REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6399/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Pepino j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FZ, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-118/2024-8 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, za koje se okrivljenici optužuju, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

4. Žalitelj u žalbi navodi kako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o oslobađaju od optužbe te da je trebao primijeniti odredbu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona i tužitelja pozvati da dopuni ili ispravi optužni prijedlog.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe te da je prvostupanjski sud za svoju odluku je dao valjane razloge s kojima se slaže i ovaj sud, jer djelo, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

8. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, kako im je optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, da bi da bi 12. rujna 2023. godine neposrednim inspekcijskim nadzorom nad poslovanjem subjekta naziva [obrt], obrt za trgovinu vl. VZ, sjedišta [adresa], MBO [matični broj osiguranika], OIB [osobni identifikacijski broj], na prodajnom štandu u mjestu Zadvarje (mjesni sajam), koji posluje u sastavu imenovanog obrta, u predmetu usklađenost voća i povrća koje se stavlja na tržište RH s propisanim tržnim standardima bilo utvrđeno da su na tržište stavili proizvode iz sektora voća i povrća i to proizvod limun, šljivu, svježu smokvu i nektarinu, a da na računu br. 781/1/4 od 13.09.2023. godine u 16:16:43 h kojeg je izradila i izdala pravna osoba Pepino j.d.o.o., ĐZ (nije naveden broj ulice) 20350 Metković, OIB 73186332730, za proizvod limun, svježu smokvu i nektarinu nisu naznačili podatak o zemlji podrijetla i na otpremnici popratnoj isprava broja 36/23 od 12.09.2023. godine koja je pratila proizvod limun, šljivu, svježu smokvu i nektarinu od pravne osobe PEPINO j.d.o.o., Ilije Bošnjaka, 20350 Metković, OIB 73186332730, do subjekta [obrt], obrt za trgovinu vl. VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], za proizvod limun nisu naznačili podatak o klasi i zemlji podrijetla; za proizvod šljivu i svježu smokvu podatak o zemlji podrijetla te za proizvod nektarinu nisu naznačili podatak o klasi i zemlji podrijetla,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 51. stavka 1. Zakona o poljoprivredi, vezano uz članak 5. stavak 4. Provedbene Uredbe Komisije (EU) broj 543/2001 te članka 75. stavka 1. podstavka (b) i članka 76. Uredbe (EU) broj 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. kažnjiv za pravnu osobu po članku 172. b stavku 1. točki 9. Zakona o poljoprivredi, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi po stavku 2. istog članka.

9. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa, stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije naveden provedbeni propis, odgovarajuće odredbe Uredbe (EU) br. 1308/2013, kojima je opisana radnja prekršaja, a radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela, odnosno relevantne odredbe Uredbe su navedene tek u okviru zakonskog opisa djela.

10. Slijedom navedenog, djelo, za koje se okrivljenici optužnim prijedlogom optužuju, kako je opisano, po propisu nije prekršaj, kako je to valjano zaključio i prvostupanjski sud.

11. Neosnovano žalitelj u žalbi prigovora da je sud trebao, u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, u slučaju da nedostaje kakav odlučni podatak bez kojeg se ne može voditi postupak ili bi podaci bili pogrešni, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, a što je isti propustio učiniti. Naime, odredbom članka 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona propisano da ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, iz iste proizlazi da citirana odredba članka 160. stavak 2. Prekršajnog zakona isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije prekršaj, trebao odmah donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe.

12. Nadalje, budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, za djelo opisano u izreci, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se optužuju, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

-

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.