan na raspravi 3. prosinca 2024. naveo je da je za inkriminirani događaj saznao putem poziva od strane oštećene RU, te je putem telefona čuo viku, galamu i vrijeđanje. Naveo je da je taj poziv i zabilježen, te da je trajao oko 5-6 minuta. U razgovoru je RU rekao da o navedenom događaju mora izvijestiti nadležnu policijsku postaju, te da ako ona to ne može napraviti da će on nazvati umjesto nje, i da je to obvezan napraviti po službenoj dužnosti, na što je ona rekla da će sama nazvati. Par minuta nakon što su prekinuli razgovor, svjedok je nazvao dežurnog policijskog službenika kako bih provjerio je li RU prijavila sporni događaj, na što mu je odgovoreno da je. Na pitanje ODO u Varaždinu svjedok je iskazao da je siguran da je optuženi IU tom prilikom RU uputio riječi "ja bum tebe riješil", te je s obzirom na narav tih riječi i inzistirao da ona to prijavi nadležnoj policijskoj postaji kako bi se dalje po tome postupalo. Dodao je da nije čuo da bi bilo razgovora o rješavanju kakvih imovinskih sporova no čuo je da je optuženi spominjao televizore. Svjedok je naglasio da su riječi "ja bum tebe riješil" bile upućene RU [adresa]. Na pitanje branitelja svjedok je iskazao daje neupitno čuo navedene riječi koje je izgovorio optuženik, zbog toga je i ponudio da odmah dođe kod RU, te mu je i danas žao što nije odmah otišao do nje s obzirom na narav izgovorenih riječi. Dodao je da ne može znati gdje se optuženik nalazio u trenutku kada je on telefonski razgovarao s RU s obzirom da su pričali putem telefona, ali je čuo viku, galamu i ostale zvukove te komunikaciju između optuženika i RU. Napomenuo je da se radilo o običnom pozivu, a ne o video pozivu. U pogledu načina na koji je žrtva došla do mobilnog telefona svjedoka, svjedok je iskazao da policijski službenici znaju ostavljati svoj broj telefona žrtvama kada postupamo po prijavama kako bi kasnije mogli lakše stupiti u kontakt sa žrtvama i svjedocima, a isto tako kako bi žrtve mogle kontaktirati policijske službenike nadležne za njihov predmet. Naveo je da je on kao policijski službenik ranije postupao u obitelji RU zbog nasilja u obitelji i zbog javnog reda i mira. Isto tako optuženi je evidentiran više puta zbog prometnih prekršaja pa mu je i od tuda poznat. Dodao je da u telefonskom razgovoru nije čuo da bi RU vikala i galamila, već je čuo da je neprestano ponavljala " IU smiri se, IU smiri se". Pojasnio je da je po riječima oštećene i iz samog razgovora zaključio da lupa i razbija ovdje optuženi IU s obzirom na to da je oštećena stalno govorila " IU smiri se". On naravno nije mogao biti siguran da je to bio IU s obzirom da ja to nije vidio, već samo čuo, ali iz cjelokupne situacije i onog što je čuo, a isto tako s obzirom da zna IU od ranije gdje je prema njemu postupao kao policijski službenik, naveo je da može sa sigurnošću reći da je lupao i razbijao ovdje optuženi IU.

7.1. Iz pročitanog iskaza svjedoka ZU od 10. rujna 2024. proizlazi da se svjedok 3. kolovoza 2024. nalazio u [adresa] te je primio poziv s nepoznatog broja od strane RU, naveo je da istu poznaje jer je postupao kao policijski službenik prema dojavama o nasilju ili narušavanju javnog reda i mira jer je više puta postupao prema IU. Tijekom telefonskog razgovora čuo je viku, galamu, lupanje, razbijanje od strane muške osobe. Žtrva RU rekla mu je da je ta muška osoba njen suprug IU. Nadalje, čuo je da ta muška osoba povišenim tonom govori jeba ti bog mater, kurva i tave razne slične pogrde dok je čuo da RU ponavlja " H smiri se", no ta muška osoba se nije smirila već je nastavila lupati, a svjedok je naveo da je ta muška osoba dva do tri puta rekla "jeba ti bog mater ja bum tebe riješil". Naveo je da je RU uputio da pozove policiju, upitao treba li on doći te kasnije s OKC Ivanec provjerio je li RU prijavila navedeni događaj za što su mu policijski službenici potvrdili da je.

