REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6007/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NOVA TV d. d. Zagreb, kao pravne osobe te CB i LB, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, koje brani Valentina Kučić, odvjetnica u Buterin & Partneri odvjetničko društvo d. o. o. Zagreb, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 21. i stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj: 153/09, 84/11, 94/13, 136/13), odlučujući o žalbi okrivljenika NOVA TV d. d. Zagreb, kao pravne osobe te CB i LB, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-474/2022, od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika NOVA TV d. d. Zagreb, kao pravne osobe te CB i LB, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude pravno označava kao prekršaj iz članka 98. stavka 1. točke 77. i stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj: 111/21, 114/22).

II Odbija se kao neosnovana žalba NOVA TV d. d. Zagreb, kao pravne osobe te CB i LB, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici NOVA TV d. d. Zagreb, kao pravna osoba te CB i LB, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama, pravna osoba u iznosu od 13.270,00 eura, a svaka odgovorna osoba u iznosu od po 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 21. i stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima, činjenično opisanog u izreci, s time da su okrivljenici pravilno upozoreni u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona da će se novčane kazne smatrati u cjelini plaćenima, ako u roku za plaćanje kazni plate dvije trećine izrečenih kazni.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

2.1. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po služenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio je da je nakon počinjenja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret na snagu stupio Zakon o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj: 111/21, 114/22), da je kontinuitet prekršaja zadržan u odredbi članka 98. stavka 1. točke 77. i stavka 2. novog Zakona, koji sada u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisuje niže novčane kazne za počinitelje prekršaja, tako da je ovaj sud inkriminirani prekršaj označio po novom Zakonu o elektroničkim medijima, kako je to navedeno u točki I izreke. Druge povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika nisu utvrđene.

5. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da pobijanom presudom prekoračen optužni prijedlog, jer su proglašeni krivima za djelo opisano u optužnom prijedlogu na način da u činjeničnom opisu nije bio naveden naziv propisa kojim se propisuje udjel europskih audiovizualnih djela koje pravna osoba mora postignuti, koji je propis naveden u izreci presude, čime da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 6. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, budući da je, suprotno tvrdnji žalitelja, Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja udjela europskih djela naveden već u prekršajnom nalogu koji je po prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja postao optužni prijedlog.

6. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kako to neutemeljeno ističu žalitelji navodeći da presuda nema valjano obrazloženje o spornim pitanjima i odlučnim činjenicama, te da se ne može ispitati. Suprotno tvrdnji žalitelja, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7. Činjenično stanje u provedenom je postupku, na temelju obrane okrivljenika, izjave svjedoka TB, višeg analitičara u Odjelu nadzora i praćenja programskih sadržaja Agencije za elektroničke medije i uvida u priloženu dokumentaciju, pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su okrivljenici, kao nakladnik pružanja medijske usluge televizije i odgovorne osobe u okrivljenoj pravnoj osobi počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode obrane već iznijete pred prvostupanjskim sudom, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Jednako tako, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi ponavljaju u obrani iznesenu tvrdnju da se obveza postizanja propisanog udjela EU djela sukladno Zakonu o elektroničkim medijima odnosi samo na nakladnika, a ne na pojedini TV kanal ili drugi medij kojim isti upravlja, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio, s obzirom da svaki kanal ima zasebnu programsku osnovu, koju nakladnici moraju poštivati, s time da članak 23. stavak 1. Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj: 153/09, 84/11, 94/13, 136/13) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisuje da programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu i propisuje što se njome određuje, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je kako nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. istog članka utvrđuje, pored ostalog, udio europskih djela iz članka 41. i 42. ovog Zakona, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje, pored ostalog, omjer europskih djela iz članka 41. i 42. tog Zakona. Odredbom članka 30. stavak 1. novog Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj: 111/21, 114/22) propisano je da se programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala, s time da sukladno stavku 4. ovoga članka nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje, pored ostalog, udio europskih djela iz članka 47. i 48. ovoga Zakona, a sukladno stavku 5. istog članka programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje, pored ostalog udio europskih djela iz članka 47. i 48. ovoga Zakona.

9. Nadalje, žalbeni navodi žalitelja u kojima ponavljaju navode obrane da ne postoji pravni kontinuitet prekršaja u novom Zakonu o elektroničkim medijima, jer da je opis prekršaja u bitnome izmijenjen i da se ne može s osnovom izvesti zaključak o postojanju pravnog kontinuiteta, s obzirom da odredbom prethodnog propisa udio hrvatskih audiovizualnih djela nije predstavljao konstitutivni element prekršaj, nisu osnovani, što je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio i o tome dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, odredbom članka 82. stavak 1. točka 21. i stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi, ako ne postignu opseg udjela europskih audiovizualnih djela iz članka 42. stavka 1. i 2. tog Zakona, s time da je člankom 42. stavkom 1. propisano da nakladnik televizije mora nastojati da europska djela čine većinski udio njegovog godišnjeg vremena objavljivanja, a stavkom 2. da nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovoga članka mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pri tome je najmanji početni opseg 20%. Odredbom članka 98. stavak 1. točka 77. novog Zakona o elektroničkim medijima koji je u međuvremenu stupio na snagu propisano je kažnjavanje za prekršaj, ako ne postignu najmanji početni udio europskih djela od 20% ili ne povećaju udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinima utvrđenim pravilnikom (članak 48. stavak 8.), s time da je člankom 48. stavkom 8. propisano da, ako nakladnik koji je počeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu tog Zakona ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovoga članka, mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20%, dok je odredbom stavka 1. istog članka propisano da nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50% njegova godišnjeg vremena objavljivanja, od čega barem polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela.

9.1. Prema tome i raniji propis i novi Zakon o elektroničkim medijima obvezuju nakladnika koji nije postigao većinski udio, odnosno više od 50% europskih djela, koji pojmovi su istoznačni, da svake godine poveća udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenim pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20%, pa to što za razliku od ranijeg propisa, sukladno članku 48. stavak 1. novog Zakona o elektroničkim medijima od europskih djela barem polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela, čime se nakladnicima televizije zapravo nameće stroža obveza, a što se okrivljenicima činjenično i ne stavlja na teret, nema utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da djelo okrivljenika zadržava pravni kontinuitet u novom Zakonu o elektroničkim medijima, koji je po propisanoj kazni blaži za počinitelje.

10. Nadalje, izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je svakom okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 13.270,00 do 132.720 eura pravnoj osobi i od 1.320,00 do 6.630,00 eura odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenima Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

12. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.