Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Rabu
Bobotine 1
51280 Rab
Poslovni broj: P-1146/2022.-22.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženike REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 4. studenog 2024., održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci IĆ, dana 6. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 1/1 dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (poslovna zgrada br. 89B površine 16 m2, pašnjak površine 1454 m2, ukupne površine 1470 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Crikvenici - Zemljišnoknjižni odjel Rab. Tužitelj je po pravomoćnosti ove presude, temeljem iste, ovlašten u zemljišnim knjigama ishoditi brisanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini u cijelosti s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist u 1/1 dijela.
II. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.608,62 EUR, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 192,82 EUR tužitelj odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 26. listopada 2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] poslovna zgrada br. 89B površine 16 m2, pašnjak površine 1454 m2, ukupne površine 1470 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tužbi tvrdi da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene što nije odraz stvarnog stanja budući je njezin stvarni vlasnik i posjednik u cijelosti tužitelj. Navodi da je ista nastala cijepanjem od nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od koje su nastale čestice k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Na čestici oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prije cijepanja iste) ranije je vođen spor kod Općinskog suda u Rabu pod posl.br. P 97/97, protiv tuženika IMPERIAL d.d. [adresa] (koji je tada bio upisan kao korisnik općenarodne imovine) u kojemu je donesena pravomoćna presuda kojom su suvlasnicima na toj nekretnini utvrđeni tužitelj i njegov rođak, PĆ iz [adresa]. Diobenim ugovorom iz 1999. godine tužitelj i PĆ sporazumjeli su se da će česticu oznake k. č. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cijepati sukladno geodetskom nacrtu te da će tužitelju u samovlasništvo pripasti nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok će PĆ pripasti u samovlasništvo nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da će ostati suvlasnici, svaki u 1/2 dijela na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prijedlog za ovrhu uknjižbom prava vlasništva nekretnina u zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnio je dana 17.prosinca 1999. a rješenje o ovrsi doneseno je dana 29.l istopada 2003. (3 godine i 10 mjeseci nakon što je prijedlog podnesen). Zemljišnoknjižni odjel Rab donio je rješenje posl.br. Z 1184-03 kojim je dopustio otpis k. č. [katastarska čestica] (šuma, 1470 m2) iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa općenarodne imovine i nosioca prava korištenja „Imperial-a“ ugostiteljskog poduzeća Rab u [adresa], te prijenos iste čestice u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tužitelja i TĆ, svaki u 1/2 dijela. Istim rješenjem djelomično je odbijena provedba rješenja o ovrsi posl.br. Ovr. 365/99 od 29.listopada 2003. i to u dijelu kojim je određena besteretna uknjižba prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] u korist tužitelja i TĆ te prijedlog tužitelja od 07.lipnja 2004. „radi ustupa reda prvenstva uknjižbe, ispravka redoslijeda predmeta uknjižbe i provedbe uknjižbe nekretnine“. Uknjižba nije provedena jer je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je prije toga temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar Rijeka, Ispostava Rab od 11.veljače 2000. i rješenja suda posl.br. Z 115- 00 od 23.veljače 2000., dopušteno cijepanje k. č. [katastarska čestica], u novonastale k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Dakle, presuda na temelju koje je tražen upis prava vlasništva nije odgovarala zemljišnoknjižnom stanju jer je u međuvremenu, prije zatražene uknjižbe, provedena parcelacija temeljem gore opisane diobe. Dana 16.veljače2009. Republika Hrvatska podnijela je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju članka 4. Zakona o šumama pozivajući se na to da je ista nekretnina upisana kao općenarodna imovina te da je u naravi šuma. Rješenjem Općinskog suda u Rabu posl.br. Z.306/09 naložena je uknjižba prava vlasništva na ime Republike Hrvatske. Međutim, predmetna nekretnina u naravi nije šuma niti je to bila u trenutku upisa tuženika, niti u trenutku stupanja na snagu Zakona o šumama, već je ista nekretnina u naravi maslinik i livada na kojoj je i izgrađen objekt. Isto je razvidno iz očitovanja Županije Primorsko-goranske, Odjeljka za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 9.rujna 1998., za još uvijek neparceliranu nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojemu se navodi da se predmetna čestica Prostornim planom Općine [adresa] nalazi unutar zahvata zone „građevinskog područja komercijalnog turizma“. Također, Hrvatske šume su dopisom od 13. kolovoza 2007. i dopisom od 2.ožujka 2022. (dakle nekoliko mjeseci prije podnošenja ove tužbe) potvrdile da se predmetna nekretnina ne nalazi u njihovom programu gospodarenja.
2. Dalje tužitelj u tužbi iznosi da se osobno i putem prednika (uračunavajući njihov posjed) nalazi preko 200 godina u zakonitom, istinitom, poštenom i od nikoga osporavanom posjedu predmetne nekretnine. Naime, nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je cijepanjem nastala ovdje predmetna nekretnina) nastala je cijepanjem nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje su nastale čestice oznaka k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posjednici točno određeno dijela čestice oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek su prednici tužitelja. Otac šukundjeda tužitelja, VĆ, bio je posjednik ovdje predmetne nekretnine još od sredine 19. stoljeća. Njega je naslijedio MĆ, šukundjed tužitelja, koji je 11.listopada 1909.g. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa svojim sinom, BĆ (pradjedom tužitelja), kojemu je prodao dvije trećine nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a koje dvije trećine odgovaraju ovdje predmetnoj nekretnini i nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Pok. BĆ naslijedio je sin RĆ (djed tužitelja), a njega su naslijedili sinovi RĆ LĆ i RĆ mldb. FĆ (stričevi tužitelja). RĆ FĆ, stric tužitelja, je 19. siječnja 1990. prenio u posjed i vlasništvo nekretnine koje danas odgovaraju predmetnoj nekretnini i nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svojim sestrama, TĆ rođ. OĆ, teti tužitelja i ĐĆ rođ. KĆ, majci tužitelja. One su pak istoga dana darovale navedene nekretnine svojim sinovima, TĆ RĆ, gore navedenom rođaku tužitelja i tužitelju. Diobenim ugovorom iz 1999. tužitelj i PĆ sporazumjeli su se da će česticu oznake k. č. [katastarska čestica] (šuma površine 3660 m2), upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cijepati sukladno geodetskom nacrtu te da će tužitelju u samovlasništvo pripasti nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] (šuma od 1470 m2), dok će TĆ pripasti u samovlasništvo nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] (šuma od 1470 m2), a da će ostati suvlasnici na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] (šuma od 720 m2). Tužitelj je još od 2000. godine pa do danas upisan kao jedini posjednik predmetne nekretnine u katastarskom operatu. Njegovi prednici koristili su nekretninu na način da su je obrađivali te su na njoj uzgajali ovce, te kasnije sadili masline i druge poljoprivredne kulture. Tužitelj je pak na istoj izgradio poslovnu zgradu koja ima priključak vode i struje i koja je ozakonjena 2013. godine, te joj je dodijeljen kućni broj. Danas je na navedenoj nekretnini registriran OPG na ime tužitelja koji se vodi pod matičnim brojem [matični broj]. Tužitelj se bavi uzgojem i prodajom maslina, smokvi, klementina i limuna. Smatra da je, uračunavajući posjed svojih prednika, u poštenom, samostalnom i nikada osporavanom posjedu predmetne nekretnine preko 200 godina, slijedom čega je vlasništvo stekao temeljem zakona dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. odnosno 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.
3. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Prvenstveno ističe prigovore presuđene stvari i litispendencije budući je u odnosu na predmetnu nekretninu vođeno više sporova odnosno postupaka pod Z- 755/99, Z-1366/14, Z-47075/2017 i Z-671/14. Dalje tužena navodi da se u odnosu na predmetnu nekretninu vodilo i više sudskih i upravnih postupaka a neki da su još u tijeku. U predmetu Općinskog suda u Rabu posl.br. P-97/97, u kojem je dana 1. prosinca 1997. donesena presuda na koju se tužitelj poziva, je rješenjem posl.br. P- 97/97 od 13. kolovoza 2001. ukinuta klauzula pravomoćnosti. S tim u vezi se poziva i presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: U-III-3701/2015 od 2. ožujka 2016. (navodi da je istom odbijena tužiteljeva ustavna tužba), te rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 13 Gž Zk-270/2019-3 od 15. svibnja 2020. (za koje navodi da se dostavljaju u privitku odgovora na tužbu, međutim isti nisu priloženi do zaključenja glavne rasprave). Nadalje, tužena navodi da je izgledno da je u odnosu na predmetu nekretninu podnesen zahtjev za povrat/naknadu a kako to slijedi iz obavijesti PGŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave u [adresa] klase: 942-05/22-01/5 od 29.travnja 2022., pribavljenu u postupku mirnog rješenja spora, iz koje proizlazi da je izgledno da je podnesen zahtjev za povrat/naknadu i za prijepornu nekretninu, te predlaže da sud službenim putem pribavi podatke o istome. Tužena dalje navodi da tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, smatrajući da je osobno i putem prednika (uračunavajući njihov posjed) preko 200 godina u zakonitom, istinitom, poštenom i od nikoga osporavanom posjedu predmetne nekretnine, smatrajući da se imaju primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika, no prema svoj priloženoj dokumentaciji vidljivo je kako on uopće nije bio pošten, odnosno mogao je znati kako mu ne pripada pravo na posjed, tim više što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana Republika Hrvatska a u katastru je kao posjednik, odnosno korisnik prava posjeda, tužitelj upisan tek od 2000.godine, a kako to proizlazi iz priloženih uvjerenja. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-450/2011 od 11.01.2012., šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Naime, područje obuhvaćeno predmetnom nekretninom upravo je bilo u društvenom vlasništvu, a što je vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige, dakle na dan stupanja na snagu navedenog Zakona, predmetna nekretnina bila je upisana kao općenarodna imovina. Takvom odredbom izvršena je pretvorba na svim šumama i šumskom zemljištu koje nisu bile u privatnom vlasništvu, te je danom 16. listopada 1990. Republika Hrvatska postala nositelj prava vlasništva na istima. Dakle iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi na strani tužitelja bili ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, a kako to tvrdi tužitelj. Predlaže se odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz nadoknadu tuženoj parničnog troška.
4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj u podnesku od 9. travnja 2023. u bitnome navodi da su promašeni prigovori presuđene stvari i litispendencije obrazlažući da, kada bi doista bila riječ o pravomoćno presuđenoj stvari, tužena bi zasigurno priložila navodno postojeću odluku, dok bi, kada bi bila riječ o litispendenciji, tužena predložila uvid u točno određeni spis koji bi bio u tijeku. To nije moguće, te stoga tužena isto niti ne prilaže. Odluke koje tužena prilaže ne odnose se na pitanje utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pa stoga nije jasno što se točno njima dokazuje. Primjerice, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 3701/2015 odnosi se na povredu ljudskih prava počinjenu u parničnom postupku predmet kojega je bilo utvrđenje ništetnosti i uspostava ranijeg stanja (ne i utvrđenje prava vlasništva). Jedini parnični postupak koji je vođen i okončan a vezan je uz priznanje vlasništva i upis u zemljišne knjige, jest onaj u kojem je tužitelj svoje pravo vlasništva dokazao u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje nekretnine je parcelacijom nastala ovdje predmetna) koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br. P- 97/97 između Đ ĐĆ i PĆ kao tužitelja i Imperial d.d. [adresa] kao tuženika.
5. Tuženičini prigovori presuđene stvari i litispendencije nisu osnovani. Naime, obrazlažuću ove prigovore tužena se poziva na zemljišnoknjižne predmete Z-755/99, Z-1366/14, Z-47075/2017 i Z-671/14 bez obrazloženja o kakvim prijedlozima za upis je riječ i tko je predlagatelj upisa, zatim na predmet Općinskog suda u Rabu posl.br. P.97/97, te na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: U-III- 3701/2015 od 2. ožujka 2016. (navodi da je istom odbijena tužiteljeva ustavna tužba) i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 13 Gž Zk-270/2019-3 od 15. svibnja 2020. (za koje navodi da se dostavljaju u privitku odgovora na tužbu, međutim isti nisu priloženi do zaključenja glavne rasprave). Tužena se uz to poziva i na predmet Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave u Rabu klase:942-05/22-01/5 navodeći da je izgledno da je u istom podnesen zahtjev za povrat/naknadu imovine.
6. Što se tiče zemljišnoknjižnih postupaka posl.br. Z-755/99, Z-1366/14, Z- 47075/2017 i Z-671/14, Odluke Ustavnog suda broj: U-III-3701/2015 od 2. ožujka 2016., radi se o različitim vrstama postupaka – ovom predmetu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva i navedenim predmetima - i to izvanparničnim zemljišnoknjižnim predmetima radi upisa u zemljišnu knjigu i ustavnosudskom predmetu vezanu za zaštitu ljudskih prava, slijedom čega se ne radi o istom zahtjevu i novoj parnici (čl. 194. st.3. Zakona o parničnom postupku," Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/53, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 7/019, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), a niti o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno (čl.333. st.2. ZPP).
7. Što se tiče predmeta Općinskog suda u Rabu Pu P-7219/2015 (raniji posl.br. P- 259/09, P-132/07, P-148/04 i P-97/97), nakon uvida u isti utvrđeno je da su u tom predmetu dana 25. srpnja 1997. ovdje tužitelj ĐĆ, [adresa], i PĆ, [adresa], ustali tužbom protiv tuženika Imperial d.d. [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] u površini od 3660 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela. U predmetu je kao umješač na strani tuženika sudjelovala Republika Hrvatska. U predmetu je dana 1. prosinca 1999. donesena presuda posl.br. P-97/97 kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen i na koju je dana 15. prosinca 1999. stavljena klauzula pravomoćnosti na dan 1. prosinca 1999. Pravomoćnim rješenjem posl.br.P-97/97 od 13. kolovoza 2001. ukinuta je navedena klauzula pravomoćnosti. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 2191/01 od 13. svibnja 2004., prihvaćena je žalba umješača te je ukinuta citirana presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku donesena je presuda posl.br. P.132/07 od 25. veljače 2008., ispravljena rješenjem posl.br. P- 132/07 od 3. lipnja 2008., kojom je tužbeni zahtjev ponovno u cijelosti prihvaćen, međutim ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-3246/08-3 od 23. rujna 2009., te je predmet vraćen na ponovo suđenje. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem posl.br. P-259/09-128 od 4. svibnja 2010., kojim se tužba utvrđuje povučenom.
8. Slijedom gornjeg prigovor presuđene stvari vezano za predmet Općinskog suda u Rabu posl.br. P-97/97 također nije osnovan budući isti nije okončan pravomoćnom presudom o osnovanosti tužbenog zahtjeva a niti je u istom ovdje tužena Republika Hrvatska sudjelovala kao stranka već kao umješač na strani tuženika Imperial d.d. [adresa] (dakle ne radi se o već presuđenoj stvari između istih stranaka).
9. Vezano za predmet Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave u Rabu, klase: 942-05/22- 01/5, odnosno navode tužene da se vezano za predmetnu nekretninu vodi postupak naknade za oduzetu imovine, valja istaći da je Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Rab, na traženje ovog suda dopisom, Klasa: 942-01/23-01/4, urbroj: 2170-03-07/3-23-02, od 27. travnja 2023.(list 145 spisa), obavijestila da se prema evidenciji zaprimljenih zahtjeva za predmetne k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] ne vodi postupak povrata/naknade imovine pokrenut od strane prijašnjih vlasnika odnosno nasljednika. Za navedene predmete se vodio upravni postupak konvalidacije pravnog posla, Klasa; UP/I942-05/08-0/10, podnositelja zahtjeva PĆ i ĐĆ a koji je pravomoćno okončan. U privitku dostavlja navedeni upravni spis iz kojeg slijedi da je:
- rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Rab, Klasa: UP/I-942-05/08-01/10, urbroj: 2170- 13-02/5-16-08, od 29. veljače 2016., odbijen zahtjev PĆ iz [adresa] i ĐĆ iz [adresa], za priznanje prava vlasništva na, među ostalim, k. č. [katastarska čestica] sa 1470 m2, k. č. [katastarska čestica] sa 1470 m2 i k. č. [katastarska čestica] sa 720 m2,
- rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/16-01/285, urbroj: 514-01/01-16-03, d 12. listopada 2016., je, među ostalim, odbijena žalba PĆ iz [adresa] i ĐĆ iz [adresa], protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja,
- presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us I-335/2021-12, od 19. kolovoza 2022., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĐĆ iz [adresa] i PĆ iz [adresa], radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/16- 01/285, urbroj: 514-01/01-16-03, d 12. listopada 2016. i rješenje Ureda državne uprave u primorsko-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Rab, UP/I-942-05/08-01/10, urbroj:2170-13-02/5-16-08, od 29. veljače 2016.
10. Slijedom gornjeg, vezano za navedeni upravni predmet ne radi se o predmetu povrata/naknade za oduzetu imovinu već o upravnom postupka utvrđenja prava vlasništva na temelju konvalidacije pravnog posla. Također se ne radi o već presuđenoj stvari jer se radi o dva različita postupka (sudskom i upravom) u kojem se utvrđuju različite činjenice i izvode različiti dokazi neovisno o istovjetnom tužbenom zahtjevu.
11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju uključujući i spis Općinskog suda u Rabu posl.br. PuP-7219/2015 (raniji posl.br. P-259/09, P-132/07, P-148/04 i P- 97/97), izvršen je uviđaj na licu mjesta i mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Jasmini Jurinčić, iz Crikvenice, Kralja Tomislava 8, koja je izradila pisani nalaz i mišljenje, saslušani su svjedoci PĆ, ŠĆ, ČĆ i HĆ i tužitelj u dokazne svrhe.
12. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim.
13. Takvo uvjerenje suda temelji se na slijedećim činjenicama.
14. Nije sporno da se tužitelj nalazi u posjedu predmetne k. č. [katastarska čestica] poslovna zgrada br. 89B površine 16 m2, pašnjak površine 1454 m2, ukupne površine 1470 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
15. Sporna je dužina trajanja tužiteljeva posjeda i da li posjed pošten odnosno da li su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću.
16. Iz sadržaja priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka odnosno povijesnih posjedovnih uvjerenja slijedi da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije bila sastavni dio matične k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
17. Iz sadržaja priloženih (djelomično nečitki) povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (list 53-69 spisa) i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (priložen u spisu Općinskog suda u Rabu posl.br. PuP-7219/2015 (raniji posl.br. P-259/09, P-132/07, P- 148/04 i P-97/97)) slijedi:
- da je u vrijeme osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (upisi s kraja 19. i početka 20. stoljeća) na matičnoj k. č. [katastarska čestica], pašnjak bez upisane površine, iz bića 2. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bilo upisano pravo vlasništva u korist ZĆ iz [adresa], te su na istoj bila zabilježena kmetska prava KĆ ŽĆ, a 19.06. 1931. zabilježeno je prikazanje agrarne prijave pod Agr. 869/31 po SĆ pok. ĆĆ, a koja je brisana 15. rujna 1948.,
