Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1127/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. predlagatelja osiguranja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. predlagatelja osiguranja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao zakonskog nasljednika iza pok. MJ) i 3. predlagatelja osiguranja AJ iz [adresa] (kao zakonskog nasljednika iza pok. MJ), koje sve zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv protivnika osiguranja Eurostroj Nova d.o.o. u stečaju, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ljiljana Augustin iz Matulja, Šrnogorska cesta 43, OIB: 84567277611, a ona po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj Ovr-49/2024-4 od 23. svibnja 2024., 6. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja Eurostroj Nova d.o.o. u stečaju, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj Ovr-49/2024-4 od 23. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu žalbenog troška.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1027/2014-89 od 15. prosinca 2017. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2544/2023-3 od 27. rujna 2023., radi naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja u sveukupnom iznosu od 50.231,44 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u (su)vlasništvu protivnika osiguranja, s time da su istim rješenjem pod točkom III. izreke, predlagateljima osiguranja određeni troškovi u iznosu od 1.250,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protivnik osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 ,114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Postavlja ujedno i zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eura uz 25% PDV-a te za pristojbu za žalbu po odluci suda.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelji osiguranja su osporila žalbene navode protivnika osiguranja, predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Također, pobijanim rješenjem nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a.

7. Konačno, u pobijanom rješenju nije došlo niti do pogrešne primjene materijalnog prava jer je istim određeno osiguranje sukladno podnesenom prijedlogu za osiguranje i u okviru sadržaja navedene ovršne isprave.

8. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagatelja osiguranja od 25. siječnja 2024. za određivanje osiguranja dospjele novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 50.231,44 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, prisilnim zasnivanjem založnog prava na suvlasničkom dijelu nekretnine protivnika osiguranja.

9. Iz sadržaja prijedloga za osiguranje jasno proizlazi da su predlagatelji osiguranja predložili donošenje rješenja o osiguranju na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1027/2014-89 od 15. prosinca 2017. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2544/2023-3 od 27. rujna 2023. (kojom je potvrđena navedena prvostupanjska presuda), i to u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnih troškova, kojom presudom je naloženo protivniku osiguranja, kao tuženiku, naknaditi tužiteljima, i to 1. predlagatelju osiguranja JJ i pravnoj prednici 2. i 3. protivnika osiguranja, MJ, prouzročene parnične troškove svakoj u iznosu od po 25.115,72 eura (ranije 189,234,40 kuna), odnosno sveukupno 50.231,44 eura.

10. Protivnik osiguranja žalbenim navodima ne spori postojanje pravomoćne i ovršne isprave koja je specificirane u točki 1. prijedloga za osiguranje, niti osporava činjenicu da su 2. i . 3. predlagatelji osiguranja nasljednici iza pok. MJ, već upire na pogrešnu primjenu Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj; 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), uz tvrdnju da je prijedlog za osiguranje trebalo odbaciti te da predlagatelji osiguranja nisu ovlašteni protiv protivnika osiguranja tražiti osiguranje, jer je prijedlog za osiguranje podnesen u siječnju 2024., nakon otvaranja stečajnog postupka koji je nad protivnikom osiguranja otvoren 11. ožujka 2019.

11. Izneseni žalbeni navodi žalitelja su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini suvlasništvo protivnika osiguranja, a koje pretpostavke su propisane odredbom čl. 296. OZ-a, kojom je određeno da se na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja, ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

12. Naime, iz ovršne isprave koja je priložena spisu - presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1027/2014-89 od 15. prosinca 2017. (koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2544/2023- 3 od 27. rujna 2023. (list 11-14 i 21-35 spisa), proizlazi da je navedenom ovršnom ispravom protivniku osiguranja, nad kojim u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke još nije bio otvoren stečajni postupak (nesporno je stečajni postupak nad protivnikom osiguranja otvoren 11. ožujka 2019.), naloženo naknaditi 1. predlagatelju osiguranja i pravnoj prednici 2. i 3. predlagatelja osiguranja, prouzročene parnične troškove u iznosu od sveukupno 50.231,44 eura, nakon čega je, nakon što je nad protivnikom osiguranja otvoren stečajni postupak, navedena prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2544/2023-3 od 27. rujna 2023.

13. Iz u spisu priložene Tablice prijavljenih tražbina (list 48-49 spisa), razvidno je da su 1. predlagatelj osiguranja i pravna prednica 2. i 3. predlagatelja osiguranja, nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci prijavili svoje tražbine u stečajnom postupku nad protivnikom osiguranja, kao dužnikom, i to u iznosima koji za njih proizlaze iz opisane ovršne isprave.

14. Prema odredbi čl. 169. st. 1., 2., 3., 4. i 5. SZ-a, propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika (st.1.), da vjerovnici koji nisu stečajni vjerovnici nisu ovlašteni tražiti ovrhu ili osiguranje na budućim tražbinama dužnika pojedinca po osnovi njegova radnoga odnosa ili druge službe, ili na njegovim tražbinama po toj osnovi tijekom stečajnoga postupka, osim ovrhe ili osiguranja radi naplate zahtjeva za uzdržavanje i drugih tražbina koje se mogu namiriti iz onoga dijela prihoda dužnika iz radnoga odnosa iz kojega se ne mogu namiriti tražbine drugih vjerovnika (st. 2,), da postupci ovrhe i osiguranja iz stavaka 1. i 2. toga članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka, prekidaju se, a da nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni sud će ih obustaviti (st. 3.), da nakon otvaranja stečajnoga postupka izlučni vjerovnici mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja prema općim pravilima ovršnoga postupka. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastavit će i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnoga postupka (st.4.), da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja. (st. 5.).

15. Pojam stečajnog vjerovnika definiran je odredbom čl. 137. st. 1. SZ-a prema kojoj odredbi su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsko pravnu tražbinu prema dužniku.

16. Odredbom čl. 156. SZ-a je propisano da u obveze stečajne mase pripadaju obveze zasnovane radnjama stečajnog upravitelja ili na drugi način upravljanjem, unovčenjem i podjelom stečajne mase, a kojoj ne pripadaju troškovi stečajnog postupka; tražbine odvjetnika za pružene usluge tijekom posljednjih šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka u svezi sa zaštitom i ostvarenjem prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu; obveze iz dvostrano obveznih ugovora ako se njihovo ispunjenje traži za stečajnu masu ili mora slijediti nakon otvaranja stečajnog postupka; obveze na temelju stjecanja u stečajnu masu bez osnove i tražbine radnika stečajnog dužnika nastale nakon otvaranja stečajnog postupka.

17. Prema čl. 167. SZ-a, stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

18. Iz navedenog slijedi da dopuštenost pokretanja ovrhe (i parnice) protiv ovršenika nad kojim je otvoren stečajni postupak, ovisi prije svega o razjašnjenju pitanja pravne naravi tražbine koja je predmet postupka, odnosno pitanja radi li se o tražbini stečajnog vjerovnika ili pak o tražbini prema stečajnoj masi (obveze stečajne mase).

19. Stečajni vjerovnik ne može pokretati ovršni (parnični) postupka, dok vjerovnik stečajne mase može.

20. U žalbenom stupnju je, stoga, sporno jesu li predlagatelji osiguranja stečajni vjerovnici ili vjerovnici stečajne mase.

21. Za razlikovanje stečajnih vjerovnika od vjerovnika stečajne mase bitno je kada je tražbina nastala. Tražbinu koja je nastala do dana otvaranja stečajnog postupka, vjerovnik ostvaruje kao stečajni vjerovnik, a tražbinu koja je nastala nakon toga, kao vjerovnik stečajne mase.

22. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za osiguranje 25. siječnja 2024. na temelju ovršne isprave –- presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1027/2014-89 od 15. prosinca 2017. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2544/2023-3 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, između ostalog i u odluci o troškovima postupka koji su predmetom ovoga postupka osiguranja, dok je stečajni postupak nad protivnikom osiguranja otvoren 11. ožujka 2019.

23. Prema tome, potraživanje predlagatelja osiguranja je nastalo nakon otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja (presudom koja je postala pravomoćna nakon otvaranja stečaja nad protivnikom osiguranja). Stoga se predlagatelji osiguranja u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, ne mogu smatrati stečajnim vjerovnicima, već su isti vjerovnici stečajne mase, tako da iz tog razloga nije bilo mjesta primjeni odredbi čl. 167. i 169. SZ-a, neovisno o tome što su predlagatelji osiguranja svoje tražbine prijavili u stečajnom postupku, na što žalitelj žalbenim navodima također upire u žalbi.

24. Slijedom svega obrazloženog, kako je prvostupanjski sud predmetno osiguranje na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja odredio na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena predmetna novčana tražbina, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o osiguranju te odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

25. Žalitelj u žalbi određeno ne navodi žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja, pa imajući u vidu da ovaj sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke pobijanog rješenja (točka I. izreke ove drugostupanjske odluke).

26. Kako protivnik osiguranja nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. st. 5. OZ-a), slijedom čega je riješeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

27. Predlagateljima osiguranja nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

28. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža