Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-291/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice SP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Marijanu Fosinu, Božici Petak Vujec i Andreji Fosin odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Sanji Porobija odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka u IV izrijeke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-395/2022-43 od 7. veljače 2024., dana 9. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluke o trošku u stavku IV izrijeke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P- 395/2022-43 od 7. veljače 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.741,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 7. veljače 2024. kao dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava odluka o trošku u stavku IV izrijeke navedene prvostupanjske presude u preostalom dijelu , na način da se tužiteljica odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu 937,50 EUR, kao s neosnovanim.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 34,32 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom sudu prvog stupnja poslovni broj P-395/2022-43 od 7. veljače 2024. u stavku IV izrijeke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.678,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 7. veljače 2024. kao dana donošenja ove presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke o troškovima postupka u stavku IV izrijeke prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) i odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Tarifa), s prijedlogom sa sud drugo stupnja preinači odluku o trošku u stavku IV izrijeke pobijane presude na način da odbije tužitelja s njegovim zahtjevom za naknadu parničnog troška u dijelu koji mu ne pripada, a tuženiku dosudi već zatražene troškove u razmjerno dijelu te trošak stava žalbe u iznosu 100,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 25,00 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 46,62 EUR što ukupno iznosi 171,62 EUR.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Odredbom članak 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja o troškovima postupka u stavku IV izrijeke prvostupanjske presude, u granicama razloga označenih u žalbi tuženika, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, te prema stavku 2. ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7. Prema Tbr. 9. točka 1. Tarife za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavno stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7.t točka 1., 3. i 7.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao nagradu za zastupanje na ročištima dana 31.3.2022. i dana 24.1.2024. jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari i stoga prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u vezi Tbr. 42. Tarife tužiteljici pripada nagrada za zastupanje na ročištu 31. ožujka 2022. u priznatom iznosu od 187,50 EUR, a na ročištu 24. siječnja 2024. u priznatom iznosu 250,00 EUR.

9. Žalbene tvrdnje tuženika o tome da je prvostupanjska presuda donijeta isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, pa da osim tužbe, niti jedan od podnesaka tužiteljice i prisustvovanje na ročištima (osim na ročištu 26. listopada 2020. i 5. svibnja 2021.) ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodana vrijednost utjecale na rezultat raspravljanja i sadržaj presude, ne mogu se prihvatiti kao osnovane jer ne proizlaze iz spisa predmeta.

10. Međutim, osnovano ukazuje tuženik u žalbi da je prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška, pogrešno sud prvog stupnja primijenio Tbr. 8. točka 1. Tarife kada je tužiteljici osim za četiri obrazložena podneska – za svaki po 250,00 EUR, priznao nagradu za narednih pet obrazloženih podneska s PDV-om, dakle za podneske od 5.9.2019., od 5.10.2019., od 13.8.2020., od 30.3.2021. i od 2.7.2021. -za svaki po 187,50 eura što ukupno iznosi 937,50 EUR.

11. Prema odredbi članka 164. stavak 6. ZPP-a u slučaju iz članka 158. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

11.1. Prema odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

12. Obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice sastoji od deklaratornog dijela za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i posljedično tome zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa, da je tužiteljica nakon provedenih financijskih vještačenja smanjila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu, no da tuženik nakon primitka podnesaka kojim je tužiteljica smanjivala svoj zahtjev za isplatu, nije zatražio naknadu troškova postupka prema odredbi članka 164. stavak 6. ZPP-a, pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a te pravilno zaključio da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok tuženik neosnovano u žalbi smatra da je prilikom odlučivanja o troškovima postupka pogrešno primijenjena odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a i odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

13. Pogrešno tuženik u žalbi smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu parničnih troškova jer je njezin punomoćnik troškovnik predao neposredno u spis na ročištu prije zaključenje glavne rasprave, a što da je protivno odredbi članka 106.a stavak 5. ZPP-a kojom je propisano da su punomoćnici dužni uvijek podneske podnositi u elektroničkom obliku. Ovo stoga što je punomoćnik tužiteljice neposrednom predajom troškovnika u spis postupio prema odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da je stranka zahtjev za naknadu troškova dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

14. Tuženik je u konačnici spor izgubio, pa nema pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv prvostupanjske presude broj P-327/2019-78 od 20. travnja 2022. koja je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-416/2022-2 od 28. rujna 2022., a to što troškovi parničnog postupka premašuju dosuđeni iznos preplate nije odlučno jer se tužbeni zahtjev sastoji i od deklaratornog dijela.

15. Slijedom svega iznijetoga valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi odredbe članka 167. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku o trošku u stavku IV izrijeke pobijane presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.741,31 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) tekućim od donošenja prvostupanjske presude 7. veljače 2024. pa do isplate, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ovog rješenja, dok je u preostalom dijelu valjalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka u stavku IV izrijeke prvostupanjske presude za iznos 937,50 EUR i za taj iznos odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan te odlučiti kao u stavku 2. izrijeke ovog rješenja.

16. Budući da je tuženik sa žalbom uspio oko 20%, temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tuženiku je priznat razmjerni dio žalbenog troška u iznosu 34,32 EUR, te je odlučeno kao u stavku III izrijeke ovog rješenja.

17. U nepobijanom dijelu pod stavkom I, II i III izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a).

U Karlovcu 9. prosinca 2024.

Sutkinja

Vinka Vrančić