Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1278/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1304/2023-7 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1304/2023-7 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime tečajne razlike isplati iznos od 3.273,23 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike promjenjive kamate isplati iznos od 802,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.668,08 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 221. ZPP, jer da tužitelj nije dokazao da bi predmetni Ugovor o kreditu bio predmet postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer je u ovom postupku presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-209/2019-36 od 9. svibnja 2022. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa potvrđena od strane ovog suda presudom poslovni broj Gž-953/2022-2 od 20. rujna 2023.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.273,23 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji potražuje po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te zahtjeva za isplatu iznosa od 802,42 eura s pripadajućim zateznim koje potražuje po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Prije svega treba reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja na temelju podataka iz ugovora o kreditu pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) da se tužitelju prizna status potrošača. Ovo stoga jer je tužitelj kao fizička osoba zaključio predmetni ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila, pa se dakle radi o pravnom poslu koji je zaključen na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a tuženik nije dokazao suprotno tome.

8. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Dubravke Herceg, dipl. oec. od 2. srpnja 2021., koji je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi - preplatio tuženoj ukupno iznos od 32.484,46 kune (4.311,43 eura) i to više plaćeno zbog povećanja kamatne stope 7.822,28 kuna (1.038,19 eura), te više plaćeno zbog povećanja tečaja 24.662,18 (3.273,23 eura).

9. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije imao primjedbe na matematički izračun iz nalaza i mišljenja, tako da ne može sada u žalbi osporavati izračun visine pretplaćenih iznosa (čl. 352. st. 1. ZPP).

10. Tužitelj je u podnesku od 12. siječnja 2024. zbog nastupa zastare djelomično povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na potraživanje po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako da konačno po toj osnovi potražuje iznos od 802,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je prigovor zastare tuženika neosnovan. Naime, prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (podnesena 5. ožujka 2019.), nije protekao zastarni rok od 5 godina, tako da zahtjev za isplatu na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije u zastari.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da od dana pravomoćnosti tog dijela presude do dana podnošenja predmetne tužbe za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, nije protekao zastarni rok od 5 godina.

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

15. Tuženik je znao, ili morao znati da su sporne ugovorne odredbe suprotno čl. 81. st. 1. ZZP pa je stoga bio nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO, tako da je prvostupanjski sud zatezne kamate pravilno dosudio od dana isplate spornih iznosa tuženiku.

16. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

17. Tuženik u žalbi samo paušalno osporava odluku o trošku, pa kako ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a osim toga tužitelj je u cijelosti uspio u sporu te mu je parnični trošak pravilno dosuđen temeljem čl. 154. st .1. ZPP, trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković