REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4105/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe EM-GA usluge d.o.o., Ivana Šibla 16, Zagreb i II. okrivljene odgovorne osobe Ljiljane Gaura, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. podst. 3., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 114/22.) te prekršaja iz čl. 113. st. 1. podst. 1., st. 2. i st. 4. istog Zakona, rješavajući o žalbi I. okrivljene pravne osobe EM-GA usluge d.o.o., Ivana Šibla 16, Zagreb i II. okrivljene odgovorne osobe Ljiljane Gaura, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: 8. Pp-42/2023 od 8. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

IOdbija se kao neosnovana žalba I. okrivljene pravne osobe EM-GA usluge d.o.o. iz Zagreba, Ivana Šibla 16 i II. okrivljene odgovorne osobe Ljiljane Gaura, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

IINa temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljena pravna osoba EM-GA usluge d.o.o. i II. okrivljena odgovorna osoba Ljiljana Gaura dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura- svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljena pravna osoba EM-GA usluge d.o.o., Ivana Šibla 16, Zagreb, u ukupnom iznosu od 2.200,00 (dvijetisućedvjesto) eura, a II. okrivljena odgovorna osoba Ljiljana Gaura u ukupnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. podst. 3., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 114/22.) te prekršaja iz čl. 113. st. 1. podst. 1., st. 2. i st. 4. istog Zakona.

2. Istom presudom I. okrivljena pravna osoba i II.okrivljena odgovorna osoba dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 19,90 eura -svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog poricanja prekšaja, odnosno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelji osim prigovora na nejasno utvrđenje datuma i mjesta počinjenja prekšaja, u bitnom poriču počinjenje predmetnih prekršaja. U odnosu na prekršajno djelo pod toč. 1.) pobijane presude, tvrde da se u inkriminirano vrijeme u vozilu nalazio Izvod licencije za teretno vozilo ZG-9400-FK koji je izdan od nadležnog Gradskog ureda 15.07.2015. temeljem licencije prijevoznika za unutarnji javni cestovni prijevoz izdane pod brojem 1667/2012 od 17.04.2012., koja je isticala 17.04.2017., dok je primjenom novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 82/2013) od 30.06.2013., valjanost licencije produžena na deset godina. Na upit nadležnom gradskom uredu, dobili su odgovor da nisu dužni produžiti licenciju budući da je prethodno stupio na snagu naprijed citirani novi Zakon kojim je valjanost licencije sa pet godina produljena na deset godina, dok ih nitko prije inkriminiranog događaja prilikom kontrola nije zbog toga prijavljivao pa su bili uvjerenja da postupaju po zakonu. U međuvremenu su, dana 22.04.2021. ishodili novu licenciju. U odnosu na djelo pod toč. 2.) pobijane presude, poriču počinjenje istog djela budući da se na vozilu nalazio magnetni predložak sa tvrdo printanim nazivom prijevoznika, adresom i sjedištem istog, te dodaju kako u pobijanoj presudi nije izrečeno koji članak Zakona prijeći takav način obilježavanja vozila. Smatraju da prekršaje ukoliko su počinjeni, nisu počinjeni s njihove strane svjesno i namjerno, dok u odnosu na izrečenu novčanu kaznu ističu da je ista nepremostiva stavka u njihovom poslovanju tim više što do sada zbog ovakvih prekršaja nisu bili kažnjavani. Slijedom iznesenog, predlažu da se postupak protiv njih obustavi.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Žalbeni navodi okrivljenih, kojima u bitnom ponavljaju navode svoje obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, neosnovani su i ne mogu ih ekskulpirati od odgovornosti za počinjene prekršaje, a prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto je utvrdio da su počinili predmetna prekršajna djela i našao da su za ista djela odgovorni.

8. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, a osobito iskaz svjedoka Stjepana Sinkovića koji je kritične zgode obavljao inspekcijski nadzor, a čiji je iskaz ocijenio vjerodostojnim, za što je dao valjane razloge, donio ispravan zaključak koji prihvaća i ovaj sud, da okrivljenici u odnosu na prekršaj pod toč. 1.) pobijane presude, u vrijeme nadzora 21.03.2021. nisu imali valjanu licenciju, jer je istoj valjanost istekla 2017. godine, te je ujedno u pobijanoj presudi pravilno obrazložio da su okrivljenici unatoč stupanju na snagu novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kojim je valjanost licencije produžena sa pet na deset godine, bili dužni podnijeti zahtijev za novu licenciju, jer se postojeća licencija ne produžava automatizmom. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje prekršajnog djela pod toč. 1.) pobijane presude i prekršajnu odgovornost okrivljenika. Isto tako u odnosu na prekršajno djelo pod toć. 2.) pobijane presude, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka i slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, izveo pravilan zaključak, a koji prihvaća i ovaj sud, da predmetno vozilo nije bilo označeno najmanje na bočnim stranama kabine natpisom koji uključuje naziv i adresu prijevoznika, (uz navođenje u izreci pobijane presude za to djelo, naziv propisa kojim je to regulirano), što je prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio, dok okrivljenici žalbenim navodima prema ocjeni ovog suda, nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka.

9.Nadalje, porvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka te provedene analize izvedenih dokaza, prema ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, kako je navedeno u pobijanoj presudi, te pri tome valjano obrazložio da tako utvrđeno ispravno vrijeme i mjesto prekšaja ne mijenja pravnu kvalifikaciju prekršajnih djela i ne dovodi u pitanje objektivni identitet optužbe, sa čime se slaže i ovaj sud, pa time nije počinjena bitna povreda pistupka prekoračenjem optužbe.

10.Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti i da iste kazne nisu previsoke budući da je svakom od okrivljenika kaznu izrekao u iznosu ispod najnižeg iznosa zakonom propisane novčane kazne za predmetne prekršaje, uzimajući pri tome u obzir osobito olakotne okolnosti koje prihvaća i ovaj sud. Također, okrivljenici su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

11. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje kazni izrečenih okrivljenicima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

13. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.