8. Svjedok HU ispitan na raspravi 3. prosinca 2024. naveo je da ga je IU zamolio da ga odveze do njegove supruge da si uzme reflektor i televizor. Kada su došli do kuće Martinove bivše supruge, IU je pitao suprugu gdje je reflektor. Martinova supruga nije razgovarala s IU, nego se zatvorila u kuću i prijetila je policijom. Na to joj je IU rekao neka zove policiju, a da će si on uzeti reflektore i televizor. Nakon toga je počela histerija, žrtva RU je počela vikati da zašto joj IU prijeti, te da će zvati policiju. Svjedok je naveo da nije čuo da je IU prijetio RU ili joj govorio nešto. Dodao je da nije primijetio da bi IU spornog dana bio pod utjecajem alkohola. Popio je jedno pivo koliko je vidio te je naveo da ne bi vozio optuženika kod bivše supruge da je vidio da je IU pod utjecajem alkohola. Nakon događaja na dvorištu kod oštećene, svjedok i IU su otišli do Martinove kuće gdje su još otprilike sat vremena proveli zajedno, nakon čega je svjedok otišao svojoj kući. U tom vremenu IU je popio eventualno jedno pivo. Nadalje, svjedok je iskazao da nije čuo je li RU s nekim razgovarala na telefon s obzirom da se ona nalazila u kući, ali je čuo da ona govori da će nazvati policiju, pa pretpostavlja da je na telefon razgovarala s policijom. Dodao je da je čuo cijeli razgovor između RU i IU s obzirom na to da je stajao 3 m od IU, ali to nije bio normalan razgovor, već je RU vikala i prijetila policijom, te govorila da IU provaljuje u kuću. Navedeni događaj trajao je oko pola sata ili manje. Nakon što je došla kćerka RU i IU, RU se nije smirila, niti se situacija smirila, već je ostala ista, RU je i dalje vikala. Nije čuo drugi glas iz telefona na koji je razgovarala RU i nije vidio da RU razgovara na telefon, već je samo čuo da prijeti da će nazvati policiju. Dodao je da koliko znam, između IU i RU postoje nerazriješeni imovinsko pravni odnosi.

8.1. Iz pročitanog iskaza svjedoka HU od 30. kolovoza 2024. proizlazi da se on i IU poznaju od ranije. Taj dan 3. kolovoza 2024. došao je kod IU kojom prilikom je IU popio jedno pivo. Potom ga je IU zamolio da ga odveze do kuće bivše supruge kako bi si uzeo stvari. Kada su došli do kuće RU je izašla iz kuće te je počela galamiti kada joj je IU rekao da je došao po neke stvari. Potom je otišla u kuću i zaključala se, a IU nije pokušavao ući u kuću već je RU iz kuće vikala da će pozvati policiju. Naveo je da je vidio da RU drži u ruci mobitel i kao s nekim razgovara i nešto je rekla da IU pokušava nasilno ući u kuću, na što je IU rekao da će sačekati dolazak policije. Naveo je da IU od RU tražio da ga pusti u kuću da uzme televizor te da je IU rekao da će to oni riješiti, misleći pritom na sud. Dodao je da nije čuo da bi IU prijetio, već je samo rekao IU da je bolje da odu s dvorišta s obzirom na to da RU galami. Dodao je da su se nakon toga vratili kod IU u kuću te je tada IU popio dva piva. Dodao je da IU nije bio pod utjecajem alkohola te da bi odbio odvesti IU do RU da je IU bio u alkoholiziranom stanju.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za IU od 4. kolovoza 2024. proizlazi da je imenovani 4. kolovoza 2024. s početkom u 00,00 sati alkotestiran, na temelju čega je utvrđeno da je u organizmu imao 2,0 g/kg alkohola, odnosno za granicu dopuštene pogreške u mjerenju 1,90 g/kg.

10. Iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 29 K-114/2023-12 od 5. prosinca 2023. proizlazi da je optuženik osuđen navedenom i to zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 na štetu supruge RU te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 mjeseci koja mu je zamijenjena radom za opće dobro.

11. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi IU počinio kazneno djelo za koje je optužen.

12. Svjedok ZU i svjedok žrtva RU, u bitnome su suglasno iskazivali o prijetnjama koje je optuženik uputio žrtvi u inkriminirano vrijeme, pri čemu proizlazi da je ZU neposredno čuo izrečene prijetnje. Pritom je iskaz svjedoka ZU u bitnome, glede odlučnih činjenica, suglasan iskazu danom prilikom njegovog ranije ispitivanja. Valja istaknuti da je svjedok ZU i na raspravi i kada je bio ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu u rujnu 2024. ponovio isti sadržaj izrečene prijetnje, dakle da je čuo mušku osobu koja je dva ili tri puta rekla „jeba ti bog mater, ja bum tebe riješil“, dakle čuo je prijetnje upravo onakvog sadržaja kako ih je precizirala i žrtva RU prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Varaždinu. Pritom su iskazi svjedoka ZU i žrtve RU suglasni i u dijelu u kojem opisuju ponašanje optuženika, dakle žrtva je navela da je optuženik vikao i vrijeđao ju, govorio joj da je kurvetina, dok je i svjedok ZU naveo da je čuo mušku osobu kako govori „jeba ti bog mater, kurva“ i takve razne slične pogrde, dok je čuo žrtvu RU da ponavlja „ H smiri se, H smiri se“ iz čega je svjedok ZU opravdano zaključio da je muška osoba koje govori pogrde i prijetnje žrtvi RU upravo ovdje optuženi IU. Iskaze navedenih svjedokinja o bitnim okolnostima ovaj sud ocjenjuje kao iskrene, uvjerljive, nekontradiktorne i, kao takve, vjerodostojne.

12.1. Nasuprot tome, sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj osporava da je izrekao prijetnje koje su mu stavljene ne teret u ovom postupku. Optuženik u svojoj obrani ne osporava da je kritične zgode došao u dvorište kuće žrtve RU no osporava da bi izrekao bilo kakve prijetnje. Navodi da je on rekao da će nerazriješene imovinskopravne odnose rješavati na sudu, a ne da je rekao „ja bum tebe riješil“. No sud je ocijenio da je osporavanje u tom dijelu motivirano namjerom izbjegavanja kaznene odgovornosti, jer nije niti životno niti logično da bi se neka osoba toliko prepala i u strahu zvala policijskog službenika izvan službe, kojeg osobno niti ne poznaje najbolje, nego iz ranijih postupanja, samo zato što je optuženik rekao da će imovinskopravne razmirice rješavati na sudu. Pritom valja naglasiti da sud u potpunosti vjeruje iskazu svjedoka ZU, isti je nezainteresiran za ishod ovog postupka, iskazivao je uvjerljivo, detaljno i na isti način i u rujnu pred državnim odvjetništvom i na raspravi na sudu.

12.2. Nadalje, sud ne prihvaća kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedoka HU s obzirom da je isti prijatelj optuženika, kao što je i sam naveo, poznaju se od ranije te je isti optuženika u više navrata vozio kod supruge RU po stvari, dakle može se zaključiti da su svjedok HU i optuženik u dobrim prijateljskim odnosima. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka HU jer isti očito pokušava umanjiti odgovornost optuženika i olakšati mu procesnu situaciju. U prilog tome govori i navod svjedoka HU da optuženi IU nije spornog dana bio pod utjecajem alkohola već da je popio 2-3 piva. No s obzirom na utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu – a ranije je navedeno da je optuženik 4. kolovoza 2024. s početkom u 00,00 sati alkotestiran, te je utvrđeno da je u organizmu imao 2,0 g/kg alkohola, odnosno za granicu dopuštene pogreške u mjerenju 1,90g/kg – njegov iskaz u tom dijelu ovaj sud ne prihvaća jer iskustveno nije životno niti realno da bi konzumacija tek dva ili tri piva dovela do navedene koncentracije alkohola u organizmu u vrijeme mjerenja. Iz podataka o prisutnosti alkohola u organizmu optuženika proizlazi da je optuženik došao u dvorište žrtve u pijanom stanju. Nadalje, iskaz svjedoka HU i obrana optuženika u dijelu u kojem govore o ponašanju optuženika kada je došao na dvorište kuće žrtve RU su u potpunosti suprotni navodima svjedoka ZU i žrtve RU. Naime svjedok HU naveo je da optuženik nije vikao, već da je samo rekao da je došao po svoje stvari. Nadalje iskazao je da se žrtva RU zatvorila u kuću i „histerizirala“ te da je govorila da će zvati policiju. Nije životno niti logično da bi se netko zatvorio u kuću i prijetio da će pozvati policiju ako pritom ne osjeća strah od osobe zbog koje zove policiju. Nadalje, svjedok ZU je detaljno i uvjerljivo iskazivao da je čuo vikanje, lupanje, vrijeđanje i prijetnje koje je muška osoba izrekla RU dok je svjedok s njom razgovarao na telefon, a što upućuje na zaključak da iskaz svjedoka HU nije iskren niti realan, već da je isključivo usmjeren na olakšavanje procesne situacije njegovog prijatelja IU.

13. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane optuženika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao utvrđenim i dokazanim da je optuženi IU kritične zgode u dvorištu kuće žrtve RU, te žrtvi, nakon što joj je tijekom lipnja 2024. govorio da će ju smjestiti u septički jamu, rekao „da će ju riješiti“ u cilju da ju ustraši, upravo na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

14. Na taj način optuženi IU je drugome – ovdje žrtvi RU – ozbiljno prijetio smrću, a budući da se radi o njegovoj supruzi, imenovana je optuženiku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.

14.1. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

14.2. Nema dvojbe da su riječi koje je optuženik inkriminirane zgode uputio žrtvi apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha što je optuženik i htio, te je djelo dovršio kada je kod žrtve RU stvorio osjećaj uznemirenosti, kao što nema dvojbe da je optuženik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri. Nadalje, optuženikova ubrojivost u vrijeme počinjenja djela nije ničim dovedena u sumnju te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi izravne namjere, da je bio ubrojiv i svjestan zabranjenosti svog postupanja.

14.3. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

15. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

15.1. Pritom je otegotnom optuženikovu cijenjena prethodna kaznena osuđivanost, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: 29 K-114/2023-12 od 5. prosinca 2023. zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 na štetu iste žrtve RU, kao i prekršajna osuđivanost 2022. i 2024. godine zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-2998/2022 od 4. siječnja 2023. zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koje u svojoj ukupnosti ukazuju na neusklađenost optuženikova ponašanja sa važećim propisima, te jačina ugroze zaštićenog dobra koja je posljedica vrste radnji kojima je ostvario obilježja djela. S druge strane, kao olakotne okolnosti optuženiku su uzete obiteljske prilike, odnosno okolnost da je otac jednog djeteta, da pridonosi uzdržavanju djeteta, te korektno držanje pred sudom tijekom postupka.

15.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseci te je na temelju članka 57. KZ/11, optuženom IU izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je optuženi IU osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s tim da rok provjeravanja počinje teći pravomoćnosti presude. Sud smatra da će se i ovakvom izrečenom sankcijom, postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud je optuženiku odredio uvjetnu osudu za dio kazne jer smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. 15.3. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

16. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se optuženom IU, koji se nalazi u istražnom zatvoru, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 4. kolovoza 2024., pa nadalje.

17. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi IU je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 70,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud naknadno utvrditi posebnim rješenjem. Navedeni trošak određen je u skladu sa trajanjem i složenošću ovog kaznenog postupka, s jedne strane, i materijalnim prilikama optuženika, s druge strane, te sud nalazi da će ga optuženik, koji je tijekom ranijeg ispitivanja naveo da ima primanja u iznosu od oko 800,00 eura, moći namiriti bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

18. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 9. prosinca 2024.

Sudac

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-397/2024

2. Optuženi IU, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Davor Zimić

4. U spis