Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-35/2023-35
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.
T., iz B., K. 1, OIB:, zastupan po punomoćnicima iz ZOU
R. P. i S. P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Z.
banke d.d., iz Z., T. bana J. J. , OIB:, zastupanog
po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P., odvjetnicima iz
Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 06.
studenog 2023., u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika,
dana 20. prosinca 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju A. T. iznos od 15.158,66 €/
114.212,55 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:
- na iznos od 50,56 €/380,91 kn od 15.11.2007 godine
- na iznos od 49,57 €/373,45 kn od 15.12.2007 godine
- na iznos od 50,94 €/383,80 kn od 15.01.2008 godine
- na iznos od 50,57 €/381,01 kn od 15.02.2008 godine
- na iznos od 97,05 €/731,19 kn od 15.03.2008 godine
- na iznos od 96,26 €/725,25 kn od 15.04.2008 godine
- na iznos od 92,88 €/699,82 kn od 15.05.2008 godine
- na iznos od 93,83 €/706,98 kn od 15.06.2008 godine
- na iznos od 92,68 €/698,27 kn od 15.07.2008 godine
- na iznos od 92,24 €/694,97 kn od 15.08.2008 godine
- na iznos od 91,97 €/692,94 kn od 15.09.2008 godine
- na iznos od 95,24 €/717,61 kn od 15.10.2008 godine
- na iznos od 97,13 €/731,79 kn od 15.11.2008 godine
- na iznos od 93,84 €/707,03 kn od 15.12.2008 godine
- na iznos od 101,72 €/766,40 kn od 15.01.2009 godine
- na iznos od 101,52 €/764,90 kn od 15.02.2009 godine
- na iznos od 98,52 €/742,29 kn od 15.03.2009 godine
- na iznos od 98,86 €/744,84 kn od 15.04.2009 godine
- na iznos od 100,29 €/755,62 kn od 15.05.2009 godine
- na iznos od 132,42 €/997,72 kn od 15.06.2009 godine
- na iznos od 133,58 €/1.006,48 kn od 15.07.2009 godine
Posl.br. 31 P-35/2023-35
- na iznos od 159,52 €/1.201,88 kn od 15.08.2009 godine
- na iznos od 168,14 €/1.266,82 kn od 15.09.2009 godine
- na iznos od 157,81 €/1.188,99 kn od 15.10.2009 godine
- na iznos od 163,88 €/1.234,75 kn od 15.11.2009 godine
- na iznos od 162,49 €/1.224,23 kn od 15.12.2009 godine
- na iznos od 162,49 €/1.352,47 kn od 15.01.2010 godine
- na iznos od 190,30 €/1.433,81 kn od 15.02.2010 godine
- na iznos od 187,49 €/1.412,66 kn od 15.03.2010 godine
- na iznos od 198,21 €/1.493,41 kn od 15.04.2010 godine
- na iznos od 218,15 €/1.643,67 kn od 15.05.2010 godine
- na iznos od 205,44 €/1.547,92 kn od 15.06.2010 godine
- na iznos od 228,68 €/1.723,00 kn od 15.07.2010 godine
- na iznos od 227,53 €/1.714,31 kn od 15.08.2010 godine
- na iznos od 276,08 €/2.080,10 kn od 15.09.2010 godine
- na iznos od 247,22 €/1.862,64 kn od 15.10.2010 godine
- na iznos od 253,42 €/1.909,45 kn od 15.11.2010 godine
- na iznos od 246,21 €/1.855,08 kn od 15.12.2010 godine
- na iznos od 248,63 €/1.873,30 kn od 15.01.2011 godine
- na iznos od 237,64 €/1.790,53 kn od 15.02.2011 godine
- na iznos od 243,85 €/1.837,27 kn od 15.03.2011 godine
- na iznos od 243,91 €/1.837,78 kn od 15.04.2011 godine
- na iznos od 263,40 €/1.984,59 kn od 15.05.2011 godine
- na iznos od 305,14 €/2.299,06 kn od 15.06.2011 godine
- na iznos od 352,67 €/2.657,17 kn od 15.07.2011 godine
- na iznos od 386,23 €/2.910,04 kn od 15.08.2011 godine
- na iznos od 304,58 €/2.294,86 kn od 15.09.2011 godine
- na iznos od 276,96 €/2.086,73 kn od 15.10.2011 godine
- na iznos od 167,46 €/1.261,67 kn od 15.11.2011 godine
- na iznos od 169,37 €/1.276,11 kn od 15.12.2011 godine
- na iznos od 181,39 €/1.366,70 kn od 15.01.2012 godine
- na iznos od 184,99 €/1.393,86 kn od 15.02.2012 godine
- na iznos od 181,06 €/1.364,17 kn od 15.03.2012 godine
- na iznos od 179,99 €/1.356,13 kn od 15.04.2012 godine
- na iznos od 182,45 €/1.374,65 kn od 15.05.2012 godine
- na iznos od 185,92 €/1.400,75 kn od 15.06.2012 godine
- na iznos od 181,58 €/1.368,13 kn od 15.07.2012 godine
- na iznos od 180,37 €/1.359,04 kn od 15.08.2012 godine
- na iznos od 169,75 €/1.278,99 kn od 15.09.2012 godine
- na iznos od 178,90 €/1.347,91 kn od 15.10.2012 godine
- na iznos od 183,15 €1.379,97 kn od 15.11.2012 godine
- na iznos od 180,31 €/1.358,61 kn od 15.12.2012 godine
- na iznos od 176,90 €/1.332,91 kn od 15.01.2013 godine
- na iznos od 175,74 €/1.324,10 kn od 15.02.2013 godine
- na iznos od 174,52 €/1.314,90 kn od 15.03.2013 godine
- na iznos od 182,97 €/1.378,54 kn od 15.04.2013 godine
- na iznos od 170,51 €/1.284,75 kn od 15.05.2013 godine
- na iznos od 168,47 €/1.269,39 kn od 15.06.2013 godine
- na iznos od 169,69 €/1.278,50 kn od 15.07.2013 godine
- na iznos od 168,40 €/1.268,79 kn od 15.08.2013 godine
Posl.br. 31 P-35/2023-35
- na iznos od 172,94 €/1.303,02 kn od 15.09.2013 godine
- na iznos od 175,88 €/1.325,15 kn od 15.10.2013 godine
- na iznos od 177,31 €/1.335,89 kn od 15.11.2013 godine
- na iznos od 182,42 €/1.374,41 kn od 15.12.2013 godine
- na iznos od 177,23 €/1.335,35 kn od 15.01.2014 godine
- na iznos od 102,21 €/770,13 kn od 15.02.2014 godine - na iznos od 104,70 €/788,87 kn od 15.03.2014 godine - na iznos od 102,53 €/772,54 kn od 15.04.2014 godine
- na iznos od 99,43 €/749,13 kn od 15.05.2014 godine
- na iznos od 100,10 €/754,18 kn od 15.06.2014 godine - na iznos od 102,32 €/770,90 kn od 15.07.2014 godine - na iznos od 104,09 €/784,24 kn od 15.08.2014 godine - na iznos od 104,54 €/787,65 kn od 15.09.2014 godine - na iznos od 106,44 €/801,96 kn od 15.10.2014 godine - na iznos od 109,16 €/822,49 kn od 15.11.2014 godine - na iznos od 109,68 €/826,35 kn od 15.12.2014 godine - na iznos od 110,08 €/829,37 kn od 15.01.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.02.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.03.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.04.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.05.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.06.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.07.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.08.2015 godine - na iznos od 109,87 €/827,82 kn od 15.09.2015 godine
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to do 31.12.2007 g.
zateznu kamatu određenu po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne
kamate, od 01.01.2008 g. do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanom za pet postotnih poena a od 01.08.2015 g. do konačne isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3 postotna poena,
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju A. T. prouzročeni parnični
trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja
presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15
dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.487,50
eura/18.742,07 kuna, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate sukladno
čl.29.st.2. ZOO-a, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
Posl.br. 31 P-35/2023-35
1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2019., podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi
da su parnične stranke dana 8. ožujka 2007., zaključili Ugovor o namjenskom kreditu
br. 3208570411 ovjeren kod javnog bilježnika 9. ožujka 2007., kojim je tuženik kao
kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od
141.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate
kredita. Kao prethodno pitanje ističe ništetnost promjenjive kamatne stope te se
poziva na odredbu čl. 2.1. Ugovora kojim je ugovorena redovna kamata, koja je
tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a
temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika. Dalje ističe da, ovom tužbom neće
postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti navedene odredbe
ugovora već se poziva na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je i u odnosu na tuženika presuđeno da je način
promjene kamatne stope ništetan jer da je tuženik mijenjao kamatnu stopu bez
tužitelju jasnih parametara i bez posebnog pregovaranja. Dalje se poziva i na
ništetnost ugovorene valutne klauzule u CHF tj. poziva se na odredbi čl. 1. i 7.
Ugovora o kreditu, kao i na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž-
6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je i u odnosu na tuženika presuđeno da je
ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetno, jer da tuženik prilikom zaključenja
ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za
ugovoranjem valutne klauzule u CHF. Dalje navodi da je između stranaka dana 18.
siječnja 2016., zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjeni i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZPK). Dodatkom
ugovoru da je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom
klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s
time da je prema pogrešnom izračunu tuženika u čl. 4. ne otplaćena glavnica kredita
na dan 30. rujna 2015., iznosila 104.746,79 CHF. Prilikom konverzije da je utvrđena
pretplata u iznosu od 22.141,12 kuna, koja je iskorištena kroz smanjene dospjele
anuitete nakon konverzije (50%). Pretplata iz konverzije iskorištena je u postupnosti
do lipnja 2017. Tužitelj se poziva na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Rev-2868/2018-2. Tužitelj tvrdi da je uslijed ugovorenih ništetnih odredbi koje se
odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule
prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, da je računajući od 1. svibnja 2007., pa
do 1. travnja 2019., pretplatio anuitete za ukupni iznos od 107.686,57 kuna. Tužitelj
se poziva i na odredbe čl. 323., 1111 st.1., 1115. Zakona o obveznim odnosima
(dalje ZOO), na čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na čl. 6. st.3.
Zakona o sudovima te na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno tužitelj
predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužitelju
iznos od 107.686,57 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom s time da se poziva
na odredbu čl. 186.b.st.3 ZPP-a, tako što će specificirati tužbeni zahtjev na
pojedinačne iznose nakon provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja. U
petitu tužbe pod toč. 2. traži utvrđenje da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni
učinak niti jedna odluka tuženika bez dozvole ili suglasnosti tužitelja, a vezane za
tražbine iz Ugovora o namjenskom kreditu ovjeren 9. ožujka 2007.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev u pogledu
pravne osnove i visine. Osporava da bi tužitelj podnio stupnjevitu tužbu. Ističe i
prigovor zastare. Dalje tvrdi, da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o
kreditu kojim je postignuta konverzija sukladno odredbama ZIDZPK/15 te da tužitelj
nije bio prisiljen sklopiti Dodatak, a niti mu je prijetio otkaz ako ne bih sklopio
Posl.br. 31 P-35/2023-35
Dodatak. Zato se poziva na odredbu čl.19.c st.1.toč.6. ZIDZPK/15. Tuženik
naglašava da je predmetni kredit konvertiran, da je promijenjena valuta kredita iz
CHF u EUR, promijenjena kamatna stopa od datuma sklapanja Ugovora do
sklapanja Dodatka Ugovoru, te i u buduće na način da se umjesto svih onih
promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF,
primjenjuju sve one promjenjive kamatne stope koje je tuženik primjenjivao kod
kredita u EUR, zatim utvrđenje preostalog iznosa ne otplaćene glavnice kredita u
EUR te sporazum o raspolaganju pretplatom. Svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF
kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje, da su uvršteni u izračun konverzije,
te iskorišteni za namirenje EUR kredita. Dalje obrazlaže, da je tužitelj 8. ožujka
2007., uzeo kredit u EUR, taj iznos kredita bio bi 87.858,69 EUR. Od dana sklapanja
kredita pa do dana 30. rujna 2015., tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice
i kamata banci bio dužan platiti 61.037,54 EUR, pri čemu bi na dan 30. rujna 2015.,
njegova ne otplaćena glavnica bila 67.185,46 EUR. Preračunom svih tužiteljevih
uplata po CHF kreditu u iznose u EUR da se dolazi do zbroja ukupnih tužiteljevih
uplata od 63.938,60 EUR. Dakle, tužitelj da je preplatio EUR kredit za 2.901,06 EUR,
odnosno 22.141,12 kuna (koji iznos da će biti iskorišten za namirenje budućih
anuiteta sukladno čl. 5. Dodatka). Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev jer je
tužiteljeva kreditna obveza po EUR kreditu namirena i iznosima koje tužitelj potražuje
u ovom postupku. Zaključno, a vezano za utvrđenje ništetnim svih odluka o kamatnim
stopama, ističe da ništetni mogu biti samo pravni poslovi, a odluka o promjeni
kamatne stope da nije pravni posao.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1624/2019-6 od 10. siječnja 2020.,
određen je prekid postupka dok VSRH ne objavi Rješenje o pitanju "Je li sporazum o
konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) ne postojeći ili ništetan u slučaju kada su
ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj
klauzuli?"
4. Rješenjem posl. br. P-1624/2019-7 od 27. ožujka 2020., nastavljen je
postupak, budući da je dana 10. ožujka 2020., objavljeno Rješenje VSRH radi čega
je prethodno bio određen prekid postupka.
5. Podneskom od 23. listopada 2020., tuženik se pozvao na Rješenje VSRH u
oglednom sporu posl. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., u kojem da je potvrđeno
kako "sporazum o konverziji" sklopljen na osnovi ZIDZPK/15, "ima pravne učinke i
valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli". Prema takvom tumačenju VSRH,
tužitelj da, u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na
povrat stečenog bez osnove, zbog bilo kakve pretplate, odnosno stjecanja bez
osnove iz vremena kad se primjenjivao Ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je
izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u EUR denominiranom
kreditu, u skladu s odredbama ZIDZPK/15. Također ističe, da tužitelj nije dokazao da
je potrošač.
6. Podneskom od 27. listopada 2020., tužitelj ističe da tumačenje tuženika u
potpunosti pobija Odluka VSRH br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Tužitelj ističe
da i nakon Rješenja VSRH br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., nije riješeno pitanje
Posl.br. 31 P-35/2023-35
prava na punu restituciju, te se poziva na Presudu suda Europske unije C-118/17 od
14. ožujka 2019., kojom da je pitanje pune restitucije potrošača odgovoreno u
Presudi Zsuzsanna Dunai protiv Erste bank Hungary zrt. Tužitelj se poziva na
odredbu čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača i njezino djelovanje u odnosu na prihvat
konverzije, zatim na Odluku VRSH Rev-2868/2018, Rev-2245/17 od 20. ožujka
2018., te Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
7. Rješenjem posl. br. P-1624/2019-11 od 9. studenog 2020., određen je
prekid postupka dok se pravomoćno ne završi pred sudom Europske unije o zahtjevu
za prethodnu odluku koji je dana 27. svibnja 2020., podnio VSRH u predmetu Rev-
1042/2017, a koji postupak je kod suda Europske unije zaveden pod br. C-474/2020.
7.1. Rješenjem posl. br. P-1624/2019-12 od 20. lipnja 2022., nastavljen je
postupak, budući da je sud Europske unije predmet C-474/2020 izbrisao iz svog
upisnika.
8. Podneskom od 28. lipnja 2022., tuženik se osvrće na Presudu suda EU C-
567/2020. Ponavlja navode i prigovore iz ranijih podnesaka te je istakao prigovor
nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da za pojedine anuitete nije vidljivo tko ih
je platio (konkretno 20. travnja 2007- uplata u poslovnici), kao i uplate izvršene od
strane trećih osoba (Croatia osiguranje d.d.).
9. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 1.
rujna 2023., uredio tužbeni zahtjev te je predložio donošenje presude u sadržaju
kako je to odbijajuće opisano u točki I. izreke ove Presude.
10. Podneskom od 27. listopada 2023., tuženik navodi da je tužitelj preinačio
tužbu, odnosno tužbeni zahtjev te da se takvoj preinaci protivi, a ukoliko sud dopusti
navedenu preinaku da ističe prigovor zastare, na sve preinačene iznose.
11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu (6-
14), Dodatak ugovoru o kreditu (15-20, 21-25), pregled promjena kamatnih stopa po
kreditu (26), efektivna kamatna stopa (27-32), specifikacija uplata (33-42),
informativni sažetak izračuna konverzije (43), pregled otvorenih stavki po kreditu na
dan 30. rujna 2015. (44), obavijest o izračunu efekata konverzije (45), podaci o
kamatnoj stopi (46-61), dopis (62-63), obavijest o promjeni kamatne stope (64-65),
otplatni plan (66-70), obavijest o promjeni kamatne stope (71-72), otplatni plan (73-
78), obavijest o promjeni kamatne stope (79-80), otplatni plan (81-86), obavijest o
promjeni visine kamatne stope (87), otplatni plan (88-94), obavijest o promjeni
kamatne stope (95), otplatni plan (96-104), obavijest o novostima u utvrđivanju
visine kamatne stope (105-106), otplatni plan (107-113), obavijest o promjeni
kamatne stope (114), otplatni plan (115-117), obavijest o promjeni kamatne stope
(118), otplatni plan (119-122), obavijest o promjeni kamatne stope (123-124), izračun
otplate (125-130), dopis (142), izračun konverzije (144-148), informativni sažetak
izračuna konverzije (150), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015.
(152), dopis (154), specifikacija uplata (155-166), provedeno je financijsko
vještačenje, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo
i financije (236-256 i 279), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.
Posl.br. 31 P-35/2023-35
12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
13. Tužitelj je prvotno bio podnio tužbu sa deklaratornim tužbenih zahtjevom i
kondemnatornim (novčanim) tužbenim zahtjevom, s time da je u odnosu na
kondemnatorni tužbeni zahtjev se pozvao na tzv. stupnjevitu tužbu iz čl.186.b st.3.
ZPP-a, jer da prije provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja ne može
pojedinačno prikazati iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata. Tužba
tužitelja s neodređenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na
dospijeće svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa pa do isplate, predstavlja tzv.
stupnjevitu tužbu iz čl.186.b st. 3. ZPP-a, te je tužitelj nakon provedenog financijskog
vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev.
14. Prema čl.191.st.1. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti
zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
14.1. Prema čl.193.st.3 ZPP-a, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku
tužbu, potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti
preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među
strankama.
14.2. Kako je tužba tužitelja predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu, naknadno
postavljanje određenog pojedinačnog kondemnatornog tužbenog zahtjeva, ne
predstavlja preinaku tužbe, pa je sud dopustio raspravljanje po tužbenom zahtjevu
tužitelja uređenom nakon provedenog financijskog vještačenja.
15. S obzirom da predmet tužbenog zahtjeva više nije i ranije postavljen
deklaratorni tužbeni zahtjev, nema potrebe obrazlagati o prvotno postavljenom
deklaratornom tužbenom zahtjevu.
16. Prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan.
17. Tužitelj je podnio restitucijski zahtjev. A kod restitucijskog zahtjeva
ugovorne strane su dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju
ništetnog ugovora ili pojedine njegove odredbe, a zastara počinje teći od dana
pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena
ništetnost ugovora ili pojedine njegove odredbe. Kolektivni spor u kojem je utvrđena
ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli
pravomoćno je okončan u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem
odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.
godine, a u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda
RH posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, što znači da do podnošenja
tužbe u ovoj pravnoj stvari 06. lipnja 2019. godine nije protekao opći zastarni rok od
5 godina. Zato nije nastupila zastara potraživanja.
18. Prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača nije osnovan. Tužitelj
je potrošač. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač
je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke,
poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja
Posl.br. 31 P-35/2023-35
sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne,
obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun
trgovca. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u
potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u
ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg
obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka
fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u
okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili
privatnom vlasništvu. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom
odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje
njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na
prodavatelja/pružatelja usluga. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o
kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, za refinanciranje kredita
i adaptaciju kuće, te ima svojstvo potrošača. A i iz iskaza tužitelja proizlazi da je
sredstva iz predmetnog kredita utrošio za adaptaciju kuće u kojoj i dan danas živi.
19. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (str. 6-14), utvrđeno je da su istog
sklopili dana 7. ožujka 2007., tužitelj kao korisnik kredita i Marija Tidić kao založni
dužnik s jedne strane i tuženik kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u
kunskoj protuvrijednosti 141.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na
dan isplate kredita, za refinanciranje kredita u Hypo Alpe-Adria bank d.d. i za
adaptaciju kuće. Tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s
pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Čl. 2. Ugovora,
između ostalog, ugovorena je promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržnih
uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja
Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne
kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja. Čl.3. Ugovora, ugovoren je rok otplate kredita na 15 godina. Čl. 7. Ugovora,
ugovoreno je da će tužitelj kao korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem
na dan plaćanja za CHF, prvi anuitet iznosi 1.077,48 CHF. Iznos anuiteta da sadrži
glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja
Ugovora. U slučaju izmjene redovne kamatne stope, sukladno Odluci o kamatnim
stopama banke, tužitelj da pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, a tužitelj
da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu tuženik da
će se obavijestiti tužitelja. Čl.12. Ugovora, zasnovano je založno pravo u korist
tuženika. A čl. 14. Ugovora založni dužnik, založio je nekretninu u k.o. Baderna.
20. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu (str. 21-25), utvrđeno je da su istog
sklopili dana 26. listopada 2011., tužitelj kao korisnik kredita i Marija Tidić kao založni
dužnik s jedne strane i tuženik kao kreditor te da su tim aneksom ugovorne strane
izmijenile i dopunile pojedine odredbe osnovnog ugovora i to one koje se odnose na
rok otplate kredita tako da je Dodatkom ugovoren rok otplate kredita 408 mjeseci,
zatim da se na iznos kredita koji je stavljen u otplatu obračunava redovna kamata, za
cijelo vrijeme postojanja tražbine. Čl. 3. Dodatka Ugovoru ugovoreno je da "Korisnik
Posl.br. 31 P-35/2023-35
kredit otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem
tečaju Hrvatske Narodne Banke, važeće na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi
641,59 CHF…".
21. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem ZIDZPK/15 od 18. siječnja
2016., utvrđeno je da su isti sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik te
tuženik kao kreditor. Tim Dodatkom Ugovora, ugovorne strane su izmijenile svoje
ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute, već su, između ostalog, predefinirale i
ugovorenu kamatnu stopu.
22. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit podigao 2007. godine za obnovu
stambene kuće u kojoj je živio sa obitelji, gdje i danas živi. Za kredit se obratio
tuženiku i tuženik mu nije nudio niti jedan drugi kredit osim kredita u CHF. Prilikom
razgovora o kreditu nije mu objašnjeno ništa vezano za rizik valutne klauzule. Po
struci je ekonomist i jasno mu je što znači promjenjiva kamatna stopa, međutim u
svom dosadašnjem kontaktu sa bankama nikada nije imao takvih saznanja da bi
kamatna stopa mogla toliko biti promijenjena, izvan svih očekivanih okvira. Nitko ga
nije upozorio na rizike vezano za promjenu odnosno povećanje valutne klauzule. Da
je bio upozoren dobro bi razmislio da li će podići kredit u CHF. Izvršavao je svoju
ugovornu obvezu, plaćao rate kredita i nakon prve promjene kamatne stope i
pridržavao se valutne klauzule. Predmetni kredit je iskorišten u stambene svrhe, nije
ga otplatio budući da je bilo nemoguće u ugovorenom roku od 15 godina otplatiti ga
zbog znatno povećane kamatne stope i zbog toga što je kredit bio vezan za valutu
CHF. Anuitet koji je bio u početku prihvatljiv, tijekom otplate kredita je porastao za
cca 90% i to je razlog zašto predmetni kredit nije mogao otplatiti prema ugovorenom
jer su odredbe Ugovora vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, bile
nepoštene. Banka nije s njim pregovarala vezano za uvjete kredita već je sama,
svojevoljno, dirigirala sve uvjete i nije pojedinačno sa njim pregovarala niti za
kamatnu stopu, niti za valutnu klauzulu. Sa tuženikom je sklopio Ugovor o konverziji,
ali to je zapravo bio potez Vlade da olakša svim korisnicima kredita u CHF, da kroz
konverziju mogu lakše otplaćivati rate kredita. Konverzijom da je samo djelomično
otklonjena nepoštenost odnosno nepravednost. Ugovor o kreditu je pročitao prije
nego što ga je potpisao, sve što mu nije bilo jasno je pitao i pojašnjeno mu je, osim
vezano za valutnu klauzulu. Prije predmetnog Ugovora o kreditu nije pratio kako teče
valuta CHF. S tuženikom je sklopio Ugovor u dobroj vjeri i kada je Ugovor pročitao to
je tada bio fer Ugovor. Ni pisano, ni usmeno nije dobio nikakvo upozorenje da bi
tečaj valute CHF toliko varirao tj. bio povećan. Teoretski ne zna što znači pojam
valutna klauzula. Tuženik mu je ponudio kredit iskazan u CHF, a isplatio mu je u
kunama. Očekivao je da će mu tuženik isplatiti kredit u CHF. Tvrdi da nije bio
svjestan rizika promjene tečaja CHF, da je bio svjestan toga što ga je dočekalo
sigurno da ne bi bio pristupio sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu. Kod drugih
banaka se nije raspitivao za kredit jer je surađivao sa tuženikom bez ikakvih
problema. I osobni bankar tuženika ga je uvjeravao da je to najpovoljniji kredit.
Poznato mu je da promjenjiva kamatna stopa znači da može biti promjenjiva, i u tom
smislu je očekivao da će biti promjenjiva, ali da nije normalno da bi kamatna stopa
Posl.br. 31 P-35/2023-35
mogla se promijeniti za 50% i više. Tuženik mu je slao obavijesti o promjeni
kamatne stope, međutim o toj promjeni nije tražio njegovu suglasnost niti je tražio da
se očituje u smislu da pojedinačno pregovaraju. Dalje je iskazao da je jednom podnio
pisani prigovor na dobivene obavijesti o promjeni kamatne stope te tražio mogućnost
spuštanja odnosno prilagodbe rate kredita budući da je anuitet znatno povećan,
međutim tuženik mu nije ništa odgovorio. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu
imao je obrt za poljoprivredu, ali predmetni kredit je iskorišten za stambene svrhe, a
ne za potrebe OPG-a. Kuću nije nikada iznajmljivao već ju je koristio samo za
življenje u njoj kao obitelj. Predmetni kredit je uvijek sam otplaćivao, kao što otplaćuje
i sada sam prema novom otplatnom planu nakon konverzije.
