Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-236/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik ČZ, osoba ovlaštena za zastupanje po zaposlenju, protiv ovršenika BZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-83169/2023-4 od 21. prosinca 2023., dana 06. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-83169/2023-4 od 21. prosinca 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 132,72 EUR / 999,98kuna kao neosnovan.

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), dalje OZ sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje kako je ovrhovoditelj 02. studenog 2023. podnio sudu zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom navodeći da je Financijskoj agenciji podnio na izravnu naplatu rješenje o ovrsi javnog bilježnika, te da je Financijskoj agenciji predujmio iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 EUR-a. Sud pri tome primjenjuje odredbu čl. 14. st. 4. OZ prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu dok je prema čl. 22. st. 1. ZPONS ovrhovoditelj dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, te će Financijska agencija taj iznos upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinom iz osnove za plaćanje i provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja, dok da je i čl. 8. st. 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 71/18) propisano da naknadu koju je ovrhovoditelj predujmio Financijska agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe, pa je Financijska agencija predujmljeni iznos naknade, kao trošak ovrhe, već upisala u Očevidnik zajedno sa osnovom za plaćanje i pokušavala naplatiti u korist ovrhovoditelja, slijedom čega sud utvrđuje da se ovrhovoditelj na ime troškova predujma uplaćenog Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje, namiruje u postupku izravne naplate, te nema mjesta njegovu ponovnom određivanju u ovom postupku sudskom odlukom.

5. No, u žalbi ovrhovoditelj pravilno navodi kako je, vezano uz primjenu odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje ZPONS), sama činjenica da je FINA osnovu zavela u redoslijed osnova za plaćanje dokaz je kako je ovrhovoditelj predujmio FINA-i iznos naknade za provedbu osnove za plaćanje, a prema odredbi čl. 12. ZPONS ukoliko se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Dakle, ovrhovoditelj tvrdi kako je činjenica da je osnova isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje dovoljan dokaz da se ista nije naplatila u cijelosti, pa čl. 14. st. 3. OZ propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, a koji troškovi da uključuju i trošak predujmljene naknade FINA-i za provedbu osnove za plaćanje, te je stoga ovrhovoditelj predložio sudu usvojiti zahtjev jer je trošak FINA predujma kojeg ovrhovoditelj potražuje u podnesku od 2. studenog 2023. (a kojeg je platio 31.03.2020. godine) nenaplativ ako ga sud ne dosudi ovrhovoditelju.

6. Pri tome valja reći kako sud prvog stupnja u takvoj situaciji nije utvrdio odlučnu činjenicu je li osnova za plaćanje isknjižena iz očevidnika, jer tek ako bi na računu bilo novčanih sredstava, mogao bi se ovrhovoditelj naplatiti u postupku izravne naplate, a u suprotnom ne – ukoliko se osnova isknjižuje iz očevidnika, pa je u tom pravcu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

7. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, nije bilo moguće ponovnom ocjenom dokaza postupiti analognom primjenom čl. 373.a ZPP, te je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ pobijanu odluku valjalo ukinuti. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tuženika donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 06. prosinca 2024.

Sudac

Josip Grubišić