Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-408/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, Strossmayerov trg 9, Zagreb, protiv ovršenika H-1 d.o.o., OIB: 31216671682, Šime Starčevića 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-5583/2017-41 od 2. studenog 2023., dana 9. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika H-1 d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-5583/2017- 41 od 2. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev ovršenika H-1 d.o.o. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 17.168,52 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem poslovni broj Ovr-5583/17-2 od 8. studenog 2017.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da postoji velika šansa da uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu budući da će nekretnina na javnoj dražbi biti prodana za nižu cijenu i time će ovršenik biti onemogućen u ostvarenju svojih prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-1087/2018, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 17.168,52 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da su žalbeni navodi neosnovani i irelevantni za odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe. Smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito te predlaže odbiti žalbu ovršenika.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17

– dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe s obrazloženjem da je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da se taj postupak vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-1087/2018 čime je ispunjen uvjet za odgodu ovrhe propisan odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, ali da ovršenik nije ispunio i drugi uvjet odnosno da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

7. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud. 8. Naime, iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a proizlazi da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. Ovršenik je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom čime je ispunjena jedna od dvije pretpostavke koje odredba čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje kao uvjet za odgodu ovrhe.

10. Nadalje, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da ovršenik nije ispunio drugu pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

11. Naime, osim što je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu ako uspije sa svojom tužbom nakon dovršetka ovrhe i to zato što bi ostao bez nekretnine, a da eventualno pravo na protuovrhu ne predstavlja adekvatnu satisfakciju, on ne iznosi druge razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpio provedbom ovrhe, a niti da bi ona bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg te štete – ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

12. Naime, svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu. Dakle, ovršenik je dobrovoljno zasnovao založno pravo na nekretninama koje su predmet ovog ovršnog postupka te je potpisivanjem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (ovršne isprave) pristao na to da se provede prisilna ovrha na nekretninama radi naplate tražbine iz ovršne isprave, po njenom dospijeću. Stoga se ne može prihvatiti njegov navod da bi mu provedbom ovrhe nastala takva šteta koju ne bi mogao nadoknaditi u slučaju eventualnog uspjeha u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Ovršenik niti ne navodi da bi, u slučaju da ovrha doista bude proglašena nedopuštenom, bio u nemogućnosti vratiti namirenu tražbinu od ovrhovoditelja. Čak suprotno, ovršenik ističe da ovrhovoditelj ostvaruje dobre poslovne rezultate i da mu je osnivač Republika Hrvatska. Dakle, s obzirom povoljnu imovinsku situaciju ovrhovoditelja, nije vjerojatno da bi ovršenik provedbom ovrhe, a onda u slučaju eventualne protuovrhe, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

14. Ovršenik u žalbi ponavlja navode iz prijedloga za odgodu ovrhe koji se tiču njegovih prigovora nedopuštenosti ovrhe za odgodu ovrhe koje su naveli i u prijedlogu za odgodu. Međutim, odbijajući prijedlog za odgodu ovrhe prvostupanjski sud je dao valjane razloge za odbijanje pojedinih navoda ovršenika koje i ovaj drugostupanjski sud prihvaća. S obzirom na to, isti navodi se neće ponavljati i u ovom drugostupanjskom rješenju.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda kao što je odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. S obzirom na to da ovršenik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2024.

Sudac

Goran Škugor