1

              Poslovni broj Gž-1181/2023-3

 

 

              Poslovni broj Gž-1181/2023-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača R. S. iz Z., OIB:…., radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući po žalbi potrošača izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Sp-2183/2023 od 17. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba potrošača, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Sp-2183/2023 od 17. listopada 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača R. S. iz Z..

 

2.              Protiv citiranog Rješenja žalbu je podnio potrošač ne navodeći konkretne žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona ( NN 71/2015, 104/2017 i 36/2022, dalje SZ ) i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača ( NN 100/15 i 67/18, dalje ZSP).

 

3.              U žalbi potrošač u bitnom navodi da živi sa svojom obitelji u teškoj financijskoj situaciji, da ima bolesno dijete sa posebnim potrebama i dva stara roditelja narušenog zdravlja o kojima vodi brigu, da je i sam narušenog zdravlja, da mu je utvrđena kaznena odgovornost za djelo koje nije počinio, te da se kaje zbog nastale situacije.

 

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Na temelju ocjene provedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da je  Financijska agencija (dalje: FINA), dana 22.05.2023.g. podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, da potrošač nije dostavio suglasnost za provođenjem tog postupka, niti popis imovine slijedom čega da se smatra da je suglasan, da iz Očevidnika kojeg vodi FINA proizlazi da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79. a. st. 2. ZSP  prema vjerovniku Republika Hrvatska po osnovi br. KO-4741/03 u iznosu od 126,09 eura, prema vjerovniku Republika Hrvatska, Ministarstvo po osnovi P-2251/12 u iznosu glavnice od 424,36 eura i kamata od 388,39 eura, prema vjerovniku H. u. za o. Z. po osnovi P-8430/00 u iznosu glavnice od 1.443,10 eura, kamata od 5.440,56 eura i troška od 731,49 eura, prema vjerovniku H. a. d.o.o. Z. po osnovi Ovrv-39/20 u iznosu glavnice od 29,66 eura, kamata od 14,48 eura i troška od 32,49 eura i prema vjerovniku FINA po osnovi naknade za provedbu/izvršenja osnova br. KO-4741/03 i P-2251/12 za plaćanje u iznosima od 9,29 eura i 19,91 eura.

 

6.              Također prvostupanjski sud utvrđuje da je uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu posl.br. KO-4741/03 od 22.05.2005.g. utvrdio da je potrošač pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – lažno predstavljanje - kažnjivo po čl. 328. st. 1. KZ/11, pa budući da u konkretnom slučaju postoje obveze koje su proizašle iz kaznenog postupka za kazneno djelo koje upućuje na nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju obveza i dužnosti s obzirom na kvalifikaciju djela, zaključuje da se radi o potrošaču koji je nepošten zbog čega temeljem čl. 75. i čl. 79. m st. 1. t. 5. ZSP-a pobijanim rješenjem obustavlja jednostavni postupak stečaja.

 

7.              Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe  čl. 365. st.2. u svezi čl. 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu čl. 10. SZ-a, te čl. 23. i čl. 79.o. ZSP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a.

 

8.              Međutim prilikom donošenja pobijanog rješenja nepravilno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje posljedično čemu je na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

9.              Naime, odredbom čl. 2. st. 1. ZSP propisano je  da je cilj tog zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok je st. 2. propisano da poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s tim zakonom.

 

10.              Nadalje prema čl.  24. st. 3. ZSP-a sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike.

 

11.              Također odredbom čl. 73.a st. 1. ZSP propisano je da će sud potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza na prijedlog stečajnog vjerovnika, ako potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje vjerovnika odnosno ako se ostvari neki od razloga iz članka 75. ZSP, dok je odredbom čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, a st. 2. navedenog članka propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga zakona predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.

 

12.              Isto tako odredbom čl. 79.o ZSP propisano je da se u jednostavnom postupku stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 21. - 30., čl. 37. - 39., čl. 40. st. 1. i 3., čl. 41. - 43., čl. 54., čl. 56. i 57., čl. 59.a - 62., čl. 65., čl. 68., čl. 69. st. 2. podstavka 3., čl. 73.a, čl. 74. st. 2. i 3., čl. 75., čl. 76. st. 1., 3. i 4., čl. 77. - 79. ZSP.

 

13.              Slijedom navedenog povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a i odredbu čl. 75. ZSP-a dolazi se do zaključka da će sud po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a ( ovakav je stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev 1170/22 od 25.04.2023.g. i Rev-1003/21 od 25.04.2023.g.).

 

14.              Iz stanja elektronskog spisa proizlazi da u konkretnom slučaju nitko od vjerovnika nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, odnosno predložio sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, pa stoga nije postojala niti obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.

 

15.              Dakle, sud može donijeti rješenje kojim će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza zbog njegove pravomoćne osude zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti (čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP) samo u slučaju kad je vjerovnik postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZPS, pravovremeno predlažući donošenje takvog rješenja s određeno navedenim razlogom iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP.

 

16.               Naime, sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva nije dovoljna za „primjenu“ odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS niti opstojnost takve presude presumira nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri  ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti,

 

 

dovodeći (bez posebnog prijedloga vjerovnika) do donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza ( ovakav je stav zauzet u odluci Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev 95/22 od 13.09.2023.g. ). 

 

17.               Slijedom navedenog sud će u ponovnom postupku, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ZSP-a ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za otvaranja i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača iz čl. 79.g. st.1. ZSP-a kojim je propisano da će sud, ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna, po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača ili te pretpostavke nisu ostvarene, odnosno donijeti novu zakonitu odluku.

 

18.              Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 20. prosinca 2023.                                                                                                                                  

 

 

  PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

            Ksenija Dimec, v.r.