REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-149/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika UM, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 252,17 EUR s zateznim kamatama od 30. ožujka 2021. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 576,16 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. dok isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 31,26 EUR s zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 10. veljače 2021. u garaži trgovačkog centra City centar One u Splitu, Vukovarska ulica 207, dogodila prometna nezgoda na način da je UMŽ, upravljajući vozilom marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka], u namjeri parkiranja na obilježeno parkirno mjesto s istočne desne strane vozne površine po kojoj se je kretala, poduzela radnju skretanja u lijevo u trenutku u kojem je IM (osiguranik tuženika), upravljajući vozilom marke Citroen C3, registarske oznake [registarska oznaka], vršio radnju pretjecanja njenog vozila te je tom prilikom prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u stražnji lijevi bočni dio parkiranog vozila marke Volkswagen Passat registarske oznake [registarska oznaka], kojeg je prethodno na obilježeno parkirno mjesto parkirala CM, a koje od siline udarca bilo odbačeno na drugo vozilo, koje je bilo parkirano s njegove desne strane (Peugeot [registarska oznaka]). Policijska uprava splitsko-dalmatinske županije, Postaja prometne policije Split da je izdala prekršajne naloge kako AM, zbog počinjenja prekršaja iz odredbe čl. 44. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje u tekstu: ZSPC), tako i UMŽ, zbog počinjenja prekršaja iz odredbe čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a. Tužitelj da je bio osiguratelj od obvezne automobilske odgovornosti u odnosu na vozilo Mercedes kojim je upravljala UMŽ koji je naknadio imovinsku štetu vlasniku parkiranog vozila marke Volkswagen Passat, ČM, u iznosu od 504,38 EUR/3.800,00 kn dana 30. ožujka 2021. Tužitelj smatra da su za nastanak predmetnog štetnog događaja suodgovorni UMŽ i IM, svaki u omjeru od 50%, slijedom čega smatra da bi mu tuženik trebao naknaditi 50% isplaćenog iznosa naknade štete, odnosno iznos od 252,17 EUR s zateznim kamatama od 30. ožujka 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je na dan štetnog događaja bio osiguratelj u odnosu na vozilo Citroen, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŠM, međutim osporava odgovornost svog osiguranika, a time i svoju odgovornost. Ovo stoga što je IM izjavio da je vršio radnju zaobilaženja vozila IMŽ, njoj s lijeve strane, kada je ona odjednom, bez da je upalila lijevi pokazivač smjera, odlučila skrenuti u lijevo radi parkiranja vozila na slobodno parkirno mjesto, uslijed čega da je on, pokušavajući izbjeći sudar, oštetio parkirano vozilo KM. Stoga da je IM podnio prigovor protiv izdanog mu obveznog prekršajnog naloga. Ističe da je cijelo događaj snimljen nadzornom kamerom te da se na snimci vidi da UMŽ nije prije skretanja u lijevo upalila lijevi pokazivač smjera, čime da je uzrokovala cijelu prometnu nezgodu. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda MUP, PU splitsko-dalmatinske, PPP Split od 23. veljače 2021. (list 8. - 9. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete podneseni tužitelju (list 10. – 12. spisa), pisana izjava CM od 20. veljače 2021. (list 13. spisa), izjava o tijeku nastanka prometne nezgode podnesena tužitelju (list 14. – 15. spisa), fotografije oštećenog vozila Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] (list 16. – 19. spisa), tužiteljev izvid štete (list 20. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi od 22. ožujka 2021. (list 21. spisa), potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje od 30. ožujka 2021. (list 22. spisa), preslika osobne iskaznice KM (list 23. – 24. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 25. – 26. spisa), izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga (list 27. spisa), tužiteljevi regresni zahtjevi upućeni tuženiku (list 28. – 32. spisa), preslika police osiguranja od automobilske odgovornosti 068100568516 izdana od strane tužitelja (list 33. spisa), tužiteljevi Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 34. – 56. spisa), preslika police osiguranja od automobilske odgovornosti 011419517295 izdana od strane tuženika (list 65. spisa), izjava osiguranika o štetnom događaju podnesena tuženiku (list 68. – 69. spisa), tuženikov izvid štete (list 71. – 72. spisa), tuženikov dopis od 14. srpnja 2021. (list 73. spisa), pregledana je snimka nadzorne kamere iz podzemne garaže trgovačkog centra City Centar One u Splitu (USB na listu 92. spisa), pregledane su fotografije sačinjene za vrijeme policijskog očevida (CD na listu 99. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 108. – 119. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 130. – 131. spisa – usmeni iskaz vještaka).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari

5. Predmet spora jest ostvarivanje regresnog prava tužitelja koji je kao obvezni osiguratelj od automobilske odgovornosti jednog od sudionika prometne nezgode (vozača motornog vozila u pogonu) naknadio štetu vlasniku parkiranog vozila, prema osiguratelju drugog sudionika prometne nezgode (vozača motornog vozila u pogonu).

6. Među strankama je nesporno da su njihovi osiguranici na dan 10. veljače 2021. sudjelovali u prometnoj nezgodi koja se je dogodila u podzemnoj garaži trgovačkog centra City Centar One u Splitu.

7. Sporno je da li je vozač vozila osiguranog kod tuženika, IM (vozač vozila Citroen C3), pridonio nastanku prometne nezgode te, ako jest, u kojem omjeru ili je za istu u cijelosti odgovorna osiguranica tužitelja, UMŽ (vozačica vozila Mercedes).

8. Sud je pregledao snimku nadzorne kamere koja je bila postavljena na mjestu prometne nezgode te se iz iste jasno vidi da se je vozilo Citroen C3 kretalo iza vozila Mercedes, a kada se je vozilo Mercedes zaustavilo u svrhu parkiranja na obilježeno parkirno mjesto koje se je nalazilo s desne strane, vozilo Citroen C3 nije čekalo niti jednu punu sekundu, već je odmah započelo pretjecati vozilo Mercedes s lijeve strane. Niti jedno od vozila nije imalo upaljen lijevi pokazivač smjera, dakle, niti vozilo Mercedes kako bi najavilo skretanje u lijevo, niti vozilo Citroen C3 kako bi najavilo pretjecanje. S obzirom da se je vozilo Mercedes prilikom poduzimanja radnje skretanja u lijevo kretalo dosta sporo, vozač vozila Citroen C3 je uspio okretanjem volana u lijevo izbjeći sudar s vozilom Mercedes i proći naprijed po lijevoj prometnoj traci, ali je tom prilikom udario u vozilo koje je bilo parkirano s lijeve strane na obilježenom parkirnom mjestu.

9. Radi provjere dinamike nastanka predmetne prometne nezgode te radi utvrđenja visine štete nastale na parkiranom vozilu Volkswagen Passat, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. prometa.

10. Vještak Jakoplić u svom nalazu i mišljenju navodi da snimka nadzorne kamere na kojoj je snimljen predmetni štetni događaj ima frekvenciju od 15 fps (frame per second) ili 15 slika u sekundi pa proizlazi da izmjena jedne slike traje 0,067 sekundi, a vozilo Citroen C3 da je započelo s radnjom pretjecanja vozila Mercedes 14 fps prije nego li je Mercedes započeo s radnjom kretanja u lijevo, odnosno 0,947 sekunde prije toga. Iz toga da proizlazi da je vozačica Mercedesa mogla vidjeti da je vozač Citroena započeo s pretjecanjem te odustati od poduzimanja radnje skretanja u lijevo i na taj način bi nezgoda bila izbjegnuta. Međutim, da je vozač Citroena trebao biti svjestan da se vozilo ispred njega, Mercedes, zaustavlja radi parkiranja, kojom prilikom mora prijeći preko sebi lijeve prometne trake, radi čega pretjecanje tog vozila nije bilo preporučljivo pa je i on mogao izbjeći sudar (s parkiranim vozilom) da je pričekao da Mercedes dovrši radnju skretanja i parkiranja ili da nastavi vožnju. Vještak nije imao primjedbi na opseg štete kojeg je utvrdio tužitelj u izvidu štete, uz napomenu da na vozilu nije nastala totalna šteta, već je popravak bio isplativ. Stoga da, uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Peugeot vozila na dan izrade nalaza i mišljenja i ugovorne cijene radnog sata od 15,93 EUR za neovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex koji prezentira podatke dobivene izravno od proizvođača, proizlazi da bi troškovi popravka vozila s PDV-om na dan izrade nalaza i mišljenja iznosili 1.378,59 EUR.

11. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dok je tuženik naveo da niti on nema primjedbi u tehničkom dijelu nalaza, ali da se protivi uzimanju u obzir ocjene vještaka o odgovornosti za predmetnu prometnu nezgodu.

12. Prilikom usmenog iskaza vještak Jakoplić je naveo da je u svrhu utvrđenja uzroka prometne nezgode bio dužan analizirati sva tri čimbenika sigurnosti prometa na cestama, a to su čovjek, vozilo i cesta, tako da komentiranje postupanja vozača nije izvan područja njegove stručnosti, niti da je on to činio kako bi utvrdio krivnju ili odgovornost za nastanak prometne nezgode, već isključivo kako bi utvrdio uzrok iste.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, u tehničkom dijelu, jer su jasni, razumljivi, logični i objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

14. Vještak Jakoplić je po pitanju dinamike nastanka predmetne nezgode potvrdio ono što je bilo vidljivo već iz snimke nadzorne kamere.

15. Dakle, s obzirom da su se oba vozila kretala po kolniku garaže trgovačkog centra i to po onoj traci na kojoj nema horizontalne signalizacije da se radi o kretanju u smjeru izlaza, za razliku od lijeve prometne trake na kojoj se nalazi ispisano ''Izlaz'' te strelice koje upućuju u kojem smjeru se nalazi izlaz iz garaže, iz čega se može pretpostaviti da vozači oba vozila u toj garaži traže slobodno parkirno mjesto, to je vozač Citroena, IM, u trenutku kada se je vozilo Mercedes, koje se je kretalo ispred njega, zaustavilo, mogao pretpostaviti da vozačica Mercedesa to čini iz razloga kako bi se parkirala. Slobodno parkirno mjesto nalazilo se je s njoj desne strane, što znači da je UMŽ mogla vozilo parkirati na način da je odmah skrenula u desno, u kojem slučaju bi na parkirno mjesto ušla s prednjim dijelom vozila, međutim, iz pozicije koju je ista počela zauzimati (skretanje blago ulijevo) zaključuje se da je u parkirno mjesto odlučila ući najprije sa stražnjim dijelom vozila. Očito je da je IM (vozač Citroena) pogrešno pretpostavio da će UMŽ parkirati Mercedes vozilo skretanjem u desno, u kojem slučaju ista moguće ne bi zauzela toliki dio lijeve prometne trake, što bi omogućavalo Citroenu da slobodno prođe.

16. Međutim, vozač Citroena, IM, se je prije poduzimanja radnje pretjecanja/obilaženja po lijevoj prometnoj traci morao uvjeriti da se je vozilo Mercedes koje se je kretalo ispred njega stvarno zaustavilo s namjerom ostanka u desnoj prometnoj traci, kako bi znao da može na siguran način obići to vozilo po lijevoj prometnoj traci, a koje uvjerenje vozač nije mogao steći uzevši u obzir trenutak u kojem je poduzeo radnju pretjecanja/obilaženja (ako se gleda trenutak kada je IM poduzeo radnju skretanja u lijevu prometnu traku, radilo se je o obilaženju, jer je u tom trenutku vozilo EM bila zaustavljeno, ali ako se gleda daljnji tijek događaja, radilo se je o pretjecanju, jer se je vozilo EM počelo kretati).

17. Naime, vozač Citroena je poduzeo radnju pretjecanja/obilaženja vozila Mercedes neposredno nakon što su se na Mercedesu upalila stražnja stop svjetla. Paljenje stražnjih stop svjetala u prometu ne znači nužno da je namjera vozača isključivo zaustaviti vozilo nasred ceste, štoviše, u okolnostima konkretnog slučaja to je značilo zaustavljanje radi parkiranja, koje najčešće podrazumijeva prelazak na suprotnu kolničku traku, bez obzira na odabrani način parkiranja.

18. Stoga ovaj sud smatra da su opisanim postupanjem oboje vozača (UMŽ, osiguranica tužitelja, poduzimanjem radnje skretanja u lijevo radi parkiranja na mjesto koje se je nalazilo s njoj desne strane, bez da je prethodno upalila lijevi pokazivač smjera te IM, vozač vozila osiguranog kod tuženika, poduzimanjem radnje pretjecanja/obilaženja, bez da je prethodno upalio lijevi pokazivač smjera) poduzeli radnje vozilima na prometnoj površini bez da su se prethodno uvjerili da to mogu učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, čime su postupili protivno odredbama čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a (UMŽ iz razloga što je pogledom u retrovizor mogla vidjeti da je IM već započeo radnju pretjecanja/obilaženja njenog vozila, slijedom čega je trebala pričekati s poduzimanjem radnje skretanja u lijevo u svrhu parkiranja, a IM iz razloga što je u okolnostima konkretnog slučaja trebao zaključiti da je zaustavljanje Mercedesa samo privremeno i učinjeno u svrhu parkiranja, radi kojeg će to vozilo najvjerojatnije prijeći jednim dijelom na lijevu prometnu traku i time mu onemogućiti prolazak po istoj), a ujedno su postupili i protivno odredbama čl. 44. st. 1. i 2. ZSPC-a jer nisu prije poduzimanja tih radnji o svojoj namjeri pravodobno obavijestili druge sudionike u prometu pomoću pokazivača smjera.

19. Zaključak je, stoga, da je svaki od njih odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode (IM je u svrhu izbjegavanja sudara s UMŽ udario u drugo parkirano vozilo) u omjeru od 50%.

20. Vlasniku parkiranog vozila Volkswagen Passat su vlasnici vozila u pogonu Mercedes i Citroen C3 solidarno odgovorni za naknadu štete (čl. 1069. ZOO-a), što znači da su mu na takav način bili odgovorni i njihovi osiguratelji, a kada jedan solidarni dužnik u cijelosti namiri vjerovnika, isti je stekao pravo regresa od drugog solidarnog dužnika u odnosu na dio koji na njega otpada (čl. 1109. ZOO-a).

21. Kako je vještačenjem utvrđeno da je visina nastale štete na parkiranom vozilu Volkswagen Passat, u vlasništvu KM, iznosila upravo onoliko koliko mu je isplatio tužitelj (504,38 EUR – vještak je utvrdio iznos štete na dan izrade nalaza i mišljenja, koji je bio veći nego li na dan kada je šteta popravljana, jer su protekom vremena cijene porasle, međutim, složio se je s tužiteljevim izvidom štete, što znači da je potvrdio koje su radnje bile potrebne za otklanjanje štete i visinu troškova tih radnji), a za nastanak te štete je suodgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika u omjeru od 50%, to je tužitelj isplatom navedenog iznosa stekao pravo regresa prema tuženiku u omjeru od 50% ili u iznosu od 252,17 EUR (čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014./).

22. Na naknađeni iznos štete tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tu isplatu izvršio, 30. ožujka 2021., po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

23. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, tuženik mu je dužan naknaditi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 252,17 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 11. travnja 2024. u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 25. listopada 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za plaćeni predujam za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe) dakle, ukupno mu pripada 576,16 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 607,42 EUR, za iznos od 31,26 EUR, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici