koiu REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pr-14/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 11. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 6. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 9.884,23 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama

na iznos od 117,53 EUR od 15.08.2017. pa do isplate

na iznos od 214,67 EUR od 15.09.2017. pa do isplate

na iznos od 156,84 EUR od 15.10.2017. pa do isplate

na iznos od 150,31 EUR od 15.11.2017. pa do isplate

na iznos od 110,42 EUR od 15.01.2018. pa do isplate

na iznos od 192,47 EUR od 15.02.2018. pa do isplate

na iznos od 168,66 EUR od 15.03.2018. pa do isplate

na iznos od 153,34 EUR od 15.04.2018. pa do isplate

na iznos od 160,61 EUR od 15.05.2018. pa do isplate

na iznos od 146,65 EUR od 15.06.2018. pa do isplate

na iznos od 160,61 EUR od 15.07.2018. pa do isplate

na iznos od 146,65 EUR od 15.09.2018. pa do isplate

na iznos od 168,80 EUR od 15.10.2018. pa do isplate

na iznos od 46,05 EUR od 15.11.2018. pa do isplate

na iznos od 154,05 EUR od 15.12.2018. pa do isplate

na iznos od 161,39 EUR od 15.01.2019. pa do isplate

na iznos od 151,78 EUR od 15.02.2019. pa do isplate

na iznos od 174,54 EUR od 15.03.2019. pa do isplate

na iznos od 166,22 EUR od 15.04.2019. pa do isplate

na iznos od 238,01 EUR od 15.05.2019. pa do isplate

na iznos od 151,78 EUR od 15.06.2019. pa do isplate

na iznos od 174,54 EUR od 15.07.2019. pa do isplate

na iznos od 132,80 EUR od 15.08.2019. pa do isplate

na iznos od 178,51 EUR od 15.09.2019. pa do isplate

na iznos od 169,68 EUR od 15.10.2019. pa do isplate

na iznos od 155,55 EUR od 15.11.2019. pa do isplate

na iznos od 173,32 EUR od 15.12.2019. pa do isplate

na iznos od 165,43 EUR od 15.01.2020. pa do isplate

na iznos od 161,39 EUR od 15.02.2020. pa do isplate

na iznos od 185,62 EUR od 15.03.2020. pa do isplate

na iznos od 168,73 EUR od 15.04.2020. pa do isplate

na iznos od 168,73 EUR od 15.05.2020. pa do isplate

na iznos od 176,78 EUR od 15.06.2020. pa do isplate

na iznos od 210,91 EUR od 15.07.2020. pa do isplate

na iznos od 353,57 EUR od 15.09.2020. pa do isplate

na iznos od 181,23 EUR od 15.11.2020. pa do isplate

na iznos od 237,33 EUR od 15.12.2020. pa do isplate

na iznos od 205,85 EUR od 15.01.2021. pa do isplate

na iznos od 259,23 EUR od 15.02.2021. pa do isplate

na iznos od 56,36 EUR od 15.04.2021. pa do isplate

na iznos od 247,46 EUR od 15.05.2021. pa do isplate

na iznos od 185,16 EUR od 15.06.2021. pa do isplate

na iznos od 188,54 EUR od 15.07.2021. pa do isplate

na iznos od 188,54 EUR od 15.08.2021. pa do isplate

na iznos od 188,54 EUR od 15.09.2021. pa do isplate

na iznos od 188,67 EUR od 15.10.2021. pa do isplate

na iznos od 198,43 EUR od 15.11.2021. pa do isplate

na iznos od 189,42 EUR od 15.12.2021. pa do isplate

na iznos od 181,17 EUR od 15.01.2022, pa do isplate

na iznos od 198,43 EUR od 15.02.2022, pa do isplate

na iznos od 208,35 EUR od 15.03.2022, pa do isplate

na iznos od 181,17 EUR od 15.04.2022, pa do isplate

na iznos od 74,41 EUR od 15.05.2022. pa do isplate

na iznos od 320,12 EUR od 15.06.2022, pa do isplate

na iznos od 197,00 EUR od 15.07.2022, pa do isplate

na iznos od 141,88 EUR od 15.08.2022. pa do isplate

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se djelomice kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 da tužitelju VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 01. srpnja 2017. godine do 31. srpnja 2022. godine isplati iznos od 2.917,64 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama

na iznos od 24,48 EUR od 15. kolovoza 2017. godine pa do isplate na iznos od 67,08 EUR od 15. rujna 2017. godine pa do isplate na iznos od 49,01 EUR od 15. listopada 2017. godine pa do isplate na iznos od 46,97 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate na iznos od 18,82 EUR od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 28,64 EUR od 15. veljače 2018. godine pa do isplate na iznos od 52,71 EUR od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate na iznos od 47,92 EUR od 15. travnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 50,19 EUR od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 45,83 EUR od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 50,19 EUR od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate na iznos od 45,83 EUR od 15. rujna 2018. godine pa do isplate na iznos od 26,37 EUR od 15. listopada 2018. godine pa do isplate na iznos od 28,73 EUR od 15. studenog 2018. godine pa do isplate na iznos od 48,14 EUR od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 50,43 EUR od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 47,43 EUR od 15. veljače 2019. godine pa do isplate na iznos od 54,54 EUR od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate na iznos od 25,97 EUR od 15. travnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 74,38 EUR od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 47,43 EUR od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 54,54 EUR od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate na iznos od 35,57 EUR od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate na iznos od 61,98 EUR od 15. rujna 2019. godine pa do isplate na iznos od 53,03 EUR od 15. listopada 2019. godine pa do isplate na iznos od 48,61 EUR od 15. studenog 2019. godine pa do isplate na iznos od 54,16 EUR od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 51,70 EUR od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 50,43 EUR od 15. veljače 2020. godine pa do isplate na iznos od 58,01 EUR od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate na iznos od 52,73 EUR od 15. travnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 52.73 EUR od 15. svibnja 2020. godine do isplate

na iznos od 55,24 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 52,73 EUR od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate na iznos od 110,49 EUR od 15. rujna 2020. godine pa do isplate na iznos od 56,64 EUR od 15. studenoga 2020. godine pa do isplate na iznos od 59,33 EUR od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 47,40 EUR od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 69,44 EUR od 15. veljače 2021. godine pa do isplate na iznos od 35,22 EUR od 15. travnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 66,28 EUR od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 54,01 EUR od 15. lipnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 58,92 EUR od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate na iznos od 58,92 EUR od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate na iznos od 58,92 EUR od 15. rujna 2021. godine pa do isplate na iznos od 58,96 EUR od 15. listopada 2021. godine pa do isplate na iznos od 62,01 EUR od 15. studenog 2021. godine pa do isplate na iznos od 59,19 EUR od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 56,61 EUR od 15. siječnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 62,01 EUR od 15. veljače 2022. godine pa do isplate na iznos od 65,11 EUR od 15. ožujka 2022. godine pa do isplate na iznos od 56,61 EUR od 15. travnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 15,50 EUR od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 107,73 EUR od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 61,56 EUR od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate na iznos od 24,18 EUR od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana da tužitelju VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.272,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja ove presude 6. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan za iznos od 878,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj VV podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je odlukama tuženice u razdoblju počev od 1. lipnja 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, i to na ustrojbenom mjestu zrakoplovni tehničar u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „dežurnog borbenog dvojca“ kada poslove obavlja u specifičnom obliku dežurstva koje traje sedam dana neprekidno. Zatim tužitelj upućuje na pojedine propise kojima je određeno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba i pravo na slobodne dane, a osobito odredbe čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju u slučaju kada dežurstvo u sustavu dežurnog borbenog dvojca traje pet i više dana, tada djelatne vojne osobe za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječu pravo na korištenje jednog slobodnog dana, a za svaki dan dežurstva u neradni dan također jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od srpnja 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 29. srpnja 2022. (list 10-12) tuženica nije omogućila korištenje ukupno 165 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene slobodne dane.

1.2 Tužitelj zatim opisuje kako je tijekom sedmodnevnih dežurstava na svom radnom mjestu bio nazočan neprekidno sedam dana u kontinuitetu, pri čemu ni zbog kojeg razloga nije smio napuštati mjesto rada. Uslijed takvog radnog angažmana odnosno samog režima rada tužitelj nije imao mogućnost korištenja dnevnog odmora. Prema odredbama čl. XI Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelj je u dane dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca zbog posebnog rasporeda radnog vremena imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta. Budući da mu tuženica nije omogućila korištenje dnevnih odmora, tužitelj u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene dnevne odmore.

1.3 Po primitku potrebne dokumentacije dostavljene po tuženici, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je konačno tužbeni zahtjev po osnovama i visini definirao u podnesku od 11. listopada 2024. (list 175-179). Ovo na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 9.884,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te isplatu bruto iznosa od 2.917,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate. Tužitelj je potraživao i parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.

2.1 U odgovoru na tužbu (list 16-18) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica je potvrdila da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca sedam uzastopnih dana, kako se to i tvrdi u tužbi. U vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Međutim tuženica osporava da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana, i tvrdi da je tužitelj koristio dnevnu stanku u trajanju kako je definirana propisima. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je donio Odluku od 28. prosinca 2015. (list 4, list 53-54, list 59) prema kojoj zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 15. siječnja 2016. (list 56-57), od 21. siječnja 2016. (list 51-52), od 13. srpnja 2016. (list 60) i od 14. srpnja 2020. (list 62-63).

2,2 Što se tiče korištenja dnevnog odmora, tuženica izričito tvrdi da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora. Pojašnjava da dežuranje u režimu dežurnog borbenog dvojca predstavlja rad prema posebnom rasporedu iz točke XIII Odluke o rasporedu radnog vremena, pri čemu je tužitelju u skladu s tim istim propisima bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora. Ovo stoga što su tužitelju (kao i svim drugim djelatnim vojnim osobama u sastavu dežurnog borbenog dvojca) osigurani obroci prema Pravilniku o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18), iz čega je vidljivo da je tužitelj konzumirajući obroke logično i koristio dnevni odmor. Činjenica da vrijeme korištenja dnevnog odmora nigdje nije pismeno evidentirano niti postoji propis koji bi to nalagao, po shvaćanju tuženice nije dokaz da tužitelj nije koristio dnevni odmor, što je uostalom i pravni stav sudova.

2.3 Zbog ovih razloga tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. 3 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane osnovan pa je presuđeno kao pod toč. I izreke, dok po osnovi naknade za neiskorištene dnevne odmore tužbeni zahtjev nije osnovan i presuđeno je kao pod toč. II izreke.

4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj VV (list 134) je opisao svoj način rada u režimu dežurnog borbenog dvojca, pa tako navodi da dežurni borbeni dvojac čine dva zrakoplova, dva pilota, i sedam zrakoplovnih tehničara. Dužnost zrakoplovnih tehničara je osigurati da u slučaju uzbune oba dežurna zrakoplova u bilo kojem trenutku mogu poletjeti i pravodobno intervenirati. Ovo vrijedi samo za razdoblje dnevne svjetlosti, jer su noću tehničari slobodni od bilo kakve obveze. Postoje vježbovne i borbene uzbune, a u praksi traju sat i pol do dva sata, ovisno o tome da li je zrakoplov doista poletio. Uzbuna se može oglasiti bilo kada, pa u tom slučaju svi u dežurstvu odmah prekidaju svoje aktivnosti i postupaju prema pravilima uzbune. Logično, u tom slučaju prekida se odnosno za vrijeme uzbune onemogućuje korištenje dnevne stanke. Vježbovne uzbune održavaju se u prosjeku jednom tjedno, a borbene uzbune od zgode do zgode. Tako je moguće da borbenih uzbuna bude nekoliko u jednom istom danu, a nakon toga tri dana ne bude niti jedne. Tuženica je članovima dežurnog borbenog dvojca organizirala dovoženje obroka u prostorije gdje se odvija dežurstvo, ali konzumaciju obroka prekida oglašena uzbuna, pa se konzumacija obroka nastavlja nakon završetka uzbune. Poznato mu je da postoji pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, i nema saznanja o nekoj odluci ministra koja bi govorila suprotno. Vrijeme za dnevnu stanku nije ni na koji način regulirano.

4.2 Svjedok UV (list 133-134) radi na radnom mjestu zrakoplovnog tehničara kao i tužitelj, pa odatle ima saznanja o režimu rada i radnom vremenu u dežurstvu borbenog dvojca, te je iskazao je u bitnome isto kao i tužitelj. Opisao je uobičajeni dan dežurstva sa svim obvezama zrakoplovnih tehničara koji održavaju zrakoplov, i navodi kako se zrakoplovnim tehničarima koji rade u režimu dežurnog borbenog dvojca tek „u najnovije vrijeme“ odobrava korištenje slobodnih dana. Korištenje dnevne stanke također je opisao istovjetno tužitelju. I sam je kao tužitelj pokrenuo parnicu s istovjetnim predmetom spora kao tužitelj u ovoj pravnoj stvari.

4.3 Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici sa iskazima svjedoka JV, FV, i BV sa zapisnika od 5. lipnja 2023. u parnici ovog suda Pr-14/2023. sa istovjetnim predmetom spora (list 130-133). Svjedok SV je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a od 2016. do 2018. bio je zapovjednik zrakoplovne baze koja je bila sjedište dežurnog borbenog dvojca. Poznaje tužitelja i druge zrakoplovne tehničare i ima saznanja o režimu rada i radnog angažmana djelatnih vojnih osoba u dežurstvu borbenog dvojca. Objasnio je da dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara različitih specijalnosti. Tijekom sedmodnevnog neprekidnog dežurstva svi moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo za dnevne svjetlosti. Tijekom dnevne svjetlosti svi tehničari moraju biti spremni izvesti bilo kakav rad na avionima kako bi oba aviona u svakom trenutku bili spremni za polijetanje. Isto tako moraju biti spremni opslužiti avion nakon slijetanja. To vrijedi za razdoblje dnevne svjetlosti stoga što avioni polijeću samo za dnevne svjetlosti, pa su po noći svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra, i kroz to vrijeme mogu i napustiti zrakoplovnu bazu. Svakoga dana tri puta se dovoze obroci za vojne osobe angažirane u dežurnom borbenom dvojcu u njihov dio vojarne. Prema tome zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno gablec. U bitnome istovjetno je iskazao zapovjenik 91. krila svjedok EV, uz još potvrdu da zrakoplovni tehničari po osnovi dežurstva u sastavu borbenog dvojca nisu koristili slobodne dane. Svjedok BV je pilot koji dežura u sastavu dežurnog borbenog dvojca tako da ima saznanja o tom režimu rada. U svojem iskazu opisao je režim rada u ovoj vrsti dežurstva u bitnome istovjetno kao svjedoci SV i EV, samo uz još neke detalje u vezi vježbovnih i borbenih uzbuna.

4.4 Sud prihvaća kao istinite u najvećem dijelu iskaze tužitelja i svjedoka UV, i u cijelosti svjedoka JV, FV i BV. Iskaze tužitelja i svjedoka UV sud ne prihvaća kao istinite samo u dijelu kada iskazuju o korištenju dnevnog odmora, jer su u tom dijelu ti iskazi neuvjerljivi kada tvrde da u dežurstvu u režimu dežurnog borbenog dvojca uopće nije bilo vremena za korištenje dnevnog odmora. O svim drugim bitnim činjenicama tužitelj i svi svjedoci su iskazali suglasno.

4.5 Iz ovih (u tom pitanju) suglasnih iskaza, iz odgovora na tužbu, kao i odluka o rasporedu (list 6-9) proizlazi nesporna bitna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, kao zrakoplovni tehničar u specifičnom režimu rada pod nazivom „dežurstvo borbenog dvojca“ zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora. Među strankama nije sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada.

5.1 Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u dežurstvu borbenog dvojca. Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe ovog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme, dnevni odmor, niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. Zbog toga su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni prema ovlaštenju iz čl. 153 st. 3 spomenutog Zakona. Ove zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.

5.2 Tako je koristeći ova ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH ministar obrane za razdoblje počev od 1. lipnja 2014. pa na dalje donio Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. Prema ovoj Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumjeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rsporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. st. 3 Odluke). Radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, i to dežurstvo iz čl. XIII st. 1 Odluke, odnosno konkretno tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora kao „dežurni borbeni dvojac“. Prema odredbama čl. XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodni dan, kako ispravno tvrdi tužitelj.

5.3 Tijekom postupka nije bilo sporno da tijekom utuženog razdoblja po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tuženica tužitelju nije priznala pravo na slobodne dane, niti je uostalom tuženica tijekom postupka tvrdila drugačije. Isto tako među strankama nije sporno (list 128) da tužitelj po osnovi dežurstva u „dežurnom borbenom dvojcu“ nikada nije iskoristio niti jedan slobodan dan. Tijekom postupka tuženica se pozivala i na Odluku od 28. prosinca 2015. o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu (list 4, list 53-54, list 58) koja u toč. IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu. Tako prema pravnom shvaćanju ovoga suda obzirom na utuženo razdoblje (srpanj 2017. – srpanj 2022.) ta Odluka ne dolazi do primjene u ovom konkretnom slučaju.

5.4 U obrazloženju svog pravnog stava tuženica se također pozivala i na zapovjedi (list 56-57, list 51-52, list 60, list 138-139, list 140-141, list 142-143, list 144- 145, list 146-147, list 61-62) donesene po zapovjednicima odgovarajuće razine. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u relevantnom podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju već citirana Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama RH. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Tu ništa ne mijenja što zapovjednici određene razine prema odredbama čl. V st. 3 Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovjed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.

5.5 Dakle prema pravnom shvaćanju ovoga suda po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj je ostvario pravo na korištenje slobodnih dana suglasno odredbama čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan. Kako tuženica nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana po ovoj osnovi, duguje tužitelju isplatiti novčanu naknadu za te neiskorištene slobodne dane.

6.1 Što se tiče korištenja dnevnog odmora (dnevne stanke), prema odredbama čl. VIII st. 1 Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta. Međutim, tužitelj je radio u dežurstvu u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, što je svakako radno vrijeme prema posebnom rasporedu. U tom slučaju je tužitelj po shvaćanju ovoga suda imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta (ili dva puta po 30 minuta). Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena za djelatne vojne osobe koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca posebno ne regulira trajanje dnevnog odmora, kao primjerice u slučaju smjenskog rada (čl. X Odluke), ili rada u turnusu (čl. XI Odluke). Ipak, budući radno vrijeme u dežurstvu u sastavu borbenog dvojca predstavlja radno vremenu prema posebnom rasporedu, to znači da je i tužitelj imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta (ili dva puta po 30 minuta).

6.2 Odluka o rasporedu radnog vremena u čl. XXV-XXVa sadrži odredbe o evidenciji radnog vremena, kojim odredbama nije predviđena obveza evidentiranja korištenja dnevnog odmora. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17) u čl. 8 st. 1 sadrži odredbe kojima se poslodavca obvezuje da vodi evidenciju nenazočnosti na radu. Kako se dnevni odmor uračunava u radno vrijeme, time se dnevni odmor razlikuje od drugih odmora koji se ne uračunavaju u radno vrijeme (tjedni odmor, godišnji odmor). Prema tome vrijeme korištenja dnevnog odmora nije vrijeme nenazočnosti na radu, pa iz svega slijedi zaključak da poslodavac odnosno ovdje tuženica nije dužna voditi evidenciju o korištenju dnevnih odmora.

6.3 Tijekom postupka iz iskaza tužitelja i svjedoka UV sud je utvrdio da djelatne vojne osobe dežurne u sustavu dežurnog borbenog dvojca u pojedinim iznimnim situacijama uzbune odnosno nužnosti hitnog polijetanja aviona (dakle zbog prirode posla) ne mogu koristiti dnevni odmor, ili ga moraju prekinuti kroz vrijeme trajanja uzbune. Sporne činjenice bio je dužan dokazati tužitelj, međutim tužitelj ničim nije dokazao broj takvih slučajeva neiskorištenih dnevnih odmora. Sud ne prihvaća kao istinitu krajnje neuvjerljivu tvrdnju tužitelja, da kroz cijelo utuženo razdoblje od pet godina nije iskoristio niti jedan dnevni odmor. Obzirom na režim rada u dežurstvu borbenog dvojca kako ga je opisao sam tužitelj i svjedoci SV, EV i BV zaista logički nije moguće da tužitelj (kao i druge djelatne vojne osobe koje su radile u dežurstvu borbenog dvojca) uslijed velikog intenziteta radne angažiranosti nisu mogli koristiti dnevne stanke. Svjedok UV u svojem iskazu spominje (list 134) da u slučaju kada nema nikakvih dužnosti u vojarni boravi u dnevnom boravku, gdje netko čita, netko gleda televiziju, netko se bavi mobitelom. U hangaru za zrakoplove koristi se improvizirano igralište za badminton. Sve su to sadržaji odnosno prostori i aktivnosti povezane upravo sa odmorom i slobodnim vremenom, pa su iskaz tužitelja i svjedoka UV u dijelu kada govore o nekorištenju dnevne stanke krajnje neuvjerljivi. Ovo tim više što noću odnosno u vrijeme mraka tužitelj niti nije imao bilo kakvih zaduženja. Zbog toga prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelj nema pravo na naknadu za neiskorištene dnevne odmore (dnevne stanke) jer je te odmore (stanke) po viđenju ovoga suda tužitelj ipak koristio, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II izreke odbijen kao neosnovan.

7.1 Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana (kao i na okolnost protuvrijednosti neiskorištene dnevne stanke), proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 26. rujna 2024. (list 156-166).

7.2 Vještak Vatroslav Zovko u nalazu prvo precizno navodi koju je dokumentaciju iz spisa predmeta analizirao i koje je propise pri vještačenju primjenio. Kako bi udovoljio zadatku vještačenja, vještak je prvo izračunao osnovnu plaću tužitelja po mjesecima kroz utuženo razdoblje. Iz dokumentacije u spisu predmeta vještak je utvrdio radna mjesta na koja je tužitelj bio raspoređivan, osobni čin tužitelja u pojedinim razdobljima, uzeo u obzir s tim povezane promjene koeficijenta radnog mjesta, i ostvareni radni staž. Osnovnu plaću tužitelja po mjesecima od srpnja 2017. do srpnja 2022. vještak je prikazao u tablici 1 (list 161-162). Što se tiče slobodnih dana, vještak je uzeo u obzir očitovanje tuženice iz podneska od 12. svibnja 2024. (list 127- 128) u kojem tuženica ne spori da je tužitelj doduše koristio slobodne dane, ali po drugim osnovama a ne po osnovi dežuranja u dežurnom borbenom dvojcu. Stoga je vještak na temelju liste angažiranosti tužitelja u dežurstvu dežurnog borbenog dvojca u utuženom razdoblju (list 49) sastavio izračun novčane protuvrijednosti neiskorištenih slobodnih dana u ukupnom iznosu od 9.884,23 EUR, i prezentirao ga po mjesecima u tablici 2 (list 163-164).

7.3 Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, te na temelju izračuna vještaka sadržanog u nalazu i mišljenju konačno formulirao tužbeni zahtjev (list 175-179). Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka (list 172-174), ali ne u pogledu matematičke točnosti izračuna vještaka u tablicama nalaza i mišljenja, već su prigovori tuženice isključivo pravne naravi. Kazano u najkraćem, tuženica zapravo ponavlja svoje navode iz odgovora na tužbu, koji se mogu svesti na konstataciju da tužitelj uopće nema pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu. Takav pravni stav tuženice ne može se prihvatiti iz razloga kako je već obrazloženo gore pod toč. 5. Obzirom na takav pravni stav, tuženica se suglasila (list 182) sa čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka i nije inzistirala da vještak dopunski usmeno vještači.

7.4 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, jer je vještak u svakom dijelu nalaza i mišljenja i u svakom navodu jasan i nedvosmislen. Vještak je za svoje izračuna dao i logično obrazloženje, a tuženica nije osporila matematičku točnost izračuna sadržanih u mišljenju vještaka. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je formulirao tužbeni zahtjev, koji je u dijelu koji se odnosi na naknadu za neiskorištene slobodne dane sud usvojio kao osnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke.

8.1 Pod točkom III izreke sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 175-179) potraživao isplatu ukupnog iznosa 12.801,87 EUR, od čega mu je pod točkom I izreke dosuđen iznos od 9.884,23 EUR. To znači da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 77% tužbenog zahtjeva, pa je prema tome tuženica uspjela u sporu u omjeru od 23%. Kad se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženice, preostaje omjer od 54% u kojem omjeru tuženica duguje tužitelju naknaditi troškove postupka.

8.2 Tužitelj je troškovnikom (list 184) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Troškovi se sastoje od troškova vještačenja 300,00 EUR i troškova zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife 1.950,00 EUR, polazeći od vrijednosti predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora 200,00 EUR po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog dopisa 50,00 EUR, sastavljanje tužbe 200,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja tri obrazložena podneska 200,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, pristupa na tri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 200,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjtničke Tarife, i ročišta za objavu i uručenje presude 100,00 EUR po Tbr. 9.3 odvjetničke Tarife. Tužitelj je prema odredbama čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama u ovoj parnici oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

8.3 Primjenom odredama čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak sastavljanja dopisa od 19. prosinca 2022. (list 14, poleđina) u iznosu od 50,00 EUR, jer se ne radi o prijedlogu iz Tbr. 28 odvjetničke Tarife, niti o podnesku iz ove parnice, niti uostalom o potrebnom trošku.

8.4 O trošku zastupanja koji se odnosi na pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 EUR sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.

8.5 Trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR sud je tužitelju dosudio u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer nakon što je tuženica osporila osnovu i visinu cjelokupnog tužbenog zahtjeva bez ovog dokaza tužitelj ne bi mogao dokazati visinu niti jednog dijela tužbenog zahtjeva.

8.6 Sve druge troškove zastupanja sud je tužitelju dosudio razmjerno uspjehu u sporu, u iznosu od 972,00 EUR. To se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanje tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, te pristupa na tri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjtničke Tarife. Ovi troškovi učinjeni su izravno u toku i u povodu spora, a bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu.

8.7 Zaključno, sud je tuženici naložio da tužitelju naknadi trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i trošak zastupanja u iznosu od 972,00 EUR, ili ukupno 1.272,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen za iznos od 878,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

U Ivanić-Gradu, 6. prosinca 2024.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.