REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4658/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagatelja: 1. DICENTRA d.o.o. Zagreb, Froudeova ulica 7, OIB: 79709472695, 2. SQ Capital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 54, OIB: 54009254385, 3. ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o. Zagreb, Vlaška 95, protiv protustranke PEVEX d.d. , Sesvete, Savska c. 84, OIB 73660371074, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović u Zagrebu, Smičiklasova 11, radi ostvarivanja prava na obaviještenost, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-178/2024 od 24. listopada 2024., 9. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-178/2024 od 24. listopada 2024. u pobijanoj točki 2. izreke i u tom dijelu, tom sudu vraća na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tog suda poslovni broj R1-108/2024 od 26. siječnja 2024. pravomoćno u točki I. izreke u odnosu na prvog predlagatelja (točka 1. izreke). Uz to, odbacio je prijedlog drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmopredlagatelja od 25. svibnja 2022. za ostvarivanje prava na obaviještenost, kao i za naknadu troškova postupka (točka 2. izreke).

2. Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku odbacio zahtjev drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmopredlagatelja za ostvarivanje prava na obaviještenost sukladno odredbama čl. 287. i čl. 288. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD). Prema mišljenju prvostupanjskog suda, spomenuti predlagatelji su jedinstveni suparničari. Kako je pravomoćno odlučeno o zahtjevu društva Dicentra d.o.o. Zagreb, za ostvarivanje prava na obaviještenost, to je prvostupanjski sud ocijenio da su ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 333. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u odnosu na ostale predlagatelje. Uz to, prvostupanjski sud je ocijenio da drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmo predlagatelj nemaju pravni interes za pokretanje i vođenje ovog postupka.

3. Protiv odluke iz točke 2. izreke pobijanog rješenja žalbu su podnijeli drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmopredlagatelj (dalje: žalitelji), zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga drugostupanjski sud preinači ili ukine.

4. Žalitelji su u žalbi ponovili razloge za ostvarenje prava na obaviještenost koje su još iznosili tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Oni su istaknuli da su aktivno legitimirani za podnošenje ovog zahtjeva, kao i da su ispunjeni svi uvjeti za ostvarivanje njihovog prava na obaviještenost. Prema njihovom mišljenju, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio o tome da su oni jedinstveni suparničari.

5. Žalba žalitelja je osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u vezi s čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23; dalje: ZIP), u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono nije pravilno i zakonito.

7. Predmet ovog postupka je ostvarenje prava dioničara na obaviještenost.

8. Premda su prvostupanjskom sudu u ukidnom rješenju ovog suda poslovni broj Pž-1426/24 od 24. lipnja 2024. dane jasne upute za daljnje postupanje, prvostupanjski sud je u ponovnom postupku odlučio ne slijediti te upute, već odbaciti zahtjev žalitelja za ostvarenje prava na obaviještenost. Za takvu odluku prvostupanjski sud je dao svoje razloge. Međutim, takve razloge i argumentaciju ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilne.

9. Prvostupanjski sud je prije svega zaključio da su žalitelji jedinstveni suparničari, uključujući i društvo Dicentra d.o.o. Zagreb (ovdje označen kao prvopredlagatelj). Budući da je o zahtjevu društva Dicentra d.o.o. Zagreb pravomoćno odlučeno, prvostupanjski sud je smatrao da je i o prijedlogu žalitelja od 25. svibnja 2022. također pravomoćno odlučeno. Zato su prema ocjeni prvostupanjskog suda ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 333. ZPP-a u vezi s čl.

2. ZIP-a, u odnosu na žalitelje. No takvi zaključci i ocjene prvostupanjskog suda su potpuno promašeni.

10. Naime, kad se u postupku u istoj stranačkoj ulozi pojavljuje više osoba radi se o suparničarstvu. Više osoba mogu jednom tužbom tužiti/zahtjevati, odnosno biti tužene: 1.) ako su glede predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove; 2.) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istoga suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika (čl. 196. st. 1. ZPP-a).

11. Suparničarstvo se može dijeliti na obično i jedinstveno. O običnom suparničarstvu će se raditi onda kad se protiv svakog od suparničara može donijeti sadržajno različite odluke. Svaki od njih je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanje niti koriste niti štete drugim suparničarima (čl. 200. ZPP-a). O jedinstvenom suparničarstvu će se raditi u slučaju kad se prema zakonu, ili zbog prirode pravnog odnosa, spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (čl. 201. ZPP-a). Oni se smatraju kao jedna parnična stranka tako da se u slučaju, ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Vrijedit će od radnji koje poduzimaju pojedini jedinstveni suparničari samo one koje su najpovoljnije za sve njih. Štetne procesne radnje neće djelovati osim ako su ih podnijeli svi jedinstveni suparničari. Tako, npr. priznanje tužbenog zahtjeva jednog suparničara neće imati učinak ako i ostali jedinstveni suparničari ne priznaju tužbeni zahtjev.

12. O nužnom suparničarstvu (kao doktrinarnoj, ali ne i zakonskoj kategoriji) se radi onda kada tek određeni suparničari zajedno čine stranku, kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice. Pri tom su nužni suparničari ujedno i jedinstveni suparničari. Dakle, nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni parnicom na pasivnoj strani, jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka procesne legitimacije nije dopušteno. Nužnog suparničarstva nema na aktivnoj strani. To iz razloga što bi to bilo kontradiktorno načelu dispozicije stranaka, jer stranka koja tuži/zahtjeva mora uvijek biti slobodna u pogledu poduzimanja vlastitih procesnih radnji te sva dispozicijska raspolaganja ona treba raditi samostalno.

13. U ovom slučaju, žalitelji su protustrankini dioničari koji tvrde da su na glavnoj skupštini protustranke od 10. svibnja 2022., tražili određene informacije/obavijesti o protustrankinim poslovima potrebnim za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu, a koja im protustrankina uprava nije dala. Zato su sudskim putem i zatražili ostvarenje prava da bude obaviješteni.

14. Kod takvog stanja stvari, uvažavajući sve okolnosti slučaja, osobito sadržaj zahtjeva žalitelja, sasvim je jasno da žalitelji nisu jedinstveni suparničari. Protiv svakog od žalitelja mogu se donijeti sadržajno različite odluke. Od tuda nepravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su žalitelji jedinstveni suparničari te da je u odnosu na njih već pravomoćno odlučeno.

15. Daljnji razlog za odbačaj zahtjeva žalitelja za ostvarivanje prava na obaviještenost, prvostupanjski sud je našao u nedostatku pravnog interesa za pokretanje i vođenje ovog postupka. No i taj zaključak prvostupanjskog suda je promašen.

16. Naime, žalitelji su (nesporno) protustrankini dioničari koji tvrde da im je povrijeđeno njihovo pravo na obaviještenost. Prema tome, oni svakako imaju ovlaštenje (i interes) za podnošenje zahtjeva sudu za davanje obavijesti. Njihovo ovlaštenje jasno proizlazi iz odredbe čl. 288. st. 2. ZTD-a. Tom odredbom je propisano pravo svakog dioničara da u roku od 15 dana od održavanja glavne skupštine, postavi zahtjev sudu za davanje obavijesti, ako mu zatražena obavijest nije dana, a ako je o točki dnevnog reda na koju se obavještenje odnosi donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci.

17. Pored toga, ovaj sud napominje da je još u svom ukidnom rješenju poslovni broj Pž-1426/24 od 24. lipnja 2024., potaknut sadržajem obrazloženja tada pobijanog rješenja, ukazao na to da je pravo na obaviještenost članova društva/dioničara jedno od njihovih temeljnih prava. Ovaj sud je utvrdio i to da je sedmopredlagatelj (MĆ) u određenom vremenu obnašao funkciju člana uprave protustranke; on je to činio do 22. siječnja 2021. Međutim, u vrijeme podnošenja zahtjeva sedmo predlagatelj nije bio član uprave. On je bio (samo) protustrankin dioničar kojem je protustrankina uprava odbila dati tražena obavještenja o protustrankinim poslovima potrebnim za prosudbu pitanja koja su bila na dnevnom redu glavne skupštine od 10. svibnja 2022. Zato on, kao i ostali žalitelji ima pravo podnijeti zahtjev za obavještenja o poslovima društva. Uostalom ni jedan zakonski propis ne brani dioničarima koji su (eventualno) u određenom vremenu obnašali funkciju člana uprave društva, da ostvaruju pravo na obavijesti o poslovima tog društva.

18. Kako je već naprijed navedeno, pravo na obaviještenost člana društva je jedno od temeljnih prava člana društva. To pravo s druge strane dovodi do obveze uprave društva davati obavijesti dioničarima, ako je to potrebno za prosudbu o onome o čemu će se na skupštini prema dnevnom redu odlučivati. Predlagatelji kao dioničari imaju pravo uvida u rezultate poslovanja društva, kao i pravo uvida u dokumentaciju. Društvo može iznimno uskratiti pravo na obaviještenost ako postoji bojazan da bi član društva to pravo mogao zlorabiti, odnosno upotrijebiti ga za svrhe koje nisu u vezi sa članstvom u društvu ili ako bi se time društvu mogla prouzročiti šteta. Uprava društva prosuđuje treba li i u kojem opsegu dioničaru dati obavijest, a sud u izvanparničnom postupku odlučuje o tome je li prosudba uprave pravilna, odnosno je li povrijeđeno pravo dioničara na obaviještenost, sukladno odredbi čl. 288. ZTD-a.

19. Slijedom svega navedenoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne odluke o nedopuštenosti zahtjeva žalitelja, prvostupanjski sud je propustio ispitati osnovanost prava žalitelja na traženu obaviještenost. Odatle odluka iz izreke (čl. 380. st. 3. ZPP-a).

20. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će uvažavajući sve upute koje je ovaj sud dao još u svom ukidnom rješenju poslovni broj Pž-1426/24 od 24. lipnja 2024., donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, koju će detaljno obrazložiti.

Zagreb, 9. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković