REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2233/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, vl. [obrt], obrta za proizvodnju i prodaju, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, Trg dr. Franje Tuđmana 2, protiv tuženika EBANOVINA d.o.o., Klisa, Vukovarska ulica 41, OIB: 88247187202, kojeg zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d., Osijek, K. A. Stepinca 10, radi isplate iznosa od 580,66 EUR / 4.375,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-6/2023-4 od 13. ožujka 2023. i o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-6/2023-8 od 21. travnja 2023., 9. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Uvažavaju se tuženikove žalbe, ukidaju presuda i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-6/2023-4 od 13. ožujka 2023. i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-6/2023-8 od 21. travnja 2023., te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-6/2023-4 od 13. ožujka 2023. (dalje: prvopobijana odluka) utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u iznosu od 431,35 EUR (četiristo trideset jedan euro i trideset pet centi) / 3.250,00 kn (tri tisuće dvjesto pedeset kuna) te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Pavla Gagre iz Valpova, poslovni broj Ovrv-18360/2022 od 9. prosinca 2022. u tom dijelu ukinut (jedina točka rješenja), te je presudom održan na snazi platni nalog iz spomenutog rješenja o ovrsi u dijelu koji se odnosi na odmjerene troškove postupka, a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 149,31 EUR (stočetrdesetdevet eura i tridesetjedan cent) / 1.125,00 kn (tisućustodvadesetpet kuna), sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 62,21 EUR (šezdesetdva eura i dvadesetjedan cent) / 468,75 kn (četiristo šezdeset osam kuna i sedamdesetpet lipa), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu tražbine na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 580,66 EUR. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Pavao Gagro iz Valpova, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-18360/2022 od 9. prosinca 2022, protiv kojega je tuženik pravodobno podnio prigovor, navodeći da ne postoji dug prema ovrhovoditelju, jer je predmetni račun broj 41/ALNUS/1 plaćen u cijelosti 17. studenoga 2022., prije nego je ovršenik saznao za pokretanje ovršnog postupka. U podnesku od 7. veljače 2023. tužitelj navodi da je tuženik platio glavnicu 17. studenog 2022., međutim, račun koji je predmet ovoga postupka tuženiku je izdan 2. lipnja 2022., s danom dospijeća plaćanja 17. lipnja 2022. Tuženik račun nije platio po dospijeću. Tvrdi da je pozvao tuženika na plaćanje dugovanja u dva navrata - 14. listopada i 25. listopada 2022. Budući da tuženik ni tada nije platio dugovanje, tužitelj je 9. studenoga 2022. pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu. Samim podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali su troškovi ovršnog postupka u iznosu od 149,31 EUR, koje je dužan platiti tuženik, budući da je glavnicu platio osam dana nakon što je ovršni postupak pokrenut. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi predmetni platni nalog za iznos od 149,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koji iznos predstavlja trošak ovršnog postupka, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak. Tuženiku je podnesak tužitelja po punomoćniku uručen 25. veljače 2023. i na njega se tuženik nije očitovao. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Prema odredbi čl. 332.a st. 2. ZPP-a, ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje. Nesporno je da je tuženik platio glavnicu potraživanja, pa time i priznao odlučne činjenice. Osim toga, odredbom čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a, propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Budući da je tuženik platio glavnicu potraživanja osam dana nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu, dužan je snositi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,31 EUR.
3. Protiv te (prvopobijane) odluke tuženik je pravovremeno, 21. ožujka 2023., podnio žalbu, pobijajući ga u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o troškovima. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je izreka nerazumljiva i proturječna razlozima obrazloženja, naime, u izreci rješenja se utvrđuje da je tužba povučena u iznosu od 431,35 EUR, iako tražbina po vjerodostojnoj ispravi iznosi 580,66 EUR, što znači da je propušteno odlučiti o tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ukazuje na to da je netočno da se tuženik nije očitovao na tužiteljev podnesak koji mu je uručen 25. veljače 2023., jer tuženik je u roku od 15 dana podneskom odgovorio zadnjeg dana roka (13. ožujka 2023., jer je 12. ožujka bila nedjelja). Nadalje, drži da je sud zanemario odredbe čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), u skladu s kojim je javni bilježnik ovršeniku sada tuženiku poslao obavijest da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, te da će, ne izvrši li obvezu, protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Napominje da predmetna obavijest ima nadnevak 16. studenoga 2022., a ovršenik sada tuženik je obvezu prema ovrhovoditelju ispunio 17. studenoga 2022., tj. prije nego je uopće primio predmetnu obavijest javnog bilježnika. Uzimajući u obzir navedeno, ovrhovoditelj sada tužitelj morao je sukladno odredbi čl. 281. st. 4. OZ-a obavijestiti javnog bilježnika da je ovršenik sada tuženik podmirio svoju obvezu, odnosno morao je povući prijedlog za ovrhu, jer u protivnom javni bilježnik mora donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Iz navedenoga proizlazi da su troškovi nastali isključivo zbog procesne neaktivnosti na strani ovrhovoditelja. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jedinstveni identifikator prijedloga: 500974-2022, sudski predmet poslovni broj Ovrv-18360/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1143/2022 doneseno 9. prosinca 2022., dakle preko 22 dana od uplate ovršenika. Unatoč nedvojbenoj činjenici da je ovršenik sada tuženik podmirio obvezu prema ovrhovoditelju i prije nego je saznao za vođenje ovršnog postupka podredno, ističe kako je upravo intencija zakonodavca, kada je donosio novi Ovršni zakon, bila da se smanje troškovi ovršnog postupka. Iz navedenog razloga je i uveden institut obavijesti kojom se poziva ovršenika da podmiri svoje dugovanje jer će u protivnom javni bilježnik izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, napominje da ovrhovoditelj nema pravo na trošak ni sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), jer nije dao povod za donošenje rješenja o ovrsi jer je svoju obvezu podmirio, a ovrhovoditelj je svojom procesnom neaktivnošću (iako svjestan da je obveza podmirena) uzrokovao da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Shodno svemu navedenome žalitelj drži da tužitelju ne pripadaju ni parnični troškovi naloženi točkom II. pobijane presude. Predlaže pobijanu odluku preinačiti ili ukinuti, te potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 124,43 EUR.
4. Rješenjem o ispravku poslovni broj Povrv-6/2023-8 od 21. travnja 2023. (dalje: drugopobijana odluka) prvostupanjski sud je u točki I. odredio da se ispravlja rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-6/2023-4 od 13. ožujka 2023. tako da u izreci rješenja umjesto iznosa od “431,35 EUR (četiristo trideset jedan euro i trideset pet centi) / 3.250,00 kn (tri tisuće dvjesto pedeset kuna)“ sada stoji: „580,66 EUR (petsto osamdeset eura i šezdeset šest centi) / 4.375,00 kuna (četiri tisuće tristo sedamdeset pet kuna)“, dok je u točki II. naveo da u preostalom dijelu rješenje poslovni broj Povrv-6/2023-4 od 13. ožujka 2023. ostaje neizmijenjeno. 5. Iz obrazloženja proizlazi da je uvidom u spis utvrđeno kako je pri pisanju u izreci presude (ovdje prvopobijane odluke) upisan pogrešan iznos u kojem je tužitelj povukao tužbu, a što je razvidno iz obrazloženja te odluke. Naime, tuženik je platio cijelu glavnicu duga u iznosu razvidnom iz rješenja o ovrsi, koji je identičan iznosu naznačenom u uvodu rješenja i presude, a tužitelj je podneskom od 7. veljače 2023. naveo da je tuženik platio glavnicu, ali predložio da sud održi na snazi platni nalog za ovršni trošak u iznosu od 149,31 EUR. Budući da se radi o očitoj omašci u pisanju, odlučeno je na temelju čl. 342. ZPP-a.
6. Protiv tog rješenja tuženik je također podnio pravovremenu žalbu, pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno ističe da prvostupanjski sud nije u mogućnosti mijenjati predmetno rješenje s obzirom na to da je tužitelj na isto uložio žalbu prije gotovo dva mjeseca, gdje je između ostaloga navedeno kako je izreka rješenja nerazumljiva i proturječi razlozima istoga, odnosno da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Smatra da sud ne može u ovom stadiju, i to nakon što je zaprimio žalbu u kojoj se punomoćnik tuženika poziva na isto, izmijeniti odluku s obrazloženjem da je utvrdio da se radi o omašci. Nadalje punomoćnik tuženika opreza radi ponavlja navode iz žalbe od 21. ožujka 2023., predlaže i drugopobijanu odluku preinačiti ili ukinuti, te potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 124,43 EUR.
7. Odgovor ni na jednu žalbu nije podnesen.
8. Tuženikove žalbe su osnovane.
9. Ispitavši pobijane odluke sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s člankom 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su one donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
10. Prvopobijana odluka sadrži proturječje između sadržaja izreke rješenja (u kojemu se navodi iznos od 431,35 EUR) i obrazloženja (u kojemu se, kao i u uvodu, navodi da je riječ o iznosu glavnice od 580,66 EUR), čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik izričito ukazuje u žalbi. Budući da su u obrazloženju izostali i razlozi iz kojih sud zanemaruje činjenicu da je glavnica podmirena prije donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi (navedeno je da je glavnica podmirena nakon dospijeća naznačenog u računu, ali nisu navedeni razlozi iz kojih je, u situaciji u kojoj je javni bilježnik prvo pozvao ovršenika da podmiri glavnicu, opravdano tražiti troškove donošenja rješenja koje kronološki ne prethodi plaćanju glavnice), za sada nije moguće ispitati ni pravilnost rješenja o troškovima ovršnog postupka, a posljedično ni dijela rješenja o parničnim troškovima.
11. Drugopobijano rješenje o ispravku, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 342. ZPP-a. Intencija zakonodavca, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije u tome da se omogući sudu da naknadno, nakon što je već zaprimljena žalba na neku odluku zbog proturječja, ispravi to proturječje, i da tako odluku, koja je u trenutku donošenja bila pogrešna, naknadno učini pravilnom donošenjem odluke koja zapravo ima pravni učinak prvostupanjske preinake vlastite odluke. Jednostavnim matematičkim izračunom moguće je ocijeniti da je u konkretnom slučaju, pri prvostupanjskom odlučivanju, došlo do konfuzije iznosa glavnice i iznosa ovršnih troškova, pa je dio odluke koji bi se trebao odnositi samo na povlačenje tužbe za glavnicu od 580,66 EUR donesen u odnosu na iznos od 431,35 EUR, koji odgovara matematičkoj razlici između glavnice (580,66 EUR) i ovršnog troška (149,31 EUR), o kojemu se odlučivalo u točki I. rješenja. Dakle, nije riječ samo o pogrešci u računanju (npr. greška pri računskoj operaciji zbrajanja) i pisanju (npr. jedna kriva znamenka pri navođenju nekog iznosa), nego je prvostupanjski sud prvo suštinski zamijenio glavni i sporedni zahtjev, pa zatim glavnicu, na koju se odnosi povlačenje tužbe, nepotrebno i pogrešno umanjio za iznos ovršnog troška, u odnosu na koji tužba nije povučena, čime je ujedno kod tuženika stvoren i dojam nepotpune odluke o čitavom tužbenom zahtjevu, što može rezultirati pravnom nesigurnošću.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će stoga u odnosu na čitavu glavnicu donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, a o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučit će imajući u vidu trenutak u kojemu je glavnica podmirena i uz obrazloženje koja bi stranka i iz kojih razloga u konkretnom slučaju trebala snositi te troškove, pa će postupiti po zakonu, kao i odlučiti o žalbenim troškovima nastalima u ovom predmetu.
Zagreb, 9. prosinca 2024.
Sudac
Ivana Mlinarić
