Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja
PROMET d.o.o., OIB 13421314997, Split, Hercegovačka 20, protiv tuženika Denisa
Smodlake, OIB 38233745636, vlasnika obrta za prijevoz SMODLAKA, Solin,
Matoševa ulica 231A, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u
Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave
zaključene 13. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine
Samardžić Atlagić, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Ljubice Vuković, 20.
prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020.
donijela Maja Radovani, javni bilježnik u Solinu, kojim je naloženo tuženiku Denisu
Smodlaka, vlasniku obrta za prijevoz Smodlaka u roku od osam dana platiti tužitelju
PROMET d.o.o. 11.125,11 EUR / 83.822,17 kn1 sa zateznim kamatama koje teku na
iznos od:

- 10.080,11 kn od 16. prosinca 2O19. do isplate
- 9.999,56 kn od 16. siječnja 2020. do isplate
- 10.614,38 kn od 16. veljače 2020. do isplate
- 10.391,51 kn od 16. ožujka 2020. do isplate
- 6.924,50 kn od 16. travnja 2020. do isplate
- 3.881,25 kn od 16. lipnja 2020. do isplate
- 6.041,25 kn od 16. srpnja 2020. do isplate
- 6.876,45 kn od 17. kolovoza 2020. do isplate
- 5.826,71 kn od 16. rujna 2020. do isplate
- 6.517,91 kn od 16. listopada 2020. do isplate
- 6.667,54 kn od 16. studenoga 2020. do isplate

po stopi koja se u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište
određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u dijelu kojim je
naloženo tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka u roku od osam dana
naknaditi tužitelju PROMET d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12
EUR/ 1.485,22 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca

2020. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 30. prosinca 2020. do 31. prosinca

2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište
određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani,
javni bilježnik u Solinu, kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaka, OIB
38233745636, vlasniku obrta za prijevoz Smodlaka u roku od osam dana naknaditi
tužitelju PROMET d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,62 EUR/ 57,38 kn
sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. do isplate,
te u dijelu kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka
platiti tužitelju PROMET d.o.o. zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u
iznosu od 197,12 EUR/ 1.485,22 kn po stopi višoj od stope određene u točki I izreke
ove presude i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka u roku od petnaest
dana naknaditi tužitelju PROMET d.o.o troškove parničnog postupka u iznosu od
157,48 EUR/1.188,22 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 23. prosinca 2020. prijedlog za
ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, izvoda otvorenih
računa na dan 22. prosinca 2020., kojim je tražio od javnog bilježnika da donese
rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 83.822,17 kn sa
zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos duga teku od dospijeća do isplate
kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja
o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj
je dostavio izvod otvorenih računa da dan 22. prosinca 2020.

2. Javni bilježnik u Solinu, Maja Radovani, donijela je 30. prosinca 2020.
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020
kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s
nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.542,65 kn te je određena ovrha
radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik
je podnio prigovor u kojem je izjavio da obavlja županijski linijski prijevoz na linijama

3 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

koje su kraće od 40 km, pa da prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prijevozu nije
dužan koristiti se autobusnim kolodvorom. Izjavio je da je 31. siječnja 2019.
obavijestio autobusni kolodvor Trogir da neće koristiti usluge autobusnog kolodvora
prilikom dolazaka, no unatoč toj obavijesti, da je autobusni kolodvor Trogir obračunao
peronizaciju dolazaka. Tuženik da je prigovorio računima i u tom prigovoru
obavijestio da su krivo izvršeni obračuni i tražio da se računi isprave, a što nije
učinjeno. U prigovoru na račun da je traženo da se izvrši obračun prema stvarno
pruženim uslugama, što nije napravljeno. Iz očevidnika koji je dostavljen tuženiku da
je vidljivo da je Autobusni kolodvor Trogir vršio obračun peronizacije u dolascima,
unatoč tome što je obaviješten da tuženik neće koristiti kolodvor u dolascima te da je
vršio obračun peronizacije u odlascima prijevozniku koji prijevoz nije obavljao. Iz
očevidnika koji se sastoji od prometnog dnevnika da je vidljiv niz nedostataka,
odnosno da su napamet upisani podaci reg.oznaka vozila, polazaka i dolazaka u
periodu kad tuženik nije vozio i slično. Izjavio je i to da je Autobusni kolodvor Trogir
putem prometnika i osobno tuženika upoznat s tim da je na dozvole upisan
prijevoznik koji će obavljati prijevoz na linijama te su autobusnom kolodvoru
dostavljene dozvole iz kojih je to vidljivo.

4. Pored toga, tužitelj da ne pruža usluge autobusnog kolodvora svim
prijevoznicima pod istim uvjetima, odnosno da iskorištava i zloupotrebljava svoj
vladajući položaj na tržištu i mogućnost da vrši prodaju samo svojih karata ne
poštujući pravila tržišnog natjecanja. To da je i razlog otkazivanja korištenja
kolodvorskih usluga koje je tužitelj, unatoč svemu, obračunao.

5. Uz prigovor je dostavio ispisane poruke elektroničke pošte od 31. siječnja

2019. i 1. veljače 2019., potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza
putnika autobusom u cestovnom prometu broj C103073, vozni red za tu autobusnu
liniju, potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom
u cestovnom prometu broj C030176 i vozni red za tu liniju, rješenje tužitelja od 11.
siječnja 2021. i zahtjev za pristup informacijama od 27. prosinca 2020.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem
poslovnog broja 3Povrv-100/2022-2 od 7. ožujka 2022. stavio izvan snage rješenje o
ovrsi poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja
Radovani, javni bilježnik u Solinu, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su
provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv
platnog naloga.

7. Tužitelj je izjavio da je tuženiku pružao usluge prema zakonskoj regulativi,
ugovoru o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općim uvjetima obavljanja
kolodvorske djelatnosti. Sve usluge za koje su ispostavljeni računi da su pružene
tuženiku. Osporio je tužitelj tvrdnju tuženika da je primio službenu obavijest od
tuženika da je za prijevoz po dozvolama za obavljanje županijskog linijskog prijevoza
putnika autobusom u cestovnom prometu upisan Hiems d.o.o. i da tuženik neće
koristiti uslugu tužiteljevog autobusnog kolodvora. Dozvole izdane od strane Županije
Splitsko-dalmatinske glase uostalom na tuženika i Hiems d.o.o., pa vrijede i za
tuženika i za Hiems d.o.o. Stoga da je tužitelj i primio obavijest tuženika, ne bi došlo
do prestanka poslovnog odnosa i mogućnosti korištenja kolodvorskih usluga i tužitelj i
da je obavijest primio, ne bi mogao uskratiti uslugu dolazaka i polazaka sa kolodvora.
Svi prijevoznici imaju pravo korištenja usluge autobusnog kolodvora i tužitelj to

4 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

nikome ne smije i ne može zabraniti. Svako službeno evidentirano korištenje
kolodvora od bilo kojeg korisnika se naplaćuje bez iznimki. Izjavio je da nema uvid u
međusobni odnos tuženika i Hiems d.o.o. i da ima pravo ispostaviti račun bilo kojoj
osobi upisanoj u dozvoli u slučaju korištenja kolodvorskih usluga tim više što s
tuženikom ima ugovorni odnos. Izjavio je da su dozvole za obavljanje prijevoza
izdane zbog potreba stanovnika-putnika na određenom području, a ne radi
prijevoznika, pa da je upitno zašto tuženik nije raskinuo ugovor s tužiteljem i tražio od
Županije da ukine dozvole na svoje ime, ako ne obavlja prijevoz po dozvolama i ako
nije htio koristiti kolodvorske usluge. Osim toga da je nejasno i zašto tuženik u
utuženom razdoblju putem tužitelja prodaje autobusne karte za svoj prijevoz. Prema
stranačkom ugovoru, tužitelj je obvezan koristiti usluge autobusnog kolodvora
sukladno izdanim dozvolama i nema pravo samoinicijativno poslati dopis da neće
koristiti usluge, već ako doista ima razloga za nekorištenje usluga, treba raskinuti
ugovor sukladno članku 12. ugovora, što nije učinio. Izjavio je da je prema obavijesti
elektroničkom poštom od 31. siječnja 2019. tužitelj u svrhu dobrih poslovnih odnosa
uvažio obavijest tuženika da od 1. veljače 2019. i obavijestio svoje prometnike putem
oglasne ploče. No da je i dalje imao mogućnost obračunati naknadu za usluge
tuženiku kad je tuženik koristio kolodvor za odlaske i dolaske. Kad je tuženik iskrcao
putnike, računao mu se dolazak, a ako putnici ne bi izašli iz autobusa, nije mu se
računao dolazak, već polazak. Tuženik da je upozoren putem e-maila da ne iskrcava
putnike u neposrednoj blizini kolodvora, na što je tužitelj obvezan reagirati u cilju
očuvanja sigurnosti putnika i prometa općenito. Iskrcavanje putnika u blizini
kolodvora, što tuženik radi da bi izbjegao plaćanje naknade za kolodvorske usluge,
da je vrlo opasna radnja, koju tuženik nije mogao uvijek provesti, zbog čega je često
morao iskrcati putnike upravo na autobusnom kolodvoru, pa mu je tužitelj i zaračunao
uslugu dolaska.

8. Radnici tužitelja na radnom mjestu prometnika, između ostalog, registriraju
određeni dolazak i polazak prijevoznika, tako što uz druge čimbenike provjeravaju
tablu postavljenu na prednju stranu autobusa, gdje je obvezno naveden logotip
prijevoznika i linija koju vozi. Stoga da nije moguće da prometnik ne uoči logotip i
naziv prijevoznika u polascima i dolascima i usporedi ga s predviđenim rasporedom
dolazaka i odlazaka i uz ostale poznate karakteristike prijevoznika zabilježi korištenje
kolodvora od prijevoznika. Prijevoznici mogu imati neograničeni broj vozila kojima
vrše prijevoz za svoj račun. Tužitelju, a ni prometnicima koji rade za tužitelja, ne
može biti poznato jesu li vozila kojima je tuženik u predmetnom razdoblju obavljao
usluge prijevoza i koristio usluge autobusnog kolodvora Trogir u njegovom vlasništvu
ili vlasništvu nekog trećeg. Izjavio je da ima saznanja da je tuženik, osim svojih vozila
i vozila partnera Hiems d.o.o, u poslovanju koristio i vozila poslovnih partnera s
kojima ima poslovnu suradnju na temelju zakupa autobusa radi obavljanja djelatnosti
tuženika.

