Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3144/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Šoštarić & Velimir Šoštarić, odvjetnicima iz [adresa], protiv tuženice-protutužiteljice NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Simiću, odvjetniku u [adresa], radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući žalbi tužiteljice- protutuženice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-839/2012- 142 od 11. travnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-839/2012- 155 od 15. svibnja 2024., 9. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice-protutuženice BČ od 14. svibnja 2024. i od 10. svibnja 2024. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-839/2012-142 od 11. travnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-839/2012-155 od 15. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

“I. Odbijaju se kao neosnovani prijedlozi tužiteljice-protutuženice za ponavljanje postupka od dana 21. prosinca 2018. i 15. ožujka 2019.

II. Odbacuje se kao nepravodobna dopuna prijedloga za ponavljanje postupka tužiteljice-protutuženice od 16. veljače 2024.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbe je podnijela osobno tužiteljica 14. svibnja 2024. te putem punomoćnika 10. svibnja 2024. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u žalbi podnesenoj osobno predlaže “…da se usvoje žalbeni razlozi i omogući ispravak cijelog niza pogrešnih utvrđenja i odluka“, a u žalbi podnesenoj putem punomoćnika predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i dopustiti ponavljanje postupka, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalbe su neosnovane.

4. U ovom predmetu je presudom poslovni broj P-1800/09-93 od 18. siječnja 2010. odbijen tužbeni zahtjev tadašnjih tužiteljica BČ i B Šilipetar Celija radi utvrđenja ništavim ugovora o prodaji stana zaključenog između tada II. tuženika Grada Pule i tada I. tužene ŽČ pod posl.br. P-585/97 od 15. listopada 1997. godine i to u pogledu 57/90 dijela stana u zgradi u [adresa], sagrađenog na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.1. Presuda je postala pravomoćna 21. svibnja 2012.

5. Presudom od poslovni broj P-839/12-156 21. siječnja 2015. je naloženo tuženici-protutužiteljici tada ŽČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici- protutuženici BČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana preda u suposjed stan u zgradi u [adresa] sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], dok je odbijen zahtjev usmjeren na predaju stana u isključivi posjed tužiteljici-protutuženici i na predaju tužiteljici-protutuženici u posjed stana slobodnog od osoba i stvari, zatim je utvrđeno se da je tuženica- protutužiteljica ŽČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stekla pravo vlasništva 57/90 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. kuća, dvorište i sporedna zgrada, 62 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena tuženica-protutužiteljica da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola na istoj nekretnini temeljem navedene presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist i to u 57/90 dijela. Nadalje je tom presudom odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice ŽČ u dijelu kojim je predloženo da se utvrdi da je tuženica-protutužiteljica ŽČ stekla pravo vlasništva daljnjih 33/90 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. kuća, dvorište i sporedna zgrada, 62 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se ovlasti tuženica-protutužiteljica da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola na istoj nekretnini temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist i to u 33/90 dijela. Odlučeno je i troškovima postupka.

5.1. Presuda je postala pravomoćna 21. rujna 2015.

6. Tužiteljica-protutuženica je podnijela 21. prosinca 2018. prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u kojem, u bitnome, navodi:

- da je 27. studenoga 2018. primila dopis Općine P, Odsjeka za imovinskopravne poslove od 29. rujna 1980. kojim je to upravno tijelo zatražilo dostavu statusa državljana članova obitelji AČ ([adresa], AČ, [adresa]) - suvlasnika nekretnina upisanih u zkulbr. 989 k. o. [katastarska općina],

- da je u tom dopisu navedeno da te osobe nisu prijavljene u kartoteci talijanske imovine, ali da je prijavljena imovina HČ pok. N koji je 1947. iselio u [adresa] te se smatra talijanskim državljaninom bez statusa optanta,

- da je nakon primitka dopisa od 29. rujna 1980. tužiteljica-protutuženica zatražila podatke o osobama obitelji AČ i na temelju dostavljenih informacija zaključila da one nisu bile optanti i njihova imovina nije mogla biti prenesena u društveno vlasništvo niti postati vlasništvo Grada P koji tom imovinom nije mogao raspolagati niti dodjeljivati stanarsko prava, tj. da tuženica-protutužiteljica nije mogla steći stanarsko pravo na stanu u privatnom vlasništvu niti postati vlasnicom 57/90 djela kčbr. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], kao ni pravo vlasništva na 33/90 djela, a sve jer je u postupku P-2702/98 vođenom protiv ŽČ utvrđivan status upisanih suvlasnika,

- da tužiteljica-prututuženica nije imala osnove sumnjati u vjerodostojnost isprava na temelju kojih je izvršen upis vlasništva u zemljišnim knjigama na mjestu dotadašnjh suvlasnika AČ, Ž, A, AČ, H i HČ, iako je imala uvid u povijesni pregled zemljišnoknjižnog stanje zkčbr. [katastarska čestica] zgr,

- da od Grada P očito nije dostavljena cjelokupna dokumentacija koja je prethodila prodaji spornih 57/90 dijela.

