REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10000/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NA, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.) i članka 199. stavka 6. i članka 53. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15. i 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenog NA, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj: 18. Pp-1810/2022-6 od 1. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenog NA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djela opisana pod točkama b) i c) izreke pobijane presude, na način da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenog NA odbija optužba, da bi počinio prekršaje iz članka 199. stavka 6. i članka 53. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljenog NA je u tom dijelu bespredmetna.

III. U povodu žalbe okrivljenog NA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku, za prekršaj opisan pod točkom a) izreke izriče novčana kazna u iznosu od 1.061,78 eura (tisućušezdesetjedaneuroisedamdesetosamcenti), koju je okrivljenik dužan platiti u 5 mjesečnih jednakih obroka u iznosu od po 212,36 eura (dvjestodvanaesteuraitridesetšestcenti), s time da prvi obrok treba platiti u roku od 30 (trideset) dana, a svaki sljedeći obrok u razmaku od 30 (trideset) dana od prethodnog, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, dok se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca ukida.

IV. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NA te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni NA dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljeni NA je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 11.500,00 kuna/1.526,31 eura, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i članka 199. stavka 6. i članka 53. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisanih u izreci, te mu je odobreno plaćanje izrečene novčane kazne u 5 mjesečnih obroka.

2. Istom presudom, okrivljenik je upozoren ukoliko u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.

3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

4. Istom presudom okrivljeni NA je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 480,00 (četiristoosamdeset) kuna/63,70 eura.

5. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, poričući počinjenje prekršaja opisnog pod točkom a) i priznajući počinjenje prekršaja opisanih pod točkama b) i c) izreke, obrazlažući okolnosti počinjenja istih te iskazujući žaljenje i kajanje te moleći da mu se kazna oprosti i ističući kako mu je vozačka dozvola potrebna jer počinje raditi.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske po službenoj dužnosti je utvrdio da se, u odnosu na djela opisana pod točkama b) i c) izreke, u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kad su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (12. veljače 2021. godine) proteklo više od tri godine pa je, u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na ta djela nastupila zastara prekršajnog progona.

9. U predmetima u kojima je za prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga – članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, a što je slučaj u ovom predmetu, u odnosu na navedena djela, rok za zastaru je 3 godine.

10. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za navedena djela odbija, zbog čega je njegova žalba u tom dijelu postala bespredmetna.

11. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je ocijenio da, u odnosu na prekršaj za koji je žalitelj proglašen krivim i kažnjen pod točkom a) izreke, pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je Covid 19 imao tri mjeseca ranije i da mu je samoizolacija bila davno završila, za što prilaže i potvrdu doktorice s datumom oboljenja i trajanja samoizolazije, isto ga ne može ga ekskulpirati od odgovornosti, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljeniku upravo kritične zgode bila izrečena sigurnosna mjera samoizolacije, koje se nije pridržavao, a koja mjera se može izricati i više puta, ovisno o okolnostima u kojima je okrivljenik bio te se ne izriče isključivo oboljelima, već i osobama koje su bile u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom.

13. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno uvida u službene evidencije, imao dovoljno osnova za zaključak da je žalitelj počinio prekršaj za koji se pobijanom presudom pod točkom a) tereti i, slijedom toga, pravilno ga je za to djelo proglasio krivim i kaznio.

14. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji utvrđenoj žalitelju za djelo opisano pod točkom a) izreke, ovaj sud je ocijenio da mu je kazna za navedeno djelo odmjerena razmjerno težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti. Prvostupanjski sud na strani žalitelja nije našao posebno olakotnih niti otegotnih okolnosti te mu je kaznu za navedeno djelo odmjerio u najnižem iznosu zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja pa se kazna ne ukazuje prestrogom. Naime, za prekršaj opisan pod točkom a) Zakonom je propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura).

15. Stoga, ovaj Sud je mišljenja da novčana kazna odmjerena okrivljeniku za navedeno djelo, s obzirom na izostanak bilo koje otegotne okolnosti na strani okrivljenika u konkretnom slučaju, odgovara okolnostima slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri te da je primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i da je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge, da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Nadalje, smatrajući to opravdanim, kao i prvostupanjski sud, a vodeći računa o visini izrečene novčane kazne i žalbenim navodima, ovaj Sud je odredio, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u pet obroka, na način opisan u izreci ove presude, budući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne, dok je predmetna zaštitna mjera ukinuta s obzirom da je za prekršaj, vezano uz koje je izrečena, nastala zastara prekršajnog progona.

17. Treba istaknuti, da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenog na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.).

19. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.