Poslovni broj Pn-34/2019-105

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB 52634238587, zastupano po punomoćniku ODO u Vinkovcima, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatske vode, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, zastupanog po punomoćniku OD Arlović & Kukilo d.o.o., Zagreb, radi naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika, i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika, te nakon održanog ročišta na kojem je objavljena i uručena presuda, 6. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

II. Dopušta se Hrvatskim vodama d.d. da sudjeluju u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost Republike Hrvatske tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

II. Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom dana 17.05.2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete:

- za uništeni stočni fond iznos od 37.693,27 eura,

- uništenu opremu na farmi muznih krava iznos od 19.353,95 eura,

- uništene zalihe stočne hrane iznos od 3.052,62 eura ,

- uništene usjeve suncokreta iznos od 17.553,52 eura,

sa zateznim kamatama od dana 17.05.2014. kao dospijeća pa do isplate i to do 31.07.2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena,

- na ime izmakle koristi za mlijeko od 04. mjeseca 2014. 07. mjeseca 2018. ukupno iznos od 81.613,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos koji dospijeva svakog 15-og u mjesecu za protekli mjesec do isplate i to do 31.07.2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, i to:

- za 04. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2014. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2015. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2016. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 08. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 09. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 10. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 11. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 12. mjesec 2017. iznos od 1.569,49 eura

- za 01. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 02. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 03. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 04. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 05. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 06. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

- za 07. mjesec 2018. iznos od 1.569,49 eura

te naknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana."

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je žrtva poplava koje su se dogodile 17.05.2014. godine uslijed proboja nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, što je uzrokovalo imovinsku štetu, te neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelja koji je trpio duševne bolove zbog životne opasnosti u kojoj je bio.

1.1. Tužitelj tvrdi da je tužena odgovorna naknaditi pretrpljenu štetu: a) zbog povreda temeljnih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu Konvencija) i Protokola br. 1. i to - povreda članaka 1., 2. i 8. Konvencije i članka 1. Protokola br. 1., zbog tog što nije provela djelotvornu istragu o uzrocima poplava koja može dovesti do utvrđivanja je li postoji kaznena odgovornost u pogledu navedenoga, (proceduralni aspekt), zbog propusta u izvršenju pozitivne obveze, u smislu materijalnoga aspekta članka 8. Konvencije jer tužena nije postupila sukladno zakonskim propisima kojima je regulirana obrana od poplava, te počinila propuste u izvršenju zakonske obveze u obrani od poplava, zbog čega je došlo do proboja nasipa i poplava, te time propustila zaštititi imovinu i živote, pri tom se poziva na čl. 133. i 189. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 u daljem tekstu ZV).

1.2. Opisana poplava prema navodima iz tužbe uzrokovala je oštećenje i uništenje imovine tužitelja i to stočnog fonda odnosno velikog broja krava, opreme na farmi muznih krava, uništenje stočne hrane, usjeva suncokreta i djeteline, te je došlo do umanjenja tužiteljeve dobiti zbog izgubljene vrijednosti mlijeka.

1.3. Tužitelj navodi da je gore navedenu imovinu iskorištavao u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti kao nositelj OPG-a. Tužitelj na ime uništene i oštećene imovine ukupno potražuje iznos od 1.200.000,00 kn, s tim da tužitelj potražuje sukladno članku 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) potpunu naknadu kako bi se njegova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazima da nije bilo štetne radnje.

1.4. Tužitelj je prije pokretanja postupka podnio prijedlog za mirno rješenje spora koji je tuženik odbio, čime su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe.

1.5. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da postoji osobna odgovornost Republike Hrvatske tužitelju za štetu nastalu poplavom 17.05.2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, utvrdi da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom 17.05.2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, te naložiti tuženoj da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 1.200.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17.05.2014. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

2. Tužitelj u tužbi obrazlaže pravnu i činjeničnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da je 17.05.2014. u 15:12 sati došlo do proboja nasipa rijeke Save kod mjesta Račinovci dužine oko 80 m, te da je 17.05.2014. godine u 14:55 sati došlo do proboja nasipa rijeke Save kod mjesta Rajevo Selo, a zbog proboja nasipa došlo je do izlijevanja vode rijeke Save koja je poplavila mjesta: Rajevo Selo, Račinovci, Gunja, Đurići, Posavski Podgajci, Strošinci.

2.1. U pogledu osobne odgovornosti tužene, tužitelj navodi da je došlo do povrede članka 2. Konvencije, te da u materijalnopravnom pogledu članka 2. Konvencije tužena nije osigurala uspješnu provedbu postupka i mjera obrane od poplave.

2.2. Nadalje tužitelj navodi da da je u Provedbenom planu za Račinovce na stranici 12. opisano stanje nasipa u dužini 2 + 770 — 4 + 870 km te da postoji nedostatak nasipa riječima: "Nije izveden servisni put uz nasip, te je otežana kontrola nasipa za vrijeme obrane od poplave.” te na stranici 13."Slaba mjesta u obrambenom sustavu — dionica nasipa od km 2 + 770 — 4 + 870 radi niskog predterena i visine nasipa od 4,5-5,5 m što ima za posljedicu raskvašenu nožicu nasipa.", a uzimajući u obzir mjesto proboja nasipa (3+300 km) neosporno je da se mjesto proboja nalazi unutar područja sa opisanim nedostacima i slabim mjestima (2+770 — 4+870 km). U Provedbenom planu u odnosu na Rajevo Selo, tužitelj navodi da na stranici 19. piše za dionicu kmN: 17+030 — 29+600: "Za vrijeme izvođenja i ojačanja i obnove nasipa nije izveden procjedni kanal u km 17-030 savskog nasipa do km 19+020 savskog nasipa iz razloga neriješenih imovinsko-pravnih odnosa", a na stranici 20. opisuju se potrebne radnje u slučaju: "vodostaj od +1080 na VS Županja (IS).

2.3. Tužitelj ukazuje da je 03.07.2014. na službenim stranicama Vlade Republike Hrvatske objavljena izjava ministra poljoprivrede: "Ministar je kazao da je prema preliminarnom izvješću razlog proboja nasipa hidraulički slom podložnog tla tijela nasipa. Velik pritisak vode je napravio erozivne kanale u tijelu samog nasipa i u podlozi samog nasipa.

2.4. Prema Provedbenom Planu — stranica 76 — propisano je da za vodostaj koji je mjerodavan za proglašenje izvanredne obrane od poplava se poduzimaju radnje, a koje su izostale budući da na spornom dijelu nasipa nije bilo djelatnika Hrvatskih voda, Vodoprivrede Vinkovci d.d., i Civilne zaštite, jer ne postoji dokument koji bi dokazao suprotno, a nadležna tijela (Hrvatske vode) nisu izdala nikakav nalog Vodoprivredi Vinkovci d.d. da pristupi obrani od poplava, premda je upravo Vodoprivreda Vinkovci d.d. prema Provedbenom Planu pravna osoba koja provodi zaštitu od poplava. Prema izvješću Stožera za zaštitu i spašavanje županije Vukovarsko-srijemske (stranica 54.) proizlazi da su djelatnici Vodoprivrede Vinkovci d.d. angažirani prvi puta tek dana 18.05.2014. Prema Tablici Ministarstva poljoprivrede, Uprave za vodno gospodarstvo broj osoba koje su bile angažirane po danima na obrani od poplava je: - za dan 15.05.2014. 36 osoba; - za dan 16.05.2014. 78 osoba; - za dan 17.05.2014. 123 osobe i to za cjelokupnu dužinu nasipa od 67 km, što je manje od dvije osobe po kilometru nasipa.

2.5. Tužitelj se poziva i na Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN 73/97 i 174/04 u daljem tekstu ZZEN) čijim čl. 2. propisano je da se elementarnom nepogodom smatra iznenadna velika nesreća koja prekida normalno odvijanje života, uzrokuje žrtve, štetu većeg opsega, a člankom 6. propisano je da župan sam ili na prijedlog načelnika policijske uprave proglašava elementarnu nepogodu, dok je člankom 18. propisano da je mjera zaštite u slučaju izravne opasnosti od nastanka elementarnih nepogoda obavješćivanje i uzbunjivanje građana i odgovornih osoba u pravnim osobama.

2.6. U svezi sa gore navedenim tužitelj navodi da je na 1. izvanrednoj sjednici Stožera zaštite i spašavanja Vukovarsko-srijemske županije 16.05.2014. u 14:00 sati župan Vukovarsko-srijemske županije donio odluku o proglašenju stanja neposredne prijetnje, te o obavješćivanju sudionika, s tim da nema nikakvih podataka o tome da je stanovništvo ugroženih područja dobilo obavijest o postojećoj situaciji, a istoga dana oko 20:00 sati župan Vukovarsko-srijemske županije donosi Odluku o proglašenju izvanrednog stanja, s tim da nema podataka da je stanovništvo ugroženih područja dobilo obavijest o postojećoj situaciji.

2.7. Nadalje tužitelj ukazuje na odredbe Zakona o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09 i 127/10 u daljem tekstu ZZS) i to na odredbu iz čl. 6. kojim je propisana zadaća sustava zaštite i spašavanja naročito obveza obavješćivanja sudionika zaštite i spašavanja o prijetnjama te mogućnostima, načinima, mjerama i aktivnostima zaštite i spašavanja, kao i na odredbu čl. 8. kojim je propisano tko čini operativne snage, te postupanje državnih tijela u slučaju opasnosti, s tim da nema nikakvih podataka o tome da je stanovništvo ugroženih područja dobilo obavijest o postojećoj situaciji, o postojanju eventualne opasnosti od poplava i postupanju u slučaju nastanka opasnosti. Prema podacima sa sastanka Stožera zaštite i spašavanja Vukovarsko-srijemske županije dana 16.05.2014. u 22:15 sati može se zaključiti da je pročelnik Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Vukovar prenio usmenu preporuku koju je dobio od ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje da župan donese odluku o evakuaciji, s tim da nema podataka da je takva odluka donesena, a prema podacima sa istoga sastanka proizlazi da je tokom noći putem medija i sirena lokalno stanovništvo pozvano da se uključi u obranu od poplave, koji podatak nije moguće provjeriti. Prema podacima sa sastanka Stožera zaštite i spašavanja Vukovarsko- srijemske županije koji je održan sljedećeg dana odnosno 17.05.2014. u 09:00 sati pročelnik Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Vukovar preporuča županu da donese odluku o evakuaciji stanovništva, jer svakog trenutka može doći do prelijevanja krune nasipa. Iz podataka navedenoga sastanka tužitelj smatra kako je moguće uočiti nesposobnost i nepripremljenost od strane Hrvatskih voda jer na izravno postavljeni upit župana u smislu traženja pismenog očitovanja od predstavnika Hrvatskih voda o potrebi donošenja mjera za evakuaciju dobiva odgovor "...da se moraju konzultirati", tako da nema podataka da je u tom trenutku odluka o evakuaciji donesena, s tim da je vidljivo da 17.05.2014. tek u 12:28 sati župan potpisuje Odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanje i sklanjanje ugroženog stanovništva, te proizilazi da je ova obavijest jedinicama lokalne samouprave proslijeđena u vremenu od 12:30 — 13:30 sati, s tim da nema podataka da je stanovništvo dobilo takvu obavijest, a u slijedećih dva sata od trenutka donošenja navedene odluke došlo do proboja nasipa u Rajevom Selu u 14:55 sati i u Račinovcima u 15:12 sati.

2.8. Tužitelj navodi da je Pravilnikom o mobilizaciji i djelovanju operativnih snaga zaštite i spašavanja (NN 40/08 u daljem tekstu Pravilnik o mobilizaciji) propisan postupak mobiliziranja, pozivanja i aktiviranja operativnih snaga zaštite i spašavanja te zapovijedanje tijekom njihovog djelovanja u slučaju neposredne prijetnje, katastrofe i velike nesreće na području Republike Hrvatske, a kakva je bila situacija kritičnog dana, tužitelj navodi da najbolje opisuje izvještaj Stožera za zaštitu i spašavanje županije Vukovarsko-srijemske za dan 17.05.2014. stranica 10-12 gdje nema podataka da su bile aktivirane službe civilne zaštite, tako da se može zaključiti da tuženik nije izvršio u materijalnopravnom pogledu svoju pozitivnu obvezu zaštite života tužitelja zajamčenu člankom 2. Konvencije u materijalnopravnom pogledu.

2.9. Tužitelj ukazuje da je u poplavama u svibnju 2014. oko 17.000 ljudi bilo prisiljeno napustiti svoj dom, dvije osobe su poginule, uništena je i oštećena je imovina velikog opsega, tako da po tužitelju postoje vrlo sumnjive okolnosti pod kojima je došlo do proboja nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, pa je zbog svega toga logično zaključiti da se može raditi o eventualnom postojanju kaznene odgovornosti predviđene čl. 215. Kaznenog zakona, za što prema članku 2. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku se pokreće postupak pokreće po službenoj dužnosti za što je ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, pa je bilo razumno očekivati da Država ispuni svoju pozitivnu obvezu i sama poduzme radnje oko utvrđivanja uzroka ove tragedije i utvrdi postojanje eventualne kaznene odgovornosti za što tužitelj nema podataka da je Država (državno odvjetništvo) uopće pokrenulo postupak po službenoj dužnosti. Osim toga, tužitelj ukazuje da temeljem članka 207. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku i policija ima pravo i dužnosti ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj kaznenog djela. Prema podacima tužitelja Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, pod brojem KR-DO 558/14 vodi postupak radi utvrđivanja, no niti nakon više od dvije godine ne samo da istraga nije završena, nego niti spis nije prebačen u upisnik K-DO u kojem se upisuju kaznene prijave iz čega bi se vidjelo da državno odvjetništvo ozbiljno pristupa tome problemu, niti ima podatka da su pokrenuti bilo kakvi administrativni postupci po službenoj dužnosti (stegovni postupci i sl.) od strane tužene kako bi se utvrdilo je li postupanje nadležnih tijela i/ili osoba i/ili pravnih osoba bilo sukladno zakonskim propisima.

2.10. Obzirom na gore navedeno tužitelj navodi da postoji osobna odgovornost tuženika iz razloga što unatoč jasnim zakonskim i podzakonskim propisima, nema nikakvih podataka da je stanovništvo pravovremeno upozoreno i da je dobivalo obavijesti o stanju i stupnju opasnosti kako bi i samo moglo procijeniti hoće li napustiti opasna mjesta ili ne, a odluka o evakuaciji donesena je samo dva sata prije proboja nasipa, dakle očito prekasno. Dodatno tužitelj tvrdi da postoji odgovornost tužene i temeljem članaka 31. i 32. Nacrta članaka Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodno protupravne akte koji je usvojen od strane Komisije za međunarodno pravo 9. kolovoza 2001. koji se u konkretnom slučaju primjenjuju kao međunarodno običajno pravo sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cikanović protiv Hrvatske, zahtjev broj 27630/07, presuda od 5. veljače 2015 § 53. Osim toga, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-lll2314/2006 od 21. veljače 2007. (NN 36/07 i www.usud.hr) navodeći da tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a ne krivnje.

2.11. U pogledu neograničene solidarne odgovornosti tužene, tužitelj navodi da se navedena odgovornost temelji na odredbi čl. 189. ZV s obzirom da su Hrvatske vode odgovorne za proboj nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, te ukazuje da postoji odgovornost tuženika i temeljem članka 1064. ZOO, jer za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (nekvalitetno izgrađen nasip je opasna stvar), a nasip kao regulacijska i zaštitna vodna građevina je u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem članka 23. ZV. Tužitelj čini nespornim da je upitno da li bi pravovremena intervencija na kritičnom dijelu nasipa spriječila proboj nasipa što više nije moguće utvrditi, zato je u konkretnom slučaju bitno utvrditi da proboj nasipa nije bio uzrokovan višom silom, nego propustom u izvršenju obrane od poplava, što dokazuje krivnju koja je osnova odgovornosti Hrvatskih voda, a time i odgovornosti tužene za obveze Hrvatskih voda. Tužitelj u konkretnom slučaju tvrdi da se moraju primijeniti pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Rev 556/08-2 od 20. svibnja 2009. i Rev- 930/09-2 od 31. siječnja 2012.

2.12. Obrazlažući odštetni zahtjev tužitelj navodi da s obzirom na odredbu čl. 1049. ZOO (postojanje krivnje iako je naprijed naveo objektivnu odgovornost) proizlazi da je tužena povrijedila temeljna ljudska prava iz članka 2. i 8. Konvencije te članka 1. Protokola br. 1., ponovno se poziva na pravno shvaćanje izraženo u predmetu Europskog suda za ljudska prava Kolyadenko protiv Rusije točka 253. kao i na Rev 347/04-2 od 21. lipnja 2005., Rev 97/03-2 od 22. prosinca 2005. i Revt 156/2006-2 od 29. studenog 2006), dalje navodeći da rizik za svaku pogrešku koju učine državne vlasti mora snositi država i pogreške se ne smiju ispravljati na račun pojedinca kojega se to tiče, posebice kad nije u pitanju niti jedan drugi suprotstavljeni privatni interes (sudska praksa izražena u predmetima Trgo protiv Hrvatske, br. 35298/04, odlomak 67., 11. lipnja 2009., Gashi protiv Hrvatske, br. 32457/05, odlomak 40., 13. prosinca 2007. i Radchikov protiv Rusije, br. 65582/01, odlomak 50., 24. svibnja 2007.).

3. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2018. s lista 287 sudskog spisa navodi da daje dodatno činjenično obrazloženje koje u bitnom mijenja pravno stanje stvari i dostavlja dodatnu dokumentaciju koja navedeno dokazuje navodeći da zakonsko uređenje obrane od poplava nije bilo adekvatno odnosno provedivo i u skladu sa zakonodavstvom Europske unije, iako je tuženik 10. svibnja 2013. godine prenio u pravni poredak Direktivu 2007/60/EZ od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (u daljem tekstu Direktiva 2007/60/EEZ), međutim nije pravovremeno (prije poplave) donio provedbene propise koje su države potpisnice obvezne donijeti potrebne za usklađivanje sa Direktivom 2007/60/EEZ, te da tuženik nije pravovremeno (prije poplave) prenio u pravni poredak Direktivu 2012/18/EU od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (u daljem tekstu Direktiva 2012/18/EU), što je izvršeno tek Zakonom o sustavu civilne zaštite (NN 82/2015), što je imalo za posljedicu totalnu neorganiziranost u obrani od poplava.

3.1. Nadalje tužitelj navodi da nadležna tijela tuženika (Hrvatske vode u prvom redu) nisu postupile sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava (SI. list SFRJ, br. 2/1970 - preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon (NN 53/1991) - dalje u tekstu: Pravilnik, i to propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 8. Pravilnika koji se ogleda u propustu Hrvatskih voda da izvrše obvezu izrade hidroloških uvjeta za područje donja Sava, osobito uzimajući u obzir „pojavu tih ili nepovoljnijih uvjeta", propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 10. Pravilnika koji se ogleda u propustu Hrvatskih voda u pogrešnoj procjeni dimenzioniranja nasipa, jer proizlazi da je nasip dimenzioniran za povratno razdoblje „stogodišnje velike vode”, a ne za povratno razdoblje „tisućugodišnje velike vode”, pri tom se tužitelj poziva na iskaz svjedoka JN, zaposlenika Hrvatskih voda u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku, posl. br. P 430/2016, kada je isti naveo da je nasip izgrađen na temelju stogodišnje velike vode i nakon što voda pređe tu kvotu Hrvatske vode više ne odgovaraju, niti mogu davati jamstvo što će se dogoditi sa zaštitom građevine, tako da je nasip izgrađen za nivo 1072 cm.

3.2. Tužitelj smatra da postoji i propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 13. Pravilnika, budući da Hrvatske vode nemaju bilo kakav dokument koji može dati odgovor o stabilnosti objekata za obranu od poplava, te propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 23. Pravilnika, jer ne postoji dokument koji opisuje funkcioniranje sistema obrane od poplava koji sadržava hidrauličke i druge analize koji uključuje i mogućnost nailaska valova većih od onih za koje je sistem projektiran, te posljedicama djelomičnog propuštanja odnosno rušenja sistema obrane od poplava, te ne postoji analiza filtracione i statičke stabilnosti nasipa na način propisan člankom 25. Pravilnika. Propust u vezi sa čl. 26. Pravilnika postoji također na strani Hrvatskih voda jer nisu utvrđeni kritični hidrološki i hidraulički uvjeti nasipa prema elementima iz čl. 25. Pravilnika. Propust u vezi sa čl. 27. Pravilnika ogleda se u tome što su Hrvatske vode propustile izraditi dokument (analize i proračuni temeljeni na rezultatima istražnih radova) koji dokumentiraju funkcioniranje nasipa pri pojavi kritičnih uvjeta, propust u vezi sa čl. 33. Pravilnika se ogleda u tome što su Hrvatske vode planom obrane od poplava nisu predvidjele mjere za osiguranje protiv erozije i rušenja uslijed djelovanja procjednih voda na svim mjestima obala i korita na kojima bi moglo doći do ugrožavanja obrambenih nasipa ili drugih dijelova sistema obrane od poplava, što je vidljivo uvidom u Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja Sava, branjeno područje 1 - područje malog sliva Save Bid-Bosut.

3.3. Nadalje tužitelj smatra da postoji propust u donošenju odluke o uspostavljanju druge crte obrane od poplava što predstavlja očitu pogrešnu procjenu i propusta rukovoditelja obrane od poplava sektora BN, zaposlenika Hrvatskih voda, da unatoč očite neposredne opasnosti od podvira, prodora, rušenja ili prelijevanja zaštitnih vodnih građevina, donese odluku o uspostavljanju druge crte obrane od poplava.

3.4. Tužitelj navodi da su 16.05.2014. u 15:00 sati Hrvatske vode donijele rješenje o uvođenju izvanrednih mjera obrane od poplava, da je 16.05.2014. u 14:00 sati župan Vukovarsko-srijemske županije donio Odluku o proglašenju stanja neposredne prijetnje, a na temelju rješenja Hrvatskih voda o uvođenju izvanrednih mjera obrane od poplava, da je 16.05.2014. u 18:00 sati na sastanku Stožera za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije predstavnica Hrvatskih voda izjavila da očekuju vodostaj od 1150 - 1160 cm, da su 16.05.2014. u 19:00 sati Hrvatske vode donijele rješenje o uvođenju izvanrednog stanja na zaštitnim vodnim građevinama (vodostaj 1048 s tendencijom daljnjeg porasta), da je za uspostavljanje druge crte obrane od poplava prema Provedbenom planu potrebno 24 sata i za spornu dionicu D.1.1. može se osnovano zaključiti da je već 16. 05. 2014. u 13:00 sati, a najkasnije toga dana u 19:00 sati zaprijetila neposredna opasnost od podvira, prodora, rušenja ili prelijevanja zaštitnih vodnih građevina slijedom čega je rukovoditelj obrane od poplava sektora BN, morao donijeti odluku o uspostavi druge crte obrane od poplava, što bi smanjilo opseg i visinu štete. Druga crta obrane od poplava propisana je Provedbenim planom, te za prodor vode u dijelu dionice D.1.1. od 0 + 00 km nasipa do + 870 kn nasipa druga crta obrane polazi od rampe na 4+480 km nasipa u Račnovcima, nastavlja se Savskom ulicom i dalje cestom prema Jameni do granice sa R. Srbijom (str. 16. zadnja točka), ali sadržava i preduvjete za uspostavu druge crte. Obzirom da je nasip probijen na 3+265 km nasipa, tužitelj smatra da je pravovremeno postavljanje druge crte obrane moglo spriječiti poplavu Račinovaca u cijelosti, te širenje vode prema Ðurićima, Gunji (istočni dio), te Strošincima, te širenje poplavnih voda prema Općinama Drenovci i Vrbanja. Druga crta obrane od poplava propisana je Provedbenim planom za prodor vode na dionici D.1.2. te je druga crta obrane od poplava državna cesta Gunja-županja, te ostali javni putevi (str. 23.) Obzirom da je nasip probijen na 23+180 km nasipa (neposredno uz naselje Rajevo Selo), tada je pregledom karte poplavljenog područja na dan 21.05.2014. jasno vidljivo da uspostavljanjem druge crte obrane sasvim izvjesno ne bi došlo do poplave u gotovo 70% površine Gunje, niti Posavskih Podgajaca. Vezano za navedeno, tužitelj predlaže vještačenje po sudskom vještaku hidrološke struke.

3.5. Tužitelj se poziva na izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela što je napravljeno po nalogu Ministarstva poljoprivrede u srpnju 2014., na čijoj str. 79. „Kriterij dimenzioniranja nasipa, npr. HQ 100, potrebno je ponovno razmotriti.

3.6. Slijedom gore navedenoga tužitelj smatra kako je očito da nadležna tijela tuženika nisu izabrala odgovarajući način obrane od poplava (izgradnja nasipa), niti su u izabranom načinu obrane od poplava (nasipi) pridržavala propisanih tehničke mjera i uvjeta koji se primjenjuju pri izgradnji, rekonstrukciji, dogradnji i održavanju objekata za obranu od poplava, š to je imalo za posljedicu proboj nasipa i poplavu.

3.7. Dodatni propusti tuženika u osiguranju sigurnog okoliša, tužitelj pronalazi u tome što njega nikada nitko nije obavijestio tužitelja, niti ostale građane da nasip, nakon što voda prijeđe nivo od 1072 cm, više ne može obavljati funkciju zaštite od poplava. Kada se tome pridoda izostanak pravovremenog donošenja odluke o evakuaciji koja je donesena tek 17. 05. 2014. u 12:28 sati, te provedena u vremenu od 12:30 do 13:30 sati, te da je nasip probijen u 14:55 sati (Rajevo Selo) odnosno u 15:12 sati (Račinovici) može se zaključiti o totalnoj nespremnosti nadležnih tijela tuženika, a time i propusta koji su kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti doveli do proboja nasipa, poplava te posljedično štete kod tužitelja.

3.8. Tužitelj je tijekom postupka specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 14. listopada 2021. na način da za uništeni stočni fond potražuje iznos od 37.693,27 eura, za uništenu opremu na farmi muznih krava iznos od 19.353,95 eura, za uništene zalihe stočne hrane iznos od 3.052,62 eura, za uništene usjeve suncokreta iznos od 17.553,52 eura, sa zateznim kamatama od dana 17.05.2014., te na ime izmakle koristi za mlijeko od 04. mjeseca 2014. 07. mjeseca 2018. ukupno iznos od 81.613,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi tužbenom zahtjevu u cijelosti, pozivajući se na odredbu 188. stavak 2. ZV predlaže pozove u parnicu kao umješača na strani tuženika Hrvatske vode.

4.1. Nadalje, pozivajući se na odredbu članka 186. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) čini nespornim da je tužitelj 14.3.2016. podnio zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je ono odbilo kao neosnovanog, ali ukazuje da je tužitelj u tom zahtjevu navodio propuste koji se odnose na održavanje nasipa a potom propust odgovornih osoba zbog neodržavanja protoka vode u kanalima i nefunkcioniranja kanalske mreže na znatnom dijelu k. o. [katastarska općina] gdje je smještena tužiteljeva farma na kojoj je nastala šteta, tako da u ovom parničnom postupku predmet raspravljanja može biti samo zahtjev koji je postavljen u zahtjevu za mirno rješenje spora i koji proizlazi iz istog činjeničnog kompleksa. Prema tome smatra za sve štetne radnje tuženika koje nisu označene u zahtjevu za mirno rješenje spora i koje ne proizlaze iz istog činjeničnopravnog supstrata prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a mora odbaciti tužbu.

4.2. Tuženik se poziva na odredbu čl. 133. ZV po kojoj se odgovora po načelu krivnje, te se poziva na odredbu čl. 3. točki 8. Zakona o sustavu civilne zaštite (Narodne novine broj: 82/15), koja definira katastrofu, a da se, u konkretnom slučaju, radi o katastrofi proizlazi i iz činjenice da je Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ravnatelja Državne uprave pa zaštitu i spašavanje, dana 20, svibnja 2014., donijela Odluku o proglašenju katastrofe za područje Vukovarsko-srijemske Županije.

4.3. Katastrofalna poplava koja se dogodila u svibnju 2014. godine na području Rajevog Sela, Županje i okolice bila je iznimnog opsega i iznad svih hidrauličkih opterećenja. Primjerice povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka od 6.000 m3/s u Slavonskom Šamcu kreće se u rasponu od 850-900 godina. Nasip kod Rajevog Sela i Račinovaca projektiran je i izgrađen za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina.

4.4. Šteta koju ju tužiteljica pretrpjela uzrokovana je djelovanjem prirodnih sila u vidu katastrofalnih poplava kao posljedicom nikada prije izmjerenih visokih vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti, izbjeći ili otkloniti što bi ukazivalo da se radi slučaju pa čak i o višoj sili, a kako se prema kriteriju krivnje za slučaj ne odgovara, to ne bi bilo mjesta za odgovornost Hrvatskih voda za štetu, pa slijedom toga niti za solidarnu odgovornost tuženika.

4.5. Tuženik se poziva na očitovanje Ministarstva poljoprivrede Uprave vodnog gospodarstva Klasa: 325-01/16-01/377, Urbroj:525-12/0997-1 6-5 od 19.9.2016, i Izvještaja Stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela od 30.6.2014. iz kojeg proizlazi da nema nikakve sumnje o postojanju tehničke pogreške pri izgradnji nasipa.

4.6. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da propust tuženika predstavlja okolnost "jer na mjestu proboja nasipa kod Račinovaca uopće nije vršena obrana od poplava budući da nije izveden servisni put i zbog propusta u izgradnji nasipa" navodi da je na str. 6. gore navedenog očitovanja izričito navedeno da "...Pristup kritičnom mjestu uz nasip s nizvodne strane, nije bio moguć zbog poplave uzrokovane izlijevanjem Š, a ne zbog toga što nedostaje servisni put. Naime, pristup kritičnom mjestu odnosno servisni put, je bio poplavljen uslijed prekomjernog dotoka iz zaobalja Tečom i kanalom Stružac, koji se u Teču ulijeva u blizini mjesta proboja.

4.7. U odnosu na navode tužitelja o propustu u donošenju odluke o uspostavljanju druge crte obrane od poplave navodi da je u gore navedenom očitovanju navedeno da drugu crtu obrane definiranu Provedbenim planom obrane od poplava nije bilo moguće uspostaviti, uslijed prodora nasipa te neprohodnosti i nemogućnosti pristupa pojedinim dionicama nasipa, također tuženik navodi da tvrdnje tužiteljice o angažiranosti nedovoljnog broja ljudi na obrani od poplava i nepravovremene reakcije nisu točne što je također vidljivo iz gore navedenog očitovanja na stranici 7, a navedene okolnosti navodi da su vidljive i iz Izvješća Državne uprave za zaštitu i spašavanje o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u Vukovarsko-srijemskoj županiji od 21.7.2014.

4.8. Vezano za ostale tvrdnje tužitelja o propustima tuženika da obavijesti stanovništvo ugroženih područja o postojećoj situaciji, o postojanju eventualne opasnosti od poplava i načinu postupanja u slučaju nastanka opasnosti„ jer nije pravovremeno donio odluku o evakuaciji i zato što nisu bile aktivirane službe Civilne obrane", navodi da su neosnovane te navodi da provedba zaštite od elementarnih nepogoda, temeljem članka 4. st. 1. Zakona o zašiti od elementarnih nepogoda (NN 73/97, 174/04 ) temelji se na načelima samozaštite, međusobne suradnje i solidarnosti građana Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska osigurava, organizira i usmjerava provedbu zaštite od elementarnih nepogoda putem nadležnih tijela.

4.9. U odnosu na nadležnost Državne uprave za zaštitu i spašavanje, tuženik se poziva na odredbu čl. 12. Zakona o sustavu civilne zaštite (NN broj 82/15), u koje se ubrajaju dostave informacija i podataka o svim vrstama opasnosti i mogućim posljedicama velikih nesreća i katastrofa i aktiviranja operativnih snaga sustava civilne zaštite i koordiniranje njihovog djelovanja, s tim da je sukladno članku 43, stavku 1. Zakona o sustavu civilne zaštite (NN broj 82/1 5), svaki građanin dužan brinuti za svoju osobnu sigurnost i zaštitu te provoditi mjere osobne i uzajamne zaštite i sudjelovati u aktivnostima sustava civilne zaštite. S tim u svezi navodi da je izljev rijeke Save danima praćen i medijski, u svima emisijama i dnevnim vijestima, stoga je tužiteljica bila dužna pravovremeno se informirati i poduzeti mjere, na što ju obvezuju i odredbe čl. 10. stavku 1. Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN broj 73/97 i 174/04).

4.10. Tuženik se poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-930/09-2 od 31.1.2012. vezano određivanje pojma više sile i slučaja, iz čega proizilazi da je viša sila objektivno nepredvidiva i neuklonjiva, dok se kod slučaja nepredvidivost i neuklonjivost ne zahtijevaju. S tim u svezi poziva se na odredbu čl.1067. ZOO-a kao i na odredbu čl. 1045. ZOO-a.

4.11. Nadalje vezano za postupanje nadležnih tijela prilikom evakuacije tuženik navodi da je župan Vukovarsko-srijemske županije 17.5.2017, u 12,28 sati donio Odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanja i sklanjanje ugroženog stanovništva, ali je odluka bila već pripremljena dan ranije i datirana 16. svibnja 2014, i na proglašenje, s tim da su sve pripremne radnje za evakuaciju provedene u jutarnjim satima, prije proglašenja Odluke o evakuaciji, te da se kritičnog dana prije pucanja nasipa do kojeg je došlo u 14,55 sati, već započeto s evakuacijom stanovništva i stoke, što je vidljivo iz izvješća Stožera zaštite i spašavanja Vukovarsko-srijemske županije na stranici 11, gdje je navedeno između ostalog da na ugroženom području stanovništvo odbijalo napustiti mjesto prije pucanja nasipa, a čak i nakon toga bilo je problema sa evakuacijom jer su pojedini stanovnici ostajali na katovima svojih kuća, nadajući se da će se voda povući, pa su ih Gorske službe za spašavanje naknadno evakuirali čamcima, medu ostalim i tužitelja.

4.12. Tuženik se poziva na čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te na čl. 76. istog zakona navodeći da Odluka o evakuaciji koju je donio Župan nije upravni akt iz čl. 14. Zakona o sustavu uprave (ZSDU), a Republika Hrvatska temeljem članka 14, ZSDU odgovara za štetu koju trećima počine tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe na kojima su prenesene javne ovlasti, Odluka o evakuaciji koju je donio Župan nije upravni akt; dakle nije odluka koja se smatra odlukom donesenom iz djelokruga prenesene Javne ovlasti države na županiju.

4.13. Prema navodima iz odgovora na tužbu tvrdnja je tuženika da je do štete došlo uslijed više sile, poplave zbog visine vodostaja koji je bio daleko viši od vodostaja koji je ikada zabilježen, a koji se događaj nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti, radi čega tuženik ne odgovara za štetu niti da se radi o objektivnoj odgovornosti, a posebno ne prema subjektivnoj odgovornosti, pri tom navodi da je iz priložene dokumentacije vidljivo da su nadležne službe postupale pravodobno, tako da nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost temeljem odredbe čl.14. ZSDU. Tuženik se pri tom poziva i na navode tužitelja sa stranice 17. tužbe iz kojih proizilazi da je on morao prisilno iseliti muzne krave s farme, ali su nakon povrata krava na farmu nastali problemi (uginuća, bolesti, prestanak mliječnosti), iz toga je razvidno da je on evakuirao veći dio muznih krava s farme prije nastanka poplave, pa su ove njegove tvrdnje očigledno kontradiktorne s njezinim tvrdnjama o propustima tuženika u postupku evakuacije.

4.14. U odnosu na tvrdnje tužitelja da postoji propusti tuženika jer nije proveo djelotvornu istragu, da zakonsko uređenje obrane od poplave nije bilo adekvatno odnosno provedivo i u skladu sa zakonodavstvom EU, daje propustio izvršiti obvezu izrade hidroloških uvjeta za područje donja Sava, da nema nikakav dokument koji može dali odgovor o stabilnosti objekta za obranu od poplava i koji opisuje funkcioniranje sustava obrane od poplave te koji dokumentiraju funkcioniranje nasipa pri pojavi kritičnih uvjeta i da ne postoji analiza filtracijske i statičke stabilnosti nasipa, tuženik ukazuje da nemaju uzročnoposljednične veze s nastankom štete.

4.15. U odnosu na postojanje same štete tuženik ističe da tužiteljica nije navela na kojim je lokacijama nastala šteta niti je dostavila ikakve dokaze o svom vlasništvu predmetnih nekretnina i koji bi ukazivali postojanje njezine aktivne legitimacije za zahtjev za naknadu štete, a sukladno kriteriju adekvatne uzročnosti navodi da nema osnove zahtjev prema tuženiku za štetu nastalu na stočnom fondu nakon njihove evakuacije niti za njegovu odgovornost za rezultate poslovanja farme nakon povratka na izvornu lokaciju.

5. Hrvatske vode u podnesku od 8. travnja 2019. predlažu sudu da donese rješenje kojim se Hrvatskim vodama dopušta miješanje na strani tuženika, zbog postojanja pravnog interesa temeljem čl. 188. Zakona o vodama (Narodne novine 14/14 u daljem tekstu ZV).

5.1. Nadalje Hrvatske vode u navedenom podnesku ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja obzirom da nije dokazao pravni interes voditi predmetni postupak obzirom da uz tužbu nije dostavio niti jedan materijalni dokaz da je vlasnik imovine na kojoj mu je navodno nastala šteta.

5.2. Hrvatske vode pozivajući se na odredbu čl. 34. b. toč. 1. ZPP-a ističu prigovor stvarne nenadležnosti, pri tom se pozivaju na pojam trgovca kako je definiran odredbom čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99,52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12,68/13, 110/15 - dalje: ZID), kao i odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivredi (NN 030/2015 - dalje: ZP), navodeći da iako tužitelj tuži u svojstvu fizičke osobe, iz priloženog popisa štete uz tužbu proizlazi kako potražuje naknadu nastale štete na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, u svojstvu nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

5.3. Opreza radi Hrvatske vode osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine u cijelosti, zbog nepostojanja krivnje tuženika i umješača.

6. Hrvatske vode u podnesku od 13. rujna 2021. prije svega navode da je u istovrsnom postupku naknade štete temeljem istovrsne dokumentacije Visoki trgovački sud RH zauzeo pravomoćno shvaćanje kako nezakonitog i nepravilnog rada Hrvatskih voda (ovdje umješača) nije bilo, pa nema niti odgovornosti tužene te da se u konkretnom slučaju nesporno radi o višoj sili, a koje shvaćanje proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1985/2019 od 07.10.2020.

7. Tužitelj vezano na pozivanje tuženika i umješača na strani tuženika na pravomoćno okončane postupke kod Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-143/2021 izjavljuje da navedeni predmeti nisu činjenično ni približno isti obzirom na različitost mjesta odakle potječu oštećenici jer je u tim predmetima sjedište oštećenika bilo neposredno uz nasip dok je u ovom predmetu oštećenik iz [adresa] pa su štetu uzrokovale poplavne vode koje nisu trebale doći do tog mjesta, pogotovo u okolnostima što je planom obrane od poplava bila propisana obveza postavljanja druge crte obrane od poplava. S obzirom na navedeno predlaže da se prvo provede dokaz vještačenjem po vještaku Zaštite okoliša Vedranki Bobić iz Zagreba, Matijašec 41/1, na okolnosti: kada se postavlja druga crta obrane od poplava prema Državnom planu obrane od poplava u smislu Glave XIII. st. 4. alineja 6., je Ii u provedbenim planovima obrane od poplava za dionicu D.1.1. i D.1.2. predviđeno postavljanje druge crte obrane od poplave, u kojem trenutku je druga crta obrane od poplava trebala biti uspostavljena imajući u vidu stanje vodostaja (kod poplave u Županjskoj Posavini 2014.), da Ii bi pravovremena uspostava druge crte spriječila prodiranje poplavnih voda na imovinu tužitelja, imajući u vidu informacije i podatke o vodostaju, te stanju nasipa - kada su nastupili uvjeti za donošenje odluke o evakuaciji stanovništva, je Ii se pravovremenom evakuacijom moglo spriječiti da šteta bude manja, jesu Ii postojale mogućnosti da stanovništvo bude pravovremeno upozoreno na nadolazeću opasnost, i koje su mjere samozaštite stanovnici mogli poduzeti da su pravovremeno upozoreni na opasnost.

7.1. Gore navedeni prijedlog tužitelja je prihvaćen te je doneseno rješenje od o provođenju sudskog vještačenja od 11. listopada 2022. na gore navedene okolnosti.

7.2. Nesporno je da je sudski vještak Vedranka Bobić obavijestila sud da nije u mogućnosti s obzirom na njezino zanimanje odgovoriti na upite iz rješenja o vještačenju, a nesporno je da je ona sudski vještak zaštite okoliša, nakon čega je punomoćnik tužitelja predložio sudu da se određeno vještačenje povjeri sudskom vještaku Mariji Hrgarek ili ON također sudskim vještacima zaštite okoliša, koji nakon što im je upućen dopis putem njihovog poslodavca nisu se očitovali na način da prihvaćaju provođenje sudskog vještačenja, nakon čega je tužitelj u podnesku od 15. lipnja 2023. predložio da se već određeno vještačenje povjeri nekome od sljedećih:

Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, Split, Rudarsko geološko naftnom fakultetu, Sveučilište Sjever, Koprivnica, Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, Geoformi d.o.o., Slovenija, Institutu za procjene i vještačenja IPV d.o.o., Čakovec, IPC inženjeringu d.o.o., Ivanec, sudskom vještaku Darije Marušiću, iz Zadra, te GN, iz [adresa].

7.3. Nesporno je da je sud gore predloženim vještacima uputio dopis kojim je zatražio očitovanje da li su u mogućnosti provesti određeno vještačenje s tim da su neki od navedenih sudskih vještaka obavijestili sud da nisu u mogućnosti provesti određeno vještačenje a neki od njih su se oglušili na traženje suda.

8. Punomoćnik tužitelja nakon što su stranke upoznate da sud nije bio u mogućnosti provesti određeno vještačenje s obzirom na očitovanje gore navedenih sudskih vještaka navodi da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznih prijedloga koji su navedeni u tužbi, dok povlači dokazne prijedloge navedene u podnesku od 23. prosinca 2016., osim prijedloga za saslušanjem tužiteljice, također povlači dokazne prijedloge iz podneska od 11. travnja 2018., osim prijedloga da se izvrši uvid u izvod iz sudskog registra za Hrvatske vode, uvid u Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, uvid u Zakon o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u RH primjenjuje kao republički zakon, uvid u Zapisnik sa rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 430/2016, te uvid u kartu lokacija proboja lijevoobalnog Savskog nasipa. Nadalje tužitelj je naveo da povlači sve pravne osnove odgovornosti tužene osim pravne osnove odgovornosti na temelju čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

8.1. Nadalje tužitelj navodi da zbog promjene službene valute u RH uređuje tužbeni zahtjev te označava potraživanje u sada službenoj valuti, tako da umjesto iznosa od 284.000,00 kn treba stajati iznos od 37.693,27 eura; umjesto iznosa od 145.822,38 kn treba stajati iznos od 19.353,95 eura; umjesto iznosa od 23.000,00 kn treba stajati iznos od 3.052,62 eura; umjesto iznosa od 132.257,00 kn treba stajati iznos od 17.553,52 eura; umjesto iznosa od 614.920,62 kn treba stajati iznos od 81.613,99 eura; te onda umjesto potraživanih pojedinačnih iznosa od 11.825,39 kn treba stajati iznos od 1.569,49 eura.

9. Provedeni su dokazi uvidom u Izvješće o poduzetim aktivnostima u provedbi mjera zaštite i spašavanja u poplavi iz djelokruga poljoprivrede s lista 22-24 sudskog spisa, uvidom u Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja Sektor D i Srednja i Donja Sava, branjeno područje 1: Područje Malog sliva– Biđ-Bosut iz ožujka 2014. sačinjeno od strane Hrvatskih voda s lista 28-33 sudskog spisa i na listu 108- 286 sudskog spisa u čemu je sadržan i prijevod sa engleskog jezika, uvid u Izvješće o katastrofi na području Vukovarsko-srijemske županije iz lipnja 2014. sačinjeno po županijskom stožeru za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije s lista 35- 43 sudskog spisa i s lista 1133-1259 sudskog spisa, uvidom u izjavu ondašnjeg ministra FN s lista 44 sudskog spisa, uvidom u podatke o hidrotehničkim građevinama vezano za poplave iz svibnja 2014. u Hrvatskoj s lista 45- 50 sudskog spisa, uvidom u podatke o šteti od elementarne nepogode na opremi OPG ŠN s lista 54 sudskog spisa, uvidom u podatke o šteti na farmi muznih krava što je od strane komisije navedeno kao suvlasništvo tužiteljice i ČN, uvidom u priložene račune o isporučenom kravljem mlijeku isporučitelja ŠN u periodu od prosinca 2013. do srpnja 2014., uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora s lista 73-74 sudskog spisa, uvidom u očitovanje s lista 75 sudskog spisa, uvidom u glavni provedbeni plan obrane od poplava Hrvatskih voda s lista 105-107 sudskog spisa i sa lista 767-858 sudskog spisa, uvidom u Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata obrane od poplava s lista 30-312 sudskog spisa, uvidom u Zakon o preuzimanju zakona o standardizaciji koji se u RH primjenjuje kao republički zakon s lista 313-314 sudskog spisa, uvidom u podatke Hrvatske vodoprivrede vezano za poplave iz svibnja 2014. s lista 315-320 sudskog spisa i s lista 970-973 sudskog spisa, uvidom u elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš – modernizacija lijevoobalnih Savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške Instituta IGH d.d. s lista 327-333 sudskog spisa, uvidom u podatke o procjeni ugroženosti stanovništva, materijalnih ii kulturnih dobara od djelovanja prirodnih i tehnički – tehnoloških nesreća i katastrofa te ratnih djelovanja i terorizma za područje Vukovarsko srijemske Županije iz veljače 2009. s lista 334- 336 sudskog spisa i s lista 1260-1265 sudskog spisa, uvidom u prijevod na hrvatski jezik Izvješća o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog Savskog nasipa kod Rajevog Sela iz 2014. s lista 337-524 sudskog spisa i s lista 974-1132 sudskog spisa, uvidom u Državni plan obrane od poplava od 24. lipnja 2010. s lista 525-541 sudskog spisa i na listu 750-766 sudskog spisa, uvidom u Izvješće o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u Vukovarsko srijemskoj županiji od 21. srpnja 2014. s lista 542-54 sudskog spisa, uvidom u izvadak iz sudskog registra za Hrvatske vode s lista 547 sudskog spisa, uvidom u očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 19. rujna 2016. s lista 557-564 sudskog spisa, uvidom u Izvještaj stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela od 30. lipnja 2014. s lista 565-582 sudskog spisa, uvidom u Izvješće Državne uprave za zaštitu i spašavanje područni ured za zaštitu za spašavanje Vukovar od 12. lipnja 2014. s lista 583-592 sudskog spisa, uvidom u odluke župana Županije Vukovarsko srijemske od 17. svibnja 2014. s lista 593-594 sudskog spisa, uvidom u Zaključak Vlade Republike Hrvatske o planu zaštite i spašavanja za područje RH od 29. srpnja 2010. s lista 915-946 sudskog spisa, uvidom u Izvješće o stanju vodostaja na sektoru C i D i poduzetim mjerama na sektoru D Hrvatskih voda od 16. svibnja 2014. do 19. svibnja 2014. s lista 1266-1385 sudskog spisa, uvidom u Izvješće o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u Vukovarsko srijemskoj županiji Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja 2014. s lista 1386-1464 sudskog spisa, uvidom u zapisnike Županijskog stožera zaštite i spašavanja Vukovarsko srijemske županije od 16. i 17. svibnja 2014. s lista 1465-1470 sudskog spisa, uvidom u odluku o proglašenju izvanrednog stanja za područje grada Županja i Općine Štitar, Bošnjaci, Drenovci, Vrbanja i Gunja od 16. svibnja 2014. s lista 1471 sudskog spisa, uvidom u Izvješće o stanju sustava obrane od poplava s prijedlogom zaključka Vlade RH izrađeno od ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u ožujku 2004. s lista 1472-1494 sudskog spisa, uvidom u vodostaj postaje Županja stepenica Sava s lista 1533-1542 sudskog spisa, uvidom u podatke o lokaciji proboja lijevoobalnog Savskog nasipa Hrvatskih šuma s lista 1586-1720 sudskog spisa, uvidom u službene zabilješke MUP-a s lista 1886-1902 sudskog spisa i uvidom u posebno izvješće MUP-a s lista 1922-2133 sudskog spisa.

10. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom.

11. Nesporno je da su sudionici ovog postupka i nakon zaključenja prethodnog postupka 9. lipnja 2021. dostavljali daljnju dokumentaciju kao npr. dokumentaciju vezanu za građevinsku i uporabnu dozvolu predmetnog nasipa što sud temeljem odredbe čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a nije posebno cijenio budući da su sudionici postupka mogli navedenu dokumentaciju dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Prije svega sud je odlučio o sudjelovanju umješača na strani tuženika te dopustio Hrvatskim vodama da sudjeluju u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika temeljem odredbe čl. 206. ZPP-a, po kojoj odredbi osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Pravni interes umješača proizilazi iz odredbe čl. 188. ZV kojom je propisano da za svoje obveze Hrvatske vode odgovaraju cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda.

12.1. Vezano za prijedlog tuženika da se o ovoj parnici obavijesti i Županija Vukovarsko srijemska sud nije prihvatio ovaj prijedlog budući da temeljem odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a ne postoji dužnost suda da obavještava treće osobe o parnici nego te osobe se mogu samoinicijativno prijaviti za sudjelovanje u parničnom postupku, što Županija Vukovarsko srijemska nije učinila.

13. Nadalje odlučeno je o prigovoru stvarne nenadležnosti ovog suda. Temeljem odredbe čl. 34. b. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,102/07 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 u daljem tekstu ZPP koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe) Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ZPP-u uvijek sude Općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

14. Nesporno je da je tužitelj fizička osoba koja tuži u svojstvu nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, te da je tuženik pravna osoba, međutim nije ispunjen uvjet za nadležnost Trgovačkog suda s obzirom da nije riječ o sporu u vezi s njihovom djelatnošću.

15. S obzirom na gore navedeno ovaj sud je odbio prigovor stvarne nenadležnosti temeljem odredbe čl. 34.b st. 1. točka 1. ZPP te riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Vezano za prigovor o neurednosti tužbe temeljem odredbe čl. 186. a. ZPP- a između stranka nesporno je da je tužitelj prije podnošenja tužbe sudu podnio zahtjev za mirno rješenje spora 24. listopada 2015. na koji je tuženik odgovorio 13.lipnja 2016. navodeći da nije u mogućnosti prihvatiti zahtjev za mirno rješenje spora.

16.1. Nesporno je da zahtjev za mirno rješenje spora temeljem odredbe čl. 186. a. st. 1. ZPP-a mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

16.2. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je tužitelj nazvao zahtjev za naknadu štete vidljivo je da sadrži podatke koje u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP- a mora sadržavati tužba. Naime u predmetnom zahtjevu navedeni su podaci podnositelja zahtjeva činjenični opis predmetnog štetnog događaja kao i visina zahtjeva s osnova naknada štete.

16.3. U prilog tome da je zahtjev za mirno rješenje spora uredan u smislu odredbe čl. 186. a. st. 1. ZPP-a proizilazi i nesporna činjenica da je tuženik meritorno odlučio o navedenom zahtjevu ne postupajući u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a.

17. Među strankama je nesporno da je 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke Save kod Rajevog Sela i Račinovaca i poplave, te da je poplavljena farma muznih krava tužitelja u [adresa], kao i njegovi usjevi.

18. Nesporno je da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 325/2018-11 od 20. veljače 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se zahtijeva utvrđenje da postoji osobna odgovornost tužene za štetu tužiteljima nastalu poplavom od 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, kojom se utvrđuje da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske za štetu nastalu poplavom, te kojom se nalaže tuženoj da oštećenom isplati neimovinsku i imovinsku štetu, odnosno nesporno je da se radi o činjenično i pravno istovjetnom postupku kao parničnom postupku kod se vodi pod poslovnim brojem Pn- 34/2019.

19. Sporno je je li je tužba osnovana, odnosno postoji li odgovornost tužene i umješača na strani tužene za štetu po svim osnovama.

20. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan budući da je iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu te pribavljena od veterinarske stanice (list 2083-2098) kao i iz podataka s lista 2099 je vidljivo da je tužitelj nositelj OPG na kojem tvrdi da je nastala šteta, tako da podnesak sa lista 2035 sudskog spisa kojeg je dostavio IN ne dovode u pitanje aktivnu legitimaciju, iako on navodi da je riječ o šteti na njegovoj farmi, a nesporno je da je IN preložen da se sasluša kao svjedok te da stanuje na istoj adresi na kojoj i tužitelj što znači da je on najvjerojatnije član OPG kojemu je nositelj tužitelj.

21. Nesporno je da je tužitelj tijekom postupka odustao od predloženih dokaza osim od dokaza koji su predloženi u tužbi i u podnesku od 23. prosinca 2016. gdje kao i u tužbi predlaže saslušanje tužitelja te je ostao kod dijela dokaznih prijedloga iz podneska od 11. travnja 2018. da se izvrši uvid u izvod iz sudskog registra za Hrvatske vode, uvid u Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, uvid u Zakon o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u RH primjenjuje kao republički zakon, uvid u Zapisnik sa rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-430/2016, i uvid u kartu lokacija proboja lijevoobalnog Savskog nasipa, te je na ročištu 22. listopada 2024. naveo da povlači sve pravne osnove odgovornosti tužene osim pravne osnove odgovornosti na temelju čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

22. Člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 - nastavno ZSDU) propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

23. Tužitelj pod navedenim čl. 14. ZSDU smatra uz postojanje odgovornosti/propusta Hrvatskih voda postoji i propust Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Stožera za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije, Civilne zaštite, Vlade RH, koja se ogleda u propustu u izvršenju obveze pravovremenog obavještavanja stanovništva o nadolazećoj opasnosti, te propusta u izvršenju obveze pravovremenog donošenja odluke o evakuaciji, a Republika Hrvatska odgovara za štetu koju građaninu, pravnih osobi ili drugoj strani nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa čak i pravne osobe koje imaju javne ovlasti u prenesenim i poslovima državne uprave.

24. Prema čl. 22. st. 2. ZV u regulacijske i zaštitne vodne građevine spadaju i nasipi, a sukladno čl. 24. st. 1. navedenog Zakona regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su Republike Hrvatske, a na upravljanju Hrvatskih voda.

25. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZV za štetu trećim osobama nastalu djelovanjem vode odgovara se po osnovi krivnje po čl. 188. ZV, a Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, dok Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda.

26. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da je Republika Hrvatska vlasnik nasipa koji predstavlja opasnu stvar, te da stoga odgovara tužitelju za naknadu štete, uslijed proboja nasipa i poplave na njegovim nekretninama u [adresa].

27. Prema čl. 1067. ZOO vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

28. Odgovornost tužene za eventualne propuste Hrvatskih voda ima se tumačiti temeljem odredbe čl. 133. ZV odnosno po načelu krivnje.

29. Stručno povjerenstvo za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela (dalje: Povjerenstvo), koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede, sačinilo je Izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevovobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja 2014. Zadatak Povjerenstva, koje se sastoji od nacionalnih i međunarodnih stručnjaka iz područja hidrotehnike i geotehnike, bio je izraditi ekspertizu na temelju pregleda postojeće dokumentacije, odnosno opisa događaja i izjave svjedoka, pregleda projektne dokumentacije o prijašnjem nasipu i obimu njegove rekonstrukcije, izgradnji, nadzoru i dozvolama, pregled raspoloživih hidroloških podloga, vodostaji i protoci rijeke Save, oborine, stanje podzemnih voda, te pregleda geoloških, hidroloških i geotehničkih podloga i ostalih raspoloživih podataka, stručnog obilaska terena. U odnosu na hidrotehničke i/ili geotehničke analize Povjerenstvo je utvrdilo procjenu opterećenja na predmetni nasip, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za projektirano stanje, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za stanje tijekom predmetnog velikovodnog događaja i neposredno prije prodora predmetnog nasipa, procjenu mehanizma prodora predmetnog nasipa te ocjenu uzroka prodora nasipa.

30. U konačnom zajedničkom izvješću, Povjerenstvo je utvrdilo uzrok proboja nasipa i to: “Poplava koja je sredinom svibnja 2014. pogodila Hrvatsku, BiH i Srbiju bila je iznimnog opsega i daleko iznad normativnih hidrauličkih opterećenja. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka (6.000 m3/s) u Slavonskom Šamcu kreće se u rasponu od 850-900 godina. Nasip kod Rajevog Sela projektiran je za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina. Nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti koji se temelje na rezultatima geotehničkih istraživanja provedenih za vrijeme rekonstrukcije nasipa i nakon sloma nasipa ukazuje da je najvjerojatniji mehanizam (mehanizmi) sloma nasipa bio hidraulički slom podložnog tla (sloj zemlje ispod površinskog sloja) ili naglo lokalno pucanje pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala). Gornja hipoteza o slomu potvrđena je numeričkom analizom proboja nasipa. Specifični mehanizam (mehanizmi) sloma mogao bi na problematičnoj lokaciji biti pojačan kao rezultat heterogenih i anizotropnih karakteristika podložnog tla i relativne male udaljenosti od vanjskog zavoja rijeke Save."

31. Povjerenstvo je, nadalje, glede rekonstrukcije nasipa utvrdilo:“Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, u raspoloživim dokumentima nisu navedeni projekti i popratni kriteriji za integrirani sustav nasipa, koji uključuje i tijelo nasipa i podložno tlo. Nisu definirane mjere za ublažavanje potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema dokumentima stavljenima na raspolaganje, reklo bi se da je gustoća istraživanja zemljišta i podložnog tla koji su prethodili projektiranju dionice nasipa bila prilično niska. U raspoloživoj dokumentaciji nisu navedeni nikakvi zahtjevi za ispitivanje projektiranog sustava nasipa za hidraulička opterećenja koja premašuju normativne razine."

32. Na temelju provedenih analiza i pregleda nasipa te navedene dokumentacije, Povjerenstvo je zaključilo kako je: "Ekstremno visoki vodostaji u Rajevom Selu u svibnju 2014. bili su daleko iznad normativnih hidrauličkih oterećenja (1:100 godina) lijevoobalnog savskog nasipa. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka ovog događaja kreće se između 850 i 900 godina. Ovaj ekstremni događaj je najvjerojatnije uzrokovan hidrauličkim slomom podložnog tla ili naglim lokalnim pucnjem pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala) zbog heterogenosti i anizotropnih karakteristika tla. Ovu hipotezu o slomu potvrđuje nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti i numeričke analize proboja nasipa. premda su analize gledajući unatrag relativno lake, predviđanja s parametrima raspršenog tla neizbježno ostaju nesigurne. Simulacije i proračuni su po samoj definiciji netočni, što podrazumijeva da će uvijek postojati određeni preostali rizici. Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, nisu definirane mjere za ublažavanja potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema izvješćima nadzornog inženjera, rekonstrukcija nasipa je izvršena u skladu s projektnim specifikacijama i dokumentacijom. Raspoloživi dokumenti ne ukazuju na provedbu mjera kojima bi se ublažio potencijalni hidraulički slom podložnog tla.“

33. Tužitelj je bio dužan dokazati da je šteta nastala krivnjom Hrvatskih voda, a iz priloženih dokaza isto ne proizlazi, jer niti iz jednog izvedenog dokaza nije utvrđen propust Hrvatskih voda koji bi bio uzročno posljedično povezan s štetom. Krivnja odnosno odgovornost Hrvatskih voda za predmetni šteni događaj se eventualno mogla utvrditi provođenjem odgovarajućeg vještačenja od čega se odustalo s obzirom da niti jedan pozvani sudski vještak nije bio u mogućnosti provesti vještačenje.

34. S obzirom da do poplave nije došlo zbog prelijevanja vode iz korita rijeke Save preko nasipa nego zbog puknuća nasipa proizilazi da eventualni propusti Hrvatskih voda u pogledu dovoljnih broja ljudi na "obrani nasipa" nije uzročno posljedično povezan sa nastankom štete.

35. Vezano za navode tužitelja da je izostala pravovremena obavijest stanovništva o evakuaciji niti u tom dijelu ne postoji uzročno posljedična veza između ovog eventualnog propusta s obzirom da tužitelj tužbom potražuje naknadu štete za uništeni stočni fond koji je uspio spasiti od poplave ali je došlo naknadno do uginuća, na što nije od utjecaja pravovremena obavijest o evakuaciji stanovništva. Također pravovremena obavijest o evakuaciji stanovništva nije uzročno posljedično povezana sa štetom na opremi na farmi muznih krava, na zalihama stočne hrane te na uništenim usjevima niti a izgubljenoj vrijednosti mlijeka.

36. Nadalje kada bi se odgovornost tuženika sagledala i po objektivnoj odgovornosti, proizilazi da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tuženik otklonio svoju odgovornost kako s osnova odgovornosti za Hrvatske vode tako i za odgovornost zbog obavijesti o evakuaciji stanovništva jer nedostaje uzročno posljedična veza između štete tužitelja i postupanja tijela državne uprave kako je prethodno obrazloženo.

37. S obzirom na sve gore navedeno sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem stranka i svjedoka jer njihovi iskazi ne bi moglo promijeniti utvrđeno činjenično stanje koje se temelji na materijalnim dokazima.

38. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

39. Nesporno je da temeljem odredbe čl. 154. st. 1. stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove.

39.1. Međutim sud smatra da bi obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku i umješaču na strani tuženika predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), kojim je određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, i da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

39.2. Prema testu razmjernosti koji se nužno ima provesti radi ocjene je li postupanjem tužene u konkretnom parničnom postupku došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja (u svezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnog troška) valja zaključiti da podmirenje troškova prema kojem bi tužitelj bio obvezan naknaditi troškove zastupanja države u državni proračun, i troškove zastupanja umješača na strani tuženika čiji osnivač je također država predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje njegovog vlasništva.

39.3. Načelo iz odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove, ne može se u konkretnom slučaju smatrati protivnim članku 1. Protokol br. 1 pa bi i država (čiji proračun nije neograničen i njime treba pažljivo gospodariti) i umješač na strani tuženika Hrvatske vode trebali uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega potraživanje, a potom i obvezivanje na naknadu troškova tužitelja tuženoj u ovom predmetu, teži legitimnom cilju.

39.4. Konačno, u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1, sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. Meritum spora je ovdje pitanje naknade štete koju je tužitelj pretrpio na uništenom stočnom fondu, uništenoj opremi na farmi muznih krava, uništenim zalihama stočne hrane, uništenim usjevima suncokreta i u vidu izmakle korist za mlijeko u velikoj poplavi koja je zahvatila [adresa] 17. svibnja 2014.

39.5. Ovdje tuženicu zastupa Državno odvjetništvo, i njegovi troškovi se procjenjuju na temelju Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14), iako se to pravosudno tijelo zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istom položaju kao odvjetnik. Nadalje umješač na strani tuženika je pravna osoba za koju je nesporno da ima veliki broj službi pa tako i pravnu službu u kojoj bi trebala imati zaposlenog pravnika s položenim pravosudnim ispitom koji bi ga mogao zastupati u parničnom postupku na koji način bi se izbjegli troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a nesporno ej da se temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuđuju troškovi potrebni za vođenje postupka, te sud ocjenjuje potrebne troškove ocjenjujući brižljivo sve okolnosti

40. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja te osobito nespornu činjenicu da su razmjeri šteta koju su stanovnici istočnog dijela bivše Općine Županja gdje pripada i mjesto [adresa] pretrpjeli u poplavi iz svibnja 2014. zaista ogromni, a naročito kod tužitelja koji je u okviru svog OPG imao farmi muznih krava te oranice zasijane kulturama, stoga sud cijeni da iznos troškova koje bi tužitelj trebalo naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika nije neznatan i da isto predstavlja nerazmjeran teret za tužitelja, a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (tako je odlučeno i predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev br. 72152/13, te u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, stalna služba u Županji posl. br. Pn-145/17 u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-283/18-2 od 9. lipnja 2018.).

41. Bitno je za napomenuti da je tužitelj odustao od provođenja dokaza vještačenjem kojim bi se utvrdili propusti tuženika ili umješača na strani tuženika nakon što se nije pronašao sudski vještak koji bi proveo već određeno vještačenje tako da tužitelj sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu je mogao biti u uvjerenju da će se pronaći sudski vještak koji bi proveo određeno vještačenje.

U Županji, 6. prosinca 2024.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Dražen Štivić, odvjetnik u Županji,

2. ODO u Vinkovcima,

3. OD Arlović & Kukilo d.o.o., Zagreb.