REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3884/2024

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VŽJ, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-393/2023-9 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena VŽJ je oslobođena od optužbe, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju, budući da je u konkretnom slučaju stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan, a u pitanju je korektna građanka, urednog ponašanja, koja do sada nije procesuirana za bilo kakav prekršaj.

2. Protiv prvostupanjske odluke tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sanja. Žalitelj ističe kako su u vrijeme počinjenog prekršaja policijski službenici postupali u skladu s Odlukom o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, a okrivljena je svojim nediscipliniranim ponašanjem pridonijela mogućem ugrožavanju pučanstva zbog zarazne bolesti (Covid 19), zbog koje su mnogi građani u RH završavali u bolnicama, narušeno im je zdravstveno stanje ili su od posljedica prenošenja zarazne bolesti preminuli, što smatra da nije beznačajno.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenice od optužbe, uz obrazloženje iz pobijane presude, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

6. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenice od optužbe, nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi za takvu odluku, kako to osnovano u žalbi sugerira žalitelj. Naime, činjenjem predmetnog prekršaja povređuje se i ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom.

7. Nadalje, iz sadržaja navedenih normi, koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava pa, u tom smislu, nepridržavanje izrečene mjere samoizolacije nije beznačajno, jer nepoštivanje navedene odredbe može znatno utjecati na ugrožavanje općeg stanja u društvu, budući da je postojanje pandemije COVID-19 zahtijevalo posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenica nije ponašala, te ukupnost subjektivnih i objektivnih okolnosti na strani okrivljenice, koje su jednako relevantne prilikom procjene stupnja i intenziteta protupravnosti, dovode u pitanje stajalište prvostupanjskog suda o beznačajnosti počinjenog prekršaja, a treba imati u vidu i zakonom propisanu kaznu za navedeni prekršaj, u rasponu od 8.000,00 kuna/1.061,78 eura do 15.000,00 kuna/1.990,84 eura.

8. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na kojem će prvostupanjski sud pravilno primijeniti materijalno prekršajno pravo, vodeći računa o gore navedenim razlozima, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Iz izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.