Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. broj: Kzd-98/2020-102

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež ovog suda Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika OT, zbog kaznenog djela iz čl.179.a. i čl. 177.st.2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11,144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, posl. br. KOz-DO-73/2020 od 30. travnja 2020., nakon održane javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci HT, optuženika OT i branitelja Vedrana Skočibušića, odvjetnika iz [adresa], dana 06. prosinca 2024. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.optuženik OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČT i FT rođene O, rođen **.**.1966. u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom Elektrotehničkom školom, zaposlen u Micoperi u Italiji sa primanjima u iznosu od 2.500,00 eura kad je na brodu, bez imovine, razveden, otac jednog punoljetnog i jednog maloljetnog djeteta, s prebivalištem na adresi [adresa], kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od lipnja 2017. godine pa do dana 14. siječnja 2020. godine u [adresa], protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, premda svjestan da suprugu RT dovodi u ponižavajući položaj i na to pristajući, dva puta mjesečno govorio u nazočnosti zajedničkog maloljetnog sina BT da će ubiti sebe, da će zapaliti stan u kojem živi, a premda svjestan da ugrožava pravilan psihosocijalni razvoj maloljetnog sina pa na to pristajući, zbog čega je maloljetni BT počeo iskazivati strah za svoju i majčinu osobnu sigurnost jer je majku upitao hoće li on biti u stanu kada tata isti zapali, a kojim svojim ponašanjem je kod supruge RT izazvao strah za njezin život te za život i sigurnost maloljetnog sina BT te ju doveo u ponižavajući položaj,

dakle, teško prekršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj,

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilja u obitelji - opisano u čl. 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava - opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11.

II.Za gornja kaznena djela na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženiku OT

RT utvrđuju se slijedeće kazne:

-za kazneno djelo protiv braka obitelji i djece- nasiljem u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11, na temelju čl. 179 a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

-za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177.st.2. KZ/11, na temelju čl. 177.st.2. KZ/11 uz primjenu čl.49.st.1.toč.4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik OT se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku OT

izriče se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku OT u izrečenu kaznu zatvora za slučaj opoziva uvjetne osude ima se uračunati vrijeme uhićenja 28. siječnja 2020. i 29. siječnja 2020., kao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. broj Kv-376/2022, Kzd-98/2020 od 06. prosinca 2022., a od 02. svibnja 2023. do 05.svibnja 2023. kada je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. broj Kv-409/2023, Kzd-98/2020 od 05. svibnja 2023. istražni zatvor protiv optuženika ukinut.

III. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ( NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13,145/13,152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik OT se obvezuje nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnove paušalne svote u visini od 250,00 € (dvjesto pedeset eura), kao i troškove na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog mu po službenog dužnosti s time što će se o visini tog troška odlučiti naknadno posebnim rješenjem temeljem čl.148.st.4. ZKP/08

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci pod brojem KOz-DO-73/20 dana 30. travnja 2020. podiglo je optužnicu protiv optuženika OT radi dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilja u obitelji – opisano u čl. 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava, opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci ove presude.

1.1.Temeljem rezultata dokaznog postupka sud je intervenirao u optužnici na način da je umjesto teksta „verbalno je napadao te gotovo svakodnevno“ stavio tekst „dva puta mjesečno“ čime nije dirao u identitet optužbe.

2.Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik OT je iskazao da se u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ne smatra krivim i obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.U provedenom dokaznom postupku ispitani su u svojstvu svjedoka oštećenica i žrtva RT (list 256-257 spisa) i BT (list 271-272 spisa).

3.1.Potom je uz suglasnost stranaka pročitana i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to Izviješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 13.03. 2020. (list 68-71 spisa) te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 253 spisa).

3.2.Dokazni prijedlozi optužbe da se u svojstvu svjedoka saslušaju ŠT, psiholog i TT socijalni radnik na okolnost utvrđenih činjenica kroz psihologijsku obradu mlt. BT i na okolnost tretmana pri KBC Rijeka odnosno udruge Uzor je odbijen kao suvišan budući su te činjenice dovoljno utvrđene provedenim dokaznim postupkom, a napose izvješćem koji su sačinili upravo navedeni djelatnici. Također je odbijen prijedlog optužbe da se pribavi spis Centra za socijalni rad Rijeka koji se odnosi na mlt. UT odnosno da se sasluša sam djelatnik zavoda koji ima uvid u isti kao suvišno budući nema podataka o kojem spisu se radi kao niti o kojem djelatniku zavoda, a samo činjenično stanje je dovoljno utvrđeno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka .

4.U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka optuženik OT je naveo da nije kriv za djela koja mu se stavljaju na teret. On da cijelo vrijeme živi zajedno u zajedničkom stanu sa suprugom RT i njihovim zajedničkim sinom mlt. BT. Da nije počinio ta kaznena djela da proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka RT i UT. Sa RT da nije u braku, ali da žive u izvan bračnoj zajednici.

4.1.Na pitanja suca za mladež optuženik je odgovorio da je njegova bivša supruga RT podnijela kaznenu prijavu prijavljujući ga za djela za koja se sada i tereti, a to iz razloga što je mislila da ju je prevario, a što da nije bila istina. Kako je nije mogao u to uvjeriti i nakon otprilike mjesec dana galame sa njene strane da joj je rekao neka podnese zahtjev za razvod braka što je ista i učinila. Nakon podnesenog zahtjeva za razvod braka, da je shvatila da može ostati bez dijela stana te su i dalje nastavili živjeti zajedno. U međuvremenu da je shvatila da ju nije prevario i da su nastavili živjeti u izvan bračnoj zajednici. Ona da je htjela povući kaznenu prijavu, ali da je bilo kasno.

4.2.Prilikom prvog ispitivanja optuženik je porekao počinjenje kaznenih djela.

4.3.Nakon reproducirane snimke optuženik je naveo da nema ništa za dodati u svoju obranu.

5.Svjedok RT (list 256-257 spisa) ispitana iskazala je da je o tome već iskazivala i da pri tome ostaje. Svjedokinja je ispitana na dokaznom ročištu dana 26. veljače 2020. te je na raspravi reproducirana snimka njenog ispitivanja, a u kojem iskazu je navela da se odlučila razvesti i da je ona donijela papire za razvod braka što da je on odbio potpisati. Njihov brak da ne funkcionira dugo vremena i da ona duže vrijeme razmišlja da se od njega razvede, ali da ju je sprječavalo njihovo zajedničko dijete u smislu da bi to za dijete bila stresna situacija i ona da je htjela sačuvati obitelj. Ona da ne može izdržati u braku sa optuženikom jer da on ništa ne radi, ne zarađuje za život i nema nikakvih planova vezanih za zapošljavanje. Stoga da je ona frustrirana, nervozna i svađalački raspoložena, kada dođe sa posla da je umorna, a da je sve čeka. Dijete da osjeća njenu nervozu, da ima problema u školi, a ona da o u pogledu djeteta o svemu vodi računa. Optuženik se normalno ponašao jedino ako bi djetetu trebala pomoć oko škole, ali i tada bi bio nervozan jer je smatrao da dijete mora odmah sve razumjeti. Optuženik da ju nije fizički zlostavljao, on da leži na trosjedu, po cijeli dan gleda televiziju i igra igrice sa sinom. S njegove strane nema problema, po njemu da je vjerojatno ona ta koja stvara problem jer da je nervozna i frustrirana. U principu da ona započinje svađu sa optuženikom jer da ga moli da riješi problem, ima kamo otići i može se snaći te tu tada eskalira sukob. To da i nije nekakva svađa jer da ga ona moli da samo izađe iz njenog života da bi mogla sa djetetom samostalno živjeti i tada da dođe do svađe. Tijekom svađa optuženik da njoj ne prijeti kao niti djetetu. On da prijeti svojim samoubojstvom na način da ide kupiti konop i da će se objesiti, redovito govori o mjestu gdje će se objesiti i gdje će ga naći, redovit da joj govori da će zapaliti stan, stan u koji je on uložio novac te da on želi da ga ona isplati. Ona da se na to oglušivala jer da je smatrala da ga dovoljno poznaje i da to neće učiniti, ali u principu da ne zna što je on u stanju učiniti. Dijete da ju je pitalo da li će on biti u stanu kada će tata zapaliti stan. Tada da se ona prestrašila za dijete. Da će zapaliti stan kao i prijetnje samoubojstvom optuženik bi govorio svaki puta kada bi ga ona zamolila da izađe iz stana, možda šest do sedam puta u vremenu tijekom razvoda braka- od pokretanja razvoda braka odnosno da je to sve počelo kada je tražila od optuženika da se iseli iz stana, a i ranije. Optuženik da nije prijetio da će nju ubiti niti da njoj da nije prijetio. Govorio bi da će joj polomiti noge ako ju vidi s drugim. Pred djetetom da je govorio da će ubiti sebe i zapaliti stan. Dijete da je s time bilo opterećeno te da je govorio „tatice nemoj se ubiti“, a nju da bi o tome ispitivao. Kada govori da će se ubiti govori da će se vješati. Takvo njegovo ponašanje da je započelo da ne zna točno, možda prije osam mjeseci odnosno s početkom postupka za razvod braka. Optuženik i BT da se slažu, BT da obožava oca. Ona samo da želi da optuženik ode iz stana koji da je njeno vlasništvo. Navela je da ona započinje sa svađom pa i u prisutnosti djeteta jer da ona glasnije priča, ali da dijete nije čulo da ona od oca traži da se iseli iz stana. Kada je bio u tijeku razvod braka da joj je rekao da će se prije ubiti nego razvesti od nje. Optuženik da je normalna osoba, ali da se s njim ne može lijepo komunicirati.

5.1. Nakon reproducirane snimke svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod tog iskaza i da nema ništa drugo za dodati.

5.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da je mlt. BT odlazio kod psihijatra na Kantridu kao i u U.Z.O.R. nakon što je pokrenuta brakorazvodna parnica ali i na Kantridi i u U.Z.O.R.-u bio je po jednom i ona da je od toga odustala jer je mlt. BT podivljao. Riječi da će ubiti sebe i da će zapaliti stan u kojem živi unutar utuženog razdoblja od lipnja 2017. do početka 2020., optuženik da joj je govorio povremeno. Kada bi ona počela razgovor o razvodu njihovog braka i pri tom bila nervozna te kada bi ga pitala da se iseli iz stana tada da bi on njoj upućivao takve riječi, a to da bi se ponavljao dva puta mjesečno.

5.3.Na pitanja suca za mladež svjedokinja je odgovorila da riječi da će zapaliti stan u kojem živi misli da je jednom čuo njihov sin mlt. BT, a riječi da će ubiti sebe da misli da nije čuo niti jednom, ona da misli da je to tako jer da se više ne sjeća zbog proteka vremena. Kada bi optuženik prema njoj govorio da će ubiti sebe i zapaliti stan u kojem živi da se ona nije bojala za svoj život i svoju sigurnost budući optuženika poznaje dugi niz godina točnije 30-tak godina, a pogotovo da se nije bojala za sigurnost mlt. UT jer BT i optuženik imaju jako dobar odnos i to cijeli život. Kada bi optuženik upućivao te riječi on bi govorio normalnim glasnim tonom nije vikao, a ona bi na to reagirala na način da bi mu govorila da napravi što želi. U odnosu na mlt. UT da se i on sam s vremenom naučio na takav način njihove komunikacije. Kada je rekla da se radi o njihovoj komunikaciji, pojasnila je da je sve to bilo njihovo prepucavanje a čemu su doprinijeli i njihovi karakteri jer da su oboje temperamentni. Optuženik i ona i dalje žive u istoj zajednici iako su formalno razvedeni od 2019. i sa njima živi njihovo zajedničko dijete mlt. BT, o djetetu zajedno brinu, optuženik nju financijski pomaže budući je zaposlen-pomorac i oni se ne svađaju već imaju normalni odnos.

6.Svjedok BT ( list 271-272 spisa) ispitan iskazao je da zna da su se njegovi roditelji razveli, nakon razvoda braka ostali su živjeti zajedno i on s njima. Između njegovih roditelja nije bilo nikakvih situacija u smislu da bi njegov otac zlostavljao majku niti nije bilo čemu takvome prisustvovao.

6.1.Na pitanje tužitelja svjedok je odgovorio da se ne sjeća da bi odlazio kod psihijatra odnosno išao je jednom kada je bio u prvom razredu osnovne škole jer je bio problematičan učenik. Sjeća se da je išao i u Uzor ali ne zna po čijem prijedlogu niti ne zna zbog čega iako ih je to pitao. Također da ne zna u kom vremenskom periodu je odlazio u Uzor, misli da je bio nekoliko puta, možda tri puta i od toga dva puta ga je vodila majka, a treći puta je išao sam jer je tako tražila djelatnica Uzora. U Uzoru je razgovarao sa gospođom misli da se zove ili H ili Č ili F. Ne sjeća se da bi odlazio na psihijatriju u KBC. Ne sjeća se kako se na njega odrazio postupak razvoda braka njegovih roditelja niti kada se to odvijalo.

6.2.Na pitanja suca za mladež svjedok je odgovorio da su se njegovi roditelji razveli i nakon razvoda braka nastavili su živjeti zajedno i on s njima. Kako je živio sa njima nije prisustvovao niti jednoj situaciji da bi se roditelji svađali, vikali jedan na drugoga ili neprimjereno ponašali prema njemu. Ne sjeća se da bi ikada jedan od roditelja govorio riječi da će zapaliti stan.

6.3.Tužitelj je istaknuo primjedbu u smislu da je iskaz neistinit usmjeren ka pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika u dijelu gdje isti navodi da nije bilo nikakvih reakcija na njegovoj strani zbog događanja u obitelji kao i da je bio kod psihijatra u osnovnoj školi iz drugih razloga, a ne zbog situacije u obitelji budući da iz mat. dokumentacije koja prileži spisu izvješće CZSS Rijeka od 13. ožujka 2020. proizlazi da je mlt. BT obavio prvi pregled kod dječjeg psihijatra pri ambulanti za pedijatrijsku psihijatriju KBC Rijeka 19. travnja 2018. zbog reakcije na stres te pregled edukacijskog rehabilitatora dana 15. lipnja 2018. te da je i majka RT uključena u tretman psihoterapijske ambulante KBC Rijeka od veljače 2018. zbog stresa.

7.Nakon ispitanih svjedoka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to Izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 13.03.2020. iz kojeg se utvrđuje da su RT i optuženik sklopili brak 1988. godine i da imaju dva djeteta jedno punoljetno i jedno mlt. UT. Po sklapanju braka živjeli su zajedno sa Dunjinim roditeljima na aktivnoj adresi i 1992 ostaju živjeti u tome stanu sami budući Dunjini roditelji sele na Krk, a Dunjina sestra u bakin stan. U odnosu na brak prema stavovima RT brak nije nikada funkcionirao, optuženik nije privređivao sve dok se nije zaposlio kao pomorac 1999. godine, a prestao je raditi 2010. Iz izvješća KBC Rijeka od 18.2.2018. se utvrđuje da je mlt. BT prvi pregled kod psihijatra obavio u travnju 2018. i to zbog reakcije na stres te pregled edukacijskog rehabilitatora u lipnju 2018. Sama majka je također bila uključena u tretman Psihoterapijske ambulante zbog stresa i to od veljače 2018. Iz izvješća Osnovne škole Brajda od siječnja 2019. se utvrđuje da je BT učenik petog razreda, uspjeh mu je srednji u odnosu na ranije uspjehe, ranije je imao odličan uspjeh na kraju svih nastavnih godina. U petom razredu znao je remetiti mir na nastavi, neredovito izvršavati školske zadaće i dolaziti u školu bez pribora i nepripremljen, na nastavi je bio nestrpljiv i nepažljiv. Proteklih godina oba roditelja su redovito dolazili u školu. Međutim u 2018. majka je jednom bila na roditeljskom sastanku u školi, a s ocem je razrednik samo jednom porazgovarao na telefon. Brak RT i OT razveden je u svibnju 2019. RT surađuje sa Centrom dok optuženik ne.

8.Na kraju je izvršen uvid u kaznenu evidenciju (list 253 spisa) te je utvrđeno da optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela nije bio kazneno osuđivana osoba.

9.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik OT počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilja u obitelji – opisano u čl. 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava opisano u čl. 177. st. 1. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

10.Nije sporno da je optuženik bio u braku sa RT koji brak je sklopljen 1988. , a razveden u svibnju 2019., da imaju dvoje djece, jedno punoljetno i jedno mlt. i to VT. Također nije sporno da su optuženik, njegova bivša supruga i mlt. BT i nakon prestanka bračne zajednice ostali živjeti zajedno u istom stanu.

11.Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenih djela u inkriminiranom razdoblju pod uvjetima i na način kako se to optuženiku stavlja na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženih kaznenih djela.

12.Optuženik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenih djela u bitnome navodeći da cijelo vrijeme sa suprugom RT i mlt. sinom BT žive zajedno u zajedničkom stanu. Njegova supruga je podnijela kaznenu prijavu jer je mislila da ju je on prevario i kako je nije mogao uvjeriti u to da je nije prevario i nakon mjesec dana galame da joj je rekao da podnese zahtjev za razvod braka što je ona i učinila. Kako je shvatila da može ostati bez djela stana kao i da je nije prevario da su nastavili živjeti zajedno u izvanbračnoj zajednici.

12.1.Sud nije prihvatio takvu obranu optuženika ocijenivši istu neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti.

13.Naime, pored takve obrane optuženika stoji jasni i decidirani iskaz svjedokinje RT dan na dokaznom ročištu u prisutnosti stranaka u kojem je detaljno i okolnosno opisala postupanje optuženika u inkriminiranom razdoblju da bi na raspravi pred sudom, a nakon što joj je iskaz reproduciran iskazala da kod tog iskaza u cijelosti ostaje.

13.1.Tako iz iskaza svjedokinje RT dan na dokaznom ročištu proizlazi da su optuženik i ona u braku dugi niz godina, u tom braku da ona nije mogla izdržati jer da optuženik nije radio, nije imao planova za život zbog čega da je ona bila frustrirana, nervozna i svađalački raspoložena. Njenu nervozu da osjeća i dijete. Optuženik da nju nije fizički zlostavljao niti da nije prijetio niti njoj niti djetetu da će je ubiti. On je prijetio svojim samoubojstvom i to vješanjem na način da govori da će kupiti konop, da će se objesiti, navodi mjesto gdje će to učiniti i gdje će ga naći, govori da će zapaliti stan. Da će se ubiti i da će zapaliti stan da govori pred djetetom. Ona da se na to oglušivala jer je mislila da ga poznaje, ali da u stvari ona ne zna što on može učiniti. Za dijete da se prestrašila kad ju je pitao da li će i on biti u stanu kada će tata zapaliti stan, a ocu bi znao govoriti riječi Tatice nemoj se ubiti jer da oca obožava. Optuženik je prijetnje samoubojstvom i da će zapaliti stan govorio svaki puta kada bi ona njemu govorila da se iseli iz stana, a što bi bilo od vremena kada je pokrenula postupak razvoda braka i to šest do sedam puta.

13.2.Iskaz svjedokinje RT dan na dokaznom ročištu sud je cijenio vjerodostojnim i u cijelosti ga je prihvatio. Razlog prihvaćanja iskaza svjedokinje i žrtve je taj što je ista dosljedno i iscrpno u svojem iskazivanju opisala terećene događaje. Uz to svjedokinja je na raspravi pred sudom iskazala da u cijelosti ostaje kod tog iskaza te da nema ništa za dodati. Također ispitana na sudu svjedokinja navodi da je optuženik riječi da će ubiti sebe i da će zapaliti stan u vremenu od lipnja 2017. do početka 2020. govorio povremeno i to dva puta mjesečno.

14.Optuženik u svojoj obrani, a kako je već i navedeno, u cijelosti poriče počinjenje tih djela navodeći da se ništa od onoga što se navodi u optužnici nije dogodilo i da je do prijave došlo iz razloga što je njegova supruga bila u uvjerenju da ju je prevario te da je ona htjela i povući kaznenu prijavu, ali da to više nije mogla.

15.Međutim, sud obranu optuženika cijeni neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer je oštećena na dosljedan životno logičan i uvjerljiv način opisala njihov zajednički život unutar utuženog razdoblja, odnosno opisala je dinamiku njihovog zajedničkog života, opisujući kako je optuženik prijetio svojim samoubojstvom i to vješanjem te da će zapaliti stan i to unutar utuženog vremena dva puta mjesečno kao i da je bilo prisutno njihovo mlt. dijete za koje da se zabrinula jer da ju je ispitivao da li će i on biti u stanu kada bude tata zapalio stan kao i govorio ocu da se ne ubije.

16.Tako je nedvojbeno da je unutar utuženog vremena optuženik počinio nasilje prema svojoj supruzi u prisutnosti mlt. UT i to na naprijed opisan način. Nije prihvaćen navod optuženika da se od toga ništa nije dogodio. To stoga što je svjedokinja oštećena RT decidirano iskazala da joj je optuženik od lipnja 2017. do početka 2020. prijetio svojim samoubojstvom i da će zapaliti stan i to kako na dokaznom ročištu tako i prilikom iskazivanja na sudu.

16.1.Nedvojbeno je da je na takv način optuženik svojim ponašanjem počinio nasilje u obitelji i to prema svojoj i supruzi u prisutnosti mlt. UT što je nedvojbeno kod oštećene izazvalo strah kako za njen život tako i za život i sigurnost djeteta te ju time doveo u ponižavajući položaj budući iz iskaza oštećene proizlazi da je početno takvo ponašanje optuženika ignorirala smatrajući da ga poznaje jer su dugo u braku, ali da ipak ona ne zna što on može učiniti. Uz to prema izvješću Centra za socijalni rad proizlazi da je oštećena bila u tretmanu Psihoterapijske ambulante od veljače 2018 zbog stresa. Također u prilog činjenica da je oštećena bila uznemirena i u strahu proizlazi i iz činjenice da je podnijela kaznenu prijavu.

16.2.Time su u potpunosti ispunjenja sva obilježja kaznenog djela iz čl. 179a. KZ/11 čija su bitna obilježja da počinitelj svojim ponašanjem kojega je svjestan kod bliske osobe izazove strah za svoju sigurnost, dovede je u ponižavajući položaj i na to pristaje. Ponašanje optuženika kako je već i navedeno prema svojoj supruzi, u smislu prijetnje samoubojstvom te da će zapaliti stan, a što se ponavlja kroz duži vremenski period predstavlja ponašanje koje je nedvojbeno moglo i koje je kod oštećene izazvalo strah za svoju sigurnost i sigurnost djeteta budući je tim događajima i dijete prisustvovalo te je dovelo i u ponižavajući položaj.

17.Takvo postupanje optuženika sigurno je negativno utjecalo na psihofizički razvoj mlt. UT. Samo prisustvovanje događajima, a naprijed opisanih negativno je utjecalo na dijete. Za napomenuti je da nije potrebno da agresija bude usmjerava i na samo dijete već i samo prisustvo događajima gdje je jedan od roditelja zlostavljan od strane drugog roditelja negativno utječe na razvoj djeteta. Uz to iako je optuženik prijetio svojim samoubojstvom i to vješanjem kao i da će zapaliti stan, a što je prvenstveno bilo usmjereno prema supruzi, tome je prisustvovalo i dijete tj. mlt. BT. Nedvojbeno je da je takvo ponašanje optuženika negativno djelovalo na dijete budući iz iskaza oštećene RT proizlazi da se ona prestrašila za dijete kada joj se dijete obratilo riječima da li će i on biti u stanu kada će tata zapaliti stan kao što se i obraćao ocu riječima tatice nemoj se ubiti. Na takav način dijete je iskazivalo strah za sebe i majku i nedvojbeno je da je to moglo utjecati na njegov pravilan psihosocijalni razvoj. Tome u prilog govori i izvješće Centra iz kojeg proizlazi da je mlt. BT odlazio na pregled kod psihijatra kao i kod edukacijskog rehabilitatora, a zbog reakcije na stres. Uz to i u školi je postao nemiran i nepažljiv, nije redovito izvršavao svoje školske obveze te je popustio u ocjenama. Takvim postupanjem nedvojbeno je optuženik počinio i djelo iz čl.177 st.1. i 2. KZ/11.

18.Činjenica je da je svjedokinja RT prilikom iskazivanja na sudu dana 24. travnja 2024. (list 256-257 spisa) nastojala ublažiti svoj raniji iskaz iako je pri tome ipak naglasila da ostaje kod svojeg ranijeg iskaza i to u cijelosti. Nastoji ublažiti događaj i to na način da nastoji umanjiti postupanje optuženika i sve prikazati kao posljedicu njihovih različitih karaktera i temperamenata, ta kako je ona uvijek sve započinjala pitanjem kada će iseliti iz stana. Tako navodi da ona optuženika poznaje tridesetak godina i da ga se ne boji niti da se nije bojala za sigurnost djeteta. Međutim na dokaznom ročištu izričito je iskazala da se početno nije opterećivala ponašanjem optuženika, ali da ona ipak ne zna što on može učiniti i da se prestrašila kada je sin nju pitao da li će i on biti u stanu kada bude tata stan zapalio, a što je po ocijeni suda vjerodostojnije jer je svjedokinja iskazivala odmah po prijavi. Također na dokaznom ročištu svjedokinja je izričito navela da je dijete bilo prisutno situacijama kada je optuženik prijetio samoubojstvom i da će zapaliti stan dok na sudu navodi da misli da nije bilo prisutno, ali istovremeno navodi da to samo misli jer da se ne sjeća zbog proteka vremena.

18.1.To što svjedokinja ublažava događaje i time nastoji ublažiti odgovornost optuženika sud nalazi u činjenici da je ona nakon razvoda braka nastavila živjeti u izvanbračnoj zajednici sa optuženikom, a s njima živi i njihov mlt. sin BT kao i u činjenici da optuženik financijski skrbi o njima. Također ne može se zanemariti i činjenica da je od događaja proteklo četiri godine i da su se očito odnosi između optuženika i supruge RT popravili tim više što su nastavili živjeti zajedno. Međutim ponašanje optuženika prema svjedokinji bivšoj supruzi RT i mlt. djetetu unutar utuženog perioda te promijenjene okolnosti ne mogu anulirati odnosno ne isključuju odgovornost optuženika za počinjena djela unutar utuženog vremenskog perioda.

19.Nadalje treba napomenuti da je u postupku u svojstvu svjedoka ispitan i mlt. BT koji iskaz je sud uzeo s rezervom. To stoga što svjedok prilikom iskazivanja je nedorečen, ničega se ne sjeća iako živi sa roditeljima te navodi da zna da su se roditelji razveli i nakon razvoda ostali živjeti zajedno, tvrdi da otac majku nije zlostavljao odnosno on da tako nečemu nije prisustvovao. Također navodi da se ne sjeća da bi išao kod psihijatra pa se potom prisjeća da je bio jednom jer da je bio problematičan učenik iako iz izvješća Centra proizlazi da je odlazio psihijatru zbog reakcije na stres. Ne sjeća se da bi ijedan roditelj govorio da će zapaliti stan.

19.1.Sud je uvjerenja da je iskaz mlt. UT dan u smjeru umanjenja kaznene odgovornosti oca čemu u prilog govori i činjenica da je njegova majka oštećena RT iskazivala da on obožava oca, kao i da se s vremenom naučio na takvu njihovu komunikaciju. Sve se svodi na to da je mlt. BT nastavio živjeti sa roditeljima u istom stanu, da je od događaja proteklo više godina i da se jednostavno više ne želi ničega sjećati niti ništa iskazivati, a što bi teretilo bilo oca bilo majku.

20.Za napomenuti je da je sud obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom prema otklanjanju svoje odgovornosti jer potpuno suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje oštećene RT koja je ispitana na dokaznom ročištu gdje je iskazivala detaljno kao i na sudu gdje je iskazala da ostaje u cijelosti kod svog ranijeg iskaza i ponovno je iskazala da je optuženik unutar inkriminiranog vremena joj upućivao riječi da će se ubiti i da će zapaliti stan i to da bi ponavljao dva puta mjesečno. Sud je uvjerenja da optuženik pokušava na potpuno drugačiji način opisati prikazane događaje u potpunosti nastojeći prikazati oštećenu kao osobu koja je iz revolta pokrenula i postupak razvoda braka pogrešno smatrajući da ju je prevario da bi se predomislila kada je navodno shvatila da nije bilo prevare.

21.Uzimajući u obzir sve navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik u tuženom vremenskom razdoblju suprotno odredbama čl.10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a svjestan da time svojim ponašanjem svoju izvanbračnu suprugu dovodi u ponižavajući položaj i da negativno utječe na psihofizički razvoj svog mlt. djeteta UT počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret na način kako je i opisano u izreci ove odluke.

22.Kaznena djela optuženik je počinio sa neizravnom namjerom jer je s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bio svjestan svog postupanja te da njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo tj. bio je svjestan obilježja kaznenih djela i pristao je na njihovo ostvarenje. Ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela nije dovedena u pitanje.

23.Slijedom svega naprijed iznesenog, analiziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki dokaz posebno kao i u njihovoj ukupnosti, iako je optuženi neuvjerljivom i neživotnom obranom pokušao sebe prikazati kao žrtvu ovaj sud je našao dokazanim da su se u postupanju optuženog stekla sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl.179a KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl.177.st.2. KZ/11 prema sinu mlt. BT, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret .

24.Stoga je u svemu valjalo odlučiti kao u izreci presude, optuženika za kaznena djela opisana u izreci presude proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

25.Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za optuženika sud je cijenio odredbu čl.41.KZ/11. kojom je propisana svrha kažnjavanja.

25.1.Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika kao i svrsi kažnjavanja i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

25.2.Tako je kao olakotnu okolnost na strani optuženika sud cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok mu je otegotnim cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra što se očituje ne samo u ugrozi života i tijela već u činjenici što se radi o primarnoj obitelji-bivšoj supruzi i malodobnom djetetu koja nisu bila u mogućnosti da se obrane, jačina i intenzitet djela te vremensko trajanje takvog ponašanja optuženika.

25.3.Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženika u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute otegotne i olakotne okolnosti optuženiku su za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora. Zatim je na temelju čl. 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Potom je sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine, ocijenivši da postoji kod konkretnog optuženika vrlo velika vjerojatnost da i bez izvršenja cijele kazne zatvora neće u buduće činiti kaznena djela. Prilikom izricanja uvjetne osude kao i vremena kušnje sud se osim već istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti rukovodio i činjenicom da je od počinjenja djela proteklo više od četiri godina, da su se okolnosti promijenile i to na način da su oštećena i sin nastavili živjeti zajedno u istom stanu i da su se odnosi između njih popravili kao i u činjenici da optuženik financijski brine o oštećenoj i sinu.

25.4.Izričući uvjetnu osudu ovaj sud je odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen optuženik neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovaj rok kušnje od dvije godine sud smatra primjerenim i dovoljno dugačkim za provjeru takve pozitivne prognoze u odnosu na buduće ponašanje optuženika.

25.5.Naime upravo kaznu zatvora uz uvjetnu osudu sa rokom kušnje u trajanju od 2 godine ovaj sud smatra primjerenom da utječe na optuženika da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela, ali i prikladnim da izrazi društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, te da jača povjerenje građana u pravni poredak te da utječe i na druge kao i na počinitelja da ne vrše kaznena djela i da se jača svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

25.6.U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme za koje je optuženik bio lišen slobode, a kako je i navedeno i izreci odluke

26.Kako je optuženik proglašen krivim, na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu utvrđenu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovno stanje optuženika kao i troškove i nagradu za rad branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

27.Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 06. prosinca 2024.

Sudac za mladež:

Ksenija Jurković-Šepić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- optuženiku

- branitelju

- oštećenoj po pravomoćnosti