- da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kasnije prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 46522 m2 k. o [katastarska općina], vlasništvo EĆ i NĆ, svakog u 1/2 dijela. Dana 26. ožujka 1968. ista se cijepa na k. č. [katastarska čestica] šuma "Bok" sa 44786 m2, te na 1743/51, k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Potom se 3. prosinca 1976. se k.č 1743/13 šuma "Bok" sa 44786 m2 cijepa na novonastale k. č. [katastarska čestica] sa šuma Bok sa 43046 m2 i k. č. [katastarska čestica], potom je 22.kolovoza 1983. k. č. [katastarska čestica] sa šuma Bok sa 43046 m2 cijepa na novonastale k. č. [katastarska čestica] sa šuma Bok sa 41768 m2 i k. č. [katastarska čestica]. Dana 27. svibnja 1993. se k. č. [katastarska čestica] sa šuma Bok sa 41768 m2 cijepa na novonastale k. č. [katastarska čestica] šuma sa 6925 m2, k. č. [katastarska čestica] cesta sa 755 m2. i k. č. [katastarska čestica] šuma sa 34088 m2. Dana 24. 05.1939. su na istoj pod br. 433/39 zabilježene agrarne prijave Agr.245/39 CĆ i Agr 247/39 UĆ i ŽĆ koje su brisane na temelju pravomoćne presude od 23. siječnja 1940 br. Agr-245/39-6 i Agr-247/39-7. Dana 24. rujna 1948. se temeljem rješenja Kotarskog izvršnog odbora u Rabu o nacionalizaciji od 05. rujna 1945. br. 10624/48, uknjižuje Općenarodna imovina te kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor u Kamporu, te se 29. ožujka 1950. kao organ upravljanja upisuje Centralni odbor Saveza Sindikata Jugoslavije u Beogradu, a dana 30. ožujka 1950. se kao organ upravljanja upisuje Narodni odbor gradske općine Rab. Dana 9. lipnja 1976. se temeljem rješenja Općine Rab, Organ za upravno-pravne poslove i upravni nadzor od 7.10.1970. br. 02/2-1401/1-70, kao nositelj prava korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu upisuje "Imperial" ugostiteljsko poduzeće Rab u [adresa],
18. Iz sadržaja priloženog povijesnog posjedovnog uvjerenja od 07. studenog 2003. (list 51-52 spisa) i od 19. listopada 2009. (list 85 spisa) slijedi:
- da je k. č. [katastarska čestica] sa 46522 m2 od 01.01.1955. kada je osnovan katastar zemljišta u [adresa] pa do 31.12.1963. upisana na ŽĆ i ŽĆ JĆ ud. PĆ. Godine 1963. izvršena je parcelacija pa se ista parcelira na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Od 01.01.1964. k. č. [katastarska čestica] sa 46286 m2 ostaje upisana na dotadašnje posjednike sve do 31.12.1968. kada je izvršena parcelacija prema zaključku Tajništva skupštine općine Rab br. 04/1-1678/2-67 pa se ista parcelira na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Iste 1968. izvršena je promjena posjedovnog stanja na zahtjev Šumarije Rab temeljem rješenja br. 575154 pa se k. č. [katastarska čestica] od 01.01.1969. sa 44786 m2 upisuje na Šumariju Rab. Godine 1969. temeljem rješenja Geodetske uprave Zagreb UP/II-3100/2-68 se na k. č. [katastarska čestica] upisuju LĆ p. PĆ i LĆ JĆ ud. PĆ. Temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Rijeka br.O-358/69-3 se na k. č. [katastarska čestica] briše dotadašnji upisani posjednik LĆ te se na njegov dio upisuje LĆ. ŽĆ a JĆ ostaje i nadalje upisana na svom suposjedničkom dijelu. Iste godine je izvršena primjena posjedovnog stanja temeljem rješenja Skupštine Općine Rab o dodjeli nekretnine u društvenom vlasništvu br. 02/2-140/1-70 pa se na k. č. [katastarska čestica] od 01.01.1971. upisuje Imperial. Godine 1971. je izvršena parcelacija Imperial-a u svrhu kupoprodaje pa se k. č. [katastarska čestica] parcelira na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Od 01.01.1972. je k. č. [katastarska čestica] sa 43043 m2 i nadalje upisana na Imperial. Godine 1976. je izvršena parcelacije te se ista parcelira na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. K. č. [katastarska čestica] od 01.01.1977. ima 42403 m2 i ostaje i nadalje upisana na Imperial. Godine 1983. izvršena je parcelacija po prijavi komisije za uzurpaciju pa se k. č. [katastarska čestica] parcelira na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Od 01.01.1984. k. č. [katastarska čestica] sa 41768 m2 ostaje i nadalje upisana na Imperial. Godine 1994. je izvršena parcelacija pa se k. č. [katastarska čestica] parcelira na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Tada nastala k. č. [katastarska čestica] sa 34088 m2 upisana je na Imperial. Iste 1994. godine je izvršena promjena posjedovnog stanja pa se na k. č. [katastarska čestica] upisuje JP Hrvatske šume p.o. Zagreb, Uprava šuma Senj. Godine 1997. izvršena je parcelacija k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica].,
- od 01.01.1998. k. č. [katastarska čestica] sa 3660 m2 ostaje i nadalje upisana na dotadašnjeg posjednika. Godine 2000. izvršena je promjena posjedovnog stanja te se na istu upisuju PĆ Đ, svaki u 1/2 dijela. Iste godine izvršena je parcelacija pa se k. č. [katastarska čestica] parcelira na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. K. č. [katastarska čestica] sa 1470 m2 upisana je na TĆ, k. č. [katastarska čestica] sa 1470 m2 upisana je na GĆ i k. č. [katastarska čestica] sa 720 m2 upisana je na ĐĆO. Iste godine izvršena je promjena posjedovnog stanja na način da se na k. č. [katastarska čestica] upisuje u cijelosti AĆ.
19. Iz sadržaja očitovanja Županije primorsko-goranske, Ispostava Rab, Odjeljak za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: 350-01/98-01/13, urbroj: 2170-04/7-98-02, od 9. rujna 1998. (list 48 spisa), između ostalog slijedi da se tadašnje k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k.č 1743/79 k. o. [katastarska općina] Prostornim planom Općine [adresa] ("Službene novine" br. 8/84, 19/91, 24/92, 16/96) u Planu namjene površina nalaze unutar zone zahvata zone "građevinskog područja komercijalnog turizma".
20. Iz sadržaja dopisa Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Senj, Odjel za uređivanje šuma, ur.br. SNJ-05-06-3452 od 13.08.2007.(list 49 spisa) slijedi da se k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] ne nalaze programu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Senj.
21. Iz sadržaja dopisa Hrvatske šume d.o.o., Klasa: SNJ/22-01/127, ur.br.12-00- 05/02-22-02, od 02.03.2022 (list 50 spisa) slijedi da se k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16.10.1990. i 24.07.1991. nisu nalazile u programu gospodarenja šumama.
22. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 28-39 spisa) utvrđeno je tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] sa 1470 m2, poslovna zgrada br. 89 B sa 16 m2, pašnjak sa 1454 m2.
23. Nije sporno a isto slijedi i iz sadržaja priloženog prijedloga radi upisa prava vlasništva od 11. veljače 2009., zaprimljen pod Z-306/09 (list 46 spisa), da je upis prava vlasništva na nekretninama do tada upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u korist Republike Hrvatske izvršen ex lege temeljem čl. 16. Zakona o šumama. Tom zakonskom odredbom je propisano da šume i šumska zemljišta, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, a što ovdje nije slučaj jer je bilo upisano društveno vlasništvo, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske te radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u državnom vlasništvu, isti zakonom je osnovano javno poduzeće pod nazivom Hrvatske šume. Dakle, stupanjem na snagu tog zakona (16. listopad 1990.) šume i šumska zemljišta koja su bila u društvenom vlasništvu po sili zakona su postala vlasništvo Republike Hrvatske bez obzira na to tko je do tada bio nositelj prava korištenja (pa kao takav upisan i u zemljišnim knjigama) na tim nekretninama.
24. Iz sadržaja prijepisa posjedovnog lista od 27. srpnja 2022. (list 86 spisa) slijedi da je kao posjednik predmetne k. č. [katastarska čestica] poslovna zgrada [adresa] sa 16 m2, pašnjak sa 1454 m2, ukupno 14701 m2, nekretnine evidentiran tužitelj ĐĆ.
25. Iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora od 11. listopada 1909. (list 70-76 spisa), sastavljen kod Kotarskog suda u Rabu, slijedi da je isti zaključen između ĆĆ pok. I iz [adresa], nastanjen u [adresa] i SĆ sin ĆĆ iz [adresa], nastanjen u [adresa]. Istim se utvrđuje da je MĆ vlasnik prema sudbenoj diobi od 17. prosinca 1906. kmetskih pogodbi na više taksativno navedenih zemljišnih čestica u predjelu [adresa] u [adresa] te, između ostalih i 2/3 korisnog dijela čestice 1743/13 a koje tim ugovorom ustupa i prodaje svome sinu IĆO, koji opisane kmetske pogodbe i vlasništvo prima i kupuje.
26. Iz sadržaja dosudnice Kotarskog suda u Rabu od 12. rujna 1919. (list 77 spisa) slijedi da je istom ostavština MĆ p. ŽĆ, koji je preminuo **.**.1918., dosuđena u cjelini njegovu sinu SĆ.
27. Iz sadržaja zemljišnoknjižnog rješenja Kotarskog suda u Rabu, broj: O 29/46, od 28. studenog 1952. (list 78 spisa) slijedi da se na taksativno navedenim nekretninama SĆ AĆ pok. MĆ iz [adresa] a među kojima nije predmetna nekretnina odnosno tada osnovna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem nasljeđivanja upisuje za korist SĆ P iz [adresa], za 1/3 dijela i SĆ mldb. T iz V za 2/3 dijela.
28. Izjavom od 19. siječnja 1990. (list 79 spisa) FĆ. AĆ, [adresa], neopozivo prenosi u vlasništvo i posjed sva zemljišta koja nisu navedena u rješenju o nasljeđivanju od pok. djede k. o. [katastarska općina], svojoj sestri TĆ rođ. OĆ i ĐĆ rođ. KĆ, svakoj 1/2 dijela, koje ove nekretnine daruju sinovima TĆ AĆ i ĐĆ ĐĆO, osim dijela ovih parcela zapadno od njegove kuće. Istom navodi da je u cijelosti naslijedio svoga djeda a da je sestrama obećano da će dobiti nekretnine koje nisu ušle u rješenje o nasljeđivanju.
29. Diobenim ugovorom od 29. prosinca 1999. (list 24-25 spisa) stranke ugovora ĐĆ ĐĆO iz [adresa], i PĆ iz [adresa], utvrđuju da su suvlasnici svaki 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] šuma sa 3660 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su sporazumni cijepati istu nekretninu prema geodetskom nacrtu (prijavni list na listu 16-19 spisa) na način da u vlasništvo GĆ između ostalih u cijelosti pripadne k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1470 m2 k. o. [katastarska općina], a TĆ k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1470 m2 k. o. [katastarska općina], u čiji posjed stupaju po potpisu ugovora.
30. Svjedok PĆ (tužiteljev bratić – majke su im sestre) je u svom iskazu naveo da je sa tužiteljem zajedno krenuo rješavati zemlju na odnosnom području obzirom u susjedstvu ima svoju nekretninu koja se sa utuženom nekretninom tužitelja nekada činila jednu parcelu. Prema njegovu iskazu, od kada pamti a ima 70 godina, na tom području nikada nije bila šuma već je oduvijek bio pašnjak gdje je njihova baka JĆ čuvala ovce i imala staju za ovce (još uvijek je tamo), te je to bio njezin (bakin) posjed. Baka je čak do 1972-73. godine plaćala i porez na tu zemlju. Baka JĆ je umrla 1982. godine te je sa tužiteljem nastavio uživati taj posjed. Nisu više držali ovce već su posjed obilazili, držao je tamo svoje koze, na svom dijelu je počeo graditi kućicu a tužitelj na svom dijelu baraku. Uredili su maslinik, obnovili staru ogradu (nekada bio drveni plot a sada je žičana ograda). Godine 1997. su podigli tužbu protiv ugostiteljskog poduzeća Imperial koji se vodio kao nositelj prava korištenja iako stvarno tu zemlju nije koristio već njihova obitelj. Godine 1999. je donesena presuda u njihovu korist te su se tada podijelili matičnu parcelu na njegov i tužiteljev dio i tako ju i rasparcelirali. Prije bake JĆ su taj posjed koristili njihovi prednici, djedovi i pradjedovi, te je isto oduvijek u posjedu njihove obitelji. Svi objekti (na njegovu i tužiteljevu dijelu) su izgrađeni na temeljima ranijih mošuna (mjesta gdje se držala stoka), te je i njegov i tužiteljev posjed ograđen izvana a između njihovih posjeda je put koji je zajednički te isti kao takav predstavlja među između njihovih posjeda.
31. Svjedok ŠĆ (u tazbinskom sredstvu sa tužiteljem – otac njegove supruge i tužiteljeva majka su brat i sestra) je posvjedočio da je na odnosno imanje počeo dolaziti 1972. godine kada se oženio, te je tada tužiteljeva baka JĆ na prijeporu čuvala ovce i kozu, imala staju i obor za stoku i masline. Baka JĆ je umrla 80-tih godina i nakon njene smrti se više nije čuvala stoka ali je dolazila njena obitelj i to tužitelj i PĆ te njezin (bakin) sin FĆ, te su brali masline i nastavili održavati to imanje. Dok je baba JĆ bila živa to je imanje bilo ograđeno, bilo je suhozida koji je ponegdje bio razvaljen i drvenih kolaca. Njegova se supruga odrekla tog imanja. Na tom dijelu posjed imaju tužitelj i DĆ jer su oni to naslijedili.
32. Svjedok ČĆ (tužiteljev prijatelj iz djetinjstva) je posvjedočio da su na prijepornoj nekretnini od 70-tih godina družili, na njoj su vikendima imali zabave i piknike a najčešće kada su pohađali srednju školu. U to vrijeme ista je bila pašnjak i maslinik, primijetio je tor za stoku. 80-tih godina je na tužiteljevu dijelu započeta gradnja - temelji. Danas, kada se gleda od ceste, desno se nalazi ugostiteljski objekt koji pripada PĆ a lijevo od ceste je garaža, spremište, temelji i kamp kućica te livada. Ranije je to imanje bilo ograđeno suhozidom (zidovi bez betona) a negdje 90-tih godina je stavljena žičana ograda. Poznato mu je da je to imanje tužitelj dobio u nasljedstvo od roditelja po majčinoj strani. Na tužiteljevu dijelu je čvrsti objekt gdje je garaža a koji je sagrađen negdje 90-tih godina Tamo se držao alat za temelje za drugi čvrsti objekt a koji objekt je ostao nezavršen. Kamp kućica je tamo negdje od 2000- tih godina.
33. Svjedok HĆ (tužiteljev prijatelj iz mladih dana) je posvjedočio da je sa tužiteljem prijatelj već 40 godina te je zajedno s njime dolazio na prijepornu nekretninu, prvi puta krajem 80-tih godina. Tamo su roštiljali, pomagao je tužitelju kositi travu i brati masline. Nikada tamo nije bila šuma, već livada i masline. Čini mu se da je imanje bilo ograđeno zidovima a bili su i nekakvi temelji. Na tužiteljevoj parceli se nalaze temelji objekta i jedna baraka. Izvana je parcela ograđena a u odnosu na susjeda (PĆ) je put, zidić i ogradica.
34. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je prijeporna nekretnina oduvijek u posjedu obitelji njegove majke FĆ, još od šukundjeda. Posjedovali su i presudu na kojoj stoji "U ime njegova veličanstva kralja". Misli da su njegovi preci podnosili i agrarne prijave, šukundjed MĆ. Sa braćom je često boravio kod bake i strica FĆ te kod tetke ĐG, majčine sestre. To je bio posjed koji je pripadao baki JĆ i ujaku T koji su na njemu držali ovce, kozu i imali stare masline. Baka JĆ je umrla 1982. godine. Prema dogovoru u obitelji sa ujakom FĆ, njegov je ujak dao njemu (tužitelju) i bratiću PĆ tada matičnu nekretninu koja nije bila sudski riješena a sve drugo što je bilo čisto vlasništvo je ostavio sebi. Tada je sa PĆ počeo rješavati zemlju. Nekada je prijepor bio dio veće parcele k. č. [katastarska čestica] koja je imala preko 40000 m2. Od Hrvatskih šuma su dobili suglasnost da raspalceliraju svoj posjed pa je tako formirana parcela k. č. [katastarska čestica] koja je nastala od k. č. [katastarska čestica] a koja je prethodno nastala od k. č. [katastarska čestica]. Nakon što su dobili pravomoćnu presudu u 12. mjesecu 1999. su istu podijelili u dva jednaka dijela i još jedan manji dio koji je pripao odvjetniku sa kojim su imali takav dogovor. Tako su nastale k. č. [katastarska čestica] koja je pripala njemu (tužitelju), k. č. [katastarska čestica] koja je pripala bratiću i k. č. [katastarska čestica] koja je trebala pripasti odvjetniku. Ovo imanje je bilo ranije ograđeno i to sa sjeveroistočne strane sa velikim zidom tzv. suhozidom koji je bio djelomično urušen, a u preostalom dijelu drvenim kolcima i žičanom ogradom. Kasnije, kada se podijelio sa bratićem, je na svom dijelu izgradio kameno-betonski zid i postavio žičanu ogradu. Na prijepornoj parceli sada ima kućicu kbr.89b koja je legalizirana, veličine 5x3. Od pravomoćnosti spomenute presude je tamo priključak za struju i vodu. Ranije je na mjestu ove kućice imao spremište za alat kojeg je sagradio ujak FĆ. 90-tih godina je bespravno sagradio temelje kuće jer su svi bespravno gradili ali je odustao jer ga je bilo strah graditi bez dozvole.
35. Uviđajem na licu mjesta sud se uvjerio da se predmetna nekretnina nalazi na području [adresa] u mjestu [adresa]. Ista se kaskadno spušta prema moru te je djelomično omeđena žičanom ogradom i kameno-betonskim zidom. Na istoj se nalaze temelji objekta, stabla masline, pomoćni objekt na kojem stoji kbr. 89b. Nekretnina je uređena, na njoj je pokošena trava, između kaskada raste samoniklo raslinje.
36. Isto je grafički i tekstualno prikazano u nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić 23. listopada 2023. (list 153-165 spisa) u kojem se nalaze i fotografije lica mjesta. Zadaća vještaka je bila identifikacije prijeporne nekretnine koju je kao takvu prilikom uviđaja tužitelj pokazao sudu i vještaku. Prema identifikaciji vještaka prijepor se sastoji od tri dijela i to su:
- sjeveroistočni dio prijepora na kojem su maslini, šahta za vodu i koji je sa istočne, sjeveroistočne i sjeverozapadne strane prema putu ograđen žičanom ogradom
- u središnjem dijelu je travnati teren i u njegovom sjevernom dijelu se nalazi pomoćni objekt sa priključkom za struju na kojem je upisan kućni broj 89B, sa jugoistočne strane je ograđen kameno-betonskim zidom,
- jugozapadni dio prijepora koji se nalazi u najužem dijelu terena i na kojem se započeta gradnja (temelj), sa jugoistočne strane ograđen je kameno-betonskim zidom, a što se sve se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
37. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i objektivnim, u skladu sa danom zadaćom i neposrednom opažanju suda prilikom uviđaja a niti stranke na njega nisu iznosile primjedbe.
38. Iz rješenja Vrelo d.o.o za komunalne djelatnosti [adresa],Klasa: UP/I-034- 02/02-58/02, urbroj: 2169-01-02-02 (list 87-88 spisa), slijedi da je na njegov zahtjev tužitelju GĆ odobreno priključenje na objekt komunalne infrastrukture za opskrbu vodom za piće u [adresa], zk.č.1743/89 k. o. [katastarska općina] – poljoprivredni priključak.
39. Iz sadržaja rješenja o izvedenom stanju Republike Hrvatske, PGŽ, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u [adresa], Klasa: UP/I- 3612-03/12-14/27, Urbroj: 2170/1-03-07/2-13-10, od 24. listopada 2013. (list 89-91 spisa), izdanog u povodu zahtjeva tužitelja GĆ ĐĆO temeljem čl. 8. st.2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br.86/12), slijedi da se istim ozakonjuje dovršena slobodno stojeća jednostavna poslovna zgrada (turističke namjene) izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].
40. Iz sadržaja rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Crikvenica, Ispostava za katastar nekretnina Rab, Klasa: 015-08/13-02/45, urboj: 541-17-04-01/1-13-2, od 28.11.2013. (list 92 spisa), izdano na zahtjev tužitelja GĆ ĐĆO, slijedi da se zgradi u [adresa], k. o. [katastarska općina], na k. č. [katastarska čestica], određuje kućni broj 89/b.
41. Iz sadržaja potvrde Hrvatske vode, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Lika, Podvelebitsko primorje i otoci", Dinićeva 12, Senj, Klasa: UP/ I-325-08/13- 01/0041548, urbroj: 374-3304-2-14-4, od 12.03.2014. (list 93 spisa), slijedi da je tužitelj ĐĆ obveznik vodnog doprinosa i uplaćuje vodni doprinos za građevinu
– poslovna zgrada izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
42. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka a cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
43. Za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću potrebno je ispuniti zakonom određene dvije pretpostavke a to je određeno vremensko razdoblje posjedovanja nekretnine, te određena kvaliteta posjeda. Posjed je kvalificiran ukoliko je zakonit, istinit i pošten, te je u tom slučaju potreban kraći rok dosjedanja nego u slučaju kada se radi o poštenom posjedu, ali ne i kumulativno istinitom i zakonitom, kada je potreban dvostruki rok dosjedanja nego kod kvalificiranog posjeda. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže sa sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je posjed kvalificiran, zakonit i istinit, odnosno nakon 40 godina poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda (čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u nastavku: ZV).
44. Iz sadržaja naprijed navedenih povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka slijedi da je prilikom osnivanja zemljišne knjige za k.o. [adresa]. odnosno početkom 20. stoljeća na predmetnoj nekretnini, koja je tada bila sastavni dio matične k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo ZĆ, postajao feudalni odnos odnosno kmetska prava članova obitelji FĆ. Opće je poznato na otoku [adresa] da je obitelj ZĆ bila stara rapska feudalna obitelj čija je imovina došla pod udar Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ br. 254. od 5. prosinca 1930.) - tzv. prijeratni agrar i Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. rujna 1946. („Narodne novine“ br. 138/46 i 111/47) - tzv. poslijeratni agrar. Na istoj nekretnini su zabilježena kmetska prava ŽĆ a 19.06.1931. zabilježeno je prikazanje agrarne prijave pod Agr. 869/31 po SĆ pok. ĆĆ koja je brisana 15. rujna 1948. Također, na istoj su (tada upis vlasništva u korist EĆ i NĆ) zabilježene agrarne prijave Agr.245/39 SĆ ZĆ i Agr 247/39 SĆ PĆ i ŽĆ koje su brisane na temelju pravomoćne presude od 23. siječnja 1940 br. Agr-245/39-6 i Agr-247/39-7.
44. Kad se tim u vezu dovede sadržaj naprijed navedenog Kupoprodajnog ugovora od 11. listopada 1909. između ĆĆ pok. I i SĆ sin ĆĆ a kojim SĆ MĆ pok. PĆ daruje sinu IG sin ĆĆ u [adresa] u [adresa] zemljišta kmetske pogodbe i 2/3 korisnog dijela čestice 1743/13, te sa sadržajem dosudnice Kotarskog suda u Rabu od 12. rujna 1919., iz koje slijedi da je ĆĆ pok. ŽĆ (umro **.**.2018.) naslijedio sin SĆ sin ĆĆ , potvrđen je iskaz tužitelja i svjedoka PĆ da su njihovi preci (prije bake JĆ) oduvijek u posjedu predmetne nekretnine još od šukundjeda/pradjeda PG, a kojeg je naslijedio njegov sin SĆ sin ĆĆ.
46. Dalje slijedi da su tužiteljevi prednici, šukundjed/pradjed, bili u kmetskom odnosu na veleposjedu feudalne obitelji Galzigna a kasnije NĆ, a što što potvrđuju zabilježbe gore navedenih agrarnih prijava.
47. Međutim, navedene agrarne prijave su brisane što upućuje da je donesena agrarna presuda (i sam tužitelj u iskazu navodi da su posjedovali presudu na kojoj je pisalo "U ime njegova veličanstva kralja") kojom je agrarni odnos tužiteljevog pradjeda IG razriješen negativno jer nakon brisanja agrarnih prijava nije uslijedio upis prava vlasništva u njegovu korist.
48. Međutim, neovisno što je agrarni odnos razriješen negativno, sud utvrđuje da je tužiteljev pradjed IG BĆ pok. ĆĆ sa obitelji i nadalje ostao u posjedu prijeporne nekretnine a što potvrđuje i činjenica da su kao posjednici tada matične k. č. [katastarska čestica] sa 46522 m2 k. o. [katastarska općina] prilikom osnivanja katastar zemljišta u [adresa] 01.01.1955. pa do 31.12.1963. evidentirani LĆ p. PĆ i JĆ ud. PĆ. JĆ Manda ud.PĆ je tužiteljeva baka. Ta činjenica je potvrđena ne samo tužiteljevim iskazom već i iskazima svih saslušanih svjedoka (tužiteljeva rodbina i prijatelji koji imaju o tome neposredna saznanja) koji su sukladno svojoj dobi suglasno potvrdili da je prijeporna nekretnina od kada oni pamte, a to je od 70-tih godina prošlog stoljeća, u posjedu tužiteljeve obitelji odnosno tužiteljeve bake JĆ koja je na njoj čuvala stoku (ovce i kozu) i imala staju (obor za stoku) i masline a njezin je posjed kao takav bio ograđen suhozidom (djelomično razvaljen) i ogradom od šiblja, te nikada odnosno u naravi nije bio šuma. Konačno, i u spomenutom Kupoprodajnom ugovoru od 11. listopada 1909. između ĆĆ pok. I i njegovog sina SĆ sin ĆĆ, se kao predmet darovanja između ostalog navodi "2/3 korisnog dijela čestice 1743/13" što upućuje da u to vrijeme, dakle 1909. godine prijepor nije bila šuma već korisno odnosno poljoprivredno zemljište.
49. Sud nema razloga sumnjati u istinitost iskaza svih saslušanih svjedoka, kao niti u istinitost tužiteljeva iskaza, bez obzira na njihovu subjektivnost budući su isti suglasni i neposredno uvjerljivi, životni i logični, a tužena nije prigovarala niti ičim dovela u pitanje njihovu istinitost, slijedom čega im je u cijelosti poklonio vjeru.
50. Slijedom gornjeg, utvrđena je činjenica dugogodišnjeg neprekidnog posjeda tužiteljevih prednika kojima, kao kmetovima na odnosnom imanju, posjed nije oduzet nakon ukidanja agrarnih odnosa i upisa općenarodne imovine a koji upis je, na tada matičnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uslijedio dana 24. rujna 1948. temeljem rješenja Kotarskog izvršnog odbora u Rabu o nacionalizaciji od 05. rujna 1945. br. 10624/48.
51. Stoga sud utvrđuje da se tužitelj putem svojih pravnih prednika nalazi u samostalnom posjedu prijeporne nekretnine najkasnije od 1946. godine kada je stupio na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. rujna 1946. („Narodne novine“ br. 138/46 i 111/47) - tzv. poslijeratni agrar, a kojim je sva zemlja u dotadašnjem feudalnom vlasništvu prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (osim zemljišta u odnosu na koja je agrarni odnos razriješen temeljem ranijeg Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ br. 254. od 5. prosinca 1930.) - tzv. prijeratni agrar)). Raniji posjed nije bio samostalan jer se radilo o kmetskom odnosu.
52. Sud utvrđuje tužiteljev posjed poštenim s obzirom je stečen od ujaka FĆ koji ga je pak naslijedio djeda SĆ pok. ĆĆ i svoju majku a tužiteljevu baku JĆ ud. SĆ, te u diobi sa svojim bratićem TĆ, a kako to slijedi iz Izjave Matušan Vinka pok. Ivana od 19. siječnja 1990. i diobenog ugovora od 29. prosinca 1999., te iskaza svjedoka PĆ i tužitelja.
53. Tužena svoj prigovor nepoštenje tužiteljevog posjeda temelji na tvrdnji da je tužitelj mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, tim više što je u zemljišnim knjigama Republika Hrvatska upisana kao vlasnik a katastru da je tužitelj kao posjednik odnosno korisnik prava posjeda upisan tek od 2000.godine.
54. Činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe, koja predmnijeva otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu pravnu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Na kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja ne utječe činjenica da se tužena u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica nekretnine (po sili zakona) jer je tijekom postupka utvrđeno da je da se tužitelj putem pravnih prednika nalazi u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu najkasnije od 1946. godine pa do podnošenja predmetne tužbe 26. listopada 2022. odnosno do danas.
55. Tužena ne tvrdi i ne dokazuje da je osim tužitelja i njegovih prednika itko treći bio u posjedu predmetne nekretnine, niti da je ikada tražila predaju posjeda. Što više, tužitelj je izvršio bitna ulaganja na predmetnoj nekretnini u smislu izgradnje objekta - slobodno stojeća jednostavna poslovna zgrada (turističke namjene), koji objekt je tužena Republika Hrvatska ozakonila temeljem čl. 8. st.2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br.86/12), dodijelila istom objektu kućni broj, priključak za vodu i struju, te tužitelju kao obvezniku obračunala vodni doprinos kojeg tužitelj plaća. Stoga tužena ne samo da je bila potpuno pasivna u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti nego je navedenim činima tužitelju zapravo priznala vlasnička prava na utuženoj nekretnini.
56. Obzirom na utvrđenje da se tužitelj putem pravnih prednika nalazi u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu najkasnije od 1946. godine pa do podnošenja predmetne tužbe 26. listopada 2022. odnosno do danas, dakle više od 70 godina, sud utvrđuje da je tužitelj, neovisno o tome da je ista bila društveno vlasništvo, stekao pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini dosjelošću temeljem čl. 159. st.4. ZV.
57. Naime, prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ broj 6/80 i 36/90; dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sve do donošenja Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br.53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage. Odredbom čl. 159 st. 4. ZV (na snazi od 1. siječnja 1997.), propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" br. 137/99) ta je odredba ukinuta s napomenom da se dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991. godine.
58. Međutim, obzirom su sudovi u Republici Hrvatskoj dužni primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, u međuvremenu je Europski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu M protiv Republike Hrvatske, a u kojem predmetu je tužitelj podnio tužbu 1997. godine, dakle u vrijeme važenja odredbe ZV koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. godine, pa je Europski sud zauzeo stajalište da se podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo i koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebalo, a obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice pogreške koje je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.
59. Nakon te presude, Europski sud za ljudska prava je donio još dvije presude i to u predmetu B i dr. protiv [adresa], te R protiv Republike Hrvatske, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatski ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti da li je postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenog 1999. godine, nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. godine kad je Ustavni sud ukinuo do tada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZV i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes koji u ovoj pravnoj stvari ne postoji.
60. Također, u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pa tako Rev-x- 974/2017 od 7. svibnja 2019.) je također zauzeto stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbi čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona.
61. U konkretnom slučaju tužena je upisana kao vlasnik predmetne nekretnine ex lege temeljem citirane odredbe čl. 16. Zakona o šumama, međutim tužena nije u posjedu predmetne nekretnine niti tijekom postupka navodi da je ikada bila u njenom posjedu ili da je od tužitelja zahtijevala predaju posjeda. S druge strane, iz naprijed navedenih dopisa odnosno očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. slijedi da se predmetna nekretnina ne nalazi programu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Senj a niti su nalazila na dan 16. listopada 1990. kada je snagu Zakon o šumama. Time je potvrđena činjenica da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakon o šumama u naravi nije bila šuma a niti šumsko zemljište, pa je upitna i valjanost upisa Republike Hrvatske temeljem čl. 16. istog zakona, tim više što iz naprijed navedenog očitovanja Županije primorsko-goranske, Ispostava Rab, Odjeljak za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: 350-01/98-01/13, urbroj: 2170-04/7-98-02, od 9. rujna 1998., slijedi da se predmetna nekretnina odnosno tadašnje k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k.č 1743/79 k. o. [katastarska općina] Prostornim planom Općine [adresa] ("Službene novine" br. 8/84, 19/91, 24/92, 16/96) u Planu namjene površina nalazila unutar zone zahvata zone "građevinskog područja komercijalnog turizma", dakle radi se o građevinskom zemljištu, a iskazima tužitelja i svjedoka je utvrđeno da se u naravi, još od 70-tih godina, radilo o pašnjaku (livada) i masliniku na kojem je tužiteljeva baka JĆ imala staje (obore) za stoku (ovce i koze) i čuvala stoku.
62. Budući je u postupku utvrđeno da se tužitelj osobno i putem pravnih prednika nalazi u samostalnomm neprekidnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1946. godine, to je do 17. studenog 1999. proteklo više od 40 godina odnosno potrebno vrijeme da bi tužitelj utuženu nekretninu stekao dosjelošću.
63. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen i presuđeno je kao u izreci.
64. Budući je izgubila parnicu tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st.1. ZPP.
65. Tužitelj je zahtijevao naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.801,44 EUR.
66. Tužitelju su kao potrebni za vođenje parnice priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku: Tarifa) i to za sastav tužbe 100 bodova po tbr.7/1 Tarife, zastupanje na ročišta 18.04.2023. i 4.11.2024. 200 bodova EUR (2 x 100 bodova) po tbr. 9/1 Tarife, za sastav podneska od 8.04.2023. 100 bodova po tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 31.10.2023. 25 bodova po tbr. 8/3 Tarife – ukupno 425 bodova x 1,99 EUR vrijednost boda što iznosi ukupno 845,75 EUR. Pored navedenog tužitelju je priznat trošak PDV-a od 25% što čini ukupno 1.057,18 EUR. Tužitelju su priznati i troškovi uviđaja od 49,48 EUR i mjerničkog vještačenja od 448,88 EUR, te troškovi sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR i ovu presudu 26,54 EUR, što sve čini ukupno 1.608,62 EUR.
67. Ukupno je, dakle, tužitelju dosuđen trošak od 1.608,62 EUR.
68. S viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 192,82 EUR tužitelj je odbijen budući mu je za sastav podneska od 31.10.2023. kojim se očituje da nema primjedbe na nalaz vještaka pa kao takav spada u krug podnesaka za koje je predviđena naknada po tbr.8/3 Tarife i dosuđena naknada po tom Tbr. od 25 bodova a ne tražena naknada od 100 % po tbr.8/1 Tarife.
69. Zato je riješeno kao u točki II. izreke.
Rab, 06. prosinca 2024.
Sudac
Laura Puljar-Matić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka pismeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
