1              Poslovni broj: Gž-136/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-136/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća u pravnoj stvari stvari tužitelja M. L., OIB ..., P. zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika I. L., OIB ..., P. i A. L., OIB ..., P., oboje ih zastupa M. G., odvjetnik iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude  Općinskog suda u Čakovcu od 15. studenog 2022. pod poslovnim brojem P-143/2022-22, u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 15. studenog 2022. pod poslovnim brojem P-143/2022-22.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja Marka Lesjaka koji glasi :

"1/ Nalaže se tuženicima 1. I. L. iz P., OIB: ... i 2. A. L. iz P., OIB: ..., solidarno isplatiti tužitelju M. L. iz P., OIB: ... iznos od 78.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2022. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2./ Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak zajedno sa kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju M. L. nadoknaditi tuženicima I. L. i A. L. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 24.213,75 kuna (dvadesetičetiritisuće-dvjestoitrinaest kuna i sedamdesetipet lipa) / 3.213,72 EUR (tritisućedvjestoitrinaest eura i sedamdesetidva centa), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja tj. od dana 15. studenog 2022.god. do isplate, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj, osporavajući presudu u cijelosti ne navodeći izrijekom žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženici nisu  odgovorili na žalbu.

 

3.1. Žalba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, prema kojoj, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. Naime, ovdje je za ukazati žalitelju kako isti nije ovlašten u žalbenom stadiju isticati nove činjenice te predlagati nove dokaze u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a, ukoliko se iste ne odnose na bitne povrede postupka, što nije konkretni slučaj.

 

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 78.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10.03.2022.

 

5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je njegova sestra K. L., ustupila pravo potraživanja prema tuženicima u visini od 78.000,00 eura, koliko su tuženici bili dužni njihovu sada pokojnom ocu M. L. pozivajući se na „Nasljedničku izjavu“ K. L. od 20. rujna 2021. i Očitovanje tuženika iz dopisa od 16. ožujka 2016.

 

6. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja u bitnom proizlazi:

- da su 1. i. 2. tuženici baka i djed tužitelja, a njihov sin M. L. koji je preminuo 16.12.2014., njegov otac iza čije smrti je doneseno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika I. M. kao povjerenika Općinskog suda u Čakovcu, br. O-237/2015 od 13.03.2015., kojim je uslijed ustupa sin (ovdje tužitelj) M. L. i kćer K. L., njegovim zakonskim nasljednikom proglašena majka L. L.,

- kako su u Dopisu (Očitovanju ) od dana 16. ožujka 2016.god. I. i II.tuženici naveli da će ispoštivati želju svoga sina M. L. da predmetna nekretnina, apartman u L., nakon njihove smrti pripadne u vlasništvo K. L. (sestri ovdJe tužitelja i unuci ovdje I. i II.tuženika), a ako isti prodaju, da onda K. L. trebaju isplatiti iznos od 68.000,00 EUR uvećano (plus ) za bonus od 10.000,00 EUR, kao i da su takvu namjeru upisali i u oporuci,

-  kako je nekretnina čest. br. 797 kuća br. 396A upisana u z.k.ul.br. 338 k.o. L. u cijelosti upisana kao vlasništvo tuženika I. L. i A. L. te da nisu upisani nikakvi tereti,

-kako je u ispravi naslovljenoj kao ''Nasljednička izjava'' od dana 20. rujna 2021.god. K. L. ( sestra tužitelja ) izjavila da u cijelosti prihvaća svoj dio nasljedstva iza pokojnog oca M. L. (koji je otac i tužitelja, te sin ovdje tuženika ), koje se odnosi na potraživanje od I. i A. L. ( ovdje tuženika ) u iznosu od 68.000,00 EUR, uvećano za bonus od 10.000,00 EUR te isto u cijelosti prenosi na ovdje tužitelja.

 

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje kako tuženici nisu ovjerili izjave ili ugovore na temelju kojih bi sada postojala obveza ovdje tuženih da ovdje tužitelju isplate novce, time da osnovom iskaza saslušanog tužitelja i 1.tuženika proizlazi kako su problemi u obitelji nastali tijekom 2021.god. zbog očite nemogućnosti postizanja dogovora oko nekretnine u L. tj. tko će istu iznajmljivati turistima i posljedično tome tko će raspolagati sa zarađenim novcima.

 

7.1. Polazeći od toga, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev navodeći da su tuženici još u odgovoru na tužbu osporili pravnu osnovu i visinu utužene tražbine, a da je tužitelj na ove okolnosti (postojanja tražbine iz ugovora o cesiji) i to tek nakon zaključenja prethodnog postupka naveo na što se konkretno odnosi prenesena tražbina. Međutim, tužitelj na te okolnosti nije predložio relevantne dokaze, stoga je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje cedirane tražbine iako su je tuženici u cijelosti osporili pa je odbio tužbeni zahtjev, uz zaključak da tužitelj zapravo nije dokazao postojanje osnovne pretpostavke na kojoj temelji svoj zahtjeva prema tuženicima, a to je ugovor o ustupu.

 

7.2. Naime, nasljednička izjava sestre tužitelja K. L. prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda ne predstavlja ustup potraživanja koje bi ona učinila svom bratu, tužitelju, jer ona niti nije mogla takvom izjavom ustupiti potraživanje koje još uopće ne postoji, kako je već ranije obrazloženo (eventualno tek nakon smrti ovdje I i II.tuženika ). Osim toga Ugovor o ustupu potraživanja sukladno Zakonu o obveznim odnosima je dvostrani pravni posao kojeg sklapa vjerovnik s trećom osobom na koju prenosi svoje potraživanje, a to predmetna nasljednička izjava nije.

 

8. Utvrđeno činjenično stanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj, naime, svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

9. Naime, sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,19/18, 126/21. 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

 

9.1.Ugovor o cesiji je konsenzualan ugovor, prema tome, postaje perfektan u trenutku sporazuma između cedenta (ustupitelja tražbine) i cesionara (primatelja tražbine).

 

10. Međutim, nasljedničkom izjavom nije moguće cedirati tražbinu ostavitelja već ukoliko nasljednici iza smrti ostavitelja smatraju da određeno potraživanje ulazi u ostavinsku imovinu, u tom smislu su ovlašteni zahtijevati dopunskog rješenje kojim će isto biti utvrđeno kao naknadno pronađena imovina pod pretpostavkama odredbe članka 235. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).

 

11. S druge strane Očitovanja tuženika od 16. ožujka 2023., a obzirom na sadržaj i iskaz tijekom postupka saslušanog potpisnika 1. tuženika I. L., ne predstavlja priznanje duga predniku tužitelja, njegovom pokojnom ocu M. L., već iskazano poštivanje volje o prijenosu prava vlasništva na sestru tužitelja K. L., odnosno isplata vrijednosti nekretnine označena kao apartman u L. 396a u visini od 78.000,00 eura.

 

12. U navedenom pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženicima pa s tim u svezi i prijenos iste od strane eventualnog vjerovnika predmetne tražbine.

 

13. Stoga su bilo pravno neodlučni za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku dokazni prijedlozi sukladno iznesenim novim činjenicama, kojima tužitelja zapravo objašnjava svoj tužbeni zahtjeva, a u odnosu na koje je pravilno sud prvog stupnja smatrao da je tužitelj prekludiran sukladno odredbi članka 299. st. st. 1., u svezi s odredbom čl. 299. st. 3. ZPP-a jer ne tvrdi niti dokazuje da se radi o dokazima koje bez svoje krivnje nije mogao iznijeti u ranijoj fazi postupka prije zaključenja prethodnog postupka.

 

14. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapravo iz pravne prirode ugovora o ustupu tražbine (cesije) proizlazi neophodnost postojanja vjerovnikove (cedentove) tražbine, a teret dokazivanja o postojanju navedene tražbine je upravo na tužitelju, kao cesionaru.

 

16. Slijedom naprijed iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu suda prvog stupnja je valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

 

17. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljima naknadu troškova postupka primjenjujući materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa).

U Splitu 7. prosinca 2023.