Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-628/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-317/2024-7 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog CĆ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-839/2019. od 9. listopada 2019. kojom je optuženik CĆ oglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), kaznenim nalogom, stavlja se izvan snage pa ista sada glasi: optuženi CĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženik CĆ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
1.1. Temeljem članka 56. stavka 1. 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tri stotine eura), putne troškove svjedoka ĐĆ u iznosu od 73,96 eura (sedamdeset i tri eura i devedeset i šest centi), i nagradu i nužne izdatke opunomoćnika oštećene o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje temeljem čl. 148. st. 4. ZKP/08.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi CĆ, putem branitelja Marka Ferri, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se optuženika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženi CĆ pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati i to jer ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi potpuno su nejasni, te u znatnoj mjeri proturječni, te u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i samih tih isprava na kojima se temelji pobijana odluka. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optuženi CĆ u suštini upire na utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu za koje smatra da je pogrešno utvrđeno što opsežno u žalbi elaborira o čemu će nastavno biti riječi.
6.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika CĆ prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne, argumentirane razloge glede odlučnih i drugih važnih činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela kao i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upire optuženi CĆ, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Nastavno navedenom, obrazlažući u žalbi ovu žalbenu osnovu optuženi CĆ ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.
7. Optuženi CĆ u žalbi ističe pogrešno i nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja jer smatra da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, te da pobijana presuda nema stvarne i dostatne razloge o subjektivnom odnosu optuženog prema inkriminiranom djelu, da optuženi nije postupao s namjerom da ustraši oštećenicu ili pak uznemiri jer navedena nije bila predmet konverzacije između optuženog i njezina supruga, nije bila prisutna inkriminiranom događaju. U žalbi optuženi CĆ ponavlja navode obrane, te u suštini odgovara na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je dao prvostupanjski sud u obrazloženju presude.
8. Nakon pozorne obrane optuženog CĆ koji osporava počinjenje kaznenog djela pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene TĆ, svjedoka OĆ, analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi kao i iskaz svjedoka ĐĆ suprotno žalbenom navodu na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženi CĆ počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje ne isključuju njegovu kaznenu pravnu odgovornost. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da u vrijeme i mjesto kako je opisano u izreci pobijane presude dogodio se susret između optuženog CĆ s tim da optuženi osporava da je oštećena TĆ bila nazočna navedenom događaju na ulaznim vratima i tvrdi da je bio prisutan samo njezin suprug. Ne osporava da je postojao verbalni konflikt ali osporava da bi tom prilikom oštećenoj prijetio da će ju teško tjelesno ozlijediti. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su izrečene riječi bile objektivno podobne i prikladne da kod oštećenice izazovu osjećaj straha i ugroženosti s obzirom da se oštećena dva sata nakon prethodnog događaja obratila policiji, pri tome nije od značaja je li optuženi CĆ imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje.
9. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, te o tome u obrazloženju naveo jasne i iscrpne razloge (obrazloženje pod točkom 11.). Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnost i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni, argumentirani, potpuni, te je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženog CĆ koji u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti utvrđenja prvostupanjskog suda.
10. S obzirom da žalba optuženog CĆ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (članka 478. ZKP/08) ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi.
10.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog CĆ potpuno i pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnostima o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnosti cijenio neosuđivanost optuženog, dok od otegotnih nije našao ništa odlučujuće. Polazeći od stupnja krivnje optuženika društvene opasnost počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo pravilno je prvostupanjski sud optuženog CĆ za počinjeno kazneno djelo na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca na koju je osuđen, neće izvršiti ako u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženog CĆ kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te će se navedenim ostvariti svrha uvjetne osude iz članka 41. KZ/11 dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravilno kažnjavanja počinitelja.
11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 6. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač
