REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10438/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe RADNIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ĆČ, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. i stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe RADNIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ĆČ i žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp – 2946/2024-4 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I.U povodu žalbe okrivljene pravne osobe RADNIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ĆČ te žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. izreke i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.
II.Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe RADNIK d.d. i okrivljene odgovorne osobe ĆČ te žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, postale su bespredmetne.
O b r a z l o ž e n j e
1.Pobijanom presudom pod točkom I. izreke okrivljena pravna osoba RADNIK d.d. i okrivljena odgovorna osoba ĆČ su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba RADNIK d.d. u iznosu od 300,00 (tristo) eura, a okrivljena odgovorna osoba ĆČ u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. i stavka 3. Zakona o radu te je pod točkom II. izreke protiv okrivljenika zbog istog prekršaja odbijena optužba, zbog zastare prekršajnog progona, a navedeni prekršaji su opisani u izreci.
2.Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, svaki.
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.
4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5.Žalbe su bespredmetne.
6.Rješavajući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj Sud je ocijenio da u izreci pobijane presude, za djelo opisano pod točkom I., nedostaje točno vrijeme počinjenja prekršaja, a radi se o odlučnoj činjenici od koje ovisi pravilna primjena materijalnog prava, odnosno računanje tijeka roka za zastaru, te se stoga ne može ispitati u odnosu na eventualnu zastaru prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Naime, točkom I. izreke pobijane presude okrivljenici su proglašeni krivima što su kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca, u studenom 2020. radniku, strancu, državljaninu BiH, UČ, vršili obustavu na plaći u iznosu od 1,40 eura (10,50 kn) na ime športsko društvo - KK Radnik, u iznosu od 0,83 eura (6,25 kn) na ime športsko društvo – TKW Klub Radnik, u iznosu od 0,83 eura (6,25 kn) na ime športsko društvo NK Radnik, a radnik nije dao pisanu suglasnost da svoje potraživanje prema radniku naplati uskratom isplate dijela plaće. Međutim u izreci pod točkom I. nije točno određeno vrijeme počinjenja prekršaja, budući da iz optužnog prijedloga proizlazi da su okrivljenici radniku vršili obustavu sa plaće za studeni 2020. Vrijeme počinjenja prekršaja bitan je dio činjeničnog supstrata svakog okrivljenja, uz koji zakon veže određene pravne posljedice, među kojima su najvažnije početak zastare i primjena materijalnog prekršajnog prava, pa je činjenični opis, koji ne sadrži točno i ispravno određeno vrijeme počinjenja prekršaja, u bitnom manjkav, i na temelju takvog činjeničnog opisa ne može se pravilno ispitati jesu li pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prekršajnog prava, a posebno ostaje upitno nastupanje zastare prekršajnog progona.
8.Kako u izreci pod točkom I. nedostaje odlučna činjenica, a to je ispravno određeno vrijeme počinjenja prekršaja pa se pobijana presuda nije se mogla valjano niti u cijelosti u tom dijelu ispitati, trebalo je, trebalo je, u povodu žalbi okrivljenika i tužitelja, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud, respektirajući razloge ovog rješenja, u izreci navesti činjenicu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, budući da se ne radi o nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, već o činjenici o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava, te će u tom dijelu donijeti novu, odgovarajuću i na zakonu osnovanu odluku, a vodeći pritom računa o odredbi članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona.
9.Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. prosinca 2024.
Zapisničaka:
Predsjednica vijeća:
, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
