REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4483/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja EĆ vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 135,85 EUR, odlučujući žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-615/2024-9 od 27. rujna 2024., 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-615/2024-9 od 27. rujna 2024. u točkama I. i II. izreke presude.

II. Preinačava se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-615/2024-9 od 27. rujna 2024. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31,25 EUR, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom iznosu od 60,14 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 135,85 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2024. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,42 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2024. pa do isplate. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31,25 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je pravna osnova naknada štete po štetnom događaju od 26. studenog 2023., kada je nastala šteta na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], marke VW Passat, u vlasništvu ŠĆ, te tužitelj na kojeg je prenesena tražbina od strane ŠĆ traži razliku u cijeni radnog sata (nesporno isplaćen iznos od 966,54 EUR) prema računu za popravak u iznosu od 1.102,39 EUR a sve prema polici osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/20), te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja u odnosu na razliku cijena sata navodeći da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata. Navodi da se nastala šteta (čl. 1046. ZOO-a) koja se odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 135,85 EUR. U odnosu na tijek zateznih kamata primjenjuje odredbu čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a, prema dospijeću računa. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s time da navodi kako tužitelj nema pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu - 25 bodova odnosno 31,25 EUR, zaključujući da nije potreban za vođenje postupka u skladu s čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik.

3.1. Tužitelj žalbu podnosi protiv točke III. izreke pobijane presude i u bitnom navodi da je pogrešan pristup prvostupanjskog suda kada navodi da mu ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu na koju je uredno pristupio, smatra da mu pripada trošak za pristup na ročište za objavu presude i predlaže preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR.

3.2. Tuženik žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.a u svezi s čl. 8. ZPP-a obzirom nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze niti izveo dokaza prometnim vještačenjem na okolnost mogućnosti popravka vozila po nižoj satnici. Ističe da je zaprimio odštetni zahtjevi obradio ga temeljem dokumentacije isplatio je iznos od 966,54 EUR na račun tužitelja čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja na ime glavnice i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Predlaže preinačiti presudu uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana. Tužiteljeva žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Iz spisa proizlazi da je 26. studenog 2023. nastala šteta na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], marke VW Passat, u vlasništvu ŠĆ koja je prijavila štetni događaj tuženiku, i djelatnici tuženika su procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu iste. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslali obavijest oštećeniku o izvršenoj uplati štete međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. ŠĆ je svoje vozilo popravila kod tužitelja koji je auto servis čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), i time je auto vratila u prvobitno stanje odnosno u stanje prije nastanka štetnog događaja, sve prema pravilima struke. Vlasnica oštećenog vozila za popravak odabrala je tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, te je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun popravka 3/V01/1, u iznosu od 1.102,39 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio, ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 966,54 EUR. Razliku u iznosu od 135,85 EUR tuženik navodi da je to cijena rada limara i lakirera koji ne priznaje. ŠĆ kao vlasnica popravljenog vozila (ustupitelj) te tužitelj (primatelj) sklopili su 20. veljače 2024. ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 135,85 EUR na primatelja. Ustupitelj i primatelj potraživanja o sklopljenom ugovoru obavijestili su zajedničkim podneskom tuženika, čime je potraživanje sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima prešlo na tužitelja. Iz računa tužitelja broj 3/V01/1 utvrđeno je da ga je tužitelj izdao za vozilo oštećenika ŠĆ na iznos od 1.102,39 EUR, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 41,44 EUR plus PDV dok iz izvida tuženika od 14. prosinca 2023. za vozilo oštećenika, dok je procjenitelj tuženika je utvrdio da je za popravak vozila potrebno 4,30 sati rada limara i 5,20 sati rada lakirera.

7. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 135,85 EUR radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi jer je sud savjesno ocijenio sve izvedene dokaze dok odbijanje dokaznog prijedloga nije nezakonito postupanje suda (u odnosu na prijedlog za izvođenjem prometnim vještačenjem), već je to procesno ovlaštenje suca ako smatra da je na temelju provedenih dokaza spor sazrio za donošenje odluke ili ako smatra da izvođenje predmetnog dokaza nije odlučno za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno ako se one mogu utvrditi na temelju već izvedenih dokaza.

9. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio da iz računa tužitelja broj 3/V01/1, na iznos od 1.102,39 EUR, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 41,44 EUR plus PDV. Nadalje, tužitelj je neznatno prekoračio visinu radnih sati koje je predvidio tuženik u izvidu štete (u minutama), a u izvidu štete je samo procjena, to je sud zaključio da nema potrebe broj sati utvrđivati vještačenjem jer je razlika u cijeni sata rada. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj račun ispostavio prema svojoj satnici cijene rada, a koja je određena cjenikom koji se izrađuje prema bilancama troškova od prethodne godine te je odobren od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Ministarstva financija, kao i da se cijena satnice ažurira svake godine za novu bilancu.

10. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a.

11. Tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 41,44 EUR plus PDV, prema redovnom cjeniku tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.

12. Odluka o troškovima postupka koje je dužan platiti tuženik donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, a tuženik posebno ni ne osporava pravilnost obračuna troškova postupka.

13. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presuda, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikovu žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi odluku u točkama I. i II. njezine izreke sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

14. U odnosu na žalbu tužitelja ističe se da tužitelj osnovano navodi da mu pripada trošak dolaska na ročište za objavu presude, suprotno stavu prvostupanjskog suda, pripada stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku na temelju čl. 154. st. 1. i. čl. 155. ZPP-a i tužitelju je taj trošak trebao biti odmjeren prema Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) u visini od 31,25 EUR. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju čl. 380. t. 3. preinačio odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude.

15. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom, odmjeren mu je trošak za sastav žalbe, ali prema vrijednosti predmeta žalbenog postupka (31,25 EUR = 25 bodova), uzimajući u obzir da se radi o žalbi protiv rješenja i da se ima primijeniti Tbr. 9. t. 4. Tarife, u visini od 31,25 EUR kao i trošak sudske pristoje na žalbu u iznosu od 13,27 EUR, dakle ukupno 44,52 EUR dok je za preostali iznos od 60,14 EUR tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 9. prosinca 2024.

Sutkinja

Ana Cvitković