Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1661/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice - predlagateljice osiguranja MPJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženice - protivnice osiguranja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ljiljani Maravić – Pirš, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice – predlagateljice osiguranja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 2- Pn-561/23- 17 (Ovr-3640/23-3) od 15. ožujka 2023., dana 9. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice - predlagateljice osiguranja te se ukida rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 2- Pn-561/23-17 (Ovr- 3640/23-3) od 15. ožujka 2023., a predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere slijedećeg sadržaja:

"1. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja MPJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram protustranci MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 720.000,00 EUR-a + spp.

određuje se privremena mjera zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnina oznake

- č. zem. [katastarska čestica], ZU 6057, k. o. [katastarska općina] (Općinski sud u Makarskoj)

- 1/6 idealnog dijela nekretnine u zk označeno kao suvlasništvo č. zem. [katastarska čestica], ZU 10591, k.o. 317063, k. o. [katastarska općina]: 8/2932 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 39), s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva stambene jedinice oznake stan br.34, koji se u naravi sastoji od sobe, sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom, hodnika, spreme i kupaone, sve ukupne površine 72,75 m2, odnosno korisne površine 72,75 m2 i pripadajućeg sporednog dijela – lođe i drvarnice 23 (Općinski sud u Makarskoj),

- č. zgr. [katastarska čestica], pov. 27 m2, ZU 1384, k. o. [katastarska općina] (Općinski sud u Makarskoj),

- suvlasnički dio nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA BR 32, [adresa] I, zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZU 335240, CENTAR, i to suvlasništvo s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1): trosobni stan u prizemlju, oznake u nacrtu ST-1, koji u koji se u naravi sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, wc-a, dvije izbe i predsoblja, površine 85,52 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa

odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao ostali dijelovi (Općinski građanski sud u Zagrebu),

- Suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5): dvosobni stan sa nusprostorijama u potkrovlju, Obiteljska stambena zgrada [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, GRAD ZAGREB, (Općinski građanski sud u Zagrebu),

2. Nalaže se provedba ovog rješenja u zemljišnoj knjizi.“

2. Protiv označenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica – predlagateljica osiguranja je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23., dalje ZPP), a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona(„Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20.,114/22. i 06/24., dalje OZ). Tužiteljica - predlagateljica osiguranja smatra kako su se u predmetnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere pa predlaže drugostupanjskom sudu donošenje predložene privremene mjere.

3.

Tuženica – protivnica osiguranja je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice – predlagateljice osiguranja je osnovana

5. Tužiteljica – predlagateljica osiguranja je protiv tuženice – protivnice osiguranja podnijela tužbu te postavila tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 720.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a ovo s osnova izgubljene zarade. Radi osiguranja predmetne novčane tražbine tužiteljica je kao predlagateljica osiguranja predložila određivanje privremene mjere sadržaja kao što je to već citirano u ovom drugostupanjskom rješenju.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere predviđene odredbama članka 344. OZ-a. Pri tome prvostupanjski sud posebno napominje kako zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nedostaje samo jedna od njih kako nema mjesta donošenju privremene mjere. Nadalje, prvostupanjski sud posebno navodi kako tužiteljica – predlagateljica osiguranja ničim nije učinila vjerojatnim opasnost da bi bez donošenja predmetne privremene mjere tuženica – protivnica osiguranja spriječila ili znatno otežala naplatu sporne novčane tražbine, a niti da je dokazala kako bi predloženom privremenom mjerom (zabranom otuđenja ili opterećenja točno određenih nekretnina) tuženica – protivnica osiguranja pretrpjela samo neznatnu štetu. U kontekstu pojma „neznatne štete“ prvostupanjski sud navodi kako nije moguće zaključiti da se radi o „samo“ zabrani otuđenja ili opterećenja nekretnine jer da postojanje takve zabrane, po logici stvari, onemogućuje unovčenje imovine, pa da se stoga nikako ne može raditi o neznatnoj šteti. Osim toga, po mišljenju prvostupanjskog suda određivanjem privremene mjere otuđenja ili opterećenja nekretnine se zadire u pravo vlasništva koje da je zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske. Stoga, a uzimajući u obzir i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud iskazuje mišljenje kako nije moguće zaključiti da predložena privremena mjera neće tuženici – protivnici osiguranja nanijeti niti najmanju štetu. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere, odnosno odlučio kako je to već citirano u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Tužiteljica – predlagateljica osiguranja u žalbi u bitnome navodi kako je ona učinila vjerojatnim postojanje tražbine prema tuženici – protivnici osiguranja i to baš u onoj mjeri koja je dostatna da bi se odredila privremena mjera na temelju odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a. Pored toga žaliteljica posebno ističe kako je učinak privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine blag za protivnicu osiguranja, jer da ona od nje u pravilu trpi samo neznatnu štetu koja da se sastoji u tome da tuženica neće s nekretninom privremeno moći raspolagati bez pravnih posljedica.

8. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice – predlagateljice osiguranja, pobijane odluke te dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu za reći je slijedeće.

9. Općenito uzevši može se reći da su privremene mjere sredstva kojima je cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbine vjerovnika, na temelju odluke koja će biti donesena ili je već donesena o glavnom pitanju (konkretno zahtjeva za isplatu novčane tražbine). Dakle, uzimajući u obzir zakonska određenja, privremena je mjera sredstvo kojim bi se eliminirala ili umanjila mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja. Privremena je mjera u osnovi sredstvo akcesornog, supsidijarnog karaktera u odnosu na meritorno suđenje.

10. Odredbom članka 344. stavak 1. OZ-a propisano je kako se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, ili na drugi način njome raspolagati. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

11. Pravilom iz odredbe stavka 1. navedenog članka predviđene su dakle pretpostavke koje se trebaju ostvariti za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom. Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti kada se kumulativno ostvare navedene dvije pretpostavke:

a) da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje privremenom mjerom traži, i

b) opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svojom imovinom.

Predlagatelj osiguranja navedenim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti. Nadalje je za istaknuti kako predlagatelj osiguranja prije svega treba učiniti vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja. Vjerojatna opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine otuđenjem, prikrivanjem ili drukčijim raspolaganjem svojom imovinom, ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Posebno je za istaknuti kako se traži tzv. subjektivna opasnost da će namirenje tražbine predlagatelja osiguranja biti spriječeno ili znatno otežano raspolaganjima protivnika osiguranja. Dakle, predlagatelj je osiguranja dužan učiniti vjerojatnim subjektivnu opasnost da će protivnik osiguranja raspolagati svojom imovinom ne odredi li se osiguranje privremenom mjerom.

12. Ipak, u jednom slučaju predlagatelj osiguranja ne treba učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez određivanja osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine npr. otuđenjem ili prikrivanjem imovine. Riječ je naime o slučaju kada predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da bi predloženim osiguranjem privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Naime predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz članka 344. stavak 1. OZ-a, ako učini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Ovo je naime propisano odredbom članka 344. stavak 2. OZ-a.

13. S obzirom na iskazano mišljenje i obrazloženje prvostupanjskog suda o tome kako predložena privremena mjera zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnina u vlasništvu tuženice – protivnice osiguranja, kada bi bila donesena, za nju svakako ne bi predstavljala tek neznatnu štetu, za reći je slijedeće. Učinak privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnina nije sprječavanje vlasnika, konkretno tuženice – protivnice osiguranja, da njima raspolaže, već u tome da tužiteljici - predlagateljici osiguranja omogući naplatu njene ovršne tražbine na nekretnini. Osim toga posebno je za istaknuti kako se određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnina u vlasništvu tuženice – protivnice osiguranja ne dira u njezina vlasnička prava na ovim nekretninama. Stoga za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda kako da određivanje predmetne privremene mjere znači zadiranje u pravo vlasništva tuženice – protivnice osiguranja. Za reći je i to kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja zapravo nije jasno naveo koja bi to konkretno šteta mogla nastati tuženici – protivnici osiguranja ako bi se donijela predložena privremena mjera. U svakom slučaju prvostupanjski sud je tek općenito i nekritički zaključio kako za tuženicu – protivnicu osiguranja, donošenjem predložene privremene mjere ne bi nastupila tek neznatna šteta.

14. Slijedom navedenog proizlazi kako je činjenično stanje, a vezano za postojanje pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere ostalo nepotpuno utvrđeno, posebno je ostalo nepotpuno utvrđeno bi li eventualnim donošenjem predložene privremene mjere za tuženicu – protivnicu osiguranja nastala tek neznatna šteta. Sukladno iznijetom ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

15. Dakle, žalbu tužiteljice – predlagateljice osiguranja trebalo je uvažiti, prvostupanjsko rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe i shvaćanja drugostupanjskog suda iskazane u ovom rješenju, te ponovno odlučiti o prijedlogu tužiteljice – predlagatelja osiguranja za donošenjem privremene mjere, kao i podrobno obrazložiti novu odluku.

U Splitu 9. prosinca 2024.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi