REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-110/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Ayvens Croatia d.o.o. (ranije ALD Automotive d.o.o.), Veliko Polje, Betinska ulica 1, OIB: 45116797997, koje zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika HRVATSKE VODE, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 6. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, OIB 28921383001, naknaditi tužitelju Ayvens Croatia d.o.o. (ranije ALD Automotive d.o.o.), Veliko polje, Betinska 1, OIB 45116797997, iznos od 13.667,07 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 876,40 EUR od 24. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 440,03 EUR od 16. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 697,45 EUR od 6. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 11.653,19 EUR od 27. listopada 2022. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 727,83 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.288,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.219,98 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku, kao primatelju leasinga, povjerio četiri motorna vozila, sva četiri vozila marke Citroën, tipa Berlingo, reg. [registarska oznaka], ZG5642-HZ, ZG5639-HZ i ZG5467-HZ. Ugovori o leasingu sklopljeni su u provedbi postupka javne nabave tuženika kao javnog naručitelja uz primjenu odredbi općih uvjeta tužitelja, kao davatelja leasinga, za ugovore o operativnom leasingu s primjenom od 1. siječnja 2016. Sva četiri vozila su bila osigurana policom automobilskog kasko osiguranja kod Triglav osiguranje d.d. Ističe da tijekom trajanja korištenja vozila od strane tuženika, kao primatelja leasinga, došlo do uporabe vozila protivno ugovoru o leasingu jer primatelj leasinga nije primijenio dužni standard pažnje te je vozila koristio suprotno njihovoj namjeni i uputama prometujući izvan javnih cesta. Naime, prijavljivani su kvarovi u vidu samozapaljenja vozila. Pojašnjava da je ugovorna obveza tužitelja, kao davatelja leasinga, bila pružiti i održavati vozila, a zbog kretanja vozila izvan javnih cesta došlo je do nakupljanja sasušene trave u donjem, podnom dijelu vozila zbog čega se sasušena trava u kontaktu s užarenom površinom motora zapalila, pa se zbog navedenog požar proširio ili je spriječen samo uz nagorijevanje. Ističe da su osiguravatelju radi isplate osigurnine podnesene prijave ali je osiguravatelj otklonio sve prijave uz obrazloženje da su vozila neadekvatno uporabljana. Zbog navedenog, tužitelj je pokrenuo postupke osiguranja dokaza u odnosu na vozila reg. [registarska oznaka], OHZ i OHZ te je u svim postupcima osiguranja provedeno strojarsko-prometno vještačenje u kojem je utvrđena neadekvatna uporaba vozila izvan javnih prometnica. Osiguranje dokaza za vozilo reg. [registarska oznaka] nije poduzeto radi ekonomičnosti postupanja uslijed utvrđenog obrasca postupanja tuženika i konkretnog stanja vozila. Navodi da je na vozilima u vlasništvu tužitelja prouzročena šteta koju je tužitelj popravio i to na vozilima reg. [registarska oznaka], OHZ i OHZ, odnosno totalna šteta zbog izgorjelog vozila reg. [registarska oznaka]. Za troškove popravka, koje je platio serviseru, tužitelj je tuženiku ispostavio račune u ukupnom iznosu od 2.013,89 EUR dok su tuženiku prefakturirani samo stvarni troškovi i servisne usluge. Svi navedi računi uključuju i PDV jer je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a. Na vozilu reg. [registarska oznaka] nastupila je totalna šteta u iznosu od 12.381,03 EUR / 93.284,84 kn. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi ukupan iznos od 14.394,91 EUR sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je za štetu odgovoran osiguravatelj Triglav osiguranje d.d. Osporava osnovu i visinu. Navodi da tuženik u svojoj floti od 25 vozila nabavljenih na osnovu okvirnog sporazuma o nabavi je imao slučaj samozapaljenja/požara na šest vozila, pa tako na četiri vozila obuhvaćena ovom tužbom reg. [registarska oznaka], ZG5467-HZ, ZG5617- HZ i ZG5639-HZ, kao i na još dva vozila i to reg. [registarska oznaka] (nagorijevanje) i ZG5607-HZ (nagorijevanje, osiguravatelj namirio štetu). Poziva se na čl. 4. st. 1. t. 3. Općih uvjeta osiguravatelja. Osporava navod da je osiguravatelj otklonio isplate osigurnine zbog neadekvatne uporabe predmetnih motornih vozila. Osporava navode da su vještaci u postupcima osiguranja potvrdili neadekvatnu uporabu vozila izvan javnih prometnica. Ne spori činjenicu da su oba vještaka potvrdila da je šteta na vozilima posljedica požara. Ističe da je požar osigurani slučaj po općim uvjetima. Osporava navod da je tuženik vozila koristio protivno ugovoru o leasingu, suprotno njihovoj namjeni i uputama proizvođača. Ukazuje da je vozilo Citroën Berling Van u uputama za uporabu opisano kao vozilo primarno namijenjeno za vožnju na asfaltiranim cestama ali koje se može povremeno koristiti i na manje prohodnim putevima. Ukazuje da je u uputama za uporabu navedenog vozila naznačeno da vozio može voziti i na terenima poput blata, vlažne trave itd., pa i na snijegu i pijesku. Ujedno je u osnovnom vodiču naznačeno da se ne parkira i ne ostavlja upaljen motor na zapaljivoj površini, poput suhe trave, suhog lišća, papira ... jer je ispušni sustav vozila veoma vruć, čak i nekoliko minuta nakon zaustavljanja motora, postoji opasanost od požara. Nadalje, ističe da su se sva vozila samozapalila u tijeku vožnje po javnim prometnicama. Time je tuženik koristio predmetna vozila u skladu s potrebama i namjenom vozila koja je bila navedena u natječajnoj dokumentaciji. Tužitelj je znao da će se vozila koristiti i izvan javnih asfaltiranih cesta. Ukazuje da je tijekom postupka prethodnog savjetovanja jedan gospodarski subjekt C Automobil Import d.o.o. predložio izmjenu tehničkih specifikacija za vozila, a što je tuženik odbio uz obrazloženje da bi izmjena negativno utjecala na vozne karakteristike vozila jer se vozila koriste na specifičnim terenima, nerazvrstanim cestama, makadamima ... Navodi da je pojam nerazvrstane ceste definiran čl. 2. st. 1. t. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Poziva se na čl. 9. st. 7. Okvirnog sporazuma kojim je ugovoreno da u slučaju pojavljivanja istovjetnog kvara na više od tri vozila, iste marke i tipa, neovisno od podgrupi kojoj pripadaju je odabran ponuditelj, ovdje tužitelj, dužan otkloniti kvarove o svom trošku, što ne uključuje nestručno rukovanje i potrošni materijal. Nadalje, poziva se na čl. 10. st. 1. Okvirnog sporazuma kojim je propisano da je naručitelj, ovdje tuženik odgovoran isključivo za štetu koju uzrokuje korištenjem objekta leasinga suprotno zakonu i podzakonskim aktima ili namjeni. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj u podnesku od 13. ožujka 2023. navodi da je kod nekih vozila došlo do nagorijevanja motora u kojima se nalazio nepripadni materijal sasušene trave, lišća i granja, dok se požar dogodio samo na vozilu reg. [registarska oznaka]. Predlaže da sud obavijesti treću osobu Triglav osiguranje d.d. o otpočetoj parnici. Ukazuje da vožnja izvan prometnica uslijed koje dolazi do nakupljanja sasušene trave, lišća i granja u podvozju i motoru vozila nema element iznenadnosti i nikako nije neovisan od volje vozača vozila. Vozač pritom koristi vozilo protivno njegovoj namjeni i uslijed toga stvara pretpostavke kasnijeg prouzročene štete jer najmanje propušta poduzeti dužne radnje održavanja uklanjanjem nakupljenog stranog materijala. Navodi da ne traži isplatu osigurnine već tuži tuženika, kao ugovornog partnera, jer je koristio vozila protivno ugovoru. Poziva se na čl. 60. st. 1. Zakona o leasingu. Ujedno se poziva na čl. 10. Okvirnog sporazuma te navodi da je okvirni sporazum dokument koji je pripremio unaprijed sam tuženik. Nadalje, poziva se na čl. 6. st. 13. Općih uvjeta te navodi da se s vozilom mora pažljivo postupati u skladu s ugovornom svrhom, vozilo se mora održavati u operativnom stanju i zadovoljavati uvjete sigurnosti prometa. Ponavlja da je tuženik koristio vozila protivno njihovoj namjeni izvan javnih cesta zbog čega je u prostoru motora dospio nepripadni materijal sasušene trave, lišća i granja, a koji je potom tuženik propustio ukloniti. Ukazuje da je tuženik naručio vozila prema specifikacijama koje nisu odgovarajuće onome kako je namjeravao koristiti vozila, a navedeno nije iskomunicirao s tužiteljem.

4. Tuženik u podnesku od 8. rujna 2023. navodi da su predmetna vozila proizvedena sa serijskim nedostatkom te predstavljaju opasan proizvod po čl. 4. st. 1. t. 3. Zakona o općoj sigurnosti proizvoda. Ističe da je Državni Inspektorat Republike Hrvatske 22. veljače 2023. objavio obavijest o opasnom proizvodu – predmetnim vozilima te je naveo da krhotine biljnog materijala, koje se skupljaju između ispušne cijevi i donjeg zaštitnog poklopca motora, se mogu zapaliti i dovesti do požara u vozilu. Nadalje, Europska komisija je 1. studenog 2022., također, objavila obavijest o faktoru rizika – vatri te navela da poklopac podvozja ne štiti od nakupljanja zapaljive materijale ispod motora, stvarajući opasnost od požara. Ujedno je Europska komisija 19. prosinca 2022. objavila obavijest da kutija s osiguračima nije u skladu sa specifikacijama i može doći do infiltracije vode, što može dovesti do kratkog spoja te time povećava opasnost od požara. Ističe da od ukupne flote od 25 vozila do samozapaljenja došlo kod čak 8 vozila, pa se, uz prethodno navedenih 6 vozila, samozapalilo još i dva vozila reg. [registarska oznaka] i ZG5606-HZ. Nakon što su se dogodila prva četiri samozapaljenja u razdoblju srpnja do rujna 2021. tuženik je izdao obvezujuću uputu svim vozačima vezanu uz pranje u kojoj je naveo da sva vozila moraju biti uredna, čista i sigurna te da se moraju prati vanjski i unutrašnji dijelovi, pa i podvozja, a sve bar jednom tjedno, češće u ljetnom periodu. Stoga je tuženik prao vozila više puta tjedno te je redovito uklanjao sasušeni materijal iz podvozja vozila, no požari su se svejedno nastavili događati.

5. U podnesku od 31. listopada 2023. tužitelj navodi da on nije dobavljač objekta leasinga zbog čega prema njemu ne dolazi do primjene čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu. Ističe da je uložio vlastiti kapital u dobavu motornog vozila, prema traženju tuženika, sve da u okviru poslova leasinga, preda na korištenje vozila tuženiku, kao primatelju leasinga. Stoga tužitelj potražuje novčanu vrijednost za uništeno vozilu i novčanu vrijednost za troškove izvanrednog održavanja uzrokovanog postupanjem tuženika.

6. Na pripremnom ročištu 13. studenoga 2023. tuženik navodi da dolazi do primjene čl. 64. st. 1., a ne čl. 63. Zakona o leasingu jer je u ovom slučaju davatelj leasinga i dobavljač, po čl. 5. t. 1. Općih uvjeta ugovora. Ističe da za prihvaćanje tužbenog zahtjeva moraju biti ispunjene opće pretpostavke za štetu. Materijalni nedostaci vozila su u uzročnoj vezi bliži šteti nego bilo koja radnja tuženika na koju neosnovano upućuje tužitelj.

7. Na istom ročištu tužitelj ukazuje da je tuženik dužan dokazati da se radi o sistemskoj greški za vozilo konkretnog dobavljača, a istovremeno osporava da se radi o istim vozilima koje su dobavljali različit dobavljači.

8. Sud je o postojanju parnice obavijestio Triglav osiguranje d.d. dopisom od 2. listopada 2023. (listovi 222. i 223. spisa) te je navedeni dopis Triglav osiguranje d.d. uredno zaprimio 3. listopada 2023. (potvrda o otpravku, između listova 223. i 224. spisa). Triglav osiguranje je dostavilo podnesak od 30. listopada 2023. (list 224. spisa) u kojem je naveo da nema pravnog interese se miješati u navedeni postupa.

9. Tijekom postupka sud je pročitao prometne dozvole i ugovore o leasingu (listovi 8. – 23. spisa), Okvirni sporazum (listovi 24. – 32. spisa), opće uvjete ugovora o operativnom leasingu (listovi 33. – 56. spisa), police za automobilska osiguranja (listovi 57. – 61. , 146. i 147. spisa), opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (listovi 62. – 70. spisa), korespondenciju između Triglav osiguranje d.d. i tužitelja (listovi 71. – 76. spisa), nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 5. siječnja 2022. u predmetu R1-69/2021 Trgovačkog suda u Osijeku (listovi 77. – 116. spisa), račune (listovi 117.

– 124. spisa), troškove procjene prijevremenog raskida (list 125. spisa), izračun predviđene knjigovodstvene vrijednosti (list 126. spisa), račun novonabave vozila (list 127. spisa), e-mailove od 3. studenoga 2022. i 17. rujna 2021. (listovi 128., 141—143. spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (listovi 144. i 145. spisa), prometnu dozvolu (listovi 148. i 149. spisa), korespondenciju između stranaka (listovi 150. – 152. spisa), izvadak iz osnovnog vodiča (listovi 153. i 154. spisa), dojavnicu (list 155. spisa), tijek intervencije (listovi 156. i 157. spisa), izvješće o vatrogasnoj intervenciji (listovi 158. – 160. spisa), potvrdu MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanska, PP Metković (listi 162. spisa), odštetni zahtjev s vozačkom dozvolom (listovi 163. – 166. spisa), prijedlog za izmjenu natječajne dokumentacije od 9. prosinca 2019. (list 167. spisa), izvješća o prethodnom savjetovanju sa zainteresiranim gospodarskim subjektima, sastavljenom po tuženiku, klasa: 325-01/19-09/0000811, ur.br.: 374-27-2- 19-3 od 13. prosinca 2019. (list 168. i 169. spisa), nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja od 14. svibnja 2024. (listovi 248. – 251. spisa), saslušao svjedoke OBT (listovi 233. – 235. spisa) i OB (listovi 235. – 237. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja prometnog vještaka (listovi 271. i 272. spisa).

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao davatelja leasinga, za isplatom iznosa od 14.394,91 EUR, na ime naknade štete, nastale na vozilima na reg. [registarska oznaka], ZG5642-HZ, ZG5639-HZ i ZG5467-HZ, u vlasništvu tužitelja, a koja vozila je tuženik, kao primatelj leasinga, uporabljao suprotno njihovoj namjeni.

12. Između stranaka nije sporno da su sklopile okvirni sporazum o nabavi motornih vozila putem operativnog leasinga s ostatkom vrijednosti od 31. srpnja 2020. Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovore o operativnom leasingu, za flotu od 25 vozila, pa tako, među ostalim, ugovor o operativnom leasingu br. 024160 od 10. rujna 2020., br. 024165 od 10. rujna 2020., br. 024166 od 10. rujna 2020. i br. 024167 od 10. rujna 2020., sva četiri za vozila marke marke Citroën, tipa Berlingo iz ovog predmeta. Između stranaka nije sporno da su ugovori o leasingu za predmetna vozila sklopljeni u provedbi postupka javne nabave tuženika, kao javnog naručitelja, uz primjenu odredbi Općih uvjeta tužitelja, kao davatelja leasinga, za ugovore o operativnom leasingu, koji se primjenjuju od 1. siječnja 2016. Između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku, kao primatelju leasinga, povjerio u leasing prethodno navedena četiri motorna vozila. Između stranaka nije sporno da su sva četiri predmetna vozila bila kasko osigurana kod osiguravatelja Triglav osiguranje d.d. Između stranaka nije sporno da je osiguravatelj Triglav osiguranje d.d. otklonio, po odštetnim zahtjevima, isplatu osigurnine za sva četiri vozila. Između stranaka nije sporno da su predmetna tri vozila oštećena nagorijevanjem, a zatim popravljena, a to su vozila reg. [registarska oznaka], ZG5642-HZ i ZG5639-HZ, dok istovremeno između stranaka nije sporno da je vozilo reg. [registarska oznaka] potpuno izgorjelo te da je na njemu nastala totalna šteta. Između stranaka nije sporno da se sasušena biljna vegetacija nakupljala na podvozju sva četiri vozila.

13. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, osnov i visina. Između stranaka je sporno je li tuženik, kao primatelj leasinga, koristio vozila u leasingu protivno zakonu, podzakonskim aktima i njihovoj namjeni. Između stranaka je sporno je li tužitelj, kao davatelj leasinga, ujedno i dobavljač leasinga te odgovarala li tuženiku, kao primatelju leasinga, za materijalne nedostatke objekta leasinga.

14. Prvenstveno je valjalo otkloniti, kao neosnovan, po tuženiku istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije. U konkretnom predmetu tužitelj, kao davatelj leasinga, potražuje od tuženika, kao primatelja leasinga, naknadu imovinske štete što mu je nastala uslijed plaćanja računa za popravak tri vozila te uslijed totalne štete na jednom od vozila, sve zbog kontakta nakupine biljnog materijala s vrućim dijelovima motora vozila. U konkretnom predmetu tužitelj je izabrao osobu koju će tužiti, a to je tuženik, kao primatelj leasinga. Stoga, u ovom postupku tužitelj ne tuži osiguravajuće društvo Triglav osiguranje d.d., a po ugovorima o kasko osiguranju, koje je tužitelj sklopio s navedenim osiguranjem. Takvo što predstavlja drugi obvezni odnos (ugovor o osiguranju) od obveznog odnosa između stranaka ovoga spora (okvirni sporazum i ugovori o operativnom leasingu s općim uvjetima). izbor osobe koju će tužitelji je na tužitelju, a na sudu je da donese odluku u konkretnom sporu. Stoga, nisu od utjecaja na sam spor navodi tuženika o razlozima zbog koji je osiguravajuće društvo Triglav osiguranje d.d. otklonilo zahtjeve za isplatu osigurnine jer u ovoj pravnoj stvari Triglav osiguranje d.d. nije stranka.

15. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

16. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

17. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

18. Kao što je već navedeno, između stranaka nije sporno da su zaključile Okvirni sporazuma o nabavi motornih vozila putem operativnog leasinga s ostatkom vrijednosti od 31. srpnja 2020. (dalje u tekstu: sporazum, listovi 24. do 32. spisa).

19. Navedenim sporazumom tužitelj je označen isporučiteljem, a tuženik je označen naručiteljem (uvid u sporazum, posebice uvid u list 25. spisa).

20. Iz sporazuma je vidljivo da je predmet navedenog sporazuma nabava motornih vozila – N1 teretno vozilo, putem operativnog leasinga, održavanje vozila, isporuka guma i skladištenje zamijenjenih guma, obvezno osiguranje i kasko osiguranje te osiguranje putnika za vrijeme trajanja leasinga (čl. 1. st. 1. navedenog sporazuma).

21. Prema čl. 2. st. 3. sporazuma naručitelj (ovdje tuženik) potvrđuje, a isporučitelj (ovdje tužitelj) prihvaća naručiteljevu (tuženikovu) narudžbu motornih vozila kao objekt leasinga u punom opsegu predmeta javne nabave.

22. Prema odredbi iz čl. 9. st. 7. sporazuma između stranaka je ujedno ugovoreno da ukoliko se za vrijeme operativnog leasinga utvrdi pojavljivanje istovjetnog kvara na više od tri vozila iste marke i tipa, neovisno o podgrupi kojoj pripadaju, isporučitelj je dužan otkloniti kvarove o svom trošku (ne uključuju se nestručno rukovanje i potrošni materijal).

23. Prema čl. 10. st. 1. sporazuma naručitelj je odgovoran za štetu koju uzrokuje korištenjem objekta leasinga suprotno zakonima i podzakonskim propisima ili namjeni objekta leasinga. Davatelj leasinga nije dogovoran primatelju leasinga za štetu nastalu korištenjem objekata leasinga.

24. Uvidom u sva četiri ugovora o operativnom leasingu, koje su stranke sklopile (što između stranaka nije sporno, listovi 8. do 23. spisa), vidljivo je da su, među ostalim, stranke ugovorile da primatelj leasinga (ovdje tuženik) svojim potpisom navedenih ugovora potvrđuje svoj pristup sklapanju ugovora i pismenu formu pravnog posla leasinga, potvrđuje svoj izbor objekta ugovora kojega će koristiti na vlastitu odgovornost s pažnjom dobrog gospodarstvenika i potvrđuje svoju suglasnost sa svim njegovim bitnim sadržajima te se obvezuje u punom ugovornom opsegu izvršavati sve ugovorne obveze (posebice listovi 11., 15., 19. i 23. spisa).

25. Prema čl. 6. st. 1. Općih uvjeta o operativnog leasingu, koji su u primjeni od 16. siječnja 2016., (između stranaka nije sporno da se upravo navedeni Opći uvjeti primjenjuju na konkretan odnos, daje u tekstu: Općih uvjeta, listovi 33. do 56. spisa) primatelj leasinga, ovdje tuženik, mora postupati s vozilom s povećanom pažnjom kao što postupa sa svojom stvari i poduzeti sve potrebne radnje da se u punom opsegu poštuju upute proizvođača i dobavljača za uporabu i održavanje.

26. Pritom prema čl. 6. st. 7. Općih uvjeta davatelj leasinga nije dogovoran za štetu uzrokovanu primatelju leasinga ili bilo kojoj trećoj osobi zbog propuštanja primatelja leasinga da poštuje prethodno navedena ograničenja i odredbe ili njegovog nepoštivanja uzrokovanog od strane bilo kojih korisnika vozila koje je primatelj leasinga ovlastio ili im je omogućio korištenje.

27. Ujedno je prema čl. 6. st. 8. Općih uvjeta primatelj leasinga dužan brinuti o vozilu i održavati ga u stanju kako je navedeno u tehničkog dokumentaciji proizvođača i uputama dobavljača. Primatelj leasinga posebno je odgovoran za zamjenu ljetnih i zimskih pneumatika u skladu s propisima o sigurnosti cestovnog prometa.

28. Primatelj leasinga odgovoran je za štetu uzrokovanu davatelju leasinga i bilo kojim trećim osobama zbog njihovog neizvršavanja potrebnog održavanja (čl. 6. st. 12. Općih uvjeta).

29. S vozilom se mora postupati pažljivo u skladu s ugovornom svrhom korištenja i vozilo se mora održavati u operativnom stanju i zadovoljavati uvjete sigurnosti prometa. Svi popravci koji su potrebni trebaju se izvršiti bez odgode. Manji popravci i kupnja manjih rezervnih dijelova u razdoblju između propisanih servisnih intervala proizvođača, kao što su primjera metlice brisača, mogu se obaviti, ali se dijelovi moraju naručiti u servisu ovlaštenom od strane davatelja leasinga (čl. 6. st. 13. Općih uvjeta).

30. Davatelj leasinga je isključivi vlasnik vozila, što primatelj leasinga izričito priznaje. Primatelj leasinga je samo korisnik i kao takav nesamostalni posjednik vozila. Primatelj leasinga je obvezan vozilo držati i u poslovnim knjigama i svim ispravama prikazivati odvojeno od svoje imovine. U slučaju neposrednog preuzimanja vozila kod dobavljača, ugovorne strane su suglasne da primatelj leasinga primanjem vozila u posjed samo pribavlja vlasništvo za davatelja leasinga i isto ostaje isključivo pravo davatelja leasinga. Primatelj leasinga se izričito odriče bilo kojeg prava zadržanog na vozilu, neovisno o bilo kojoj pravnoj osnovi (čl. 8. st. 1. Općih uvjeta).

31. Primatelj leasinga odgovara za štete zbog korištenja vozila protivno uputama proizvođača, dobavljače ili davatelja leasinga, pretjeranog opterećenja, smrzavanja tekućine za hlađenje motora, nedostatka vode u hladnjaku, nedovoljnog podmazivanja, gubitka ulja ili rashladne tekućine iz hladnjaka tijekom nastanka vožnje nakon oštećenja vozila, neovlaštenog ispitivanja vozila i motora, tehničke neispravnosti vozila, opterećenja preko dopuštene nosivosti, istrošenosti guma preko propisane granice, oštećenja kotača i ovjesa nakon vožnje s praznom gumom, neodržavanja vozila i nepridržavanja provedbi odredaba o zaštitnim mjerama (čl. 8. st. 12. Općih uvjeta).

32. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dražena Jeđuda iz Moto ing za vještačenje i procjenu šteta od 5. siječnja 2022., sačinjenog pred Trgovačkim sudom u Osijeku, u predmetu posl. br. R1-69/2021 (listovi 77. – 99. spisa) proizlazi da je navedeni vještak u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] utvrdio da je zbog nakupljanja sasušene trave u donjem podnom dijelu vozila, u području oko ispušne cijevi, došlo do zapaljenja navedene trave u kontaktu s vrelom površinom ispušne cijevi, nakon čega se požar proširio na cijelo vozilo. Navedeni vještak je utvrdio da je na vozilu reg. [registarska oznaka] nastala totalna šteta u iznosu od 13.382,27 EUR / 100.828,75 kn, uvećana za PDV-e. Ujedno je navedeni vještak utvrdio da je do zapaljenja na automobilu reg. [registarska oznaka] došlo zbog nakupljanja sasušene trave u donjem prednjem podnom dijelu vozila, u području oko ispušne cijevi, a koja se sasušena trava zapalila u kontaktu s vrelom površinom ispušne cijevi, u kojoj situaciji se požar nije proširio na vozilo te je na navedenom vozilu nastala šteta u iznosu od 365,36 EUR / 2.752,82 kn, uvećana za PDV-e.

33. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o., sačinjenog pred ovim sudom, pod posl. br. R1-117/2022 (listovi 100.

– 104. spisa) proizlazi da je vještak u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] utvrdio da je uslijed dugotrajne vožnje po terenu prekrivenom relativno visokom vegetacijom došlo do nakupljanja i sušenja vegetacije u prednjem, donjem dijelu predmetnog vozila, a koja je u jednom trenutku počela gorjeti zbog neposrednog kontakta s početkom ispušne cijevi, pa je stoga dugotrajna vožnja po terenu prekrivenom relativno visokom vegetacijom bila uzrokom zapaljenja u prostoru motora i nastanku oštećenja predmetnog vozila dok je vještak na navedenom vozilu utvrdio visinu štete u iznosu od 557,96 EUR / 4.203,94 kn.

34. U oba vještačenja vještaci su fotografirali vozila te se iz fotografija može utvrditi prisustvo biljne vegetacije, odnosno trave, granja i lišća na podvozju vozila u dosta velikim količinama (što uz navedeno, između stranka nije sporno).

35. Uvidom u upute za vozilo marke Citroën Berlingo vidljivo je da vozilo može voziti na standardnom načinu rada, a koji način rada je kalibriran za manje proklizavanje, odnosno za uobičajene uvjete prianjanja na cesti. Također, vozilo može voziti načinom rada na snijegu koji prilagođava strategiju prianjanja oba prednja kotača prilikom pokretanja, koji program je aktivan do 80 km/h. Ujedno vozilo može voziti načinom rada naziva "teren (blato, vlažna trava itd.) u kojem načinu rada sustav prilikom kretanja omogućuje snažno proklizavanje kotača koji najslabije prianja radi uklanjanja blata i ostvarivanja prianjanja, dok se istovremeno što više momenata prenosi na kotač koji najbolje prianja. Navedeni program aktivan je do 50 km/h. Nadalje, navedeno vozilo poznaje, prema uputama, i način rada "pijesak", a koji način rada omogućuje manje istovremeno proklizavanje oba pogonska kotača kako bi vozilo moglo napredovati i kako bi se smanjila opasnost od propadanja kotača u pijesak. Ujedno postoji i način rada u kojem se mogu isključiti sustavi ASR i DSC, koji način rada se zove "OFF", a u kojem spomenuti sustavi više ne djeluju na rad motora ili kočnica. Također, iz uputa za korištenje navedenog vozila vidljiv je i savjet, u uputama označen s uskličnikom, u kojem stoji da je predmetno vozilo primarno namijenjeno za vožnju na asfaltiranim cestama ali da se povremeno može koristiti i na manje prohodnim putevima. Uz navedeno, unutar savjeta stoji naznaka da predmetno vozilo nema mogućnost terenskih vozila, npr. prelaska preko prepreka i vožnju na terenima na kojima bi se mogao oštetiti donji dio školjke ili otpasti određeni dijelovi (cijev goriva, hladnjak goriva itd.) zbog prepreka na putu, posebice kamenja. Vozilo nema mogućnosti ni vožnje po vrlo strmim terenima i na podlogama sa slabim prianjanjem te nema mogućnosti prelaska preko potoka (list 153. spisa). U navedenim upustvima stoje i daljnji savjeti za vožnju, pa tako stoji da se vozač pridržava Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da bude oprezan u svim uvjetima prometa te da prati svoje okruženje i drži ruke na obruču upravljača da bi u svakom trenutku bio spreman reagirati. Posebno je istaknuto kao važno, s uskličnikom, te zatamnjeno upozorenje da se vozilo ne parkira i ne ostavlja upaljen motor na zapaljivoj površini (suhoj travi, suhom lišću, papiru...). Ujedno je, običnim slovima, kod prethodno navedenog upozorenja upućeno da je ispušni sustav vozila veoma vruć, čak i nekoliko minuta nakon zaustavljanja motora, zbog čega postoji opasnost od požara, s uskličnikom (list 154. spisa).

36. Iz izvješća o prethodnom savjetovanju sa zainteresiranim gospodarskim subjektima, sastavljenom po tuženiku, klasa: 325-01/19-09/0000811, ur.br.: 374-27-2- 19-3 od 13. prosinca 2019. (list 168. i 169. spisa) proizlazi da je, kao što je navedeno, izvješće sastavio sam tuženik, pa je tako sam tuženik sebe označio kao naručiteljem te naveo da je prethodno savjetovanje sa gospodarskim subjektima trajalo sedam dana, zaključno s 12. prosincem 2019., da su svi zainteresirani subjekti bili pozvani dostaviti eventualne primjedbe i prijedloge na objavljeni nacrt dokumentacije o nabavi, da je tuženik održao sastanak tijekom savjetovanja, da je tuženik razmotrio sve dostavljene primjedbe i prijedloge gospodarskih subjekta te je dao odgovor na jednu od primjedbi i prijedloga na način da ne prihvaća prijedlog gospodarskog subjekta iz razloga što bi izmjene visine opterećenog vozila negativno utjecale na vozne karakteristike (zbog specifičnosti terena na kojima prometuju, nerazvrstane ceste, makadami... Dakle, iz navedenog valja zaključiti da je sam tuženik proveo savjetovanje, održao sastanke te birao dobavljače.

37. Uvidom u objavu Državnog inspektorata (listovi 183. i 184. spisa) vidljivo je da je za vozilo marke Citroën Berlingo objavljeno upozorenje na opasnost jer da se krhotine biljnog materijala, koje nakupljaju između ispušne cijevi i donjeg zaštitnog poklopca motora, mogu zapaliti i dovesti do požara u vozilu. Pritom je u obavijesti naznačeno da se radi o vozilima distributera P automobil import d.o.o. 38. Sa navedeni u vezi, dobavljač vozila iz ovog predmeta je trgovačko društvo C automobili import, a ne P automobili import (kao u upozorenju Državnog inspektorata), a na što je tužitelj ukazao na ročištu 13. studenog 2023., kada je istovremeno osporio da bi se uopće radilo o istim vozila. Pritom da se radi o istim vozila, tuženik je valjalo i dokazati, primjenom odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, a što tuženik nije učinio, zbog čega sud, primjenom odredbe iz čl. 221. a ZPP-a nije povukao paralelu od obavijesti Državnog inspektorata do vozila u ovom predmetu.

39. U upozorenjima Europske komisije broj: A12/00309/23 od 8. rujna 2023. (listovi 185. i 186. spisa) vidljivo je da je objavljeno upozorenje za vozila Citroën Berlingo jer da postoji rizik donjeg dijela tijela s obzirom da ne štiti od nakupljanja zapaljivih materijala ispod motora, stvarajući opasnost od požara.

40. Europska komisija objavila je i upozorenje broj: A12/01555/23 od 8. rujna 2023. u kojem je u odnosu na isto vozilo navela da kutija osigurača možda nije u skladu sa specifikacijama i može doći do infiltracije vode, a što može dovesti do kratkog spoja, povećavajući rizik od požara. Navedene upozorenje nije konkretno vezano uz predmet spora jer se u ovoj pravnoj stvari radi o nagorijevanju ili cjelokupnom zapaljenju vozila, a ne prodiranju vode.

41. Oba upozorenja Europske komisije odnose se na na vozila Citroën Berlingo, dakle na navedena sva (općeito) vozila navedene marke i tipa, pa tako i na vozila iz ovog predmeta.

42. Također, u konkretnom predmetu radi se (samo) o četiri vozila i to marke Citroën Berlingo, registarskih [registarska oznaka], ZG5642-HZ, ZG5639-HZ i ZG5467-HZ, zbog čega činjenične navode, kao i dokaze vezano za preostala vozila na koja ukazuje tuženik (a koja su imala iste nedostataka zbog koji su se događaja nagorijevanja i/ili zapaljenja) sud nije utvrđivao, niti razmatrao.

43. Svjedok OBT, saslušan 21. prosinca 2023. (listovi 233. – 235. spisa), je naveo da je u vrijeme oštećenja predmetnog vozila bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu referenta voznog parka. Poslove je s njim obavljao i njegov šef SB, pa su tako obavljali sve vezano uz nabavu vozila, održavanje vozila, pranje vozila, servis vozila i sl. Naveo je da su sva vozila pratili. Pojasnio je da imaju aplikaciju unutar koje unose sve bitno za svako vozilo. U slučaju da nešto nije uneseno u aplikaciju, može se dokazati dokaznicama. Istako je da su dali naputak radnicima da što češće peru vozila, pa su se vozila, po njemu, prala po potrebi. Objasnio je da su naručena cjelokupna pranja vozila ali da on ne zna je li prano i podvozje svakog pojedinog vozila jer on nije pregledavao podvozja. Vozila su naminjena za vožnju prvenstveno cestom te povremeno i po makadamskim putevima i bijelim putevima, po potrebi. Predmetna vozila prvenstveno su služila za dostavu papirologije, dostavu strojarima na branama određenih potrepština te za prevoženje bokbarijera i vreća, kada su vozila pomagala u poslovima obrane od poplava. Kod tuženika radio je pet i pol godina te je tuženik imao 170 vozila, plus 150 vozila i nikad se ništa nije dogodilo na tim vozilima. Povremeno su znali izlaziti na teren i uvijek su tvrdili da su vozila redovito održavana. Za vancestovni teren prvenstveno su namijenjena vozila Dacia daster i Sandero stepway dok su predmetna vozila namijenjena za vožnju prvenstveno po cesti, povremeno po makadamskim i bijelim putevima. Vozila nikada nisu bila prljave jer su se redovito prala. Suradnja s praonicama bila je korektna. Svi vozači su dobili uputstva za uporabu pojedinog vozila te je tužitelj znao gdje tuženik koristi vozila, a navedeno je znao jer su i prije postojali ugovori između stranaka. Vozila su se prala i u autopraonicama i od strane radnika miniwash-om. Naveo je da on smatra da je uzrok zapaljenja nakupljena trava i blato ispod vozila ali da on nije stručnjak. Kada su vozila preuzeta od strane tuženika, pregledana su, te su bila tehnički ispravna. Tuženik nije prigovarao na nesukladnost vozila. Smatra da je tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem.

44. Svjedok OB, saslušan na istom ročištu (listovi 235. – 237. spisa), je naveo da radi kod tužitelja kao voditelj postprodaje. Objasnio je da je njegov posao dogovaranje servisa vozila. Rekao je da su vozila bila tehnički ispravna jer ne bi prošla tehničke preglede, vozila su se koristila neko vrijeme, a zatim su se počeli događati požari. Objasnio je da kada je tuženik objavio natječaj za vozila, onda su oni poslali taj natječaj svim generalnim uvoznicima te su se na natječaj javili oni uvoznici koji su ispunjavali uvjete iz natječaja. Upravo ti uvoznici raspolažu s točnim specifikacijama vozila. U postupcima vještačenja, po njemu, utvrđen je uzrok samozapaljenja i to zbog nakupljene trave kod ispušnog sustava na području motora. Sve do drugog zapaljenja u Osijeku nisu znali da se predmetna vozila voze na nerazvrstanim cestama. Sjeća se da je u servisima utvrđeno prisustvo trave u podvozju vozila i početak nagorijevanja na pojedinim vozilima. Istako je da se tim vozilima, kao i drugim osobnim vozilima, ne vozi po nerazvrstanim cestama, odnosno po njivama. Tuženik mu je rekao da se vozila voze do vodocrpilišta radi uzimanja uzoraka vode, a po putevima koji se ne čiste, na kojima je visoka trava iznad kotača, zbog čega kotači spuštaju travu prilikom prolaska. Pojasnio je da je donji dio vozila vrlo teško oprati, gotovo nemoguće, to može učiniti onaj tko se tome baš posveti jer se nalazi na stražnjoj strani motora. Smatra da ako se netko tomu posveti i to miniwash-om se većim dijelom sve nečistoće mogu ukloniti. Predmetna vozila, po njemu, ne mogu se voziti po njivama. Tuženik nije podniio prigovore tužitelju vezano uz specifikaciju vozila. Dobavljač vozila je P ili C automobil import te ga je on kontaktirao nakon drugog zapaljenja. Kod ovakvih izvanrednih slučajeva, troškovi se perfektuiraju klijentu. Nije čitao vodič za uporabu vozila, odnosno čita samo pojedine dijelove. Po njemu, vodič ne spominje manje prohodne putove, odnosno njive već samo makadamske putove, odnosno putove sa šljunkom.

45. Sud je prihvatio oba iskaza svjedoka jer su iskazivali životno, suglasno ispravama u spisu te jedan drugome.

46. Prema odredbi čl. 2. t. 6. Zakona o leasingu (Narodne novine br. 141/2013 – dalje u tekstu ZL) subjekti u poslovima leasinga su davatelj leasinga, primatelj leasinga i dobavljač objekta leasinga.

47. Prema odredbi čl. 2. t. 7. ZL-a davatelj leasinga je svaka osoba koja, u skladu s odredbama ovoga Zakona, ima pravo obavljati poslove leasinga.

48. Prema odredbi čl. 2. t. 8. ZL-a primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade.

49. Prema odredbi čl. 2. t. 9. ZL-a dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja s davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelj leasinga nisu ista osoba.

50. S obzirom na navedeno, ocjenom isprava u spisu, valja zaključiti da je davatelj leasinga u konkretnom predmetu tužitelj, sve primjenom čl. 2. t. 7. ZL-a, a da je tuženik u konkretnom predmetu primatelj leasinga u smislu čl. 2. t. 8. ZL-a. Također, ocjenom isprava u spisu, a suprotno navodima tuženika, valja zaključiti da tužitelj, kao davatelj leasinga, u konkretnom predmetu nema (i) ulogu dobavljača objekta leasinga, već je to u odnosu na predmetna vozila C Automobil import. Takav zaključak proizlazi posebice iz samog Okvirnog sporazuma od 31. srpnja 2020., u kojem nigdje nije navedeno da bi davatelj leasinga bio ujedno i dobavljač objekta leasinga, dok navedeno nije naznačeno i u Općim uvjetima, kao sastavnom dijelu ugovora. Ujedno, takav zaključak potvrđuje i zapisnik, kojeg je sastavio sam tuženik, u kojem je navedeno da je tuženik proveo postupak savjetovanja, održao sastanke s gospodarskim subjektima te otklonio prigovore i primjedbe određenih gospodarskih subjekata. S obzirom na to da u Okvirnom sporazumu, ugovorima o leasingu, kao i Općim uvjetima, stranke nisu izričito ugovorile da davatelj leasinga ima i položaj dobavljača objekta leasinga, to se tužitelj ne može smatrati dobavljačem objekta leasinga u smislu čl. 2. t. 9. ZL-a.

51. Prema odredbi čl. 63. ZL-a dobavljač objekta leasinga je dužan objekt leasinga isporučiti primatelju leasinga u ispravnom stanju na način određen ugovorom o leasingu, osim ako je ugovorom o leasingu predviđeno da objekt leasinga isporuči davatelj leasinga.

52. Prema odredbi čl. 64. st. 1. ZL-a ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga.

53. Prema odredbi iz čl. 65. ZL-a ako je davatelj leasinga sudjelovao u izboru dobavljača objekta leasinga, solidarno s njim odgovara primatelju leasinga ako objekt leasinga nije isporučen primatelju leasinga, ako je isporučen sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak.

54. Zbog navedenog, na temelju odredbe iz čl. 64. st. 1. ZL-a, u odnosu na istaknute prigovore materijalnih nedostataka na predmetnim vozilima (vezano uz upozorenja Europske komisije o opasnom proizvodu), primatelj leasinga, u ovom predmetu tuženik, ima prava prema dobavljaču objekta leasinga, a ne tužitelju, suprotno neosnovanim upiranjima tuženika.

55. Tuženik u postupku, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije dokazao da je davatelj leasinga sudjelovao u izboru dobavljača objekta leasinga, zbog čega nema ni solidarne odgovornosti davatelja leasinga, zajedno s dobavljačem objekta leasinga u smislu čl. 65. ZL-a.

56. Prema odredbi čl. 56. st. 1. ZL-a davatelj leasinga nije odgovoran primatelju leasinga za štetu nastalu korištenjem objekta leasinga. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, davatelj leasinga odgovoran je primatelju leasinga za štetu nastalu korištenjem objekta leasinga u slučaju kada je sudjelovao u izboru objekta leasinga ili ako je to ugovorom izričito ugovoreno (st. 2.).

57. Prema odredbi čl. 60. ZL-a primatelj leasinga dužan je u skladu s ugovorom ili namjenom objekta leasinga koristiti objekt leasinga s pažnjom dobroga gospodarstvenika (st. 1.). Primatelj leasinga odgovoran je za štetu koju uzrokuje korištenjem objekta leasinga suprotno ugovoru ili namjeni objekta leasinga (st. 3.).

58. Iz nespornih odlučnih činjenica, provedenih vještačenja u postupcima osiguranja, isprava u spisu, posebice fotografija podvozja vozila, iskaza svjedoka te vještačenja iz ovog predmeta, sud je utvrdio da su na sva četiri vozila bila prisutne nakupine vegetacije na podvozju vozila i to na području stražnjeg dijela motora vozila. Također, sud je utvrdio da su predmetna vozila prvenstveno namjena za vožnju cestama i to asfaltiranim cestama, dok se ponekad mogu koristiti na manje prohodnim putevima ali da svakako nemaju karakteristike terenskih vozila. Ujedno je sud utvrdio da su se predmetna četiri vozila prvenstveno vozila po cestama, ali i da su vozila, po potrebi, korištena i po nerazvrstanim putevima, pa tako čak i po njivama, što prema stavu ove sutkinje nisu i ne mogu biti "manje prohodni putevi". Takav zaključak proizlazi i iz iskaza svjedoka OBT, koji je naveo da su vozila prvenstveno vozila po cestama, a ponekad i po makadamskim i bijelim putevima, dok je svjedok OB naveo da su mu, od strane tuženika, rekli da vozila voze i po nerazvrstanim cestama, odnosno po njivama. Naime, sud je iskaze svjedoka, kao dokaze, cijenio svaki zasebno, ali i sve zajedno, pa tako i u vezi s fotografijama stanja podvozja (vidljive nakupine biljne vegetacije) te vještačenjima provedenim u postupcima osiguranja. Nadalje, sud je utvrdio da su vozila uporabljali za dostavu papirologije, dostavu potrepština na brane (ne nalaze se brane na asfaltiranim cestama ili pored asfaltiranih cesta, a i ne uvijek pored bijelih puteva), dostavu barijera i vreća radi obrane od poplave (asfaltirane ceste ne vode do postojećih i/ili nepostojećih nasipa koji štite od poplava, niti se uvijek radi o bijelim putevima) te za uzimanje vode s vodocrpilišta (životno je za pretpostaviti da do vodocrpilišta ne postoje asfaltirane ceste). Sama činjenica što su tolike nakupine biljne vegetacije pronađene na podvozjima vozila upućuje na nedvojbeni zaključak da vozila nisu prometovala samo asfaltiranim cestama, odnosno da nisu samo povremeno prometovala makadamskim i/ili bijelim putevima (makadamski i/ili bijeli putevi na sebi nemaju biljne vegetacije ili barem tolike količine biljnih vegetacija), već da su učestalo prometovala neprohodnim putevima, prekrivenim različitom biljnom vegetacijom. Ujedno je sud utvrdio da je tuženik održavao vozila ali da ih nije održavao dovoljno dobro (kvalitetno), niti dovoljno redovito, s posebnim osvrtom na detaljnom, stručnom i posvećenom pranju podvozja stražnjeg dijela motora (pa čak i nakon dva slučaja nagorijevanja). Zbog navedenog, a kako je sud utvrdio da je tuženik predmetnim vozilima prometovao po nerazvrstanim cestama, prekrivenima visokom biljnom vegetacijom, odnosno svakako ne po asfaltiranim cestama i/ili svakako ne po manje prohodnim putevima, kao i da je utvrdio da nije dovoljno kvalitetno i dovoljno često prao stražnje dijelove podvozja motora vozila, to je sud zaključio da je tuženik predmetna vozila koristio suprotno ugovoru i njihovoj namjeni. Pritom valja navesti da je svjedok OBT naveo da su naručena kompletna pranja vozila ali da on sam nije pregledao podvozja svakog pojedinog vozila, pa je sud zaključio da je saslušani svjedok obavljao operativne poslove u odnosu na održavanja vozila ali iz daljine (iz svog ureda), tek povremenim izlaskom na teren, dok i sama činjenica da su pronađene tolike količine vegetacije, koje su dovele do nagorijevanja i/ili požara potvrđuje zaključak da vozila nisu dovoljno kvalitetno i dovoljno često održavana (čišćenja, prana). Također, iz uputa za uporabu predmetnih vozila, koje je dostavio tuženik, ne može se izvesti zaključak da se vozila marke Citroën Berlingo mogu voziti, pa čak i povremeno, po neprohodnim, travnatim putevima. Dapače, savjeti iz uputa, označeni čak i uskličnikom, ukazuju da predmetna vozila nemaju karakteristike terenskih vozila pa ne mogu prelaziti preko prepreka, niti voziti po terenima na kojima bi se mogao oštetiti donji dio vozila, dok je ujedno naznačeno da se vozilo ne smije parkirati i ostavljati, s upaljenim motorom na zapaljivoj površini (suha trava, suho lišće, papir ...) jer je ispušni sustav vozila veoma vruć, čak i nekoliko minuta nakon zaustavljanja motora, zbog čega postoji opasnost od požara.

59. S obzirom na navedeno, a kako je sud utvrdio da je tuženik predmetna vozila uzeta u leasing uporabljao suprotno ugovoru i njihovoj namjeni (učestalo vozio po neprohodnim travnatim terenima te nije dovoljno kvalitetno i dovoljno često vršio pranja predmetnih vozila), sve primjenom odredbi iz čl. 6. st. 1., 8., 12. i 13., čl. 8. st. 12. Općih uvjeta u vezi s čl. 6,. ZL-a, to je odgovoran za štetu nastalu davatelju leasinga, kao isključivom vlasniku predmetnih vozila.

60. Kao što je navedeno, između stranaka nije sporno da je tužitelj podmirio račune za popravak vozila reg. [registarska oznaka], ZG5642-HZ i OHZ, dok je visinu nastale štete iz predmetnih računa potvrdilo i prometno vještačenje visine štete, kojeg je sačinio stalni sudski vještak Neven Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. od 14. svibnja 2024. (listovi 248. – 251. spisa). Tako je u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] vještak naveo da šteta iznosi 701,12 EUR / 5.282,62 kn, bez PDV-a, a koji iznos je jednak računu koji je za štetu na predmetnom vozilu podmirio tužitelj s PDV-om u iznosu od 175,28 EUR. Ujedno je vještak u odnosu na štetu na vozilu reg. [registarska oznaka] UTVRdio da šteta iznosi 352,02 EUR / 2.652,35 kn, bez PDV-a, a koji iznos je identiračn plaćenom računu za popravak i tog vozila, uvećano za PDV-e u iznosu od 88,01 EUR. Nadalje, vještak je u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] naveo da šteta iznosi 557,96 EUR / 4.203,95 kn, bez PDV-a, a što je i isti iznos kao i račun koji je tužitelj podmirio za štetu na predmetnom vozilu, uvećano za PDV-e u iznosu od 139,49 EUR. U odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] vještak je naveo da šteta iznosi 9.322,55 EUR, bez PDV-a.

61. Na nalaz i mišljenje od 14. svibnja 2024. tuženik nije imao primjedbi i prigovora (podnesak tuženika od 28. svibnja 2024. – list 259. spisa) dok je tužitelj prigovore i primjedbe istakao u podnesku od 31. svibnja 2024. (listovi 260. i 261. spisa).

62. Stoga je sud pozvao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu 15. studenog 2024., radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na kojem je vještak u cijelosti ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja dok sami prigovori i primjedbe, istaknuti po tužitelju, spadaju pod pravno pitanje, a ne u domenu prometnog vještačenja (listovi 271. i 272. spisa).

63. Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih pitanja za vještaka, niti su stavile daljnje prigovore i/ili daljnje dokazne prijedloge (posebice uvid u list 272. spisa).

64. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša od 14. svibnja 2024. jer je dan stručno i obrazloženo te suglasno ispravama u spisu, dok ga same stranke prigovorima i primjedbama, koje u stvari nisu ni imale, nisu dovele u pitanje. Stoga je sud štetu, koju je pretrpio tužitelj, utvrdio iz navedenog nalaza i mišljenja u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] utvrdio u iznosu od 701,12 EUR, uvećano za PDV-e u iznosu od 175,28 EUR, u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] u iznosu od 352,03 EUR, uvećano za PDV-e u iznosu od 88,01 EUR, u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] u iznosu od 557,96 EUR, uvećano za PDV-e u iznosu od 139,49 EUR te u odnosu na vozilo reg. [registarska oznaka] u iznosu od 9.322,55 EUR, uvećano za PDV-e u iznosu od 2.330,64 EUR, odnosno u sveukupnom iznosu od 13.667,08 EUR.

65. Na dosuđene iznose, svaki pojedinačno, pa tako na iznos od 876,40 EUR, na iznos od 440,04 EUR, na iznos od 697,45 EUR i na iznos od 11.653,19 EUR, sud je dosudio i zatezne kamate, sve primjenom odredbe iz čl. 346. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Navedeno stoga jer se potraživanje odnosi na ugovornu naknadu štete, sve u vezi s čl. 14. st. 2. ZOO-a.

66. Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

67. Međutim, valjalo je, kao neosnovan, odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 727,83 EUR sa zateznim kamatama. Navedeno stoga, jer sam tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe, pa sve i do zaključenja prethodnog postupka ne obrazlaže kako je došao do iznosa totalne štete od 12.381,03 EUR 7 93.284,84 kn (kao što je tužitelj naveo na listu 3. spisa). Ukoliko sud uzme u obzir ispravu tužitelja naziva procjena troškova prijevremenog raskida, koja prileži spisu na listu 125. spisa vidljivo je da na ime troškova prijevremenog raskida tužitelj potražuje iznos od 74.627,87 kn, na ime terećenja/odobrenja od odstupanje kilometraže iznos od 2.515,22 kn i na ime razlike kalkuliranih i stvarnih troškova u odnosu na gume iznos od 524,78 kn. Međutim, a kako tužitelj sam nije obrazložio na što se odnosi njegov različiti iznos totalne štete, a niti, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao osnov i visinu pojedinih stavki, to je u odnosu na preostali dio, iznad iznosa utvrđene totalne štete na vozilu reg. [registarska oznaka], a kako je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja od 14. svibnja 2024., valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

68. S obzirom na to da je tužitelj uspio u ovom postupku s 95 %, to je o troškovima odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

69. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 11.1. Tarife, trošak sastava još jednog prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 11.1. Tarife (stranke su vodile dva postupka osiguranja, jedan pred Trgovačkim sudom u Osijeku, a drugi pred ovim sudom, što između stranaka nije sporno), trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7.1 Tarife, trošak sastava podneska od 13. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 EUR, na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 31. listopada 2023. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 31. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 11. studenoga 2024. u iznosu od 125,00 EUR na temelju Tbr. 8.4. Tarife te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 2. listopada 2023., 13. studenoga 2023., 21. prosinca 2023. i 15. studenoga 2024., svako u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e, Ujedno, tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 26,54 EUR i to dva puta jer se radi o dva postupka, troškove vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, 331,81 EUR (dva su postupka osiguranja) te troškove vještačenja iz ovog predmeta u iznosu od 600,00 EUR. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristoje na tužbu iznosu od 95,20 EUR i sudske pristojbe na presudu u jednakom iznosu. Slijedom iznesenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.288,35 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP- a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

70. Međutim, valjalo je, kao neosnovan odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.219,98 EUR sa zateznim kamatama. Navedenog stoga jer tužitelj potražuje trošak sudjelovanja u postupku osiguranja dok ne navodi o kojem trošku bi se radilo, odnosno ne dokazuje osnov i visinu navedenog troška. Nadalje, tužitelj potražuje trošak obrazloženog podneska od 29. studenoga 2021., koji nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj ponovno potražuje trošak sudjelovanja u postupku osiguranja, pod drugi puta, bez navođenja što navedeni trošak predstavlja, odnosno dokazivanja osnova i visine. Tužitelj neosnovano potražuje i troškove očevida u iznosu od 49,48 EUR dok ne navodi kako i kada su ti troškovi nastali, kada su plaćeni te ne dokazuje na što bi se točno troškovi očevida odnosili. Takav trošak tužitelj potražuje dva puta. Ujedno tužitelj potražuje trošak sudske pristojbe na odluku dok nije jasno na koju odluku bi se odnosila takva sudska pristojba, odnosno sudska pristojba u tom iznosu. Ujedno nejasno je na što se odnose i troškovi uredovanja na licu mjesta, odnosno osnov i visina navedenih troškova. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke.

71. S obzirom na to da je tuženik uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu (5 %), to je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo odbiti, kao neosnovan, zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 190,40 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana