Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-724/2020-39
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.
M., iz V., D. 61, OIB:, zastupanog po
punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege, odvjetnicima iz P., protiv
tuženika O. banka H. d.d. S., D. rata 61, OIB: zastupanog po punomoćnicima iz
ZOU G. V. i dr., odvjetnicima iz P., radi
utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06.
studenog 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika,
dana 20. prosinca 2023. godine
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 070321493843 od 02.
travnja 2007. godine (novi broj:151109068948) sklopljenog između tuženika O.
B. d.d. S., D. rata 61, OIB: kao kreditora i J.
M. iz V., D. 61, OIB:, kao korisnika kredita dana
02. travnja 2007. godine kojim je potvrđen kod javnog bilježnika Đ. P.
26. travnja 2007. godine pod brojem OV-5237/07-1, u dijelu u kojem je iznos kredita
iskazan kao iznos od 239.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po
srednjem tečaju HNB na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i
utvrđenim istim Ugovorom o kreditu na način da će se svaki povrat, izvršen u
kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate
anuiteta (čl. 1. t. 1. i 4.), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao
promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (čl. 3. Ugovora)."
i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
,,Nalaže se tuženiku O. banka d.d. S., D. rata 61, OIB:
isplatiti tužitelju J. M. iz V., D. 61, OIB:
Posl.br. 31 P-724/2020-39
na ime stečenog bez osnove, 37.081,11 EUR1 / 279.387,62 HRK i to:
na ime razlike plaćenog zbog promijene kamatnih stopa naknadnim jednostranim
odlukama tuženika iznos od 16.011,71 EUR / 120.639,83 HRK u roku od 15 dana sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 11,76 €/ 88,64 kn od dana 22.1.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 119,08 €/ 897,20 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 121,18 €/ 913,03 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 119,55 €/ 900,72 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 117,74 €/ 887,10 kn od dana 7.6.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 117,68 €/ 886,65 kn od dana 8.7.2008g. pa do isplate,
-na iznos od 150,08 €/ 1.130,79 kn od dana 16.7.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 157,39 €/ 1.185,87 kn od dana 14.8.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 158,04 €/ 1.190,72 kn od dana 12.9.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 163,10 €/ 1.228,90 kn od dana 18.10.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 168,52 €/ 1.269,69 kn od dana 13.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 222,68 €/ 1.677,75 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 235,94 €/ 1.777,67 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 237,84 €/ 1.792,02 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 244,29 €/ 1.840,62 kn od dana 16.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 234,73 €/ 1.768,54 kn od dana 16.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 234,49 €/ 1.766,73 kn od dana 13.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 235,67 €/ 1.775,65 kn od dana 16.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 263,30 €/ 1.983,81 kn od dana 14.7.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 260,39 €/ 1.961,94 kn od dana 11.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 262,20 €/ 1.975,51 kn od dana 11.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 259,08 €/ 1.952,07 kn od dana 20.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 260,81 €/ 1.965,11 kn od dana 20.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 261,05 €/ 1.966,88 kn od dana 16.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 266,58 €/ 2.008,53 kn od dana 20.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 270,22 €/ 2.035,98 kn od dana 3.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 268,69 €/ 2.024,44 kn od dana 7.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 274,17 €/ 2.065,70 kn od dana 11.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 276,75 €/ 2.085,17 kn od dana 11.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 284,76 €/ 2.145,55 kn od dana 22.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 290,39 €/ 2.187,94 kn od dana 13.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 282,80 €/ 2.130,79 kn od dana 13.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 304,38 €/ 2.293,32 kn od dana 22.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 294,82 €/ 2.221,29 kn od dana 15.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 296,18 €/ 2.231,58 kn od dana 2.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 304,73 €/ 2.295,97 kn od dana 11.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 318,46 €/ 2.399,45 kn od dana 11.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 274,21 €/ 2.066,07 kn od dana 11.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,51 €/ 1.608,66 kn od dana 11.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 197,94 €/ 1.491,40 kn od dana 27.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 206,00 €/ 1.552,08 kn od dana 24.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,46 €/ 1.608,31 kn od dana 15.6.2011.g. pa do isplate,
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br. 31 P-724/2020-39
