Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-525/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Božidaru Horvatu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri u Osijeku, protiv ovršenika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-350/2024- 2 od 29. listopada 2024., 9. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-350/2024-2 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 46,87 eura.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21.st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s time da ujedno zahtjeva i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je ovrhovoditelj 14. veljače 2023. podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe pokrenutog radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog, poslovni broj Ovrv-949/2024 od 3. svibnja 2024.

6. Prvostupanjski je sud nadalje utvrdio da je sukladno odredbi čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj legitimiran tražiti naknadu troškova koji su mu nastali provedbom izvansudske ovrhe koju je pokrenuo iz razloga što ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu te imajući na umu da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu predmetnih troškova pravovremeno, unutar roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 14. st. 6. OZ-a, istome priznao trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji sukladno Tbr. 11. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) i trošak sastava podneska - prijedloga kojim je pokrenut postupak, odnosno kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe prema Tbr. 11. toč. 8. Tarife.

7. Prvostupanjski sud također je utvrdio i da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u konkretnom slučaju izdao javni bilježnik bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja zbog čega ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka imajući na umu odredbu čl. 238. OZ-a, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

8. Budući da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog, poslovni broj Ovrv-949/2024 od 3. svibnja 2024., to prema odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, bez zahtjeva ovrhovoditelja.

9. Stoga, a kako je navedena potvrda dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika na njegovu inicijativu, odnosno imajući na umu da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju (u smislu Tbr. 36. st. 2. Tarife) koja se može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedeni propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju, čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (niti odlaskom javnom bilježniku, niti podneskom, niti na drugi način), ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu.

10. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. prema kojemu ovrhovoditelj ima pravo na naknadu pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije tražio pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da je tu klauzulu sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a izdao javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to bez zahtjeva ovrhovoditelja.

10.1. Ovdje je za reći i da prema stavu ovog drugostupanjskog suda, naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne daje ovrhovoditelju bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. st. 2. Tarife, već se radi o tome da ovrhovoditelj ima pravo na navedenu naknadu onda kada je radnju izvida ili pribave doista i poduzeo, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

11. Stoga, a kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u žalbenom postupku (čl.166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a ,odlučeno kao u izreci.

Osijek, 9. prosinca 2024.

Sudac

Božidar Horvat