Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-163/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, koju kao punomoćnik zastupa Josip Madirazza, odvjetnik u odvjetničkom društvu Madirazza & partneri iz Zagreba, protiv tuženika ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi novčane tražbine, odlučujući žalbi Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini broj Povrv- 89/2022 od 12. siječnja 2023., 9. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Kutini broj Povrv-89/2022 od 12. siječnja 2023.:
a) potvrđuje u dijelu kojim su tužitelju dosuđeni putni troškovi u iznosu od 14,60 eura (110,00 kuna) i troškovi za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn) koji će se troškovi isplatiti iz Državnog proračuna,
b) preinačuje u preostalom dijelu u kojem su određeni troškovi za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 49,78 eura (375,07 kuna) te se u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Tužitelju se dosuđuju putni troškovi u iznosu 14,60 eura / 110,00 kn i troškovi za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kn, što ukupno iznosi 263,45 eura / 1.985,00, koji troškovi će se isplatiti na teret Državnog proračuna.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija Republika Hrvatska – Ministarstvo pravosuđa i uprave, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava i to članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 8/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – u daljnjem tekstu: ZS). Žaliteljica predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su razlozi sadržani u obrazloženju rješenja jasni i u skladu s provedenim dokazima, a izreka rješenja ne proturječi provedenim dokazima i obrazloženju rješenja.
6. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene članka 11. stavka 4. ZS-a jer je sud pogrešno utvrdio visina naknade za izbivanje iz pisarnice.
7. U konkretnom predmetu rješenjem Županijskog suda u Sisku predmet je ustupljen Općinskom sudu u Kutini kao mjesno nadležnom sudu. Prema članku 11. stavku 4. ZS, stranke u tom slučaju imaju pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih odvjetničkom tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje dulje od tri sata. Stavkom 5. istog članka propisano je da će se naknada troškova iz stavka 4. ovog članka isplatiti na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
8. Na ročištu dana 12. prosinca 2022. tužiteljev punomoćnik je zatražio naknadu putnih troškova za relaciju Zagreb-Kutina i Kutina-Zagreb te naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja.
9. Uvidom u vozni red Hrvatskih željeznica, prvostupanjski sud je utvrdio da vožnja od Zagreba do Kutine vlakom traje 1 sat i 38 minuta, a cijena pojedinačne karte iznosi 7,30 eura (55,00 kuna) slijedom čega su dosuđeni putni troškovi u iznosu 14,60 eura (110,00 kuna) te troškovi za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 248,86 eura (1.875,00 kuna), a koji će se isplatiti na teret Državnog proračuna.
10. Žaliteljica osporava visinu utvrđenih naknada. Imajući u vidu da vožnja od Kutine do Zagreba traje 1 sat i 38 minuta te da izbivanje iz pisarnice traje ukupno 3 sata i 36 minuta, a ne 5 sati kako je utvrdio prvostupanjski sud, žaliteljica ističe kako je visina naknade za izbivanje pogrešno utvrđena. Što se tiče naknade putnih troškova, žaliteljica navodi da tužiteljica nije dostavila dokaz o visini zatraženih putnih troškova, ukazujući i na to da iz stanja predmeta nije razvidno je li punomoćnik tužiteljice kupio povratnu kartu, koja da je jeftinija, ili kartu u jednom smjeru.
11. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio trošak javnog prijevoza. Odvjetnici i stranke uvijek imaju pravo na trošak prijevoza radi svrsishodne delegacije i to pravo nije uvjetovano obvezom dokazivanja da su imali trošak prijevoza jer je smisao takve odredbe smanjiti troškove koje bi Republika Hrvatska imala priznavanjem i isplatom troškova javnog prijevoza pa se upravo iz tog razloga priznaje pravo na trošak prijevoza u visini javnog prijevoza, slijedom čega ni žaliteljičine neargumentirane tvrdnje o (ne)kupnji povratne karte nisu odlučne za utvrđivanje visine naknade.
12. Međutim, žaliteljica osnovano ističe kako je sud pogrešno primijenio članak 11. stavka 4. ZS dosudivši tužiteljici zatraženi trošak za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja od 5 sati. Uzimajući u obzir spomenutu odredbu kao i članak 35. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa) koja propisuje da odvjetniku pripada naknada za izbivanje iz pisarnice za svaki započeti sat, tužitelju pripada naknada za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja od 4 sata, a ne 5 sati, obzirom da vožnja od Zagreba do Kutine traje 1 sat i 38 minuta odnosno izbivanje iz pisarnice je trajalo ukupno 3 sata i 16 minuta. Slijedom navedenog tužiteljici pripada naknada za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn).
13. Stoga je odlučeno kao u točki a) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, te kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 9. prosinca 2024.
Sutkinja:
Marija Vetma
