REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2140/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA MARINIS MEDIA, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 239a, OIB 05490245069, kojeg zastupa punomoćnik Jaša Kraus, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 155, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB 79517545745, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate iznosa od 6.636,14 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2208/2020-40 od 6. travnja 2023., 6. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2208/2020-40 od 6. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom presudio kako slijedi: „Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. iz Zagreba da tužitelju UDRUGA MARINIS MEDIA iz Zagreba, na ime naknade štete isplatiti iznos od 6.636,14 EUR/50.000,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. travnja 2020. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn, u roku od 15 dana.“

2.1. U postupku je utvrđeno da je tuženik neovlašteno reproducirao i priopćavao javnosti videogram, na način da je napravio fotografije (screenshotove), objavio ih u članku „Zaljubile smo se u samostanu“ u prilogu „Jutarnji 2“ i to od ukupno devet fotografija, pet fotografija predstavlja neovlašteno korištene kadrove iz filma (screenshots) i jedna fotografija (screenshot) na naslovnici „Jutarnji list“ (str. 52 spisa), u tiskanom izdanju ali i kratko vrijeme u web izdanju i za koje tuženik nije imao odobrenje da ih reproducira i javno objavi (str. 52. -54. spisa), dok je za preostale četiri fotografije, koje je sama redateljica filma ustupila tuženiku, postoji njezino odobrenje, a odnose se na dvije fotografije koje zasebno prikazuju dvije protagonistice i jedna redateljicu Filma MZN te jedna koja prikazuje filmski kadar s četiri časne sestre (str. 71. -72. spisa). Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju pripada pravo zahtijevati zaštitu prema odredbi članka 172. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21; dalje: ZAPSP) jer, kao nositelj sporednog prava proizvođača videograma, sukladno odredbi članka 138. ZAPSP-a ima isključivo pravo reproduciranja i stavljanja svog audiovizualnog djela na raspolaganje javnosti ali i kao osoba na koju su prenesena autorska prava u odnosu na scenarij, režiju i fotografije. Budući da je utvrdio da su na tužitelja prenesena autorska prava u odnosu na scenarij, režiju i fotografije zaključio je da je jedino tužitelj, kao producent sukladno odredbi članka 139. stavka 1. ZAPSP-a, mogao dati tuženiku ovlaštenje i odobriti da koristi kadrove iz filma u svom članku. Budući da tužitelj nije dao odobrenje za korištenje fotografija tj. kadrova iz filma „Nun of your business“, sukladno odredbi članka 172. stavka 2. ZAPSP-a pripada mu pravo na naknadu imovinske štete iz članaka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), ali da tužitelj nije autor pa nema pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih prava temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a.

2.2. Visinu je prvostupanjski sud odredio uzimajući u obzir da je tuženik u članku neovlašteno reproducirao videogram na način da je objavio pet (od devet) fotografija i jednu fotografiju na naslovnici Jutarnjeg lista u iznosu od 6.636,14 EUR (50.000,00 kn) uz obrazloženje da je taj iznos imovinske štete osnovan i pravičan, uzimajući u obzir da se radi o filmu koji je trebao biti prikazan festivalu, ali nije radi pandemije, dakle da se radi o autorskom djelu za koje je struka ocijenila da ima umjetničku vrijednost, da je redateljica filma tuženiku poslala (četiri) fotografije koje smije koristiti prilikom objave članka i da je njegova zaposlenica prihvaćanjem uvjeta korištenja screenera/web stranice bila upoznata da je zabranjeno korištenje radi promidžbe kao i svako raspolaganje, distribucija, objavljivanje, prijenos, reprodukcija i drugo, što je tuženik ignorirao, kao i da je djelatnost tuženika izdavaštvo, i kao takav je uspješan, dakle radi se o korištenju u komercijalne svrhe.

2.3. Nije ocijenjen osnovanim navod tuženika da se u konkretnom slučaju radi o izvješćivanju javnosti o tekućem događaju u smislu odredbe članka 89. ZAPSP-a jer nije sporno, a proizlazi i iz sadržaja članka, da je napisan nakon gledanja filma autorice članka i intervjua s redateljicom i u tom smislu se ne radi o izvješćivanju javnosti o tekućem događaju već komercijalnom korištenju bez dozvole autora i bez navođenja autora i izvora a što nije učinjeno.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava ponavljajući u žalbi navode koje je iznosio i tijekom postupka do donošenja pobijane presude. U žalbi u bitnom ističe da odluka o prihvaćanju tužbenog zahtjeva nije valjano obrazložena te naglašavajući pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o visini dosuđene naknade zbog povrede tužiteljevog prava s prijedlogom preinačiti presudu ili ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. U žalbi ponavlja da je članak objavljen u svrhu promocije filma i s ciljem informiranja javnosti te da je tužitelj dao dopuštenje za korištenje spornih fotografija, a da njegovim objavljivanjem tuženik nije ostvario nikakvu korist. Navodi da iz presude ne proizlazi da li je tužitelju dosuđena naknada za imovinska ili moralna prava te da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba iz članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije pravilna i zakonita jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

7. Bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uvijek postoji ako odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima odluke, ili ako odluka nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje naknade zbog neovlaštenog korištenja fotografija pri čemu je nesporno da je autor fotografije svoja prenosiva prava prenio na tužitelja.

9. Prema članku 172. stavcima 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz tog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovoga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg sljednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz tog zakona.

10. Budući da nije sporno da su fotografije objavljene na tuženiku je bio teret dokaza da je fotografiju koristio ovlašteno, konkretno da je imao dopuštenje koristiti ju sukladno članku 44. stavku 1. ZAPSP-a, a u odnosu na to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik to nije dokazao.

11. Tužitelj je dokazao da je kao nositelj prava na pet fotografija nastalih korištenjem kadrova iz filma (screenshots) aktivno legitimiran, kao i da stavljanjem fotografije na raspolaganje putem linka novinarki radi pisanja članka nije tuženiku dao dozvolu za korištenje predmetnih fotografija na način kako su objavljene u novinskom izdanju i na portalu Jutarnjeg lista. Tuženik je trebao dobiti posebnu dozvolu za objavu fotografija bez obzira radi li se o upotrebi u komercijalne svrhe ili ne. U svakom slučaju trebao je potpisati autora ili jednostavno objaviti link na objavu, kako bi bilo jasnije o kojem izvoru se radi, što je sve pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Pravilno je, dakle, zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj dokazao da je nositelj autorskih imovinskih prava i da mu je tuženik ta prava povrijedio namjerno ili iz krajnje nepažnje pa mu pripada pravo na uobičajenu naknadu koju ostvaruje kada daje dozvolu za korištenje autorskog djela, ali prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio niti obrazložio visinu naknade za učinjene povrede.

13. Iz obrazloženja presude proizlazi da tužitelj potražuje naknadu zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela objavom njegovih fotografija čime je povrijedio imovinska prava i to prava reproduciranja (članak 19. ZAPSP-a), distribucije (članak 20. ZAPSP-a) i priopćavanja javnosti (članak 21. ZAPSP-a), navedeno ne proizlazi iz postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 186. stavak 1. ZPP-a), kojeg tužitelj nije mijenjao od podnošenja tužbe, koji je sud prihvatio, niti iz izreke pobijane presude (članak 338. stavak 3. ZPP-a), neovisno o tome što kasnije prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da se radi o imovinskim pravima.

14. U predmetima zaštite intelektualnog vlasništva, u konkretnom slučaju zaštite autorskih prava nositelja, u izreci presude mora biti jasno navedeno koje je autorsko pravo povrijeđeno i kojim radnjama i na koji način u odnosu na koje konkretno autorsko djelo. Da bi se izbjegla bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a tužitelj na taj način mora već u tužbi jasno naznačiti konkretnu povredu kojih autorskih prava koja za posljedicu ima određene naknade. U protivnom bi se izreka pobijane presude uopćeno mogla tumačiti kako za povredu autorskih prava autoru pripada naknada štete u dosuđenom iznosu, a što nije u skladu s odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i uobičajenom sudskom praksom.

15. U odnosu na visinu dosuđene naknade sud prvog stupnja postupio je suprotno odredbi članka 8. ZPP-a, prema kojoj sud ima zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu. Ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja opravdao svoje uvjerenje pri utvrđivanju visine naknade za neovlašteno korištenje, ovaj sud ocjenjuje da odluka nije jasno i argumentirano obrazložena, ne sadrži razloge o relevantnim parametrima za određivanje visine naknade i obrazloženje na čemu donesenu odluku zasniva.

16. Ovaj sud nije u mogućnosti prihvatiti uopćene razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju visine dosuđene naknade od 6.636,14 EUR kao osnovanog i pravičnog. Navedeni iznos nije u skladu s postojećom sudskom praksom koja je zauzela stav po pitanju naknada za objavljene fotografije pri čemu se cjenik naknada uzima samo kao orijentir, a visina određuje slobodnom ocjenom dokaza. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na utvrđenu visinu naknade za neovlašteno korištenje jer prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 223. ZPP-a kada je utvrdio visinu naknade niti je svoju odluku valjano obrazložio.

17. Pobijana presuda, dakle, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa presudu nije moguće ispitati.

18. Valjalo je stoga na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka prvostupanjski će sud, primjenom odredbe članka 109. ZPP-a, pozvati tužitelja na uređenje tužbe te tako utvrditi što je konkretno predmet tužbenog zahtjeva s obzirom na stavove iznesene u obrazloženju ovog rješenja. Nakon toga donijeti presudu iz čije je izreke biti jasno na što se odnosi, a posebno će navesti i na temelju čega je ocijenio visinu zatražene naknade. Pri tome će voditi računa da je, za razliku od karakterističnog tereta dokazivanja u odnosu na autorstvo i počinjenje povrede (članak 177. ZAPSP-a) na strani tužitelja teret dokazivanja, u smislu odredaba članaka 219. i 221.a ZPP-a, osnovanosti visine naknade koju zahtijeva.

Zagreb, 6. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić