REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-769/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice Tulija Zele Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Rijeci, protiv tuženika MAERSK LINE A/S, of 50 Esplanaden iz Danske, DK-1098 Copenhagen, OIB 91202349656, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Mačešić i partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate iznosa od 586,60 eura, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-679/2022-51 od 11. siječnja 2023., 9. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-679/2022-51 od 11. siječnja 2023. u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknaditi parnični trošak u iznosu od 491,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2023. do isplate po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena.
II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačuje se točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-679/2022-51 od 11. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tužitelju u roku od 8 dana naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 92,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama i rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 92,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2023. do isplate po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7,00 eura, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-679/2022-51 od 11. siječnja 2023. Trgovački sud u Rijeci u točki I. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu 586,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 591,03 eura (točka II. izreke), dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 eura odbio kao neosnovan (točka III. izreke presude).
2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi članka 353. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj tvrdi da, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 586,60 eura, tuženiku za pojedinu radnju ne pripada 99,54 eura nego 50 bodova, s tim da je vrijednost boda sve do donošenja Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 126/22; dalje: OT), odnosno do 2. studenog 2022., kad su izmjene OT iz 2022. godine stupile na snagu, iznosila 10,00 kn, što znači da bi tuženiku za sve radnje poduzete do 2. studenog 2022. vrijednost boda iznosila 10,00 kn. Uz navedeno, smatra da podnesci tuženika od 2. studenog 2017., 19. prosinca 2017. i od 15. svibnja 2018. nisu bili potrebni, kao ni pristup na ročište za objavu presude. Predlaže u tom smislu preinačiti prvostupanjsku odluku uz naknadu troška žalbe u iznosu od 37,73 eura.
3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitavši pobijano dopunsko rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-679/22-51 od 11. siječnja 2023. u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 591,03 eura, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 eura odbio kao neosnovan.
6. Prvostupanjski je sud prilikom donošenja točke II. izreke presude, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a na što u žalbi (djelomično) osnovano ukazuje tuženik. Naime, osnovano tužitelj navodi da podnesci tuženika od 2. studenog 2017., 19. prosinca 2017. i od 15. svibnja 2018. (list 203., 210. i 212. spisa) nisu bili potrebni, pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali pogrešno smatra da nije bilo potrebno pristupiti na ročište za objavu presude. Stoga je tuženiku na ime sastava tih podnesaka neosnovano dosuđen parnični trošak u iznosu od 92,33 eura (u što je uključen PDV). Isto tako, žalitelj pogrešno smatra da za parnične radnje za radnje koje je poduzeo odvjetnik do stupanja na snagu OT/22, stranke imaju pravo na naknadu parničnog troška prema vrijednosti boda od 10,00 kn, budući da je u Tbr. 48. stavku 3. OT/22 izričito propisano da kad sud odlučuje o nagradi za troškove zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, što znači da je prvostupanjski sud, s obzirom da je odluka o trošku donesena 11. siječnja 2023., pravilno tuženiku za pojedinu parničnu radnju dosudio naknadu parničnog troška od 99,54 eura (osim za gore navedena tri podneska koji nisu bili potrebni).
7. U skladu s iznijetim, žalba tužitelja je djelomično uvažena te je na temelju odredbe članka 380. točaka 2. i 3. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a i citiranim odredbama OT pobijano rješenje djelomično preinačeno tako da je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 92,33 eura odbijen (točka II. izreke ovog rješenja), a djelomično je žalba odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje je djelomično potvrđeno, za iznos od 498,70 eura, kako je riješeno u točki I. izreke.
8. U točki III. izreke ovog rješenja tužitelju je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a te na temelju Tbr. 10/1 OT dosuđen parnični trošak u iznosu od 7,00 eura, jer je sa žalbom uspio 18%.
Zagreb, 9. prosinca 2024.
Sudac
Marina Veljak