REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4360/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužiteljice ČD, vl. obrta [obrt] računovodstvene i knjigovodstvene poslove i poslovanje nekretninama, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, Hrvatskih iseljenika 5/1, protiv tuženika UČILIŠTE MIJOČ, Metković, Ulica kralja Zvonimira 5, OIB 95723262717, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-5/2024-12 od 27. rujna 2024., 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-5/2024-12 od 27. rujna 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Krstića iz Vrgorca poslovni broj Ovrv-2366/2023 od 13. studenoga 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici ukupni iznos od 1.125,00 EUR / 8.476,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškove ovrhe u iznosu od 273,75 EUR / 2.062,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Platni nalog je ukinut u dijelu za iznos od 562,50 EUR / 4.238,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužba smatra povučenom (točka II. Izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 595,68 EUR (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), kao i primjenom pravila o teretu dokazivanja, a nakon što je utvrdio da je tužiteljica pružila tuženiku knjigovodstvene usluge u srpnju i kolovozu 2023. godine.

3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica povukla dio tužbe koji se odnosi na isplatu naknade za lipanj 2023. godine jer je tuženik tu naknadu platio.

4. Odluka o zahtjevu za naknadu parničnih troškova donesena je na temelju odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

5. Protiv ove presude (iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žalba odnosi samo na odluke iz točke I. i III. izreke presude; arg. iz čl. 365. st. 1. ZPP-a), tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o troškovima, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je tako ponovio da mu tužiteljica nakon 30. lipnja 2023., kada je otkazala suradnja, više nije pružala usluge. Tuženik je nadodao i to da mu tužiteljica nije vodila knjige prema Zakonu o računovodstvu pa je otišao drugom knjigovođi. On je napomenuo da je bio u velikim problemima zbog tužiteljičine „aljkavosti”.

7. Tuženikova žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Odluka kojom se takav postupak završava može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao učiniti tuženik u svojoj žalbi. Naime, sadržaj tuženikove žalbe u pretežitom dijelu upućuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantne činjenice. Ovaj žalbeni sud se nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.

10. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud u potpunosti dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate ukupnog iznosa od 1.125,00 EUR (562,50 EUR za srpanj 2023. i 562,50 EUR za kolovoz 2023.). Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude i njeno obrazloženje, koje u cijelosti sadrži valjane razloge i zaključke o izvedenim dokazima. Jednako tako, ovaj sud kod donošenja pobijane presude ne nalazi bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje tuženik upućuje u žalbi. Zbog svega toga, ovaj sud prihvaća kao pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje pa se u ovoj odluci poziva i na obrazloženje pobijane presude.

11. Predmet ovog spora je naknada za pružene knjigovodstvene usluge tuženiku u srpnju i kolovozu 2023. godine.

12. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP-a), a posebno oslanjajući se na dokumentaciju priloženu u spisu (računi, korespondencija stranaka, dopis nadležne porezne uprave tuženiku, ispunjeni obrazac JOPPD, obračuni i rekapitulacije plaća, potvrde porezne uprave o primitku obrazaca, list 47. - 63. spisa) te iskaz saslušanog svjedoka PD (list 105. - 106. spisa), i ovaj sud nalazi da je tužiteljica pružila knjigovodstvene usluge tuženiku u srpnju i kolovozu 2023. godine.

13. Rezultati izvedenih dokaza, osobito sadržaj tužiteljičinog dopisa od 2. listopada 2023. (list 34. spisa) potvrđuju da je tužiteljica doista tuženika obavijestila o raskidu obavljanja knjigovodstvenih usluga. Međutim, suprotno tuženikovom mišljenju, tužiteljica nije izjavila da raskida s njime suradnju s 30. lipnjem 2023., tj. da mu od tada prestaje pružati uslugu, već je navela da će to učiniti tek s 30. rujnom 2023. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao svoje suprotne tvrdnje, osobito tvrdnju da mu je tužiteljica prestala pružati usluge s 30. lipnjem 2023. (čl. 219. i 221.a ZPP-a). Od tuda osnovanost tužbenog zahtjeva radi isplate ukupnog iznosa od 1.125,00 EUR s kamatama i neosnovanost tuženikovih žalbenih navoda.

14. Tuženik tijekom postupka uopće nije prigovarao kvaliteti pruženih tužiteljičinih usluga. Tuženik je svoje nezadovoljstvo s tužiteljičinim uslugama istaknuo tek u žalbi. Zato sadržaj žalbe, u tom pogledu predstavlja iznošenje novih okolnosti koje je tuženik imao prilike, ali i obvezu, iznijeti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 352. ZPP-a).

15. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i čl. 155. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 9. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković