Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1247/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja DA (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija (OIB52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-442/2018-37 od 18. svibnja 2021., 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-442/2018-37 od 18. svibnja 2021. u točki 1. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos od 142,72 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,38 eura od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 32,73 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 17,15 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 18,00 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 65,46 eura od 16. travnja 2018. do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u naznačenom bruto iznosu te u točki 2. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 338,44 eura sa zateznim kamatama.

II Preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke 1. izreke kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos od 281,62 eura (preko iznosa od 142,72 eura do iznosa od 424,34 eura) sa zateznim kamatama i u dijelu točke 2. izreke kojim je tuženici naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 283,70 eura (preko iznosa od 338,44 eura do iznosa od 622,14 eura) sa zateznim kamatama, te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 281,62 eura sa zateznim kamatama i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 283,70 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 424,34 eura /3.197,18 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i s tijekom kako je to navedeno u toj točki izreke, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom 2. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 622,14 eura /4.687,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom 3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za isplatu bruto iznosa od 742,80 eura /5.596,63 kn sa zateznim kamatama.

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika III. vrste, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u iznosu od bruto 424,34 eura za razdoblje od prosinca 2016. do ožujka 2018.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i radnopravne dokumentacije tužitelja utvrdio da je tužitelju u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima, u pravilnom sustavu 12-24-12- 48, e smislu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16,123/16 – dalje KU/13), te nastavno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 – dalje KU/17). Usporedbom obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena utvrđuje da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koji bi predstavljali sate iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja. Iskazani broj sati za slobodne dane u obračunskoj ispravi za isplatu plaće da se razlikuje od broja sati iskazanih u evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, slijedom čega je angažirani knjigovodstveni vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za slobodne dane korištene u promatranom razdoblju u varijanti prema podacima iz obračunskih lista i u varijanti prema podacima iz evidencija o korištenju radnog vremena. Prema podacima o slobodnim danima iz obračunskih listi, proizlazi da tužitelju po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada ne bi bio isplaćen iznos od 3.197,18 kn, a prema podacima o slobodnim danima iz evidencija o korištenju radnog vremena, potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenih sati iznosilo bi 1.075,29.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja prihvaća varijantu razlike plaće koja bi tužitelju pripadala prema podacima iz obračunskih lista, pozivom na čl. 93. st. 2., 3. i 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17-dalje ZR) te primjenom čl. 44. st. 10. i 12. KU/13 dosuđuje tužitelju iznos od 3.197,18 kn bruto.

8. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

9. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19) može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se žalbom ukazuje, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati.

11. Naime, tuženica osim osporavanja pravilnost primjene materijalnog prava, u žalbi tvrdi kako je sud ostvario apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženici na okolnost organizacije rada, obračuna plaće i evidencije o radnom vremenu sukladno KU/13, a da za to nije dao razloge u pobijanoj odluci, te smatra da je time ostvarena i bitna povreda odredbe parničnog postupa iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da bi izvođenje tih dokaza dovelo do drugačije sudske odluke. Međutim, taj se žalbeni prigovor ne prihvaća jer iz stanja spisa predmeta proizlazi da su stranke na ročištu na kojem je i zaključena glavna rasprava 4. veljače 2021. odustale od (ostalih) predloženih dokaza i predložile zaključenje glavne rasprave. Prema tome, tuženica se neosnovano poziva na povredu njenog prava da raspravlja pred sudom.

12. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj naknadu za prekovremeni rad u primjeni čl. 44. st. 10. i 12. KU/13 i nastavno čl. 38. st. 10. i 12. KU/17 ostvaruje na temelju obračuna tih sati prema podacima u obračunskim listama plaće, a ne na temelju evidencije o korištenju radnog vremena, čemu tuženica osnovano prigovara u žalbi.

12.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja na tužitelju je bio teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju je u evidencijama radnog vremena naznačeno da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. Pored toga, tužitelj u postupku nije ni osporio da evidencija radnog vremena nije bila uredno vođena (čl. 135. st. 4. ZR). Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti prema varijanti nalaza i mišljenja vještaka iz evidencije o korištenju radnog vremena, a prema kojim podacima potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, umanjeno za sve slobodne dane korištene u promatranom razdoblju, iznosi 142,72 eura/1.075,29 kn, a u preostalom dijelu do dosuđenog iznosa od 424,34 eura/3.197,18 kn tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovan.

13. S obzirom na konačni ishod postupka, primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je troškovima postupka. Tužitelj je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi konačno u postupku uspio u omjeru od 12 %. Pri tom je pravilno prvostupanjski sud utvrdio opravdanim troškove tužitelja sukladno čl. 155. ZPP-a u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa), osim u odnosu na nagradu za podnesak od 28.4.2021. jer isti nije priložen u spisu predmeta. Prema tome, odmjereni trošak za osam radnji (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i obrazloženih podnesaka od 26.11.2018. i 22.5.2020. te pristupa na ročišta 7.12.2018., 10.6.2019., 3.7.2020. i 4.2.2021.) iznosi ukupno 6.000,00 kn te uvećan za PDV iznosi 7.500,00 kn, a sukladno uspjehu u sporu tužitelju pripada 900,00 kn, što uvećano za troškove vještačenja od 1.650,00 kn daje iznos od 338,44 eura /2.550,00 kn troškova koje tužitelj ostvaruje, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka do iznosa od 622,14 eura/4.687,50 kn odbijen kao neosnovan.

14. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Presuda suda prvog stupnja u točki 3. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. prosinca 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner