Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-646/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice ZZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Kordiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po ravnatelju ZZ, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-373/2021-9 od 23. veljače 2022., 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-373/2021-9 od 23. veljače 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 532,99 eur/4.015,79 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu glavnice, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 232,26 eur/1.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2022. do isplate.

2. Protiv navede presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i tužba odbaci, odnosno da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje ožujak 2016. - siječanj 2017., u ukupnom bruto iznosu od 532,99 eur/4.015,79 kn sa zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u kojem se, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna; da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. i da je Vlada Republike Hrvatske dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a prosječno 2 ili više posto, prvostupanjski sud zaključuje da se na utuženo razdoblje ima primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Pri tome utvrđuje da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, čime je ravnopravno s ostalim Sindikatima sudjelovao u pregovorima. Stoga prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, dosuđuje tužiteljici utuženi iznos razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15).

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

12. Neosnovano tuženik ustraje kod prigovora nedostatka pasivne legitimacije. Naime, činjenica da se plaća isplaćuje iz Državnog proračuna, ne upućuje na nedostatak pasivne legitimacije tuženika, budući da je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje ZR) tuženik kao poslodavac obvezan radniku, ovdje tužiteljici za obavljeni posao isplatiti plaću u skladu s naravi i vrstom rada, a radnik je u obvezi osobno obavljati preuzeti posao. U konkretnom slučaju ne dovodi se u dvojbu da je tužiteljica u spornom razdoblju obavila preuzeti posao.

13. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09), na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10). Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta prihvaćene su konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima, te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, pri čemu okolnost da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, također nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr 408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UIII/3535/13, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.

14. Za navesti je i da uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

15. Pri tome se tuženika upućuje i na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

16. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od pet godina, u konkretnom se slučaju pozivom na odredbu čl. 199. st. 1. ZR-a primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora u razdoblju od naredna tri mjeseca, slijedom čega je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekao s danom 26. siječnja 2017.

17. Vlada Republike Hrvatske imala je pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama što je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/2016) od 29. prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

18. No, kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma trajala do 26.siječnja 2017., a ista predstavlja za tužiteljicu povoljnije pravo, to joj pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

19. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici (5.415,37 kn) za utuženo razdoblje.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

21. Iz ovih je razloga primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 9. prosinca 2024.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić