REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I -3390/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagreb, Trg Hrvatske Republike 1, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 9. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: 560-01/23-01/164, URBROJ: 512-2501-23-2 od 13. lipnja 2023. i rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/185, URBROJ: 512M2- 50-23-3 od 2. svibnja 2023. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 1.243,76 eura (tisućudvijestočetrdesettrieurasedamdesetšestcenta).
III. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova se odbija.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: 560-01/23-01/164, URBROJ: 512-2501-23-2od 13. lipnja 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22- 01/185, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 2. svibnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti postrojbi „Samostalni vod Srđ“, u razdoblju od 31. listopada 1991. do 22. prosinca 1991.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je za svoje navode ponudio dokaze vezane za ratni put i druge odlučne činjenice koje je naveo u zahtjevu za utvrđivanje statusa, a za koje je dostavio materijalnu dokumentaciju koju je pobrojao u tužbi. Za navedene dokaze ističe kako ih nadležna tijela nisu ni na koji način cijenila, niti rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, već upravna tijela iznose lakonski zaključak o nedostatku materijalnih dokaza, jer ne postoji službena evidencija, iako je opće poznata činjenica da Ministarstvo obrane ne raspolaže cjelovitim popisom VOB- 8 sudionika obrane grada Dubrovnika i pripadnika 163. brigade HV. Smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 5. stavka 2. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) važeće u vrijeme podnošenja zahtjeva 12. travnja 2021. jer za navedeno postoje uvjeti.
3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Poziva se na odredbe članka 3., 5. stavka 1. i 179. točke a ZHBDR-a te ističe da je u postupku provjere podataka utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da su prema očitovanju Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik od 22. travnja 2021. platni spiskovi i ostala dokumentacija za VP 3102 predani Radnoj skupini OS RH za digitalizaciju arhivskog gradiva iz Domovinskog rata koja se nalazi u ratnoj luci Lora u Splitu – VP 6030 Dom zapovjedništva. Nadalje, tuženik navodi da prema očitovanje Hrvatske ratne mornarice, Zapovjedništvo, Personalnog odjela Split od 13. svibnja 2021. nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja postrojbama Hrvatske ratne mornarice, a da se Zapovjedništvo HKoV-a u očitovanju od 13. listopada 2021. očitovalo kako tužitelj nije evidentiran na popisu vojnih osoba 163. brigade HV“R“ VP 3102 Dubrovnik, a i prema očitovanju Središnjeg vojnog arhiva od 27. siječnja 2022. nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja navedenoj brigadi. Stoga, uzevši u obzir dokaze u spisu tuženik obrazlaže da su izjave svjedoka i tužitelja potpuno kontradiktorne svoj raspoloživoj službenoj dokumentaciji, pri tom ističe da podaci o pripadnicima 163. brigade HV-a postoje i uredni su, ali u njima nema podataka o tužitelju kao pripadniku OS RH, stoga je pravilno i zakonito utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po traženom osnovu pripadnosti, a da tužitelj nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi navedena upravna stvar bila drugačije riješena.
4.1. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.
6. Održana je usmena i javna rasprava dana 29. studenog 2024. na kojoj je prisustvovala opunomoćenica tužitelja, a u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.
6.1. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem u tužbi naznačenih svjedoka.
7. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
7.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zauzimaju stajalište da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti postrojbi „Samostalni vod Srđ“ u razdoblju od 31. listopada 1991. do 22. prosinca 1991. , uz obrazloženje da ne postoji službena dokumentacija da je imenovani sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik OS RH u traženom razdoblju.
10. Člankom 3. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz članka 3. stavka 1. ZHBDR-a te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.
13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da sud za sada navode tužbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava ne može otkloniti, zbog povreda odredaba postupka koja proizlaze iz povreda načela materijalne istine, propisanog člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a onda i načela samostalne i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a.
14. Naime, člankom 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, dok je člankom 9. ZUP-a propisano da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (stavak 1. i 2. članka 9. ZUP- a).
15. Imajući u vidu citirane odredbe, a dovodeći iste u vezu sa činjenicom da su u postupku pribavljene izjave svjedoka MU (bojnik, zamjenik zapovjednika 1. bojne 163. brigade HV), ĐU (satnik, zapovjednik Samostalnog voda Srđ 1. bojne 163. brigade HV), DU ( satnik, zapovjednik desetine Samostalnog voda Srđ 1. bojne 163. brigade HV), FU (satnik), JU, CU (narednik) i AU koji u svojim izjavama jednoobrazno pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da je tužitelj „kao dragovoljac Domovinskog rata bio pripadnik Samostalnog voda Srđ 1. bojne, pravni sljednik 163. brigada HV Dubrovnik, VP 3102, u razdoblju od 31.10.1991. – 22.12.1991.“, a da iz zahtjeva tužitelja od 12. travnja 2021. proizlazi da su zapovjednici postrojbe u vrijeme koje je relevantno za tužitelja bili MU i od **.**.1991. ĐU, sud cijeni da je u postupku koji je prethodio ovom sporu bilo nužno, obzirom na navode i opise tužitelja o aktivnostima koje je obavljao u spornom razdoblju za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (borbene akcije, stražarska služba, utvrđivanje položaja, ispomoć inženjerskim postrojbama u postavljanju minskih zapreka, izvlačenje ranjenika – izjava/zapisnik o saslušanju tužitelja od 12. travnja 2021.), saslušati i predložene svjedoke, posebno zapovjednike tužitelja u navedenoj postrojbi, na okolnosti koje su u konkretnom predmetu sporne, a relevantne za ocjenu da li tužitelj ispunjava uvjete za priznavanje statusa branitelja iz Domovinskog rata u smislu članka 3. ZHBDR-a.
16. Nadalje, člankom 98. stavkom 5. ZUP-a propisano je da obrazloženje rješenja sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
17. Imajući u vidu citiranu odredbu, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, jer istim nije odgovoreno na bitne žalbene prigovore, odnosno nije cijenjena spisu, zahtjevu, odnosno žalbi priložena dokumentacija tužitelja. Naime, tužitelj se u zahtjevu, te prilikom saslušanja (vidljivo iz zapisnika od 12. travnja 2021.) pozvao na dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G-1 Karlovac, KLASA: 561-01/17-01/1978, URBROJ: 3468-G1-01-18 od 5. veljače 2018. iz kojega prema navodima tužitelja proizlazi da Ministarstvo obrane ne raspolaže cjelovitim popisom VOB-8 sudionika obrane grada Dubrovnika pripadnika 163. brigade HV (navedeni dopis ne prileži spisu upravnog postupka, pa sud u isti nije niti mogao izvršiti uvid), a uz žalbu je dostavio potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera Oružanih snaga VP3102 KLASA: 800-01/97-02/01, URBROJ: 3102-02-07- 97-568, izdanu temeljem članka 171. ZUP-a o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi u traženom razdoblju, za koje tuženik u obrazloženju rješenja ne iznosi razloge zbog kojih ta dokumentacija ne dovodi do drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Uz već ranije ukazano da tijekom upravnog postupka nisu saslušani svjedoci, sud utvrđuje da su počinjene povrede odredaba postupka zbog kojih u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje nije pravilo i potpuno utvrđeno, te je izostala ocjena izvedenih, priloženih dokaza u smislu članka 9. ZUP-a.
18. Naime, pravna zaštita podnošenjem pravnih lijekova, žalbe u upravnom postupku kao i podnošenje tužbe i pokretanje spora radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke upravnog tijela kojom je odlučeno o pravu ili pravnom interesu stranke može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje. Bez upućenosti u razloge onemogućeno je ili bitno otežano korištenje pravne zaštite, a pored navedenog obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te se upravo preko toga dijela rješenja utvrđuje da li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka omogući stranci lakše ostvarenje i zaštitu svojih prava. Odluke javnopravnih tijela koje ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je tim odlukama dana upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalno pravnom smislu, a arbitrarnost u rješavanju čini takvu bitnu povredu pravila postupka koja je od utjecaja na samu upravnu stvar. O pravilnosti/nepravilnosti sadržaja obrazloženja odluka sudova i drugih nadležnih javnopravnih tijela očitovao se Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci, broj: U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014. („Narodne novine", broj: 2/15).
19. Imajući u vidu navedeno sud je prihvatio osnovanima istaknute tužbene prigovore. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti zakonitim.
20. U konkretnom predmetu sud je u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak, smatrajući da je u ovom predmetu nužno neposredno odlučivanje prvostupanjskog tijela u postupku nakon ove presude, koje tijelo će brže i sa manje troškova radi utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja provesti postupak uz ispravljanje povreda pravila postupka na koje je sud ukazao u ovoj presudi, te za koje je utvrdio da su utjecale na rješavanje stvari, a zbog čega nije cijenio opravdanim niti ekonomičnim u upravnom sporu provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka, radi čega je izvođenje istih raspravnim rješenjem odbio.
21. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko će tijelo provesti postupak na način da radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sasluša zapovjednike tužitelja u spornom razdoblju i to prvenstveno MU i ĐU na okolnosti koje aktivnosti i u kojem razdoblju su svjedoci, te posebno tužitelj obavljali, kao pripadnici Samostalnog voda Srđ, po potrebi sasluša i druge osobe čije su izjave priložene spisu, te donese novo rješenje u kojemu će se iznijeti ocjenu svih izvedenih dokaza u smislu članka 9. ZUP-a, pa tako i značaj dopisa od 5. veljače 2018. te žalbi priložene potvrde o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi u spornom razdoblju, a novu odluku je tijelo dužno obrazložiti u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
23. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
24. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredaba članka 144. i 147. ZUS-a.
24.1. Imajući u vidu da je presudom poništeno osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak tužitelj je uspio u sporu, pa mu u skladu s odredbom članak 147. stavka 1. ZUS-a pripada pravo na naknadu troškova na teret tuženika, jer je tom odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
24.2. U konkretnom predmetu sud je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora i to za radnje: sastav tužbe i zastupanje na raspravi u zatraženom iznosu od po 621,88 eura (sa uključenim PDV-om), što ukupno iznosi 1.243,76 eura, jer tako postavljeni zahtjev nije u suprotnosti s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
24.3. Sud nije prihvatio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav podneska dostavljenog sudu 17. listopada 2023., kojim se tužitelj očitovao na zaprimljeni odgovor na tužbu tuženika, jer se u istome u bitnome ponavljaju navodi sadržani u tužbi, trošak koje je tužitelj priznat, dakle, u istome nema novih činjeničnih i pravnih obrazloženja, pa trošak tog podneska nije opravdan. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 9. prosinca 2024.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke žalba nije dopuštena (čl. 127.a ZUS-a).
Protiv odluke o troškovima dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Nino Reskušić, [adresa] Zagreb, Trg Hrvatske Republike 1
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1, uz spis
3. U spis