-na iznos od 215,31 €/ 1.622,26 kn od dana 19.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 247,93 €/ 1.868,00 kn od dana 17.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 216,97 €/ 1.634,78 kn od dana 14.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,99 €/ 1.604,78 kn od dana 14.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,07 €/ 1.605,34 kn od dana 15.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,91 €/ 1.604,16 kn od dana 14.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 216,96 €/ 1.634,71 kn od dana 25.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 219,26 €/ 1.652,04 kn od dana 18.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 219,38 €/ 1.652,94 kn od dana 11.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 217,52 €/ 1.638,89 kn od dana 20.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 218,17 €/ 1.643,81 kn od dana 15.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 219,80 €/ 1.656,08 kn od dana 13.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 217,48 €/ 1.638,59 kn od dana 21.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 217,46 €/ 1.638,42 kn od dana 11.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,61 €/ 1.609,44 kn od dana 11.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 214,60 €/ 1.616,93 kn od dana 11.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 216,99 €/ 1.634,88 kn od dana 14.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 215,97 €/ 1.627,24 kn od dana 12.12.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 217,04 €/ 1.635,26 kn od dana 17.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,48 €/ 1.608,43 kn od dana 11.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,30 €/ 1.599,56 kn od dana 12.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 215,52 €/ 1.623,81 kn od dana 16.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,53 €/ 1.601,27 kn od dana 11.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 210,93 €/ 1.589,23 kn od dana 11.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 207,26 €/ 1.561,57 kn od dana 12.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 209,43 €/ 1.577,95 kn od dana 15.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 210,75 €/ 1.587,90 kn od dana 11.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,53 €/ 1.601,29 kn od dana 11.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 212,47 €/ 1.600,82 kn od dana 11.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 213,41 €/ 1.607,95 kn od dana 12.12.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 83,04 €/ 625,66 kn od dana 15.1.2014.g. pa do isplate,
na ime razlike plaćenog zbog primjene valutne klauzule CHF na glavnicu iznos od
21.069,40 EUR / 158.747,64 HRK u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče kako slijedi:
-na iznos od 1,74 €/ 13,13 kn od dana 11.6.2007.g. pa do isplate,
-na iznos od 6,14 €/ 46,28 kn od dana 22.1.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 16,39 €/ 123,51 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 30,79 €/ 232,01 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate
-na iznos od 20,11 €/ 151,51 kn od dana 6.5.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 8,21 €/ 61,86 kn od dana 7.6.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 8,09 €/ 60,94 kn od dana 8.7.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 1,85 €/ 13,92 kn od dana 16.7.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 0,48 €/ 3,63 kn od dana 12.9.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 25,63 €/ 193,14 kn od dana 18.10.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 52,50 €/ 395,59 kn od dana 13.11.2008.g. pa do isplate,
-na iznos od 26,66 €/ 200,89 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 73,77 €/ 555,82 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
Posl.br. 31 P-724/2020-39
-na iznos od 80,79 €/ 608,69 kn od dana 24.3.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 103,88 €/ 782,66 kn od dana 16.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 70,33 €/ 529,92 kn od dana 16.4.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 69,76 €/ 525,63 kn od dana 13.5.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 63,24 €/ 476,46 kn od dana 16.6.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 66,62 €/ 501,93 kn od dana 14.7.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 57,86 €/ 435,96 kn od dana 11.8.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 63,76 €/ 480,41 kn od dana 11.9.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 54,37 €/ 409,64 kn od dana 20.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 60,07 €/ 452,60 kn od dana 20.11.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 61,13 €/ 460,58 kn od dana 16.12.2009.g. pa do isplate,
-na iznos od 78,70 €/ 592,94 kn od dana 20.1.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 90,44 €/ 681,40 kn od dana 3.3.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 85,99 €/ 647,90 kn od dana 7.4.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 103,50 €/ 779,84 kn od dana 11.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 111,96 €/ 843,58 kn od dana 11.5.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 137,47 €/ 1.035,80 kn od dana 22.6.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 155,52 €/ 1.171,74 kn od dana 13.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 132,18 €/ 995,93 kn od dana 13.8.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 200,29 €/ 1.509,07 kn od dana 22.9.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 170,78 €/ 1.286,72 kn od dana 15.10.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 175,58 €/ 1.322,87 kn od dana 2.12.2010.g. pa do isplate,
-na iznos od 202,95 €/ 1.529,11 kn od dana 11.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 246,68 €/ 1.858,59 kn od dana 11.1.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 199,29 €/1.501,52 kn od dana 11.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 215,61 €/ 1.624,53 kn od dana 11.3.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 201,39 €/ 1.517,40 kn od dana 27.4.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 242,02 €/ 1.823,52 kn od dana 24.5.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 279,84 €/ 2.108,46 kn od dana 15.6.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 289,83 €/ 2.183,69 kn od dana 19.7.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 452,75 €/ 3.411,22 kn od dana 17.8.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 299,83 €/ 2.259,09 kn od dana 14.9.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 280,92 €/ 2.116,58 kn od dana 14.10.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 282,22 €/ 2.126,37 kn od dana 15.11.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 282,32 €/ 2.127,17 kn od dana 14.12.2011.g. pa do isplate,
-na iznos od 303,54 €/ 2.287,01 kn od dana 25.1.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 315,99 €/ 2.380,80 kn od dana 18.2.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 317,60 €/ 2.392,96 kn od dana 11.3.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 309,27 €/ 2.330,23 kn od dana 20.4.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 313,59 €/ 2.362,78 kn od dana 15.5.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 322,82 €/ 2.432,32 kn od dana 13.6.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 312,23 €/ 2.352,51 kn od dana 21.7.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 313,17 €/ 2.359,59 kn od dana 11.8.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 294,91 €/ 2.222,00 kn od dana 11.9.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 301,00 €/ 2.267,91 kn od dana 11.10.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 314,16 €/ 2.367,02 kn od dana 14.11.2012.g. pa do isplate,
-na iznos od 310,19 €/ 2.337,11 kn od dana 12.12.2012.g. pa do isplate,
Posl.br. 31 P-724/2020-39
-na iznos od 316,76 €/ 2.386,65 kn od dana 17.1.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 299,88 €/ 2.259,47 kn od dana 11.2.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 295,09 €/ 2.223,38 kn od dana 12.3.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 312,66 €/ 2.355,72 kn od dana 16.4.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 298,65 €/ 2.250,18 kn od dana 11.5.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 291,78 €/ 2.198,45 kn od dana 11.6.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 274,29 €/ 2.066,64 kn od dana 12.7.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 286,67 €/ 2.159,93 kn od dana 15.8.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 294,73 €/ 2.220,63 kn od dana 11.9.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 305,15 €/ 2.299,13 kn od dana 11.10.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 306,12 €/ 2.306,43 kn od dana 11.11.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 312,35 €/ 2.353,42 kn od dana 12.12.2013.g. pa do isplate,
-na iznos od 300,65 €/ 2.265,21 kn od dana 15.1.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 297,95 €/ 2.244,94 kn od dana 11.2.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 302,35 € /2.278,03 kn od dana 11.3.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 299,04 €/ 2.253,09 kn od dana 11.4.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 292,96 €/ 2.207,34 kn od dana 13.5.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 291,76 €/ 2.198,29 kn od dana 13.6.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 296,65 €/ 2.235,10 kn od dana 13.7.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 305,65 €/ 2.302,90 kn od dana 12.8.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 308,92 €/ 2.327,56 kn od dana 13.9.2014.g pa do isplate,
-na iznos od 306,34 €/ 2.308,14 kn od dana 11.10.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 316,30 €/ 2.383,15 kn od dana 11.11.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 318,94 € /2.403,09 kn od dana 16.12.2014.g. pa do isplate,
-na iznos od 319,98 €/ 2.410,90 kn od dana 16.1.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 12.2.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.3.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.4.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 13.5.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 12.6.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.7.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 12.8.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 12.9.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.10.2015.g pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.11.2015.g pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 11.12.2015.g. pa do isplate,
-na iznos od 320,59 €/ 2.415,49 kn od dana 12.1.2016.g. pa do isplate.“
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od
2.488,56 eura2/18.750,06 kn, u roku 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od presuđenja do
isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
2 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br. 31 P-724/2020-39
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 10. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove. U tužbi navodi da su
tužitelj kao korisnik i tuženik kao kreditor 02. travnja 2007. godine sklopili Ugovor
o kreditu broj 070321493843 (novi broj: 151109068948) sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama potvrđen od strane
javnog bilježnika Đ. P. iz P. pod brojem OV-5237/07-1 dana 26.
travnja 2007. godine. Banka kao kreditor da je tužitelju dala na raspolaganje kredit u
iznosu od 239.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju
HNB-a na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim predmetnim
Ugovorom, a na rok od 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima čija je visina
određena platom otplate. Sukladno čl. 3. Ugovora tužitelj da je bio dužan tuženiku
platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu bila
promjenjiva sukladno odluci kreditora, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila
4,89% godišnje. Tužitelj još uvijek da otplaćuje predmetni kredit. O ugovorenoj
kamati s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, godišnjom kamatnom
stopom, i o valutnoj klauzuli da se nije posebno pregovaralo, da se radilo o tipskom
ugovoru kreditora na čiji sadržaj tužitelj da nije imao mogućnosti utjecati. Tuženik da
je za vrijeme otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da se o tome
pojedinačno pregovaralo. Anuiteti da su se plaćali u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Tužitelj dalje navodi
da je između stranaka dana 2016. godine sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu
kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama sa
valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u
eur. Tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-
6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom presudom je pravomoćno utvrđena
ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF.
Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje VSRH u odluci broj Rev 2868/2018 od
dana 12. veljače 2019. godine kojim korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti
utvrđenje ništetnost pojedinih ugovornih odredaba neovisno o činjenici što je
ugovorena konverzija kredita. Tužitelj se dalje poziva na presudu Trgovačkog suda u
Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine potvrđena odlukom
Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine,
u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu i tvrdi da su ništetne
ugovorne odredbe koje su propisivale promjenjivu kamatnu stopu odnosno način
promjene kamatne stope, jer su kamatne stope mijenjane u skladu s jednostranom
odlukom banke. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH posl.br. Revt
2494/14 od 09. travnja 2015. godine kojom da je utvrđeno da je tuženik u razdoblju
od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje,
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o
kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim
aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih
Posl.br. 31 P-724/2020-39
usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim
odnosima. Tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda
posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno da je, između ostalih i
tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja
predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim
potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što
je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su
time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti,
kako po osnovu, tako i po visini te ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže da sud
odbaci tužbu kao preuranjenu, jer da je odredbom čl. 17. t. 2. Ugovora ugovoreno
da će stranke spor riješiti pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju da se određuje
mjesna nadležnost suda prema sjedištu poslovnog centra tuženika. Tuženik
osporava da se o navedenim odredbama nije pregovaralo, te da nisu utvrđeni
egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni
stope ugovorene kamate. Dalje tvrdi da je iz odredbi Ugovora razvidno da se
promjenjiva kamatna stopa mijenjala sukladno točnim, unaprijed utvrđenim
kriterijima, te da banka ne može odluku o promjeni kamatne stope donositi
proizvoljno po svom nahođenju. Tuženik se poziva na sudsku praksu više sudova.
Tuženik tvrdi da je tužitelj u potpunosti bio upoznat, te da se suglasio s odredbama
koje propisuju promjenjivu kamatnu stopu, kao i način izračuna promjenjive kamatne
stope. Tvrdi da su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jasne, uočljive,
razumljive, zakonite. U odnosu na valutnu klauzulu ističe da su zaključenjem
Ugovora i tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog
tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Zato da ugovorne
strane imaju jednaka prava i položaj u ugovornom odnosu, pa da su ravnopravne i u
konkretnom ugovornom odnosu. Valutna klauzula da je opće poznat pojam te
uobičajena i česta klauzula u potrošačkim ugovorima u kreditnom poslovanju, što da
je potvrdio i VSRH u odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i zato da
tužitelju nisu mogle biti nepoznate odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na
valutnu klauzulu. S druge strane, tuženik da nije imao, niti može imati bilo kakvog
utjecaja na kretanje valute CHF, pa se na teret tuženika ne može prebacivati
okolnost da se tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja Ugovora
o kreditu uz valutnu klauzulu. Dalje navodi, da su stranke dana 26. siječnja 2016.
