Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1220/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja AR iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Kelemen, odvjetnik u Zagrebu, Trg svibanjskih žrtava 1995. br. 2, protiv protivnika osiguranja ĐR iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1653/2024-2 od 30. travnja 2024., 6. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja ĐR, kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1653/2024-2 od 30. travnja 2024., u dijelu kojim je određeno predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja, za iznos od 2.799,62 eura.

II. Uvažava se žalba protivnika osiguranja, kao djelomično osnovana te se preinačuje navedeno rješenje i rješava:

Odbija se prijedlog za određivanje predloženog osiguranja prema prijedlogu predlagatelja osiguranja od 25. travnja 2024., na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja, u dijelu kojim je određeno predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja, preko iznosa od 2.799,62 eura (za iznos od 2.799,62 eura).

III. Nalaže se predlagatelju osiguranja AR naknaditi protivniku osiguranja ĐR, trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-132/2018 od 12. siječnja 2015., koja je pravomoćna s danom 11. travnja 2017. i ovršna s danom 25. svibnja 2017., radi naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 5.599,24 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protivnik osiguranja zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 ,114/22 i 6/24, dalje: OZ), pozivajući se i na povrede OZ-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja osporava žalbene navode prorivnika osiguranja i predlaže žalbu odbiti. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 eura. .

4. Žalba protivnika osiguranja je djelomično osnovana.

5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Također, pobijanim rješenjem nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a.

7. Međutim, donošenjem pobijanog rješenja djelomično je pogrešno primijenjeno materijalnog prava jer je istim određeno osiguranje (u jednom dijelu) izvan okvira sadržaja navedene ovršne isprave.

8. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagatelja osiguranja od 25. travnja 2024. za određivanje osiguranja dospjele novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 5.599,24 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja.

9. Iz sadržaja prijedloga za osiguranje proizlazi da je predlagatelj osiguranja predložio donošenje rješenja o osiguranju na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-132/2018 od 12. siječnja 2015., i to u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnih troškova, kojom presudom je naloženo protivniku osiguranja, kao 1. tuženiku te MR, kao 2. tuženiku, naknaditi ĆR, kao tužiteljici, parnični trošak u iznosu od 42.187,50 kuna (prema sada važećoj valuti iznos od 5.599,24 eura).

10. Protivnik osiguranja žalbenim navodima ne spori postojanje ovršne isprave koja je specificirane u točki 1. prijedloga za osiguranje, već osporava visinu duga u odnosu na koju je zasnovano založno pravo, uz tvrdnju da je obveza na naknadu troškova postupka, djeljiva obveza koju predlagatelj osiguranja ima u odnosu na protivnika osiguranja i TR, a ne solidarna, pa da nije bilo uvjeta osnivati založno pravo radi osiguranja navedenih troškova u cijelosti, već u ½ dijela, čime bi taj iznos bio manji od 5.300,00 eura, u kojem slučaju bi zasnivanje založnog prava bilo nedopušteno sukladno odredbi čl. 290. u svezi s čl. 80.b OZ-a.

11. Osnovano, po stavu ovoga suda, protivnik osiguranja upire na to da iznos tražbine za koji je određeno prisilno zasnivanje založnog prava, ne proizlazi u cijelosti iz predmetne ovršne isprave.

12. Naime, iz ovršne isprave koja je priložena spisu - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-132/2018 od 12. siječnja 2015. (list 18- 25 spisa), proizlazi da je dvojici tuženika, između kojih je i protivnik osiguranja, naloženo da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 42.187,50 kuna (prema sada važećoj valuti iznos od 5.599,24 eura), pa osnovano protivnik osiguranja žalbenim navodima prigovara da se ne radi o solidarnoj obvezi na naknadu troškova postupka, čime se navedeni tuženici ne mogu smatrati solidarnim dužnicima.

13. Kako je odredbom čl. 196. OZ-a propisano da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, iz navedenog razloga nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za osiguranje prema protivniku osiguranja za cjelokupnu tražbinu predlagatelja osiguranja, čemu protivnik osiguranja žalbenim navodima osnovano prigovara.

14. Zbog tih razloga, s obzirom na to da u navedenoj ovršnoj ispravi nije određen način podjele duga između dužnika, niti je izrekom ovršne isprave određeno solidarno namirenje tražbine, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odredio osiguranje protiv protivnika osiguranja radi naplate cjelokupne gore navedene novčane tražbine predlagatelja osiguranja, sve to imajući u vidu da se radi o novčanoj tražbini koja je djeljiva u smislu čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), pa s obzirom na to da se pored protivnika osiguranja, kao dužnik pojavljuje i TR, u takvoj situaciji ne dolazi do primjene odredbe čl. 207. OZ-a, već se obveza iz ovršne isprave temeljem čl. 41. st. 2. ZOO-a dijeli između njih na jednake dijelove, tako da protivnik osiguranja može biti odgovorna samo za ½ dijela te obveze.

15. Međutim, preostali žalbeni navodi protivnika osiguranja kojima prigovara da u tom slučaju, jer se radi o tražbini koja ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, zasnivanje založnog prava ne bi bilo dopušteno sukladno odredbi čl. 290. u svezi s čl. 80.b OZ- a, nisu osnovani.

16. Naime, odredba čl. 290. OZ-a, a koja je u ovom predmetu mjerodavna s obzirom na vrijeme pokretanja postupka, glasi:

(1) Na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

(2) Na osiguranje tražbine ne primjenjuju se odredbe ovog Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovog Zakona.

(3) Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako se ovrha traži radi namirenja osigurane tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 5.300,00 eura bez obzira na zabilježbu ovršivosti tražbine u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima.

17. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, dopušteno je zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu glavnice od 2.799,62 eura (1/2 dijela od 5.599,24 eura), jer je citiranom odredbom u st.2. izričito propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz čl. 80.b toga Zakona. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 290. st. 3. OZ-a nije propisano da će sud obiti prijedlog za osiguranje na nekretnini ako se ovrha traži radi namirenja osigurane tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 5.300,00 eura (ranije 40.000,00 kuna), već je propisano da će pod tim uvjetima odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini.

18. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima protivnika osiguranja, u postupku radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnoga prava ne primjenjuje se odredba čl. 80.b OZ-a koja uređuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini, niti je sukladno odredbi čl. 290. st. 3. OZ-a neosnovan prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini jer je predmet osiguranja tražbina čija je glavnica manja od 5.300,00 eura.

19. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, imajući u vidu da je ovršnom ispravom naloženo dvojici dužnika djeljive (ne solidarne) obveze, nadoknaditi predlagatelju osiguranja, kao vjerovniku, ukupan iznos troška od 5.599,24 eura (ranije 42.187,50 kuna), što znači da na protivnika osiguranja otpada iznos od 2.799,62 eura, u odnosu na kojeg je u tom dijelu pravilno određeno osiguranje, valjalo je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu protivnika osiguranja odbiti kao djelomično neosnovanu i u tom dijelu potvrditi rješenje o osiguranju te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ovog drugostupanjskog rješenja, a u preostalom dijelu (za iznos osiguranja preko 2.799,62 eura), u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP-a, žalbu protivnika osiguranja uvažiti i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda odbijanjem prijedloga za osiguranje te odlučiti kao izreci ovog rješenja pod točkom II.

20. Odluka o zahtjevu protivnika osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a i 154. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 14. st. 5. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke te je protivniku osiguranja na teret predlagatelja osiguranja valjalo dosuditi troškove za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje Tarifa), Tbr. 13. toč. 1. u svezi s Tbr. 46. i 54., i to za sastavljanje žalbe u iznosu od 200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a (50,00 eura), iznosi 250,00 eura, što razmjerno uspjehu protivnika osigfuranja sa žalbom od 50%, u konačnome iznosi125,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Predlagatelju osiguranja nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža