REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-254/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

z b o g  o g l u h e

Trgovački sud u Pazinu po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, zastupanog po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "DUBRAVA" VIŠNJAN, Višnjan, Dalmatinska 4, OIB 71916112954, radi isplate, 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 493,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 164,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. prosinca 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III U preostalom se dijelu, za iznos od 151,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da se 24. travnja 2022. oko 19:50 sati na županijskoj cesti Ž5042, kod 8. kilometra prvog stupa dionice plus 5 metara, Općina Višnjan, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke "Hyundai Tucson" registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆC (rođen **.**.1980.). Vozač se kretao iz smjera Višnjana prema Poreču (iz smjera istoka prema zapadu), kada su na kolnik istrčale dvije srneće divljači s travnate površine ispod razine ceste, te je došlo do udara prednjeg dijela vozila u jednu srneću divljač, koja se nakon udara udaljila u smjeru sjevera u visoko raslinje. Na vozilu su pronađeni tragovi dlaka, no tijekom obilaska mjesta događaja divljač nije pronađena. Vozač je alkotestiran, a alkotest je pokazao negativan rezultat (0,00 g/kg). Prekršajna odgovornost vozača nije utvrđena. Na mjesto događaja izašao je predsjednik tuženika, te je bio prisutan za vrijeme očevida. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401172088. Tužitelj je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila [registarska oznaka] oštećeniku MC dana **.**.2022. godine nadoknadio nesporni dio štete prema izvidu, odnosno 60% procijenjenog iznosa bez PDV-a, u iznosu od 3.718,93 kn / 493,59 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/121 - Dubrava, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „DUBRAVA“ VIŠNJAN, Dalmatinska 4, 52463 Višnjan, OIB: 71916112954 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 493,59 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.05.2022. godine pa do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Tuženiku su tužba i poziv za odgovor na tužbu dostavljeni 9. listopada 2024. (dostavnica uz str. 137 spisa). U pozivu za odgovor na tužbu od 30. rujna 2024. tuženik je upozoren da će sud, ako tuženik u roku određenom ovim pozivom ne podnese odgovor na tužbu, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (u roku 40 dana od primitka tužbe i tog poziva) uredno dostavljeni 9. listopada 2024., nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu.

3. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, utvrditi i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

4. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev-1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž- 2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

5. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo marke "Hyundai Tucson" registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode (24. travnja 2022.) bilo osigurano kod tužitelja kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401172088, s valjanošću osiguranja od 27. listopada 2021. do 27. listopada 2022. (str. 20. spisa, uvjeti na str. 22-121 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 125 spisa) te računa popravka (sa prilozima na str. 17-20), isplatio osiguraniku MC nesporni iznos naknade štete u iznosu od 493,59 eura nalog za isplatu štete od 5. svibnja 2022. na str. 129 spisa, potvrda o isplati od 6. svibnja 2022. na str. 131 spisa). Iz karte lovišta (str. 15 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, što potvrđuje i činjenica da je upravo tuženikov predsjednik EC izašao na mjesto događaja kako proizlazi iz Potvrde PP Poreč od 28. travnja 2022., na str. 5-6 i Podataka PP Poreč o prometnoj nezgodi na str. 7 spisa, a iz kojih isprava proizlazi i da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog udara predmetnog vozila u srneću divljač.

6. Iz tužbe i njoj priloženih isprava ne proizlazi da bi vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

7. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva (temeljem 80. st. 6. ZOL te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. -1067. ZOO-a) proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u pogledu tužbenog zahtjeva navedenog u točki I izreke ove presude, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 331.b. ZPP-a u svezi 338. st. 5. ZPP-a, odlučeno kao u točki I izreke. Pritom je sud krenuo od zakonske presumpcije (načelo tzv. afirmativne litiskontestacije) da je tuženik svojom pasivnošću priznao istinitost činjeničnih navoda iz tužbe.

8. Određen je paricijski rok od 15 dana, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.

9. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a zatezna je kamata dosuđena po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka I izreke ove presude)

10. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka, i to: za sastav tužbe iznos od 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr 42. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eura (Tar.br. 1.1 i Tar.br. 2.2. Uredba o Tarifi sudskih pristojbi), ukupno 164,81 eura (točka II izreke). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (od presuđenja do isplate) po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

11. Trošak dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi (str. 138 spisa) od 13,27 eura tužitelju nije priznat jer je taj trošak on sam uzrokovao nepravovremenim plaćanjem pristojbe. Zbog istog razloga nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 9. listopada 2024. uz koji je dostavio potvrdu o plaćanju pristojbe (iznos od 62,50 eura sa PDV- om). Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. prosinca 2024. (iznos od 62,50 eura sa PDV-om) u kojem je predložio donošenje presude zbog ogluhe, jer taj trošak nije bio potreban. Trošak sudske pristojbe na tužbu u (zatražen u iznosu od 26,54 eura) u dijelu u koji je viši od priznatog (13,27 eura) odbijen je (za iznos od 13,27 eura). Zbog navedenog je u preostalom dijelu, za iznos od 151,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (točka III izreke ove presude).

U Pazinu, 9. prosinca 2024.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana od dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe (13,27 eura)

- tuženiku