Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7619/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene FO, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenice FO, podnesenoj po branitelju Petru Petroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, broj: Pp-708/2021-11 od 30. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene FO i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica FO je proglašena krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova. Okrivljenica navodi kako je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima ili uopće nema razloga ili nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti subjektivni odnos okrivljenice prema prekršajnom djelu za koje je osuđena, krivnju i oblik krivnje je se navedena prekršajna djela mogu počiniti s izravnom i neizravnom namjerom, s nehajem, a ako krivnje nema, radi se o nesretnom slučaju. Nadalje, ističe kako okrivljenicu nitko nije upozorio da mora biti u samoizolaciji te nitko od članova njezinog kućanstva nije imao simptome zaraze. Također, ističe kako joj je sud umjesto izrečene novčane kazne trebao izreći opomenu.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda na koju okrivljenica ukazuje u žalbi, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističe žaliteljica jer, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude razumljiva je, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenice, s kojima se slaže i ovaj sud. Također, valja naglasiti da je za odgovornost za prekršaj, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dovoljan nehaj, s tim da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. istog Zakona, iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, no to nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja. Međutim, suprotno navodima žalbe, u obrazloženju pobijane presude navode se valjano obrazloženi razlozi za zaključak o krivnji okrivljenice, obrazloženi su elementi krivnje i određen je subjektivan odnos počiniteljice prema djelu.

8. Također, žalbeni navod okrivljenice da je nitko nije upozorio da mora biti u izolaciji, nije razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenice, jer time niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenici bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, koje se nije pridržavala, a s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije, okrivljenici nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenica nije ponašala, budući da samoizolacija znači da se ne napušta mjesto samoizolacije iz bilo kojih razloga, te navod okrivljenice ne opravdavaju njezino ponašanje.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenica žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenice te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne. Također, u odnosu na prijedlog žaliteljice da joj se za navedeni prekršaj primijeni mjera upozorenja opomena, valja naglasiti da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, za primjenu mjere upozorenja opomene te se ista može primijeniti samo za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.