REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–515/2024-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LV, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog LV, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 10. listopada 2024., broj 4K-254/24-13, u sjednici održanoj 6. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se žalba optuženog LV, a povodom te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi NV zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te su mu utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na temelju istog propisa kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je, uz primjenu članka 51. KZ/11, optuženi NV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2024., pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 –dalje u tekstu: ZKP), oštećeni ZV je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP-a padaju na teret optuženog LV, pa je obvezan snositi paušalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP-a u iznosu od 80,00 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti koje je dužan podmiriti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN:
[broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj primatelja 6084-3847- 2542024 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.254/2024) te obvezan u roku od petnaest dana po izvršenoj uplati, sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi LV.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“
2.2. Optuženi LV žali se putem branitelja Zvonka Kristovića, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog „pogrešnih utvrđenja, povrede postupka, povrede materijalnog prava te zbog odluke o sankciji.“ Predlaže „preinačiti odluku i okrivljenog osloboditi optužbe.“
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja Zvonka Kristovića, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a preinači pobijana presuda u pravcu žalbenog prijedloga. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog LV s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
6. Optuženik ističe bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a koju nalazi u tome što je izreka proturječna razlozima presude u čemu je u pravu. Sud drugog stupnja je, ispitujući prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ispitao po službenoj dužnosti i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP – a i pri tome je našao da je u toj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, i to još u širem opsegu od onog na koji je ukazala žalba, jer je, osim istaknutog vida bitne povrede odredaba kaznenog postupka, izreka presude proturječna sama sebi i jer su razlozi koji su izneseni u presudi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a uz to su izostali i razlozi o odlučnim činjenicama, pa se prvostupanjska presuda ne može s uspjehom ispitati, a time, za sada, niti prihvatiti. S tim u svezi, u pravu je optuženik i kada tvrdi da se pobijana presuda temelji i na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, budući da se iznijeta ocjena izvedenih dokaza i konačni zaključak suda prvog stupnja o opstojnosti kaznenih djela i kaznenoj odgovornosti optuženika za ta djela, za sada, bez ponovnog suđenja i bez ponovne ocjene cjelokupnog procesnog materijala, ne može prihvatiti kao pravilan.
6.1. Naime, prvostupanjski sud, u činjeničnom supstratu izreke prvostupanjske presude, presudio je da je optuženi LV „…došao do betonskog mula za koji je bio privezan gliser marke i tipa Atlantic Marine Open 750 reg. oznaka [registarska oznaka], korisnika JV i ušao u njega, gdje je na zadnjem dijelu glisera, uporabom tjelesne snage, nasilno otvorio sjedeći dio klupe ispod koje se nalazi zatvoreni prostor oko motora i uporabom podesnog alata uklonio metalnu bragu sa crijeva povezanog sa pumpom goriva i rezervoarom te tjelesnom snagom na pumpi goriva ručno ispumpao najmanje četiri litre pogonskog goriva, koje je ulio u kanistar i izašao sa glisera te kanistar ostavio na mulu …“, a nastavno da je na isti način pokušao otuđiti gorivo s drugog broda u čemu je spriječen po oštećeniku ĐV, da bi u obrazloženju pisane presude pod točkom 7. naveo kako „...isti kritične prigode čini kazneno djelo krađe na način da savladava veće prepreke jer osim što ulazi na brod i podiže nezaključanu klupu za sjedenje, što se ne bi moglo smatrati savladavanjem većih prepreka, on kritične prigode čupa crijevo goriva iz pogonskog sklopa broda kako bi mogao uzeti predmetno gorivo i tim čupanjem crijeva iz pogonskog sklopa broda savladava veće prepreke i ispunjava zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe kako je to i navedeno i izreci ove presude...“.
6.2. Sud u odnosu na način počinjenja kaznenog djela teške krađe utvrđuje kako je optuženik, prvo uporabom tjelesne snage nasilno otvorio sjedeći dio klupe da bi došao do zatvorenog prostora oko motora i očito do rezervoara za gorivo, a potom da je uporabom podesnog alata uklonio metalnu bragu s crijeva povezanog sa pumpom goriva i rezervoarom te tjelesnom snagom na pumpi goriva ručno ispumpao najmanje četiri litre pogonskog goriva, a s druge strane pod točkom 7. obrazloženja navodi kako je optuženik s istom nakanom podigao nezaključanu klupu za sjedenje, a potom čupanjem crijeva goriva omogućava ispumpavanje goriva, pa je u tom dijelu u pogledu odlučne činjenice načina počinjenja predmetnog kaznenog djela izreka presude proturječna razlozima presude, na što s pravom u žalbi ukazuje optuženik, time da su i razlozi pobijane presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni u odnosu na te odlučne činjenice, jer sud u tom dijelu obrazloženja navodi kako se ulazak na brod i podizanje nezaključane klupe za sjedenje „ne bi moglo smatrati savladavanjem većih prepreka“, dok tek tim čupanjem crijeva iz pogonskog sklopa broda optuženik savladava veće prepreke i time ispunjava zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe „kako je to i navedeno i izreci ove presude“, jer sud ne navodi nikakve argumente, a kamo li životne i logične da bi „čupanje crijeva“ predstavljalo radnju iz zakonskog obilježja ovog kaznenog djela u vidu savladavanja većih prepreka, tim prije ima li se u vidu kako je izrekom presude utvrđeno da je optuženik predmetno crijevo skinuo, ne čupanjem, nego skidanjem brage (obujmice za crijevo ili šelne) pomoću podesnog alata (što je u pravilu izvijač (kacavida, šrafciger ili pak podesni viličasti ili okasti ključ), a kako je to inače u svom iskazu naveo i sam oštećenik.
6.3. Daljnja nejasnoća i znatna proturječnost proizlazi i iz sljedeće tvrdnje suda, da je optuženik na način opisan pod točkom 7. obrazloženja pisane presude iste radnje počinjenja djela poduzeo „kritične prigode u odnosu na dva oštećenikova broda, onda se radi o produljenom djelu teške krađe.“, iako je prema činjeničnom opisu optuženik LV počinio jednu dovršenu kaznenopravnu radnju u okviru produljenog kaznenog djela, što je sud inače u pobijanoj presudi i obrazložio, a jednu u pokušaju (što se doduše pravno kvalificira kao jedno produljeno kazneno djelo), u odnosu na koju je radnju u potpunosti izostalo obrazloženje, čime su, uz činjenicu da sud nije naveo nikakve razloge za konstrukciju produljenog kaznenog djela, izostali i razlozi o odlučnim činjenicama, što predstavlja daljnji vid bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a koju je pobijanom presudom prvostupanjski sud ostvario.
6.4. U vezi prethodno navedenog prvostupanjski sud čini i daljnji vid bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, jer je izreka pobijane presude proturječna sama sebi.
6.5. Naime, u činjeničnom opisu radnji kaznenog djela teške krađe za koje je optuženik proglašen krivim navedeno je, u bitnome, kako je optuženik uporabom tjelesne snage nasilno otvorio sjedeći dio klupe ispod koje se nalazio zatvoreni prostor oko motora te je uporabom podesnog alata uklonio metalnu bragu s crijeva povezanog s pumpom goriva i rezervoarom te tjelesnom snagom na pumpi goriva ručno ispumpao najmanje četiri litre pogonskog goriva koje je ulio u svoj kanistar, a tako da je pokušao učiniti i u drugom kaznenopravnom slučaju opisanom u izreci tog dijela presude.
6.6. U zakonskom opisu ovih njegovih radnji naznačeno je da je optuženik „provaljivanjem, obijanjem i drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih prostora tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji…“.
6.7. Radnje provaljivanja, obijanja i drugo savladavanje većih prepreka bitni su elementi bića onih oblika kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. K//11 za koje je proglašen krivim optuženi LV. Jedna od tih radnji, savladavanje većih prepreka, sukladno utvrđenjima opisanim u obrazloženju presude, navedena je u citiranom zakonskom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude. Međutim, sve radnje navedene u zakonskom opisu nisu navedene i u činjeničnom opisu radnji kaznenog djela teške krađe za koje je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim.
6.8. Prema članku 455. stavku 1. točki 1. ZKP-a, u presudi kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći „za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona“.
6.9. Budući da činjenični opis radnji kaznenog djela teške krađe u izreci presude ne sadrži sve naznake radnji počinjenja kaznenog djela teške krađe, koje su, kako je istaknuto, obilježje kaznenog djela, a te radnje su navedene u zakonskom opisu kaznenog djela teške krađe za koje je optuženik proglašen krivima, izreka prvostupanjske presude je proturječna, pa je prvostupanjski sud time počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP- a.
6.10. Izostanak razloga o odlučnoj činjenici, a time i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, prvostupanjski sud je počinio i kada je mijenjajući činjenični opis kaznenog djela teške krađe iz optužnice u izreci presude naveo kako je optuženik tim kaznenim djelom „...oštetio JV za sada neutvrđen iznos...“, koji, obzirom na utvrđenu količinu goriva koju je optuženik prema izreci presude otuđio kritične prigode, moguće nije prelazio iznos od 132,72 eura (članak 89. stavak 30. KZ/11), a u obrazloženju presude ne daje nikakve razloge zbog čega nalazi utvrđenim da je optuženik imao nakanu otuđiti sve gorivo iz rezervoara (teorija cilja), pa je samo stjecajem okolnosti (npr. u rezervoaru nije bilo više goriva ili neke druge okolnosti koje su omele optuženika u krcanju veće količine i sl.), otuđio goriva u vrijednosti koja ne prelazi iznos od 132,72 eura, kada je djelo pravno označio kao kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.
6.11. Konačno, prvostupanjski sud nije dao razloge o činjenicama odlučnim za odmjeravanje jedinstvene kazne, što je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a. Naime prvostupanjski sud za odluku o visini jedinstvene kazne nije dao nikakve razloge, a posebno razloge zašto će baš upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci postići svoju svrhu, što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom članka 459. stavka 6. ZKP-a, jer očito nije vodio računa o odredbi članka 51. stavka 2. KZ/11, koja ga je obvezivala da jedinstvenu kaznu odredi na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.
7. Slijedom svega izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a pa je prihvaćanjem žalbe optuženog LV, a povodom njegove žalbe i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a budući da su te povrede utjecala i da činjenično stanje ostane pogrešno utvrđeno te da su optuženik državni odvjetnik podnijeli žalbu i iz te žalbene osnove, potrebno je, sukladno članku 487. stavku 4. ZKP-a, u nastavku ove odluke osvrnuti se i na tu žalbenu osnovu.
8. Čini se da za sada nije u pravu optuženik kada osporava ocjenu vjerodostojnosti prvostupanjskog suda svjedočkog iskaza oštećenika JV u pogledu dokazanosti kaznenog djela prijetnje jer je kod ocjene iskaza tog svjedoka sud naveo kako je u suštini imao u vidu sve rezultate dokaznog postupka, premda je u pravu optuženik kada u žalbi navodi kako se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda koji ocjenu vjerodostojnosti navoda u obrani optuženika opravdava sasvim neobičnim i neprihvatljivim argumentom kako je negirajući krivnju za učin ovog kaznenog djela pokušao dezavuirati iskaz oštećenika JV tako što je „pokušao ocrniti oštećenog ZV govoreći da je on veći kriminalac od njega, da je djecu trovao drogom, da je činio obiteljsko nasilje i slično.“, o čemu će sud u ponovljenom postupku voditi računa kod ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika imajući u vidu da je optuženik priznao počinjenje terećenog kaznenog djela koje je optužnicom, ali i izrekom presude, kvalificirano kao produljena teška krađa.
8.1. U pogledu navoda državnog odvjetnika kako je prvostupanjski sud neosnovano izmijenio činjenični opis kaznenog djela teške krađe iz optužnice te optuženika proglasio krivim i osudio za znatno manju kriminalnu količinu na temelju zaključka kako ne postoje pouzdani dokazi da je optuženik od travnja 2024. pa do 4. kolovoza 2024., u najmanje 20 navrata, s glisera JV uzeo i za sebe zadržao najmanje 1000 litara pogonskog goriva oštetivši ga za iznos od 1.600,00 eura, iako je iskaz oštećenika JV, koji je ukazao na optuženika kao počinitelja ovih radnji i samog kaznenog djela u cjelini kako je ono rekonstruirano optužnicom, prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, valja već sada istaknuti kako je sud iskaz oštećenika ocijenio vjerodostojnim u pogledu optuženikovih kriminalnih radnji za koje je osuđen, jer je utvrdio da je oštećenik imao neposredna saznanja o tim inkriminiranim radnjama dio kojih je u svojoj obrani potvrdio i sam optuženik, dok o ostalim navodima oštećenika koji je optuženika dovodio u inkriminirani kontekst optužnice za kazneno djelo teške krađe, taj oštećenik nije imao neposredna saznanja, a niti su ta saznanja imale i druge osobe koje je ovaj oštećenik imenovao u svom iskazu, a koje državni odvjetnik inače nije ni predložio da se ispitaju u svojstvu svjedoka. U žalbi državnog odvjetnika istaknuti navod optuženika koji je oštećeniku i ŠV rekao da će ĐV, platiti sav benzin koji je krao, a kojim državni odvjetnik sugerira na dokazanost i ove kriminalne količine koju je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa, za sada nije ništa uvjerljivije od mogućnosti da se taj navod optuženika odnosio samo na gorivo koje je kritične prigode otuđio.
9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano te će provesti sve raspoložive dokaze, a posebno će ispitati u svojstvu svjedoka BV i ŠV te će ponovno ispitati oštećenika posebno na okolnost načina otvaranja sjedećeg dijela klupe na plovilu, zapremine tanka za gorivo, količine goriva koje se kritične prigode nalazilo u tankovima na oba plovila te zapremine kanistera koje je te prigode optuženik koristio radi krcanja goriva, odnosno koje je držao kod sebe. Tek na temelju tako potpuno i pravilno razjašnjenog činjeničnog stanja prvostupanjski će sud moći valjano ocijeniti da li je optuženik počinio kazneno teške krađe na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret ili je pak počinio samo radnje kaznenog djela od dana 4. kolovoza 2024., koje će onda ovisno o namjeri optuženika pravilno kvalificirati, premda se već sada može reći kako radnje optuženika u počinjenju kaznenog djela otuđenja goriva onako kako su optužnicom rekonstruirane ne predstavljaju radnje provaljivanja, obijanja, a niti savladavanja većih prepreka, temeljem čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.
10. Radi budućeg pravilnog postupanja prvostupanjskom sudu, u slučaju da optuženika proglasi krivim i osudi, skreće se pozornost da su činjenice na kojima se temelji odluka o kazni odlučne činjenice pa se moraju utvrditi s istim stupnjem izvjesnosti kao i činjenice o kojima ovisi odluka o krivnji i pravnoj oznaci djela, pa se stoga u razlozima presude mora određeno navesti kojim dokazima su utvrđene činjenice o kojima ovisi odluka o kazni te razloge zbog kojih sud uzima da one zaista postoje, i to u odnosu na svako presuđeno djelo posebno, a onda i u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora koja se izriče na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i na temelju ukupnosti počinjenih kaznenih djela, pa se okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje pojedinačnih kazni zatvora zbog zabrane dvostrukog vrednovanja olakotnih i otegotnih okolnost i koja proizlazi iz odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11, ne mogu uzimati u obzir kod odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora.
11. Na temelju svega izloženog, trebalo je, na temelju članka 483. stavak. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli – Pola 6. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
