REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3024/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja GK, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženika OTP Leasing d.d., OIB 23780250353, Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi utvrđenja i isplate iznosa od 14.250,23 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-290/2023-4 od 28. lipnja 2024., 9. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-290/2023-4 od 28. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Pazinu se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu. Tu je odluku prvostupanjski sud donio na temelju odredbe čl. 70. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga ovaj sud preinači, odnosno ukine. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, jer je zanemario odredbu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Tužitelj tvrdi da je ništetna odredba čl. 25.1. Općih uvjeta kojom je ugovoreno da je za rješavanje svih sporova nadležan sud u Zagrebu, odnosno sud prema sjedištu tuženika, jer da uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao suugovaratelja tuženika, a tuženik je sastavljač tih Općih uvjeta. Smatra da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a jer je u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono rješenje pravilno i zakonito.
6. Parnične stranke su 27. veljače 2008. sklopile ugovor o financijskom leasingu kojim je u odredbi čl. 9. ugovoreno da Opći uvjeti financijskog leasinga FL- POK-01 (koji su priloženi Ugovoru) čine njegov sastavni dio. Odredbom čl. 25. 1. Općih uvjeta je propisano da će sve sporove proizašle iz ili u vezi s Ugovorom o leasingu, uključujući i sporove koji se odnose na tumačenje, primjenu ili valjanosti Ugovora o leasingu ugovorne strane pokušati riješiti mirnim putem, a u slučaju neuspjeha za rješavanje će biti nadležan sud u Zagrebu.
7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. i 11. ZPP-a, jer je na osnovi sadržaja isprava u spisu pravilno utvrdio odlučne činjenice i na toj osnovi pravilno zaključio o mjesnoj nenadležnosti.
8. Tužitelj u žalbi neosnovano smatra da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja bi imala za posljedicu ništetnost. Naime, odredbom čl. 295. st. 1. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Odredbom čl. 295. st. 5. ZOO-a opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Tužitelj je kao primatelj leasinga svojim potpisom potvrdio da je primio Opće uvjete, pročitao da razumije njihove odredbe te ih prihvatio.
9. Odredbom čl. 296. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Samom činjenicom ugovaranja mjesno nadležnog suda po tuženikovom sjedištu, ne znači da je postupano protivno načelu savjesnosti i poštenja niti da bi to predstavljalo očitu neravnopravnost u pravima i obvezama na tužiteljevu štetu, a niti je ugroženo postizanje svrhe ugovora.
10. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Pritom je ugovorna klauzula kojom stranke ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda (trgovačkog) u određenom gradu, pravovaljani sporazum o mjesnoj nadležnosti suda, bez obzira na to što nije označen naziv suda. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda koji je pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi, odlučio o mjesnoj nenadležnosti.
11. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 9. prosinca 2024.
Sudac
Kristina Saganić
