REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: 21. P-2330/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Varoslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odvjetničkog vježbenika MF, zamjenika punomoćnice tuženika, dana 6. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 451,29 EUR s zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 734,10 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 31,81 EUR s zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 1. lipnja 2020. u prostoru veleprodaje društva Vrkljan d.o.o. u Gospiću dogodila prometna nezgoda tako što se je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika i kojim je upravljao EF, kretalo unatrag i tom prilikom je udarilo u prednji lijevi blatobran i branik parkiranog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je u tom trenutku bilo u dugotrajnom najmu kod društva Jamnica Plus d.o.o. i koje je bilo kasko osigurano kod tužitelja. Tužitelj da je isplatio svom kasko osiguraniku, Jamnica Plus d.o.o., dana 4. svibnja 2021. iznos od 3.400,24 kn/451,29 EUR po osnovi nastale imovinske štete na vozilu, čime da je stekao pravo regresa isplaćenog iznosa prema tuženiku, kao osiguratelju osobe odgovorne za štetu. Tuženik da je odbio isplatiti mu potraživani iznos, jer osporava da je tužitelj isplatom osigurnine društvu Jamnica Plus d.o.o. stupio u pravnu poziciju oštećenika iz predmetne prometne nezgode, iz razloga što osiguranik nije bio vlasnik oštećenog vozila. Tužitelj ističe da iako je vlasnik oštećenog vozila bilo društvo Autoflota d.o.o., da je to vozilo bilo u dugotrajnom najmu kod društva Jamnica Plus d.o.o., koje je s tužiteljem sklopilo ugovor o osiguranju automobilskog kaska, a policu osiguranja je vinkulirao u korist vlasnika vozila za slučaj štete nastale uslijed krađe, utaje ili totalne štete. Međutim, kako je u konkretnom slučaju nastala djelomična šteta, to da je njegov osiguranik imao pravno dopušteni imovinski interes osigurati predmetno vozilo te je imao pravo na isplatu osigurnine. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 451,29 EUR s zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak predmetnog štetnog događaja niti pasivnu legitimaciju, ali s obzirom da se je prometna nezgoda dogodila na površini za utovar i istovar robe, dakle, nije se dogodio na površini na kojoj se odvija promet, to da ne postoji njegova odgovornost, u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje u tekstu: ZOOP). Osim toga, s obzirom da nije vršen policijski očevid, to da nije dokazano da je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovoran njegov osiguranik. Naposljetku, osporava da je društvo Jamnica Plus d.o.o. imalo pravo na naknadu štete za predmetno vozilo, a time i da bi tužitelj isplatom osigurnine navedenom društvu stupio u pravnu poziciju oštećenika iz konkretne prometne nezgode. Osporava visinu nastale štete, osobito u dijelu obračunatog PDV-a.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su europsko izvješće o prometnoj nezgodi (list 4. spisa), ispis podataka osiguratelju obveznog automobilskog osiguranja sa stranice huo.hr (list 5. – 6. spisa), polica osiguranja automobilskog kaska 004702043790 izdana od strane tužitelja (list 7. spisa), Prilog 2. Ugovora o dugotrajnom najmu vozila (list 8. – 10. spisa), prijava štete iz kasko osiguranja (list 12. spisa), tužiteljev izvid štete (list 13. – 14. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (list 15. – 16. spisa), preslika vozačke dozvole IF (list 17. – 18. spisa), račun za popravak vozila (list 19. spisa), radni nalog za popravak vozila (list 20. spisa), nalog za doznaku osigurnine (list 21. spisa), tužiteljeva izjava o prijeboju (list 22. spisa), tužiteljeva isprava naziva ''pregled preuzetih/neplaćenih šteta'' (list 23. spisa), tužiteljeva knjigovodstvena isprava pregled otvorenih stavaka (list 24. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 25. spisa), odgovor tuženika na regresni zahtjev (list 26. – 27. spisa), tužiteljevi Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska 0302 (list 28. – 31. spisa), fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (list 32. – 43. spisa), ispis fotografije lokacije [adresa] s aplikacije Google karte (list 54. spisa), saslušani su svjedoci EF (list 76. – 77. spisa) i IF (list 77. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet Igoru Jakopliću, dipl. ing. prometa (list 79. – 89. spisa – pisani nalaz i mišljenje i čist 90. – 100. spisa – usmeni iskaz vještaka).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

5. Predmet spora jest ostvarivanje prava regresa za isplaćenu osigurninu po osnovi imovinske štete na vozilu nastale u prometnoj nezgodi od 1. lipnja 2020. za koju tužitelj smatra odgovornim osiguranika tuženika.

6. Među strankama je nesporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 1. lipnja 2020. te da je u istoj sudjelovao osiguranik tuženika EF.

7. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran ostvariti pravo regresa za osigurninu koju je isplatio društvu koje nije bilo vlasnik oštećenog vozila registarske oznake [registarska oznaka], da li se je prometna nezgoda dogodila na površini na kojoj se odvija promet, a time i da li je predmetni događaj pokriven obveznim automobilskim osiguranjem, u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP-a, da li je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu te visina štete nastale na oštećenom vozilu.

8. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja

9. Prema odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10. Nesporno je da je tužitelj isplatio, temeljem police automobilskog kaska, svom osiguraniku Jamnica Plus d.o.o. naknadu za otklanjanje oštećenja nastalih na vozilu registarske oznake [registarska oznaka].

11. Tim činom tužitelj je stekao pravo regresa, temeljem zakonske subrogacije, od štetnika pod uvjetom da je prethodno tužiteljev osiguranik, Jamnica Plus d.o.o., imao tražbinu naknade štete prema štetniku koji je oštetio predmetno vozilo.

12. Nesporno je da društvo Jamnica Plus d.o.o. nije bilo vlasnik predmetnog vozila, već njegov najmoprimac, dok je vlasnik vozila bilo društvo Autoflota d.o.o., u korist kojeg je Jamnica Plus d.o.o. vinkulirao policu automobilskog kaska u slučaju nastupa totalne štete, krađe ili utaje vozila.

13. Oštećenik je u konkretnom slučaju ona osoba koja je imala pravni interes za popravkom vozila, zato jer je temeljem nekog pravnog odnosa morala snositi trošak popravka te je u konačnici i snosila troškove popravka nastale djelomične štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a to je očito bilo društvo Jamnica Plus d.o.o., budući da je ono bilo najmoprimac tog vozila i osiguranik za slučaj nastanka djelomične štete te je njemu Autokuća Kovačević d.o.o. izdala račun za popravak predmetnog vozila u iznosu od 3.778,04 kn.

14. S obzirom da je tužitelj, kao kasko osiguratelj predmetnog vozila, imao prema društvu Jamnica Plus d.o.o., oštećeniku, dug po osnovi naknade iz osiguranja u iznosu od 3.400,24 kn (prema računu Autokuće Kovačević d.o.o., samo što je iznos PDV-a priznat po tom računu u omjeru od 50%), koji dug je namiren prijebojem međusobnih tražbina, temeljem izjave o prijeboju 2348/2021 od 4. svibnja 2021. (potpisane od strane tužitelja i Jamnica Plus d.o.o.), to je dana 4. svibnja 2021. tužitelj stupio u pravnu poziciju oštećenika Jamnica Plus d.o.o. te stekao prema osobi odgovornoj za štetu na predmetnom vozilu tražbinu u iznosu od 3.400,24 kn.

15. U odnosu na isključenje odgovornosti tuženika s obzirom na narav površine na kojoj se je dogodila prometna nezgoda

16. U vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode i važenja tuženikove police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, na snazi je čl. 22. st. 3. ZOOP-a prema kojemu su ugovorom o obveznom osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, bile pokrivene štete koje su nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

17. Predmeta prometna nezgoda dogodila se je na privatnom parkiralištu te prostoru za dostavu robe društva Vrkljan d.o.o., koje se nalazi u Gospiću, na adresi [adresa].

18. Pojam ''ostale površine na kojima se odvija promet'' obuhvaća sve površine, javne ili privatne, na kojima se motorna vozila koriste u skladu s njihovom uobičajenom funkcijom odnosno, još konkretnije, pojam ''promet'' podrazumijeva svaku radnju motornim vozilom poduzetu u okviru njegove uobičajene funkcije, a time i vožnju unatrag radi parkiranja, samo parkiranje i slično, a kako to proizlazi i iz čl. 3. st. 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (Službeni list L 263, 7. listopada 2009., dalje u tekstu: Direktiva), koja je prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske samim ZOOP-om te iz tumačenja Suda Europske unije, u predmetu C- 162/13, ČF protiv Zavarovalnice Triglav d.d.

19. Stoga je predmetna pravna situacija pokrivena obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti.

20. U odnosu na odgovornost osiguranika tuženika i visinu štete

21. Svjedok EF, tuženikov osiguranik, je prilikom davanja iskaza izjavio da je on predmetnog dana ispred skladišta društva Vrkljan d.o.o. on vozilom poduzimao radnju vožnje unatrag, kada je došlo do sudara s drugim vozilom, tako što je zadnji kraj njegova vozila udario u prednji kraj tog drugog vozila te je tvrdio da nije siguran da li je taj drugi automobil tom prilikom bio parkiran ili se je dovezao, da nije znao gdje je bio vozač tog vozila, da se sjeća da je pričao s nekim čovjekom koji radi za Jamnicu kao trgovački putnik, ali da se ne sjeća da li je on bio vozač tog drugog vozila ili se je samo našao na tom mjestu, da nije prepoznao drugog svjedoka s kojim se je maloprije susreo u sudnici, da su on i drugi vozač ispunili europsko izvješće za nezgodu, ali da nisu zvali policiju te da njegovo vozilo nije bilo oštećeno, a da je na tom drugom vozilu bio vidljiv crni trag od boje njegova auta.

22. Iskaz svjedoka EF sud nalazi neuvjerljivim i neistinitim u dijelu u kojem isti tvrdi da se ne sjeća da li je čovjek s kojim je pričao neposredno nakon sudara, a koji je radio za Jamnicu kao trgovački putnik, bio samo slučajni prolaznik ili vozač oštećenog vozila, kao i u dijelu u kojem isti tvrdi da se ne sjeća da li je to drugo vozilo bilo parkirano ili je naišlo na njega prilikom vožnje unatrag, osobito kada se uzme u obzir da svjedok ne osporava da su on i drugi vozač, IF, ispunjavali europsko izvješće o prometnoj nezgodi, koje se nalazi u predmetnom spisu, koje je potpisano od strane njih obojice, a iz kojeg, iz nacrtane skice nezgode, proizlazi da je vozilo A kojim je upravljao IF bilo parkirano, a da je vozilo B kojim je upravljao svjedok EF poduzimalo radnju kretanja unatrag.

23. Svjedok IF u svom iskazu navodi da je on trgovački putnik u Jamnici te da je na dan prometne nezgode bio parkiran u krugu veleprodaje Vrkljan u Gospiću, a ispred njega, nekih 6 do 7 metara ispred, da je bio parkiran drugi automobil. On da se je fizički nalazio izvan automobila i razgovarao je s djelatnikom veleprodaje M, za koje vrijeme je drugi svjedok ušao u svoje vozilo i započeo radnju vožnjom unatrag, ne gledajući u retrovizor, tako da ga je on vidio kako sa svojim vozilom udara njegovo parkirano vozilo. Koliko se je sjećao bio je udaren blatobran na njegovom vozilu. Tvrdio je da su obje ispunili europsko izvješće o nezgodi i nisu zvali policiju.

24. Iskaz svjedoka IF sud nalazi uvjerljivim i istinitim u dijelu u kojem isti tvrdi da se je u trenutku prometne nezgode nalazio izvan svog vozila, da je isto bilo parkirano te da je vidio kako drugi svjedok ulazi u svoje vozilo, započinje radnju kretanja unatrag te udara u njegovo parkirano vozilo.

25. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode kao i visine nastale štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kasko osiguranim kod tužitelja, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

26. Sudski vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju, u bitnom, navodi da iz iskaza svjedoka i skice koja je sadržana u europskom izvješću o prometnoj nezgodi proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja, Dacia, registarske oznake [registarska oznaka], u trenutku sudara bilo parkirano desnim bokom uz zapadni rub asfaltirane površine dvorišnog prostora društva Vrkljan d.o.o. u [adresa], okrenuto prednjicom od ulice, odnosno prema jugu, tako da se uz lijevu stranu vozila nalazio slobodan prostor za prolazak vozila širine oko 5 metara. Vozilo osiguranika tuženika HYUNDAI registarske oznake [registarska oznaka] da se je u trenutku nezgode kretalo vožnjom u nazad, od juga prema sjeveru, odnosno prema ulici, kad je vozilo stražnjim desnim uglom udarilo u prednji lijevi ugao vozila osiguranika tužitelja. Tehničkim načinima da se ne može utvrditi da li je vozilo osiguranika tužitelja DACIA u trenutku sudara bilo zaustavljeno, a ako uvažimo da jest, da je tada sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila 10 – 12 km/h. Uzrok nezgode da je nepažljiva vožnja u nazad vozila osiguranika tuženika HYUNDAI, bez zauzimanja dovoljnog bočnog sigurnosnog razmaka do parkiranog vozila osiguranika tužitelja DACIA, a vozač vozila osiguranika tužitelja nezgodu da nije mogao nikako spriječiti, jer se prema iskazima svjedoka u trenutku sudara nije nalazio u vozilu. Vještak nije imao primjedbi na opseg štete koji je utvrđen od strane tužitelja u izvidu štete, navodeći da ne predmetnom vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i da je popravak bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za DACIA vozila na dan izrade nalaz i mišljenja te ugovorne cijene radnog sata od 23,89 EUR za neovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX koji prezentira podatke dobivene direktno od proizvođača, da proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 752,61 EUR-a (ili 5.670,54 HRK). Vještak nije imao primjedbi na obračunske elemente s računa za popravak vozila uloženog u spis, na kojem se temelji tužbeni zahtjev.

27. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka za promet, dok je tuženik prigovorio da je nalaz u suprotnosti s računom Autokuće Kovačević d.o.o. , prema kojemu da visina štete iznosu 401,14 EUR bez PDV-a.

28. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak Igor Jakoplić je naveo da ostaje u cijelosti kod izrađenog nalaza i mišljenja, a da je do razlike u visini nastale štete došlo je zbog toga što je račun za popravak izdan oko 3 godine prije izrade nalaza i mišljenja, a on je utvrđivao nastalu štetu prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, s obzirom da povijesni podaci o cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nisu bili dostupni. Međutim, istaknuo je da nema primjedbi na pojedinačne stavke računa za popravak vozila te na račun u cjelini.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, jer su isti jasni, logični i objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

30. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, jer je poduzeo radnju vožnje unatrag, a da se prije toga nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama /Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje u tekstu: ZSPC/), konkretno jer prilikom kretanja unatrag i obilaženja bočno parkiranog vozila osiguranika tužitelja nije ostavio dovoljan bočni sigurnosni razmak do parkiranog vozila, slijedom čega je isto udario stražnjim desnim dijelom svoga vozila u u prednji lijevi ugao vozila osiguranika tužitelja, kojom prilikom su na parkiranom vozilu osiguranika tužitelja nastala oštećenja za čije je otklanjanje bio potreban upravo iznos koji je naveden u računu Autokuće Kovačević d.o.o., dakle, iznos od 3.778,04 EUR/501,43 EUR (troškovi popravka prema nalazu vještaka su veći, jer su obračunati prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, budući da u to vrijeme nisu bili dostupni povijesni podaci o cijenama popravka, ali vještak nije imao primjedbi na pojedinačne stavke računa za popravak vozila te na račun u cjelini pa je taj račun u cijelosti prihvaćen kao mjerodavan za utvrđivanje iznosa nastale štete).

31. Pogrešno tuženik smatra da tužitelj nema pravo u okviru naknade štete potraživati i onaj dio računa za otklanjanje štete koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost. Ovo stoga, što se oštećenikova imovina umanjuje za cjelokupan iznos plaćenog računa za otklanjanje oštećenja, a koji u sebi uključuje i PDV, dakle, PDV je sastavni dio stvarno nastale obične štete, a da li je Jamnica Plus d.o.o., s obzirom na visinu izdanih računa, naknadno mogla tako obračunati PDV po ulaznom računu Autokuće Kovačević d.o.o. odbiti kao pretporez, to je u ovom slučaju irelevantno, jer ne mijenja prethodno nastalu visinu stvarne štete.

32. Dakle, s obzirom da je tužitelj ispunjenjem duga prema svom osiguraniku, oštećeniku iz predmetnog štetnog događaja, u iznosu od 3.400,24 kn/451,29 EUR, dana 4. svibnja 2021., stupio u pravnu poziciju tog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, ovdje tuženiku, kao osiguratelju štetnika, to je stekao od tuženika pravo regresa tražbine u iznosu od 451,29 EUR s zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. do isplate, koje se obračunavaju po potraživanoj stopi, propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za izvanugovorna potraživanja.

33. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

34. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 451,29 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za zastupanje na ročištu od 19. lipnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/) i za zastupanje na ročištu od 23. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za plaćeni predujam za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, za putni trošak svjedoka u iznosu od 12,48 EUR (prema rješenju suda od 4. prosinca 2024.), za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 702,29 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 734,10 EUR, za iznos od 31,81 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženici po punomoćniku