22.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmeti kredit iskorišten isključivo za
stambene potrebe, iz čega sud zaključuje da je tužitelj imao i ima status potrošača,
da je kredit sam otplaćivao, odnosno da treće osobe nisu otplaćivale kredit u njegovo
ime, da je sa tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena
konverzija kredita u EUR i da tužitelj prilikom sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu
je bio zadovoljan sa sadržajem Ugovora o kreditu, ali da nije mogao predvidjeti, a niti
da mu je na to ukazano da bi rata kredita mogla tako znatno porasti kako je u
stvarnosti i porasla. U tom smislu da nije bio upoznat o rizicima kredita vezanim za
CHF valutu, kao ni o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi.
23. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.
24. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj više nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.
25. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je sklapanjem
Dodatka broj II. br. 7103538581 od 18. siječnja 2016., sukladno ZIDZKP/15, prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.
26. Stajalište je suda da je sklapanje Dodatka broj II. br. 7103538581 od 18.
siječnja 2016., kojim je proveden ZIDZPK/15 tj. predmetnog Dodatka ugovoru o
kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako
i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se
poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza
tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.
26.1. Dodatak broj II. br. 7103538581 od 18. siječnja 2016., koji
podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju
ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija
je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020.
godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je
trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK
nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti
o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o
konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju
Posl.br. 31 P-35/2023-35
kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
26.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.
26.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.
26.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.
26.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u
ovoj pravnoj stvari.
26.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 18. siječnja 2016., ugovorne
strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s člankom
22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018,
dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te je
potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.
26.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
Posl.br. 31 P-35/2023-35
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.
26.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.
26.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
Posl.br. 31 P-35/2023-35
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.
27. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.
28. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
29. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog
stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove
Presude bude podnijeta žalba, a da Viši sud ima drugačiji stav, moći će ako smatra
da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
29.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl.
oec., je dana 06. srpnja 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene
dokumentacije, izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih
razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak dao sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa
nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je
bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do
konverzije kredita više uplatio iznos od 6.726,02 € /50.677,15 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
više uplatio 8.701,35 € / 65.559,85 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
manje uplatio 268,69 € / 2.024,45 kn.
4. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koji su utvrđeni kao
preplata po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i ništetnosti primjene
valutne klauzule na dan provedbe konverzije 30.09.2015. jest 1.303,80 € / 9.823,49
kn.
30. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je precizirao tužbeni zahtjev kako je to odbijajuće opisano u toč. I. izreke Presude.
31. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer da vještak nije uzeo u
obzir i pretplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od
22.141,12 kuna.
Posl.br. 31 P-35/2023-35
32. Na prigovor tuženika pisano se očitovao vještak podneskom od 20.
listopada 2023., navodeći da je postupao sukladno zadaći suda, a kojom da je
traženo da se obračunaju zatezne kamate po preplati utvrđenoj prema konverziji
kredita na način da se utvrdi svaka pojedinačna preplata po datumu preplate, te
obračuna zateznu kamatu na istu od dana nakon datuma preplate pa do dana
provedbe konverzije.
33. U slučaju da između stranaka ne bih bio sklopljen Dodatak Ugovoru o
kreditu, tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka bio bi osnov
za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku da isplati tužitelju.
34. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
35. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan
tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 28.
lipnja 2022., 25. kolovoza 2023., te za zastupanje na ročištu 6. studenog 2023., za
svaku radnju po 497,50 eur/ 3.748,41kn, plus PDV u iznosu od 497,50
eura/3.748,41kn, a što sveukupno iznosi 2.487,50 eura/18.742,07 kn uvećano za
zateznu kamatu od dana donošenje prvostupanjske Presude do isplate. Tuženiku
nije priznat trošak za sastav podneska od 23. listopada 2023. godine, jer isti nije bio
nužan za meritorno odlučivanje u ovom postupku. Visina priznatog i obračunatog
troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
35.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
36. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci ove Presude.
U Poreču - Parenzo, dana 20. prosinca 2023. godine.
S u t k i n j a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.
Posl.br. 31 P-35/2023-35
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
Kontrolni broj: 07e39-c5e95-9cc44
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Marčela Štefanuti, O=OPĆINSKI SUD U PAZINU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.