6.1. Stoga tužiteljica-protutuženica zaključuje da osobe iz obitelji Č nisu bile optanti, pa smatra da zbog te okolnosti njihova imovina nije mogla biti prenesena u društveno vlasništvo, a posljedično ni vlasništvo Grada P koji zbog toga nije mogao valjano raspolagati njihovom imovinom ni na toj imovini dodjeljivati stanarsko pravo, niti je tuženica-protutužiteljica mogla steći stanarsko pravo na stanu u privatnom vlasništvu niti je mogla na zakonit način postati vlasnicom istog.

7. U prijedlogu za ponavljanje postupka od 15. ožujka 2019. tužiteljica- protutuženica pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP tvrdi da je 13. veljače 2019. primila dopis Grada Pule koji predstavlja još jednog dokaza o tome da kčbr. [katastarska čestica] /zgr nije mogla biti predmetnom dodjele stanarskog prava niti kupoprodaje pod tim uvjetima.

8. U prijedlogu za ponavljanje postupka od 16. veljače 2024., podnesenom iz razloga iz čl. 421. st. 1. goč. 10. ZPP, tužiteljica-protutuženica tvrdi da ima nove dokaze o tome da sporni stan nije mogao biti predmetom dodjele stanarskog prava niti prodaje.

9. Pretpostavka za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP jest da stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, time da se sukladno čl. 422. st. 2. ZPP iz razloga predviđenog čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom presudom.

9.1. Odredbom čl. 423. st. 1. toč. 6. i st. 3. ZPP je propisano:

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana: 6) u slučaju iz članka 421. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva,

(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (članak 421. stavak 1. točka 1. ) ili iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 2. i 3. ovoga Zakona.

10. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka od 16. veljače 2024., jer je utvrdio ta je taj prijedlog podnesen protekom roka iz čl. 423. st. 3. ZPP (pri tome je prvostupanjski sud očitom greškom u pisanju naveo odredbu čl. 323. st. 3. ZPP), te je pozivom na odredbu čl. 425. st. 1. ZPP odlučio kao u točki II. izreke pobijanog rješenja.

11. Polazeći od navedenog sadržaja prijedloga za ponavljanje postupka od 21. prosinca 2018. i od 15.ožujka 2019. navedenog u točki 6. ovog obrazloženja, prvostupanjski sud je cijeneći isprave koje je tužiteljica dostavila uz te prijedloge za ponavljanje postupka, kao i isprave koje priležu spisu, a prema kojima je 46/90 dijela kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] preneseno u društveno vlasništvo na temelju čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća od 28. travnja 1948., a 11/90 dijela preneseno u društveno vlasništvo na temelju čl. 1. Sporazuma između SFRJ i Italije od 3. srpnja 1965., zaključio da naprijed navedene tvrdnje i dokazi tužiteljice-protutuženice u prijedlozima za ponavljanje postupka, ne predstavljaju nove činjenice ili nove dokaze na temelju kojih bi za tužiteljicu- protutuženicu mogla biti donesena povoljnija odluka da su oni upotrijebljeni u prijašnjem postupku, pa je iz navedenih razloga prijedloge za ponavljanje postupka od 21. prosinca 2018. i od 15.ožujka 2019., odbio.

12. Tužiteljica u podnesenim žalbama ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj sud nije našao da su se ostvarile bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP.

13. Tužiteljica u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 195. st. 1. ZPP, jer da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da prvobitna tuženica-protutužiteljica ŽČ, obzirom na to da je otuđila predmetnu nekretninu nakon pravomoćnosti presude i nakon što je tužiteljica-protutuženica podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, izgubila dotadašnju pasivnu (i aktivnu) materijalno pravnu legitimaciju.

13.1. Obzirom na okolnosti da je tuženica-protutužitejica ŽČ nakon pravomoćnosti presude i nakon podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka otuđila predmetnu nekretninu te potom umrla, a postupak preuzela njezina nasljednica NČ, prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno pozvao na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP ocjenjujući da nasljednica NČ nije pasivno legitimirana u ovom postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

13.2. Naime, prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se protiv protivne stranke, dakle tuženice (arg. iz čl. 425. st. 2. ZPP), u konkretnom slučaju to je u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka bila ŽČ, a nakon njezine smrti nasljednica NČ.

13.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da pretpostavke za donošenje rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka nisu ispunjene, pa se u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pogrešno u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP. To stoga jer se tek u slučaju da se donese rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku, raspravlja o glavnoj stvari, pa bi se raspravilo i pitanje pasivne legitimacije, obzirom na činjenicu da je prednica sada tuženice, ŽČ, otuđila nekretninu. Dakle, iako je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 195. st. 1. ZPP, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost odluke o podnesenim prijedlozima za ponavljanje postupka, pa su stoga žalbeni razlozi u pogledu primjene te zakonske odredbe, neosnovani.

14. Žalbenim navodima kojima tužiteljica ukazuje na nepravilnosti o utvrđenju statusa optanta kao i neslaganje s načinom vođenja postupka pred prvostupanjskim sudom koji je prethodio donošenju pravomoćnih presuda te s provedenim upisima u zemljišnim knjigama nakon pravomoćnosti presuda u ovom predmetu, više puta ističući da su „zanemareni dokazi koji su priloženi u spis“ i predlažući da se „omogući ispravak cijelog niza pogrešnih utvrđenja i odluka“, tužiteljica pokušava sugerirati da se ponovno preispita i provede dokazni postupak koji je prethodio donošenju pravomoćnih presuda kao i preocijene provedeni dokazi, čime iznosi vlastito nezadovoljstvo donesenim odlukama, a što sve, sukladno citiranim odredbama ZPP u točkama 9. i 9.1., nije relevantno za ocjenu dopuštenosti i osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, niti je takve žalbene navode ovaj drugostupanjski sud dužan razmatrati u ovoj fazi postupka.

15. U odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica ukazuje na pogrešno ime navedeno u točki 18. obrazloženja pobijanog rješenja, valja reći da je o tome sud odlučio rješenjem o ispravku od 15. svibnja 2024.

16. Ostalim žalbenim navodima kojima tužiteljica ukazuje na nezakonitost upisa društvenog vlasništva na suvlasničkom dijelu AČ (11/90), nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenje.

16.1. Naime, iz stanja spisa, kao i iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz prijedloge za ponavljanje postupka proizlazi da je LČ bila talijanska državljanka po opciji uvaženoj rješenjem nadležnog tijela od 15. listopada 1949.

16.2. Na temelju Sporazuma zaključenog 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. godine ("Službeni list SFRJ, br. 8/1965), slobodna optantska imovina je, izuzev dobara navedenih u prilogu "A" Sporazuma, koja ostaje u vlasništvu optanata u okviru jugoslavenskog zakonodavstva, prešla u društveno vlasništvo s danom zaključenja Sporazuma iz 1954. godine, konkretno s danom 18. prosinca 1954. godine.

16.3. Kako tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi predmetnih 11/90 dijela AČ bilo navedeno na Indikativnom listu "A" ("Službeni list SFRJ", br. 7/85) te Konačnom listu "A" ("Službeni list SFRJ", br. 7/85), to je imovina optanta AČ postala društveno vlasništvo 18. prosinca 1954., a rješenje od 30. siječnja 1985. o uknjižbi društvenog vlasništva je doneseno u provedbi međudržavnog ugovora između Republike Italije i bivše SFRJ od 3. srpnja 1965.

16.4. Stoga su slijedom iznesenih razloga žalbeni navodi u vezi nezakonitosti upisa društvenog vlasništva na 11/90 dijela predmetne nekretnine ranije u vlasništvu AČ, a time i žalbeni navodi u vezi prodaje istog dijela ŽČ, neosnovani.

17. Kako je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio i zaključio da činjenice koje tužiteljica iznosi u prijedlozima za ponavljanje postupka ne predstavljaju nove činjenice i dokaze na temelju kojih bi za tužiteljicu bila donesena povoljnija odluka da su oni upotrijebljeni u prijašnjem postupku, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. prosinca 2024.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković