Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11564/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐU, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐU, podnesenoj po branitelju Darijanu Dundoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: 81. Pp-1204/2021 od 29. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĐU i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik ĐU je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna/199,08 eura (stodevedesetdevet eura i osam centi), zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova. Okrivljenik navodi kako je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima te je osuđen za nešto što sud nije utvrdio, jer je on bio putnik u tranzitu koji još nije tranzitirao, a proglašen je krivim za kršenje mjere samoizolacije u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru. Također, ističe kako sud u dokaznom postupku nije izvan svake sumnje utvrdio da je bio ubrojiv, postupao iz nehaja, bio svjestan ili mogao biti svjestan da je zabranjeno ne biti izoliran u vlastitom domu ili kojem drugom odgovarajućem prostoru, a o čemu u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi te nema njegove krivnje. Nadalje, ističe i da u postupku nije utvrđeno tko je i kada izrekao okrivljeniku posebnu sigurnosnu mjeru samoizolacije te ističe i kako novčanu kaznu smatra previsokom.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda na koju okrivljenik ukazuje u žalbi, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističe žalitelj jer, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude razumljiva je, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud.

8. Također, žalbeni navod okrivljenik da je bio u tranzitu te nije uspio napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 12 sati, a nije znao da je to dužan niti da mu je izrečena mjera samoizolacije, nije razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer time niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, upravo iz razloga jer je prekršio rok od 12 sati za tranzit kroz Republiku Hrvatsku, koje se nije pridržavao, a s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije, okrivljeniku nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.