Posl.br. 31 P-724/2020-39
godine sklopile "Radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/15) Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu, a kojim je
provedena konverzija sukladno odredbama čl. 19.a do 19.i Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 75/09, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015 i
52/2016). Tom konverzijom Ugovor o kreditu da je sukladno volji stranaka, te
sukladno odredbama ZPK konvertiran iz Ugovora o kreditu u valuti CHF u Ugovor o
kreditu u valuti EUR, čime je početni Ugovor o kreditu u valuti CHF prestao postojati,
a sporne odredbe o valuti i kamatnoj stopi da su izmijenjene i usuglašene s
odredbama ZPK. A konverzijom kredita da su obuhvaćeni i svi iznosi koje tužitelj
potražuje u ovom postupku obzirom da je tuženik, putem konverzije kredita,
uračunao sve uplate tužitelja. Zaključenjem Radnje, osnovni Ugovor o kreditu, kao i
sporne odredbe kredita da su izmijenjene suglasnošću stranaka, pa zato da početne
odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje ništetnosti traži tužitelj, više ne egzistiraju,
te su prestale važiti. Konačno, konverzijom kredita da su obuhvaćeni i svi iznosi koje
tužitelj potražuje u ovom postupku budući je tuženik, putem konverzije kredita,
uračunao sve uplate tužitelja. I u odnosu na to tuženik se poziva na sudsku praksu
više sudova. Tuženik se protivi provođenju financijskog vještačenja jer istog
smatra suvišnim obzirom na sve naprijed navedeno. Tuženik osporava da bi sporne
odredbe bile suprotne odredbama čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača. Dalje
ističe da tužitelju nije moglo biti nepoznato da je Ugovor zaključen uz valutnu
klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, obzirom da su navedene odredbe jasno
naznačene u Ugovoru o kreditu. Sam smisao i značenje valutne klauzule i
promjenjivost ugovorene kamatne stope da je opće poznat i jasan pojam i zato da
se tužitelj ne može pozivati da za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije
znao i nije razumio.
3. Tužitelj je dana 10. lipnja 2019. godine podnio tužbu sa deklaratornim
tužbenim zahtjevom i neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim
zahtjevom. U tužbi navodi da je od tuženika dopisom zatražio dostavu
dokumentacije po predmetnom kreditu i to 09. svibnja 2019. i 27. svibnja 2019.,
kako bi mogao podnijeti potpun tužbeni zahtjev za isplatu. Uz tužbu je priložio i
navedene dopise. Naveo je da tuženik do dana podnošenja tužbe nije udovoljio
zahtjevu tužitelja za izdavanjem dokumentacije po kreditu.
3.1. Tužba tužitelja s neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim zahtjevom je predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. st.3. ZPP-a.
4. Kako je tužba tužitelja predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu, naknadno
postavljanje određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva nakon provedenog
financijskog vještačenja ne predstavlja preinaku tužbe.
5. Tužba tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti (onaj
opisan u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl.
187. st. 1. ZPP-a.
5.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to
posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost
Posl.br. 31 P-724/2020-39
odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog
odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
5.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevom kakav je opisan u izreci Rješenja,
nije predviđeno posebnim propisima.
5.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne
postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelj pravnu
zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužitelj i pokušava tužbenim
zahtjevom opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelj nema pravnog
interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom opisanim u izreci Rješenja.
5.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes
tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.
5.5. A konačno Presudama u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno je
presuđeno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi glede promjenjive kamatne
stope i valutne klauzule, pa se radi i o presuđenoj stvari. Naime, pozivanje tužitelja
na utvrđenja iz sudske odluke koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih
interesa i prava u presudama u tzv. kolektivnom sporu (P-1401/12 koja je potvrđena
odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
godine u odnosu na valutnu klauzulu i posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine
u odnosu na kamatnu stopu) predstavlja činjenični navod u tužbi. Na temelju tužbe
za zaštitu kolektivnih interesa i prava korisnici kredita mogu podnijeti tužbe za isplatu
ili naknadu štete odnosno da odlukom u takvim parnicama u kojima je utvrđena
povreda propisa zaštite potrošača donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača obvezuje sudove u postupku, zato tužitelj više nema pravni
interes ponovno podnijeti istovrsan zahtjev. Pa je i zato i primjenom čl. 333. st. 1.
ZPP-a u tom dijelu tužba odbačena.
5.6. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.
6. U postupku je Rješenjem posl.br. P-2214/2019-7 od 09. siječnja 2020.
godine bio određen prekid postupka, dok se ne objavi Rješenje VSRH o pitanju koje
glasi: "Je li Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) nepostojeći ili
ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?".
6.1. Rješenjem posl.br. P-2214/2019-8 od 27. ožujka 2020. godine nastavljen je postupak.
6.2. Rješenjem posl.br. P-2214/2019-12 od 09. studenog 2020. godine
ponovno je određen prekid postupka dok pravomoćno ne završi postupak pred
Sudom Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku koji je dana 27. svibnja
2020. godine podnio VSRH u predmetu Rev-1042/2017.
6.3. Tuženik je podnio žalbu protiv Rješenja posl.br. P-2214/2019-12 od 09. studenog 2020. godine.
6.4. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-1066/2020-2 od 03.
prosinca 2020. godine ukinuo je Rješenje ovog suda, bez vraćanja na ponovno
odlučivanje.
7. Tuženik je podneskom od 05. studenog 2020. godine istakao prigovor radi
prijeboja u kojem navodi da ukoliko bi sud utvrdio osnovanim tužbenim zahtjev
Posl.br. 31 P-724/2020-39
tužitelja za isplatu, u tom slučaju da se presudom izvrši prijeboj tražbine tužitelja s
tražbinom tuženika na ime utvrđene i podmirene preplate iz postupka konverzije i
to točno utvrđenih iznosa (opisanih u navedenom podnesku) sa zakonskim zateznim
kamatama do dana prijeboja.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (4-17), obrazac
o informacijama prije sklapanja Aneksa ugovora o kreditu (18-21), Radnju kojom se
provodi ZID ZPK (22-25), otplatni plan (26-30), obavijest o novom sustavu naplate
dospjelih potraživanja po kreditima (31, 219), obavijest o izmjeni kamatne stope (32,
41, 49-50, 220), otplatni plan (33-39, 42-48, 51-56, 221-231), potvrdu o plaćenim
kamatama (40, 232), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (57-79), promet
po računu (80-87), zahtjev (88-89), Opće uvjete odobravanja nenamjenskih… kredita
(113-120), politiku mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada… (121-145),
dopis (233-234) s prilogom (235-237), otplatni plan (238-240), pregled uplata po
kreditu (241-243), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i
financije (294-310), originalni otplatni plan (328-335), te je saslušan tužitelj kao
parnična stranka.
Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza
dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom
predmetu.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Uvidom u Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 070321493843SN od 02. travnja
2007. godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita, Marin
Domić kao sudužnik i Andrea Leikam kao zalogodavac, te tuženik kao kreditor.
Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 239.700,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, pod
uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu. Čl. 1.
ugovorena je valutna klauzula: Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita
utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog
Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata obveza
kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. Svaki će se povrat,
izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke
za CHF na dan uplate anuiteta. Uplata se smatra izvršenom danom odobrenja žiro
računa banke. Prema članku 1. Ugovora o kreditu isti je odobren kao stambeni kredit
za kupnju obiteljske kuće. Prema članku 2. kredit je odobren na rok otplate od 25
godina, u 300 jednakih mjesečnih anuiteta. U članku 3. ugovoreno je da kamatna
stopa iznosi 4,89% godišnje s tim da je kamatna stopa promjenjiva, da se promjena
kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju
primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.
11. Uvidom u Radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o potrošačkom kreditiranju Dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu od 18. siječnja
2016. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao korisnik kredita/zalogodavac i
M. D. kao sudužnik i tuženik kao kreditor. Tom Radnjom su ugovorne strane
Posl.br. 31 P-724/2020-39
izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope.
12. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Radnje kojom se provodi ZID ZPK/15 nije
prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom
postupku.
12.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Radnje kojom se
provodi ZID ZPK prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelj više nema
osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove. A ako bi sud smatrao da
tužitelj ima pravni osnov traži prijeboj s tražbinom tuženika na ime utvrđene i
podmirene preplate iz postupka konverzije.
12.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Radnje kojom se provodi ZID ZPK broj 151109068948 (novi broj) i broj
070321493843 (stari broj) dana 18. siječnja 2016. godine, sukladno Zakonu o
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje
ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.
13. Stajalište je suda da je sklapanje Radnje kojom se provodi ZID ZPK tj.
predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog
ugovora, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo
tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem
predmetnog Dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj
potražuje u ovom postupku.
13.1. Radnja kojom se provodi ZID ZPK - Dodatak Ugovoru o kreditu koji
podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju
ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija
je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020.
godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je
trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK
nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti
o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o
konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju
kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli.
13.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.
13.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.
Posl.br. 31 P-724/2020-39
13.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.
13.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u
ovoj pravnoj stvari.
13.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 18. siječnja 2016. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te
je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.
13.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.
13.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.
13.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
Posl.br. 31 P-724/2020-39
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.
14. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.
15. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. Tužitelj je iskazao da je tražio kredit za kupnju stana kako bi mogao riješiti
stambeno pitanje za obitelj. Obraćao se u više banaka, ali je bivao odbijen jer prema
Posl.br. 31 P-724/2020-39
primanjima koja je imao, za banku nije bio kreditno sposoban. Obratio se tuženiku i
kod njega nije mogao podići kredit ni u kunama, ni u eurima, jer da nije kreditno
sposoban, ali su mu ponudili kredit u CHF, te su mu rekli da je za taj kredit sposoban.
Bio mu je cilj dobiti kredit da riješi stambeno pitanje i on je ponuđeni kredit prihvatio
jer je tada za njega bio prihvatljiv. Kasnije je sklopio konverziju sa tuženikom kojom
je kredit vezan za valutu eur, a ne više za valutu CHF. Predmetni kredit je iskorišten
isključivo za kupnju kuće u kojoj i dan danas žive. Nikada ranije nije podizao kredite.
Prilikom razgovora za kredit i zaključenja Ugovora o kreditu nije mu objašnjeno na
koji način će se obračunavati mjesečni anuiteti, nije mu objašnjeno što znači
promjenjiva kamatna stopa odnosno na koji način će se ona mijenjati, niti je on pitao.
Cilj mu je bio da ostvari kredit za rješavanje stambenog pitanja. Predmetni Ugovor o
kreditu je samo letimično pregledao, nije ga u cijelosti pročitao. Bitno mu je bilo samo
da dobije kredit. Vjerovao je banci. Rata kredita kako mu je predočena bila mu je
prihvatljiva, kamata koja je tada bila također mu je bila prihvatljiva.
16.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za kupnju
stana, da je imao status potrošača, da nije imao saznanja, a niti da mu je na to
ukazano od strane tuženika da bi rata kredita mogla toliko porasti s obzirom na
ugovorene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
Vjerovao je službenicima banke i zato je prihvatio i potpisao predmetni Ugovor o
kreditu.
17. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog
stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove
Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra
da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
17.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl.
oec., je dana 25. kolovoza 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon
proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime
kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak dao
sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa
nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je
bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do
konverzije kredita više uplatio iznos od 16.011,71 € / 120.639,83 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
više uplatio 21.069,40 € / 158.747,64 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
manje uplatio 34,41 € / 259,29 kn.
4. Sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po
kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica
tečajne razlike i povećanja kamatne stope, a isplatu kojih iznosa tužitelj potražuje
ovom tužbom uvršteni su u izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o
Izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/2015).
17.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je konverzija kredita
izvršena sukladno odredbama ZID ZPK /15.
Posl.br. 31 P-724/2020-39
A i tužitelj u činjeničnim navodima u tužbi navodi da je konverzija kredita izvršena sukladno ZID ZPK/2015.
18. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je specificirao
tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i mišljenju vještaka odnosno kako je to
odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.
19. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da osporava i
protivi se utvrđenju vještaka iz nalaza i mišljenje. Dalje ističe da je tuženik ispravno
izračunao preplatu po kamati, preplatu po tečaju, dok je vještak pogrešno
izračunao i preplatu po kamati i preplatu po tečaju. Tvrdi da je ukupna preplata po
kamati i po tečaju prema izračunu banke 237.764,72 kn / 31.556,80 eur, dok je
ukupna preplata po kamati i po tečaju prema vještaku 279.128,18 kn / 37.046,70
eura. Ističe da je potrebno u obzir uzeti i negativne razlike.
20. U slučaju da između stranaka ne bi bio sklopljen Dodatak ugovora o
kreditu tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka bio bi
osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženik da isplati tužitelju.
21. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, nema potrebe
obrazlagati o prigovoru tuženika radi prijeboja, a ni zastare.
22. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
23. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 05.
studenog 2020., za zastupanje na ročištu 09. studenog 2020. i za sastav
podneska od 18. rujna 2023. godine (prema VPS-u iz tužbe), za svaku radnju s
PDV-om u iznosu od 414,76 eura, za sastav žalbe s PDV-om 207,38 eura, te za
zastupanje na ročištu 06. studenog 2023. godine (prema novom VPS-u od 02.
listopada 2023.) s PDV-om 622,14 eura, a što sveukupno iznosi 2.488,56 eura/
18.750,06 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1.,
9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
23.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
24. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno i presuđeno je kao u izreci ove Presude.
U Poreču - Parenzo, dana 20. prosinca 2023. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
Posl.br. 31 P-724/2020-39
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.