Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-922/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku u pravnoj stvari tužiteljice AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Maksu Skendžiću, odvjetniku u Zagrebu, Zvonimirova 58, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj], ABC, [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P- 703/2023-9 od 17. rujna 2024., 9. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika ABC, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-703/2023- 9 od 17. rujna 2024. na način da se za postupanje u ovoj pravnoj stvari kao mjesno nadležan sud određuje Općinski sud u Rijeci.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 17/19,80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 93,75 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Naime, okolnost što sud prvog stupnja nije vezano za tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti proveo dokaz saslušanjem stranaka ne znači da su stranke na taj način onemogućene u raspravljanju. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti dostavljen je tužiteljici, ona se na isti nije očitovala te je održano i pripremno ročište na kojem je tužiteljica imala mogućnost očitovanja na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, no ni tada se na takav prigovor nije očitovala. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio na temelju navoda iznesenih u prigovoru mjesne nenadležnosti i činjenica koje su sudu poznate. Također, žalbeni navodi da u odnosu na navedeni prigovor mjesne nenadležnosti nije proveden kontradiktorni postupak, ne mogu se prihvatiti kao osnovani budući da je upravo dostavljanjem prigovora mjesne nenadležnosti tužiteljici te održavanjem pripremnog ročišta na kojem je ista imala mogućnost očitovanja na takav prigovor, ostvareno načelo kontradiktornosti u smislu čl. 5. st. 1. ZPP-a.
4.1. Nadalje, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Ovo stoga što je izreka istog jasna i razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
5. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uz obrazloženje da je Ugovor o kreditu broj 51400607-5102553108 od 2. kolovoza 2005. zaključen na unaprijed formuliranom obrascu, da odredba čl. 16. Ugovora o kreditu, kojom je u slučaju spora između stranaka ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženika, predstavlja odredbu o kojoj se nije posebno pregovaralo te da tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj te odredbe jer ju je unaprijed formulirao tuženik. Sud, nadalje, navodi da je tuženik takvom prorogacijskom klauzulom za sebe ugovorio nadležnost bližeg suda i bitno manje troškove, na koji način je uzrokovao znatnu financijsku i procesnopravnu neravnotežu između stranaka, budući da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a tuženik sjedište u [adresa]. Stoga, sud prvog stupnja zaključuje da se radi o nepoštenoj, a time i ništenoj odredbi, sve sukladno čl. 81., 82., 83. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te zaključuje da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan, odnosno da je tužiteljica tužbu pravilno podnijela sudu nadležnom prema njezinom prebivalištu, sukladno čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23 – dalje: ZPK), koja odredba, iako je stupila na snagu tek 30. rujna 2015., predstavlja procesnu odredbu koja se ima primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon njezinog stupanja na snagu odlučuje o sudskoj nadležnosti, bez obzira na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Pritom sud prvog stupnja napominje da je tužiteljica tužbu podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ali da je Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje: ZS) donio odluku o svrsishodnoj delegaciji predmetnog spisa na način da je odredio da je za postupanje u istom stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Zlataru umjesto Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a što nije od utjecaja na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
6. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, sporna ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti predstavlja odredbu o kojoj se nije posebno pregovaralo te da tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj te odredbe jer ju je unaprijed formulirao tuženik. Pritom valja reći da identične odredbe sadrži i čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22 i 59/23), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, a ti Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
7. Međutim, tužiteljica ni u tužbi ni nakon dostave tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda nije iznijela nikakve činjenice niti okolnosti iz kojih bi proizlazilo da odredba čl. 16. Ugovora o kreditu kojom je u slučaju spora između stranaka ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženika nepoštena, odnosno da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
7.1. Pritom valja reći i to da se sud prvog stupnja u svojoj odluci pogrešno poziva na primjenu odredbe čl. 19.l ZPK-a, budući da se radi o odredbi koja uređuje pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkog ugovora, a što nije slučaj u ovom predmetu.
8. Stoga, kako je u odgovoru na tužbu tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, odnosno stvarno nadležnog suda u Rijeci, koji sud je i općemjesno nadležan prema odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a, a tužiteljica tijekom postupka, iako je imala mogućnosti, nije iznijela nikakve činjenične okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se u konkretnoj pravnoj stvari ne može primijeniti odredba čl. 16. Ugovora o kreditu, niti se pozivala na primjenu odredbe čl. 59. ZPP-a, proizlazi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Zlataru odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu kojem je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu, a koji predmet je na temelju čl. 11. st. 1. ZS-a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustupljen Općinskom sudu u Zlataru.
9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te odrediti da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
10. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 9. prosinca 2024.
Sudac
Nikola Ramušćak