9. Izjavio je tužitelj da Hiems d.o.o. koji je poslovni partner tuženika i ima
zajedničke dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom
u cestovnom prometu s tuženikom, ima pravni interes biti obaviješten o ovoj parnici,
pa je tražio da sud Hiems d.o.o. obavijesti o parnici.

10. Tužitelj je predložio izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o korištenju i
pružanju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja
kolodvorske djelatnosti od 10. srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna

5 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

broj 265, računa broj 1308-702-82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066,
obračuna broj 19, računa broj 179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276-
702-82066, obračuna broj 53, računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa
broj 441-702-82066, obračuna broj 84, računa broj 513-702-82066, obračuna broj
101, računa broj 582-702-82066, obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066,
obračuna broj 139, računa broj 739-702-82066, obračuna broj 152, opomene pred
tužbu od 17. studenoga 2020., povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene
pred tužbu, dozvole za obavljanje prijevoza, dviju fotografija obavijesne table
tuženika i partnera Hiems d.o.o. za putnike na prednjem staklu autobusa tijekom
korištenja usluga autobusnog kolodvora tužitelja, e-mail korespondencije od 31.
siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika
zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila tuženika na autobusni kolodvor Trogir od

1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020., dozvole za obavljanje županijskog linijskog
prijevoza te uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila
registriranih od tuženika i Hiems d.o.o.

11. Predložio je da se izvede dokaz saslušanjem tuženika, svjedoka Željka
Lovrića, voditelja autobusnog kolodvora Trogir i Vlade Baleka i Ante Ivakića,
prometnika tužitelja te Hrvoja Reljića. Predložio je i da se izvede dokaz saslušanjem
prijevoznika zvanog "Boban".

12. Tuženik je izjavio da je 12. lipnja 2019. tužitelju dostavio pisanu izjavu da
od 17. lipnja 2019. neće koristiti usluge tužitelja, a u prilogu te izjave da je dostavio
dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u
cestovnom prometu. Izjavio je da je učinio zbog kontinuiranog kršenja ugovora o
pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općih uvjeta obavljanja kolodvorskih
djelatnosti od strane tužitelja jer tužitelj nije prodavao putne karte za tuženika niti mu
osiguravao perone uza ukrcaj i iskrcaj putnika, već je to radio isključivo za svog
prijevoznika Promet Split d.o.o. Zbog toga što tužitelj nije tuženiku osiguravao
perone, voditeljica Julijana Grbeša da je nakon pregleda fotografija koje su zabilježili
vozači i videonadzora, nakon što se uvjerila u točnost tuženikovih tvrdnji,
samoinicijativno korigirala izdane račune, odnosno odobravala popust tuženiku koji
nije predstavljao pravičnu naknadu pretrpljene štete nanesene tuženiku. Izjavio je da
je tužitelj naplaćivao peronizaciju i nakon što je istekla dozvola 3056 31. svibnja

2020.

13. Iz očevidnika dolazaka i polazaka koji je sačinio tužitelj da je razvidno da
za pojedine dolaske i odlaske nisu evidentirani reg.brojevi vozila, a oni koji su
evidentirani, nisu svi u vlasništvu tuženika, niti je tuženiku poznato iz kojih razloga se
njega tereti za dolazak i polazak tih vozila. Stoga što tužitelj tuženiku nije pružio
adekvatne kolodvorske usluge, da nema pravo tražiti naknadu.

14. Predložio je tuženik izvesti dokaze čitanjem isprava - pisane izjave od 12.
lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, općih uvjeta
obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10. svibnja 2021.,
dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u
cestovnom prometu broj 30563308 i 3322, fotografija snimljenih od strane vozača,
pregled e-mail korespondencije te saslušanjem svjedoka Lea Pavića, Ante Ursića,
Julijane Grbeše, Josipa Škero i Ivana Mikelića. Predložio je da sud naloži tužitelju da
u spis dostavi evidenciju prodanih karata po prijevoznicima.

6 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

15. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog
sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti
tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 83.822,17 kn. Tužitelj u ovoj parnici
nastoji od tuženika ostvariti novčanu tražbinu koja se odnosi na plaćanje tužiteljevih
računa ispostavljenih tuženiku s osnove ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih
usluga. Utuženi računi odnose se na razdoblje od studenoga 2019. do listopada

2020. i u njima je označeno da tužitelj naplaćuje „peronizaciju“ i proviziju od prodaje
karata.

16. Radi utvrđenja bitnih činjenica za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu
sud je izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o korištenju i pružanju kolodvorskih
usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10.
srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna broj 265, računa broj 1308-702-
82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066, obračuna broj 19, računa broj
179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276-702-82066, obračuna broj 53,
računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa broj 441-702-82066, obračuna
broj 84, računa broj 513-702-82066, obračuna broj 101, računa broj 582-702-82066,
obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066, obračuna broj 139, računa broj 739-
702-82066, obračuna broj 152, opomene pred tužbu od 17. studenoga 2020.,
povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene pred tužbu, dozvole za obavljanje
prijevoza, dviju fotografija obavijesne table tuženika i partnera Hiems d.o.o. za
putnike na prednjem staklu autobusa tijekom korištenja usluga autobusnog kolodvora
tužitelja, e-mail korespondencije od 31. siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti
prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila
tuženika na autobusni kolodvor Trogir od 1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020. te
dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza, uvjerenja Centra za vozila
Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila registriranih od tuženika i Hiems d.o.o.,
pisane izjave od 12. lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga,
općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10.
svibnja 2021., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika
autobusom u cestovnom prometu broj 30563308 i 3322 i ispisanih fotografija.

17. Sud je izveo i dokaze saslušanjem svjedoka Željka Lovrića, Vlade Baleka,
Ante Ivakića, Hrvoja Reljića, Lea Pavića, Ante Ursića i Julijane Grbeša. Sud je izveo i
dokaz saslušanjem tuženika.

18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Josipa Škero i Ivana Mikelića
jer je te svjedoke tuženik predložio saslušati radi utvrđenja istih činjenica za utvrđenje
kojih je predložio izvesti dokaz saslušanjem Lea Pavića i Ante Ursića, pa kad je sud
stekao dovoljno saznanja od saslušanih svjedoka, nije bilo potrebe za saslušanjem i
ovih svjedoka. Sud nije prihvatio niti prijedlog tužitelja da se izvede dokaz
saslušanjem prijevoznika Boban. Prema članku 241. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.,
25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) stranka koja predlaže
da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona
treba da svjedoči i navesti njezino ime i prezime i boravište.

7 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

19. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju
Ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga broj 899/2 od 20. ožujka 2013.,
ali je sporno je li tužitelj tuženiku pružio ugovorenu uslugu, odnosno je li tu uslugu
pružio u skladu s ugovorom.

20. Propisano je člankom 98. stavkom 3. Zakona o prijevozu u cestovnom
prometu („Narodne novine“ broj 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021. i 114/2022.
dalje: ZPCP) da autobusni kolodvori obavljaju prihvat i otpremanje svih autobusa u
javnom linijskom županijskom, međužupanijskom i međunarodnom prijevozu putnika
prema izdanim dozvolama ili sukladno sklopljenim ugovorima o prijevozu putnika i
važećim voznim redovima.

21. Propisano je člankom 98. stavkom 6. ZPCP da si izdavatelji dozvola za
prijevoz putnika ili druga nadležna tijela za prijevoz putnika obvezni dostaviti sve
ovjerene i odobrene vozne redove prijevoznika onim autobusnim kolodvorima čije je
korištenje predviđeno tim voznim redovima.

22. Propisano je člankom 100. stavkom 1. ZPCP da u mjestu u kojem postoji
autobusni kolodvor prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na
županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama dužan je koristiti se tim
autobusnim kolodvorom, osim na linijama kraćim od 40 kilometara.

23. Propisano je člankom 101. stavkom 1. ZPCP-a, da je pružatelj
kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru dužan voditi očevidnik o dolascima i
polascima autobusa, u predviđenom radnom vremenu kolodvora.

24. Propisano je člankom 101. stavkom 3. ZPCP-a da je vozač autobusa
dužan prijaviti pružatelju kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru vrijeme
svakog dolaska i polaska autobusa, a autobusni kolodvor prijavu je dužan ovjeriti na
putnom radnom listu i unijeti je u očevidnik o polascima i dolascima autobusa.

25. Propisano je člankom 103. stavkom 1. ZPCP-a da usluge pružanja
kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima i teretnim kolodvorima moraju biti
pod istim uvjetima dostupne svim korisnicima.

26. Propisano je člankom 103. stavkom 2. ZPCP-a da Opći uvjeti obavljanja
kolodvorskih djelatnosti moraju biti objavljeni na vidljivom mjestu i dostupni
korisnicima.

27. Člankom 3. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određene su
usluge koje pruža tužitelj na autobusnom kolodvoru Trogir i to prihvat i otprema
autobusa, korištenje parkirališta za parkiranje autobusa, prodaju putnih karata,
organizaciju rasporeda prodaje putnih karata i pružanje informacija o prijevozima i
druge usluge povezane s prijevozom putnika.

28. Člankom 4. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da
prihvat i otpremanje autobusa podrazumijeva rezervaciju dolaznog i/ili odlaznog
perona i omogućavanje nesmetanog korištenja dolaznog i/ili odlaznog perona za
polaske i/ili dolaske pojedinog prijevoznika prema dostavljenim dozvolama i
organizaciju prometovanja na površini autobusnog kolodvora u skladu s

8 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

mogućnostima. Pod pojmom "polazak" podrazumijeva se polazak autobusa sa
perona kao polaznog mjesta po voznom redu ili posebnog linijskog i povremenog
prijevoza, a pod pojmom "dolazak" podrazumijeva se dolazak autobusa na peron kao
posljednjeg mjesta pristajanja, odnosno iskrcaja putnika po voznom redu u javnom
linijskom prijevozu ili posebnom linijskom i povremenom prijevozu.

29. Člankom 6. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da
se kolodvorske usluge prijevoznicima u javnom linijskom prijevozu pružaju prema
dostavljenim dozvolama, a kolodvorske usluge prijevoznicima u posebnom linijskom,
povremenom i naizmjeničnom prijevozu, pružaju u skladu s raspoloživim
kapacitetima autobusnog kolodvora.

30. Člankom 10. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je
da tužitelj svim prijevoznicima koji ispunjavaju opće uvjete dužan kolodvorske usluge
pružati na jednak način, da je za svaki tranzitni dolazak/polazak iz voznog reda
prema dostavljenoj dozvoli, dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron
prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda, da je za svaki polazak iz
voznog reda prema dostavljenoj dozvoli dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni
peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda i to petnaest minuta prije
polaska u tuzemnom linijskom prijevozu, javnom, povremenom, posebnom prijevozu i
međunarodnom linijskom prijevozu. Određeno je člankom 10. da je tužitelj dužan na
zahtjev voznog osoblja prijevoznika ovjeriti dolazak/odlazak autobusa na autobusni
kolodvor za dolaske/odlaske koji se izvrše.

31. Člankom 14. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je
da se obračun kolodvorskih usluga obavlja prema cjeniku kolodvorskih usluga, i to za
pristajanje u javnom linijskom prijevozu na način da se broj polazaka, dolazaka ili
tranzita koje prijevoznik ima registrirane prema voznom redu na autobusnom
kolodvoru, pomnoži s cijenom prihvata i otpreme autobusa.

32. Tužitelj je u prilog postojanju utužene tražbine dostavio račune i obračune
prodanih voznih karata te mjesečna izvješća o dolascima i polascima autobusa za
tuženika kao prijevoznika.

33. Stranke su ugovorom (članak 2.) odredile da će tužitelj pružati tuženiku
usluge autobusnog kolodvora u Trogiru, a tuženik se obvezao koristiti te usluge i
plaćati mu naknadu. Člankom 4. ugovora je određeno da se posada autobusa
prijevoznika, čiji autobusi odlaze ili polaze s autobusnog kolodvora, obvezuje odmah
prijaviti svaki dolazak ili odlazak autobusa prometnoj službi kolodvora.

34. Računom broj 739-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 6.665,53 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 1,91 kn za listopad

2020.

35. Računom broj 661-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 6.496,88 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 21,04 kn za rujan

2020.

9 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

36. Računom broj 582-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 5.771,25 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 55,46 kn za kolovoz

2020.

37. Računom broj 513-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 6.817,50 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 58,95 kn za srpanj

2020.

38. Računom broj 441-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.041,25 kn za lipanj 2020.

39. Računom broj 371-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 3.881,25 kn za svibanj 2020.

40. Računom broj 276-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 6.918,75 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 6,75 kn za ožujak

2020.

41. Računom broj 179-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 10.378,13 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 3,39 kn za veljaču

2020.

42. Računom broj 69-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.614,38 kn za siječanj 2020.

43. Računom broj 1308-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 9.990,00 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 9,56 kn za prosinac

2019.

44. Računom broj 1219-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u
iznosu od 10.074,38 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 5,74 kn za studeni

2019.

45. Dakle, iz navedenih računa vidljivo je da je tužitelj obračunao tuženiku
naknadu za korištenje kolodvora (peronizaciju), a osim toga i proviziju za prodaju
karata.

46. Tuženik nije osporavao obračune provizije prodanih karata već je u
pogledu pružanja usluge prodaje karata problematizirao postupanje tužitelja, iznoseći
tvrdnje da tužitelj ne prodaje jednako karte privatnih prijevoznika i svoje karte. No,
kao što je rečeno, nije osporavao činjenicu da je tužitelj zaista prodao onoliko karata
koliko je prikazano u obračunima priloženim predmetnim računima, pa je utoliko na
temelju sadržaja obračuna i dostavljenih računa, a temeljem članka 15. općih uvjeta
obavljanja kolodvorske djelatnosti i članka 3. i 6. ugovora o pružanju i korištenju
kolodvorskih usluga, prihvaćen tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati proviziju za
prodaju putnih karata.

47. Spor stranaka je nastao u odnosu na tražbinu naknade za kolodvorsku
uslugu prihvata i otpremanja autobusa. Naime, tuženik je tvrdio da nije koristio
kolodvorske usluge koje je tužitelj obračunao predmetnim računima, dakle u

10 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

razdoblju od studenoga 2019. do listopada 2020. Stoga je u ovoj parnici trebalo
utvrditi je li tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju, dakle od studenoga 2019. do
listopada 2020. koristio usluge koje tužitelj pruža na autobusnom kolodvoru u Trogiru.

48. Tužitelj je pored računa kojima je pozivao tuženika platiti naknadu za
kolodvorske usluge dostavio i isprave "pregled vozila za razdoblje od 1. siječnja

2019. do 30. studenoga 2019. iz očevidnika o dolascima i polascima autobusa.

49. Iz poruke elektroničke pošte koju je tuženik poslao tadašnjoj voditeljici
autobusnog kolodvora Julijani Grbeša 31. siječnja 2019. vidljivo je da je tuženik
obavijestio tužitelja da će od 1. veljače 2019. koristiti autobusni kolodvor u dolasku i
polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim dozvolama samo u
polascima.

50. Na tu poruku tuženiku je odgovoreno porukom od 1. veljače 2019. i rečeno
mu je da će prometno osoblje biti obaviješteno o tome i da se dolasci neće
evidentirati niti naplaćivati, ukoliko autobus dođe na kolodvor bez putnika. Dolazak
autobusa s putnicima bit će naplaćen. Tužitelj je potom obavijestio prometnike o
tome da tuženik ne želi koristiti usluge u dolascima na liniji Vranjic- Trogir s
određenim voznim redom i liniji Vranjic- Plano- trogir .

51. U dopisu od 19. svibnja 2021. koji je tuženik naslovio na tužitelja, tuženik
je naveo da su mu obračunate usluge kolodvora u dolascima, iako je u veljači 2019.
obavijestio voditelja kolodvora da ne koristiti usluge u dolascima. Tuženik je naveo da
je do te odluke došlo zbog tužiteljeva diskriminirajućeg ponašanja.

52. Iz dozvole C1 03073 vidljivo je da je dozvola izdana tuženiku i trgovačkom
društvu Hiems d.o.o. za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom
u cestovnom prometu u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. prema
redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji Split Trogir.

53. Iz dozvole C1 03076 vidljivo je da je dozvola izdana tuženiku i trgovačkom
društvu Hiems d.o.o. za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom
u cestovnom prometu u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2023. prema
redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji Split Trogir.

54. Dakle, tuženik je u veljači 2019. uputio obavijest da će koristiti autobusni
kolodvor u dolasku i polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim
dozvolama samo u polascima. Dakle i nakon te obavijesti iz veljače 2019. tuženik je
koristio usluge tužitelja prilikom vožnje određenih linija i u odlascima i dolascima, a za
ostale makar u polascima.

55. To u konačnici potvrđuje i sadržaja iskaza saslušanih svjedoka i samog
tuženika. Saslušani su svjedoci Vlade Balek i Ante Ivakić koji kod tužitelja obavljaju
poslove prometnika. Oni su opisali kako se stvarno obavljaju poslovi evidentiranja
dolazaka, odnosno odlazaka autobusa na autobusni kolodvor. Kazao je svjedok
Balek da se evidencija dolazaka i odlazaka vrši na način da prometnici, a nakon što
prijevoznik prijeđe ulaznu rampu u kolodvor, provjere tablu koja se nalazi na
prednjem desnom kraju vjetrobranskog stakla autobusa i provjere je li linijski
prijevoznik. U programu Eurotera, u kojem rade, da imaju evidentirane termine

11 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

planiranog dolaska i odlaska linijskih prijevoznika. Ukoliko utvrde da je planirani
dolazak, odnosno polazak ostvaren, dakle da je prijevoznik došao i otišao s
kolodvora, to evidentiraju u tom programu. Kazao je i to da se dolasci tuženika
praznim autobusom na kolodvor nisu evidentirali i da se ti dolasci ne naplaćuju.

56. Svjedok Ivakić je izjavio da se dolazak autobusa evidentira kada dođe na
ulaznu rampu. Ukoliko ukrca putnike da se evidentira polazak, a dolazak praznim
autobusom da tuženiku nikad nije evidentirao. I svjedok Željko Lovrić koji je sada
voditelj kolodvora, a koji radi obračune kolodvorskih usluga izjavio je da prometnici
provjeravaju podatke na tabli istaknutoj od prijevoznika na autobusima. Tuženiku da
se nisu obračunavale kolodvorske usluge za dolaske praznim autobusom. Izjavio je i
to da je tuženik prigovarao da mu nije bio osiguran peron ponekad, pa da bi se znali
korigirati računi. Svjedokinja Julijana Grbeša u svom je iskazu iznijela saznanja o
stranačkom odnosu iz vremena prije razdoblja obuhvaćenog tužbom kada je bila
voditeljica kolodovora. Kazala je da je tuženik predao zahtjev da ne koristi
peronizaciju u dolasku, što da je uvaženo. Kazala je i da je tuženik ipak ponekad
koristio usluge u dolasku jer da je činio iskrcaj putnika na kolodvoru. Dolazak praznim
autobusom da nije evidentiran. Prigovori tuženika da su se odnosili na situacije kada
ne bi bio slobodan peron broj 1, pa bi trebao koristiti neki drugi peron. On da je
smatrao da u tom slučaju ne treba platiti uslugu. Kazala je i to da su prigovori
tuženika na uslugu bili neosnovani, ali ponekad prihvaćeni s ciljem izbjegavanja
sporova. Obračun usluga za tuženika da je sačinjen temeljem evidencije prometnika
koji bilježe dolaske i odlaske prema podacima na tabli izloženoj u vjetrobranskom
staklu vozila. Izjavila je da uslugu koristi onaj prijevoznik čija je tabla izložena u
vjetrobranskom staklu, neovisno o tome čijim autobusom vrši prijevoz i ulazi u prostor
kolodvora.

57. Sud je izveo dokaz saslušanjem i svjedoka Lea Pavića i Ante Ursića koji
su kao radnici tuženika vozili autobuse linijama Trogir- Split. Svjedok Leo Pavić je
kazao da je tuženik početkom 2019. kazao da ne iskrcavaju putnike na kolodovoru,
već da na kolodvor ulaze praznim autobusom. Svaki put kad je došao na kolodvor
prometnik da bi ga vidio i pozdravio, a da ne zna što je prometnik evidentirao.
Svjedok Ante Ursić je radio za tuženika 13 godina, osim u razdoblju od lipnja ili srpnja

2020. do lipnja 2021. Kazao je i da nisu radili jedan mjesec nakon proglašenja
pandemije korona virusa. Ovaj je svjedok potvrdio da je prilikom ulaska na kolodvor
na rampi prisutan prometnik koji podiže rampu i vidi prema tabli koja je stavljena u
vjetrobransko staklo koji prijevoznik dolazi.

58. Tuženik je izjavio da je motiviran povredama ugovora od strane tužitelja,
ali i činjenicom što mu je to bilo skupo, odlučio ne koristiti usluge kolodvora u
dolascima o čemu je obavijestio tužitelja i vozače. Kazao je da osobno nije vozio.
Kazao je da je tužitelj neosnovano obračunao naknadu za usluge u dolasku jer za niti
jedan obračunati datum nisu bile ispunjene pretpostavke jer su autobusi dolazili
prazni i nije bilo iskrcaja putnika. Kazao je i to da smatra da usluge polazaka nije
dužan platiti za one polaske za koje mu nije osiguran peron. Izjavio je da svakako od

12. lipnja 2019. nema obvezu plaćanja usluga u polascima jer je tužitelju poslao
obavijest da usluge neće koristiti. Kazao je da je pregledao isprave o polascima i
dolascima i da su u evidenciji zabilježene i neke registarske oznake njegovih
autobusa, a i neke autobusa koji nisu u njegovu vlasništvu, kao i da mu nije jasno
kako je tužitelj nakon 12. lipnja 2019. evidentirao dolaske njegovih vozila, kada od

12 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

tog dana nisu pristupala na kolodvor. Kazao je da je zajednički s društvom Hiems
d.o.o. obavljao prijevoz , ali da s tim društvom nije ni u kakvom odnosu i da prijevoz
obavlja svatko za sebe svojim autobusima. No kazao je i to da je izrađena tabla koja
se stavlja u vjetrobransko staklo na kojoj je napisana linija Split- Trogir- Split, a kao
prijevoznici označeni i tuženik i Hiems d.o.o. Zajedničke table da su izradili da bi
putnici imali povjerenje i u Hiems d.o.o. jer tuženik dulje obavlja poslove prijevoza od
tog društva. Izjavio je da i danas ima dozvolu za obavljanje županijskog linijskog
prijevoza na relaciji Trogir- Split, kao i u razdoblju obuhvaćenom tužbom.

59. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a osobito radnika tuženika, a potom i
sadržaja dostavljenih isprava evidencije odlazaka i dolazaka tuženika na kolodvor,
zaključiti je da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju koristio kolodvorske
usluge koje mu je tužitelj obračunao i izdao predmetne račune. Naime, tuženik u
svom iskazu otklanja mogućnost korištenja bilo koje tužiteljeve usluge u razdoblju
obuhvaćenom tužbom, navodeći da od 12. lipnja 2019. ne koristi bilo koju tužiteljevu
uslugu. S druge strane iz iskaza njegovih radnika, vozača autobusa zaključiti je da su
se kolodvorske usluge koristile i nakon tog datuma. Naime, svjedok Pavić izjavljuje
da nakon početka 2019. nisu koristili usluge u dolascima, a problematizira način
pružanja usluga u polascima. Svjedok Ursić također izjavljuje da od 2019. nisu
iskrcavali putnike na kolodvoru, ali opisuje radnje ulaska na kolodvor, kao i okolnosti
na kolodvoru prilikom samog ulaska na kolodvor, ukrcaja putnika. Taj svjedok
također iznosi zapažanja o kvaliteti pružanja usluge. Ovaj svjedok je osim toga kazao
i to da nakon proglašenja pandemije korona virusa, koja je nastupila krajem ožujka

2020., nisu radili. To potvrđuje i sadržaj upisa u evidenciji dolazaka i odlazaka.
Naime, u evidenciji na temelju koje je sačinjen obračun korištenja usluga zabilježen
je odlazak tuženika 21. ožujka 2020., a sljedeći nakon toga tek 11. svibnja 2020. U
evidenciji dolazaka upisani je dolazak tuženika 20. ožujka 2020., a prvi sljedeći
dolazak 28. travnja 2020. U evidenciji su i nakon 12. lipnja 2019., koji tuženik
prezentira kao datum nakon kojeg nije koristio niti jednu uslugu tužitelja, upisani i
dolasci i odlasci vozila u tuženikovu vlasništvu. Tuženik nije tvrdio da je bilo kome
dao na korištenje svoja vozila u tom razdoblju, pa je zaključiti da je i nakon datuma
koji je naveo kao datum nakon kojeg nije koristio usluge, tuženik koristio kolodvorske
usluge. Štoviše, svi koji su dali iskaz u ovom postupku, a pri tome posebno oni koji su
neposredno sudjelovali u pružanju, odnosno korištenju usluga, dakle vozači tuženika
i prometnici tužitelja, na jednaki su način opisali okolnosti prilikom dolazaka i
odlazaka s kolodvora, odnosno da se evidencija vrši prema naznaci prijevoznika na
tabli koju izloži u vjetrobranskom staklu vozila. Kada se to ima na umu i uostalom već
prethodno spomenuta utvrđena činjenica da je tuženik koristio usluge, zaključiti je da
je evidencija sačinjena od prometnika točna, pa posljedično i obračun usluge. Naime
tuženik nije prigovarao da bi obračunata jedinična cijena bila pogrešna. On je
naprosto osporavao tvrdnju tužitelja da je u promatranom razdoblju koristio
kolodvorske usluge, iako suprotan zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka,
poglavito radnika tuženika. Čitanjem evidencije dolazaka i polazaka tuženika
utvrđeno je da zaista sve registracije nisu one koje pripadaju vozilima koje tuženik
ima u vlasništvu prema uvjerenju Centra za vozila. Međutim, razumljivo je da tuženik
ne mora koristiti isključivo vozila u svom vlasništvu za obavljanje usluga prijevoza, a
pored toga u evidenciju se bilježe vozila koja dolaze s oznakom prijevoznika. To što
je tuženik, a to je baš on rekao, izradio tablu izloženu u vjetrobranskom staklu, na
način da je na njoj napisao i naziv drugog prijevoznika, koji osim njega obavlja
prijevoz na toj liniji, pa ako je na taj način pridonio tome da se možda evidentiraju

13 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

dolasci drugog prijevoznika kao njegovi dolasci je okolnost koja se tiče tuženika.
Naime, to stoga što je svaki vozač autobusa dužan prijaviti pružatelju kolodvorskih
usluga na autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa prema
članku 101. stavku 3. ZPCP-a, a uostalom i prema sadržaju stranačkog ugovora.

60. No za naglasiti je i to da je svjedok Hrvoje Reljić, kao zastupnik po zakonu
Hiems d.o.o. izjavio da je od tuženika preuzeo obavljanje prijevoza na dijelu linija
relacije Split- Trogir-Split za koje tuženik ima dozvolu, dakle ne na svima.

61. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka te sadržaja isprava, poglavito
evidencije dolazaka i odlazaka, zaključiti je da je u tužbom obuhvaćenom razdoblju
tuženik koristio usluge tužitelja u količini obračunatoj predmetnim računima, pa je
temeljem stranačkog ugovora dužan platiti naknadu za usluge prema računima, u
ukupnom iznosu od 11.125,11 EUR/ 83.822,17 kn koji odgovara zbroju iznosa
svakog pojedinog računa naznačenima u izreci ove presude. Osim toga tuženik je
temeljem članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i
156/2022., dalje: ZOO) te članka 9. stranačkog ugovora dužan platiti i zatezne
kamate jer se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem obveze tužitelju.

62. Pri tome je kazati i to da je tuženik prigovarao kvaliteti ispunjenja obveze tužitelja, odnosno prigovorio je da su postojali nedostaci u ispunjenju obveze.

63. Prema članku 357. stavku 1. ZOO-a kod naplatnog ugovora svaki
ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja. Međutim tuženik
nije istaknuo zahtjev za ostvarenjem bilo kojeg od prava koje ugovaratelj ima ukoliko
ispunjenje ima nedostatke. No osim toga, iz iskaza saslušanih svjedoka ne može se
zaključiti da su postojali nedostaci u ispunjenju. Naime, tužitelj je prema ugovoru bio
dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim
vremenima iz voznog reda, ali ne i konkretni peron, pa okolnost što je tuženik bio
onemogućen koristiti peron broj 1, a mogao je koristiti koji drugi peron, ne upućuje na
zaključak o manjkavom ispunjenju obveze. U konačnici iz sadržaja iskaza svjedoka
utvrditi je i to da su se takvi događaji, kad tuženika ne bi čekao slobodan peron broj
1, događali iznimno, u vrijeme velikog prometa na kolodvoru.

64. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu
pobijanog rješenja o ovrsi trebalo odlučiti.

65. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine",
broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022., dalje:
OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za
ovrhu. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog
ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po
propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana
naplate.

66. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno
citiranih članaka OZ-a te članka 6. Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih

14 Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/2011.,112/2012., 114/2012. i 131/2020., dalje: Pravilnik).

67. Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi
troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 197,12 EUR/ 1.485,22 kn sa zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. kao dana donošenja rješenja
o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se
primjenjuje u ostalim odnosima. Utoliko je zahtjev za plaćanje zateznih kamata na
troškove ovršnog postupka po višoj stopi od one određene člankom 29. stavkom 2.
ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima trebalo odbiti.

68. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak dostave
rješenja u iznosu od 7,62 EUR/ 57,38 kn sa zateznim kamatama jer prema članku 6.
Pravilnika nagrada obuhvaća i taj trošak.

69. Stoga je, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu
sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi, odlučeno kao u izreci ove presude pod
točkama I i II.

70. Propisano je člankom 154. stavkom 1. ZPP-a da je stranka koja u cijelosti
izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane
vođenjem postupka.

71. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi troškove
parničnog postupka i to trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 157,48
EUR/1.188,22 kn, sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a u vezi s Tar.br.1. Tarife
sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

U Splitu 20. prosinca 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- Promet Split d.o.o.
- Odvjetnik Ljubica Vuković
- u spis