REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12170/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice UR, zbog prekršaja iz članka 258. stavka 1. i 3. i članka 260. stavka 1. točke 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljenice UR podnijetoj po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 48. Pp-3404/2021-18 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene UR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela opisnih u izreci tako da se prekršaj opisan pod točkom I. izreke označava kao prekršaj iz članka 258. stavka 1. i stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi, a prekršaj opisan pod točkom II. izreke kao prekršaj iz članka 260. stavka 1. točke 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

II. Žalba okrivljenice UR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenica UR dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica UR je proglašena krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 (dvanaesttisuća) kuna / 1.592,67 eura (tisućupetstodevedesetdva eura i šezdesetsedam centi), zbog prekršaja iz članka 258. stavka 3. i članka 260. stavka 1. alineje 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna / 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa).

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova. Ističe kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno isti su nepotpuni i nejasni te su u suprotnosti s odlukom o krivnji te da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi temeljem čega je sud utvrdio da su zatečene osobe bile u prostorijama Obiteljskog doma okrivljenice, a ne u domu FR, koji ista koristi za stanovanje te koju je u postupku trebalo ispitati. Također, ističe kako nije utvrđeno niti da bi okrivljenica onemogućila inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora jer tada isti ne bi bio izvršen. Nadalje, žaliteljica ističe kako joj je izrečena previsoka sankcija jer je bez ikakvih prihoda i imovine.

4. Okrivljenica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Razmatrajući predmet u povodu žalbe i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ovaj Sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti niti one bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje ističe okrivljenica, niti je našao povrede koje bi utjecale ili mogle utjecati na odluku o kazni, na koje upire okrivljenica.

7. Međutim kako je prvostupanjski sud djelo opisano pod točkom I. izreke pobijane presude nepotpuno pravno označio kao prekršaj iz članka 258. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi, a djelo opisano pod točkom II. izreke pogrešno pravno označio, kao prekršaj iz članka 260. stavka 1. alineje 1. i 2. istog Zakona, ovaj je sud pravilno pravno označio na način naveden pod točkom I. izreke ove presude.

8. Ovi prekršaji imaju pravni kontinuitet u članku 304. stavku 1. i 3. i članku 306. stavku 4. točki 3. novog Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., međutim nije povoljniji propis za počiniteljicu prekršaja jer propisuje raspon novčane kazne od 3.980,00 eura do 6.630,00 eura, odnosno 13.270,00 do 26.540,00 eura, pa stoga novi Zakon u konkretnom slučaju nije blaži propis za okrivljenicu.

9. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističe žaliteljica jer, po ocjeni ovog suda, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenice, s kojima se slaže i ovaj sud.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavljaju na teret, a okrivljenica žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost i dostatnost činjeničnog utvrđenja.

11. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da je kazna izrečena okrivljenici odmjerena razmjerno težini djela koja je počinila i stupnju njezine odgovornosti, jer joj je za svako djelo utvrđena u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimuma, budući da je za prekršaj opisan pod točkom I. u vrijeme počinjenja bila za fizičku osobu propisana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 30.000,00 kuna, a za prekršaj opisan pod točkom II. i rasponu od 10.000,00 kuna do 50.000,00 kuna pa ovaj sud nije našao uvjete za ublažavanje novčane kazne i izrečena kazna se ne ukazuje prestrogom, unatoč tome što je okrivljenica uz žalbu dostavila potvrdu o visini dohotka i primitaka i potvrdu o nezaposlenosti, a tim više jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenica već pravomoćno kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja, što joj je kao otegotnu okolnost cijenio i prvostupanjski sud. Također, okrivljenica je upozorena na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

13. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.